Poslovni broj: Usž-216/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Jeličić & Partneri d.o.o., Split, Kliška 29, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-964/2024-6 od 11. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-964/2024-6 od 11. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja točke 4. izreke rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/23-26/67, URBROJ: 531- 03-4-2-24-2 od 4. ožujka 2024.

1.1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

1.2. Točkom 1. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23-26/67, URBROJ: 531-03-4-2-24-2 od 4. ožujka 2024., poništeno je rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Trogir, KLASA: UP/I 361-02/21-09/0008, URBROJ: 2181/1-11-08/14-23-0011 od 24. siječnja 2023. Točkom 2. i 3. izreke tog rješenja poništena je klauzula pravomoćnosti te rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Trogir, KLASA: UP/I 361-02/21-09/0008, URBROJ: 2181/1-11- 08/14-22-0007 od 8. ožujka 2022. Točkom 4. izreke rješenja tuženika odbačen je zahtjev žalitelja i ĆR za izmjenom prvotno postavljenog zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju koji je podnio GR, na način da se isti ustupi žalitelju, za ozakonjenje nezakonito izgrađene zahtjevne stambene zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

1.3. Rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave Trogir, KLASA: UP/I 361-02/21-09/0008, URBROJ: 2181/1-11-08/14-23-0011 od 24. siječnja 2023. odbačena je, kao nepravodobna, žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja istog tijela, KLASA: UP/I 361-02/21-09/0008, URBROJ: 2181/1-11-08/14-22-0007 od 8. ožujka 2022. te je odbijen prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti tog rješenja.

1.4. Rješenjem KLASA: UP/I 361-02/21-09/0008, URBROJ: 2181/1-11-08/14-22- 0007 od 8. ožujka 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zahtjevnu stambenu zgradu izgrađenu na k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da ga je upravno tijelo prvog stupnja zaključkom od 23. studenoga 2021. pozvalo otkloniti nedostatke zbog kojih se zgrada ne može ozakoniti, čime su, prema njegovu stajalištu, stvorena legitimna očekivanja. Naglašava da iz zaključka od 23. studenoga 2021. proizlazi da je on stekao svojstvo stranke u upravnom postupku te da je njegova nekretnina prihvaćena kao predmet postupka. Smatra da nigdje nije propisano da se tijekom upravnog postupka ozakonjenja ne može promijeniti podnositelj zahtjeva. Ističe da je zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nadležnom tijelu podnesen 27. lipnja 2013. Tvrdi da mu navedeni zaključak nije bio uručen zbog čega smatra da mu nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku. Osporava zakonitost rješenja tuženika, smatrajući da je povrijeđeno načelo zabrane „reformatio in peius“ jer da je tuženik povodom njegove žalbe donio, za njega, nepovoljniju odluku. Drži da se tuženik povodom žalbe trebao ograničiti samo na ispitivanje činjenice je li ga prvostupanjsko tijelo propustom u dostavi i uručenju zaključka onemogućilo u sudjelovanju u postupku. Iz tog razloga smatra i da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Ističe da nije bio upozoren na mogućnost i način ostvarenja svojih prava, kako i da se rješenjem tuženika i presudom vrijeđa načelo razmjernosti. Zaključno, tvrdi da se za vrijeme cijelog upravnog postupka tražilo ozakonjenje samo jedne zgrade. Predlaže Sudu usvojiti žalbu, poništiti presudu prvostupanjskog suda te presudom riješiti upravnu stvar na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog kojih bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Sud nije našao potrebnim posebno razmatrati žalbene prigovore usmjerene na dostavu zaključka prvostupanjskog tijela od 23. studenoga 2021., jer čak kada bi takvi prigovori i bili osnovani, ne bi bili od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, budući da je zahtjev tužitelja za donošenje rješenja o izvedenom stanju nepravovremen, iz niže navedenih razloga.

6. Predmet spora je pitanje pravovremenosti odnosno dopuštenosti dopune /izmjene zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je GR **.**.2013. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa].

7.1. Nadalje, proizlazi da je GR podneskom od 16. studenoga 2020. zatražio „promjenu imena podnositelja zahtjeva kojega se odričem u ime ZR“, ovdje tužitelja koji traži izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], za koje su katastarske čestice dostavljeni geodetski snimci izvedenog stanja.

8. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zahtjevnu stambenu zgradu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navedeno je prvostupanjsko rješenje tuženik poništio te odbacio zahtjev tužitelja i ĆR za izmjenu prvotnog zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju koji je podnio GR za ozakonjenje zgrade izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa] na način da se ustupi tužitelju kao novom podnositelju zahtjeva koji bi nastavio postupak po izmijenjenom zahtjevu, za ozakonjenje zgrade izgrađene na adresi [adresa], a koji zahtjev za izmjenom je zaprimljen 16. studenoga 2020.

9. Odredbom članka 10. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19., dalje: ZPNIZ) propisano je da se postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju pokreće na zahtjev stranke koji se predaje nadležnom upravnom tijelu (stavak 1.). Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se najkasnije 30. lipnja 2018. i nakon isteka toga dana ne može se više podnijeti (stavak 2.).

9.1. Odredbom članka 45. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje u tekstu: ZUP) propisano je da do donošenja prvostupanjske odluke o upravnoj stvari stranka može izmijeniti svoj zahtjev ili podnijeti drugi, ako se ti zahtjevi u bitnim pretpostavkama temelje na istom činjeničnom stanju. Kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za izmjenu podnesenog ili za podnošenje drugog zahtjeva, donijet će rješenje kojim će odbaciti zahtjev stranke (stavak 2.).

10. Uzimajući u obzir da se zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju koji je podnio GR odnosi na građevinu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa] dok se zahtjev tužitelja odnosi na građevinu izgrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] (koja je u stvarnosti izgrađena dijelom i na 3191/1 k. o. [katastarska općina]) na adresi [adresa], podneseni zahtjevi se u bitnim pretpostavkama ne temelje na istom činjeničnom stanju. Naime, radi se o različitim objektima koji su izgrađeni na različitim katastarskim česticama u dvije različite katastarske općine.

11. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja ne postoje uvjeti za izmjenu zahtjeva od 27. lipnja 2013., već se ima smatrati da je 16. studenoga 2020. podnesen novi zahtjev za ozakonjenje od strane drugog podnositelja navođenjem drugačijeg činjeničnog stanja.

12. Budući da je 16. studenoga 2020. novim zahtjevom zatraženo izdavanje rješenja o izvedenom stanju, pravilno je taj zahtjev u skladu s odredbom članka 10. stavka 3. ZPNIZ-a odbačen s obzirom na to da je podnesen nakon 30. lipnja 2018.

13. Točno navodi tužitelj da ni pozitivnim zakonskim ni podzakonskim propisima nije zabranjeno ustupanje zahtjeva niti prava iz zahtjeva, međutim u postupcima izdavanja rješenja o izvedenom stanju ustupanje je ograničeno odredbama članka 10. ZPNIZ-a kao i odredbom članka 45. stavak 1. ZUP-a. Naime, odredba članak 10 ZPNIZ-a propisuje jasnu posljedicu, pa se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da je povrijeđeno načelo legitimnih očekivanja (da mu je zaključkom priznat status stranke u postupku).

14. Prigovor tužitelja da je tuženik povrijedio načelo zabrane reformatio in peius, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim. Naime, u konkretnom slučaju tuženik nije izmijenio prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu, budući da je prvostupanjskim rješenjem ionako odbijen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju.

15. Tužitelj neosnovano prigovara i povredi načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa (članak 6. ZUP-a). U predmetnom slučaju nije riječ o ograničavanju prava stranke (stavak 1.), jer tužitelj neko pravo nije ni stekao. Posrijedi nije ni nalaganje obveze stranci (stavak 2.) – osporavana rješenja su negativna, a ne onerozna. Zbog prethodno iznesenog, nije bilo radnji koje su javnopravna tijela, u postupovnom smislu (stavak 3.), mogla, a propustila poduzeti.

16. Slijedom svega navedenog, tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari.

17. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, a kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, trebalo je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković