REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-489/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Matea Polanović Pamuković, odvjetnica u Zlataru, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici Odvjetničkog društva Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 1221/2023-3 od 2. svibnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P-61/2023-9 od 6. studenoga 2023., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1221/2023-3 od 2. svibnja 2024. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P-61/2023-9 od 6. studenoga 2023 i sudi:

Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P-61/2023-9 od 6. studenoga 2023. pod točkom V. izreke i odbija dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 11.377,62 Eur-a / 85.724,71 kuna.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1221/2023-3 od 2. svibnja 2024. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P-61/2023-9 od 6. studenoga 2023. u dijelu točke V. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata, te u odluci o parničnom trošku i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja u dijelu u kojem je dopušteno podnijeti reviziju, potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženici točkom V. izreke, isplati tužitelju iznos od 11.377,62 Eur-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te je točkom VI. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.724,89 Eur-a s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv presude suda drugog reviziju podnosi tuženica, kako joj je to dopušteno rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4425/2024 od 28. siječnja 2025. koje glasi:

„1. Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama ZID ZPK/15 pravo na povrat iznosa tzv. preplate redovne kamate, plaćene temeljem odredbe o načinu promjene redovne kamatne stope iz CHF kredita i pravo na uz CHF (CHF valutna klauzula), unatoč izvršenoj konverziji?“.

3. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija je osnovana.

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz odredbi čl. 385.a ZPP-a, zbog kojega je dopuštena. Stoga je, revizijski sud pobijanu presudu ispitao samo u odnosu na pravno pitanje dopušteno citiranim rješenjem ovog suda i to samo u odnosu na kondemnatorni dio pobijane presude, jer se pravno pitanje za koje je dozvoljeno podnošenje revizije, odnosi samo na taj dio presude.

6. U tijeku postupka pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili uvodno citirani Ugovor, temeljem kojeg je tuženik isplatio tužitelju iznos od 74.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećeg na dan isplate kredita; da je čl. 2. ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a čl. 7. valutna klauzula, da je prvotno ugovorena kamatna stopa iznosila 4,20% koja se mijenjala tijekom vremena,

- da su parnične stranke 13. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu, kojim je izvršena konverzija valute kredita uz koji je bila vezana glavnica na način daje umjesto valute CHF, glavnica vezana uz valutu EUR, da je utvrđena preplata tužitelja u iznosu od 362,54 Eur-a, te je ugovoreno da će se iznos preplate koristiti za podmirenje iznosa u visini 50% svih preostalih anuiteta/rata,

- da je iz provedenog financijskog vještačenja vidljivo da prema prvoj verziji koja se odnosi samo na preplaćene anuitete ukupan iznos preplate na ime valutne klauzule na dan 12. siječnja 2016. iznosi 3.750,18 Eur-a, a preplata na ime promjenjive kamatne stope iznosi ukupno 7.751,57 Eur-a, te preplaćeni iznos vraćen pretplatom u konverziji iznosi 124,13 Eur-a, slijedom čega ova tražbina tužitelja iznosi sveukupno 11.377,62 Eur-a; da prema drugoj verziji koja se odnosi na izračun preplaćenih i potplaćenih anuiteta, ukupan iznos preplate na ime valutne klauzule na dan 12. siječnja 2016. iznosi 3.396,20 Eur-a, a preplata na ime promjenjive kamatne stope iznosi ukupno 7.506,39 Eur-a, te preplaćeni iznos vraćen pretplatom u konverziji iznosi 124,13 Eur- a, slijedom čega ova tražbina tužitelja iznosi sveukupno 10.778,46 Eur-a;

- da iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je predmetni Ugovor sklapao u poslovnici tuženika u Zaboku, da mu je ponuđen kredit u CHF valuti što je i prihvatio, posebno zbog toga jer da nije imao uvjeta za dobivanje kredita u drugoj valuti, kredit da mu je trebao za gradnju obiteljske kuće u kojoj živi sa obitelji, a da se u istoj kući nalazi i njegov obrt, Ugovor o kreditu da je sastavila Banka, da je znao da je to standardan Ugovor, da je i u vrijeme sklapanja spornog Ugovora, kao i danas zaposlenik informatičke tvrtke.

7. Prigovor tuženika - da zaključenjem Dodatka Ugovora o kreditu, i izvršenom konverzijom u skladu sa odredbama ZID ZPK/15, tužitelj nema pravo potraživati povrat izvršenih uplata - nižestupanjski sudovi su otklonili, u bitnome uz obrazloženje da sam ZID ZPK/15 kao niti Dodatak Ugovora o kreditu, izrijekom ne spominju način rješavanja ugovornih odredbi kojima se ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi (koje se tiču promjenjive kamatne stope), a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja sa korisnicima kredita, same nepošteno mijenjale kamatne stope po ugovorima o kreditu s valutom u CHF. Pri tome navodi drugostupanjski sud, da se Dodatkom Ugovora o kreditu, uredilo samo pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja toga Dodatka, odnosno, da tim Dodatkom nije riješeno pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženo razdoblje, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim, te da se konverzija odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz Ugovora o kreditu, dok niti jedna odredba ZID ZPK-a, ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama.

8. Vodeći računa o ravnopravnom položaju dužnika koji su imali sklopljene ugovore o kreditu u CHF, u odnosu na dužnike sa sklopljenim kreditima u drugim valutama, donesen je ZID ZKP/15, koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. Tim je Zakonom uređena konverzija kredita u CHF u kredite u EUR, odnosno konverzija kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

8.1. Postupak konverzije je usklađen sa ciljevima konverzije, a to je bilo osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koje dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR.

8.2. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (2015.) donesen je nakon što je ocijenjeno, da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora, u odnosu na ugovore o kreditu, sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008., koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope, što je potrošače u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je cilj, bio otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj, u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR. Taj Zakon, u tom smislu, predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

9. Ovaj Zakon (kao i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama - „Narodne novine“, broj 102/15) bio je predmet ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske, a Ustavni sud Republike Hrvatske je oba zakona, ocijenio usklađenima s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja (fizičkih osoba te osam kreditnih institucija) za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tih zakona s Ustavom Republike Hrvatske (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).

9.1. Ocjenjujući da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera, u vidu konverzije, ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići, zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera s jedne strane, dok, s druge strane njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

10. U oglednom postupku koji se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske vodio u predmetu poslovni broj Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava, koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, a koje glasi:

„Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?“,

Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 4. ožujka 2020., dao sljedeći odgovor:

„Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“.

11.1. Pri tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske, ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega, ne mogu opća pravila ZOO- a, o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

11.2. Sukladno odredbama ZPP-a kojima je uređen ogledni postupak, i to odredbi čl. 502.n ZPP-a, nakon donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud je u nastavljenom postupku vezan tim pravnim shvaćanjem.

12. Načelo konverzije kredita prema ZID ZPK/15 je određeno čl. 19.b, koji glasi:

„Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.“.

13.1. Postupak konverzije koja se provodi sukladno ZID ZPK/15, je propisan kogentnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15, koja glasi:

„(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

- ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.“.

14. Iz navedenih odredbi proizlazi, jasan cilj ZID ZPK/15, da korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF, dovede u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR (kako je to obrazloženo i toč. 13.2.).

15. Iz tih odredbi, nadalje proizlazi, kao i dodatka ugovoru sklopljenog sukladno tim odredbama, da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope (ne uzimajući u obzir uplate na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir na potrebe izračuna konverzije) za cijelo razdoblje, od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), s time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR, računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi čl. 19.c st. 5. ZIZ ZPK/15.

16. Nadalje, za odluku o postavljenom pitanju, relevantne su i odredbe čl. 81. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu, kojima je reguliran pojam nepoštene ugovorne odredbe i posljedice nedopuštenosti ugovorne odredbe, koje glase:

„Članak 81.

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

(3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

Članak 87.

(1) Nepoštena ugovorna odredba je ništava.

(2) Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.,

odnosno odredbe čl. 49. i 55. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14 i 110/15-dalje: ZZP) važećih na dan stupanja snagu ZID ZPK 2015., koje glase:

Članak 49.

1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima. 4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

Članak 55.

1) Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

2) Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.“.

17.1. Sukladno odredbi čl. 2. ZOO-a, sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

17.2. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Posljedice ništetnosti regulirane su odredbom čl. 323. ZOO -a, te je u st. 1. određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Stavkom 2. navedenoga čl. 323. ZOO-a je propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Člankom 324. ZOO-a je propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (st. 1.), ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st. 2.).

17.3. Prema odredbi st. 1. čl. 1111. ZOO-a, kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (st. 2.), obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu ko ja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3.).

17.4. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18.1. Predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen je sukladno odredbama ZID ZPK/15, koji je izričito propisivao način konverzije. Iz navedenih zakonskih odredbi, jasno proizlazi, da kada je postavljen kondikcijski zahtjev potrošača, ZID ZPK/15 je (u odnosu na ZZP i ZOO) specijalni propis, te njegove odredbe imaju prednost u primjeni na konkretni slučaj.

18.2. Odredbom čl. 4 ZZP-a st. 2. je propisano, da ako posebnim zakonima iz st. 1. toga članka (zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije) ili tim Zakonom nije drukčije određeno, na obveznopravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

18.3. Stoga se, na ocjenu poštenosti zaključenog Dodatka Ugovoru o kreditu primjenjuju odredbe ZZP-a, a na materijalnopravne posljedice utvrđene ništetnosti Ugovora o kreditu, primjenjuju se odredbe ZOO-a (u dijelu u kojem nadopunjuju odredbe ZID ZPK/15 i ZZP-a). Pri tome je potrebno uzeti u obzir cilj odredbe o posljedicama utvrđenja ništetnosti pojedine odredbe potrošačkog ugovora, a to je da se potrošaču vrati ono što je stečeno bez osnove i plate zatezne kamate.

19. Imajući na umu sve navedeno, proizlazi da dodatak ugovoru ima svoje polazište u prisilnom propisu (ZID ZPK/15) koji je propis ocijenjen suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske, a u tom smislu i ovaj sud u rješenju poslovni broj Gos-1/19 od 4. ožujka 2020., pa se odredbe Dodatka ugovora zaključenog među strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti ništetnima.

20. Ne može se prihvatiti shvaćanje nižestupanjskih sudova (navedeno u toč. 12.). Naime, očito je da se provedena konverzija odnosila i na odredbu o promjeni kamatnih stopa, imajući na umu ciljeve ZID ZPK/15 i vrijeme kad je donesen - kada je u kolektivnom sporu ta odredba već bila pravomoćno utvrđena ništetnom i pred sudovima su bili u tijeku postupci radi povrata nepripadno isplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate. Potrošaču je u trenutku sklapanja konverzije ponuđena kamatna stopa koja će retroaktivno zamijeniti ranije ugovorenu kamatnu stopu te su mu tom prilikom, jer je riječ o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se već bila primjenjivala u proteklom razdoblju za kredite s valutnom klauzulom u EUR precizne stope ugovornih kamata bile poznate i predočene prije potpisivanja Dodatka.

21.1. Slijedom iznesenoga, polazeći od činjenice da je Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (specijalnog) propisa, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke, jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.

21.2. Pri tome je u obračun konverzije uzeto u obzir sve plaćeno na ime otplate obroka ili anuiteta kredita (osim zateznih kamata plaćenih zbog kašnjenja dužnika s uplatama, te izuzet plaćenih naknada i troškova) pa tako i razlike preplaćenih iznosa, utvrđenih i dosuđenih nižestupanjskim presudama. Obveza trgovca da potrošaču ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, također je određena prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču ostavljeno na izbor sklapanje dodatka ugovoru. Stoga, kada je tužitelj prihvatio ponudi i zaključio sa tuženikom Dodatak ugovoru o kreditu, a koji je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15, to isti izaziva pravne učinke.

21.3. U smislu svega navedenoga, proizlazi da primjena ZID ZPK/15 kao prisilnog propisa derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje u ugovorene valjanim Dodatkom ugovora o kreditu, na način kako je određeno ZID ZPK/15. Ujedno je propisan i način raspolaganja eventualno nastalom pretplatom koja se (ako nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita) koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR prema novom otplatnom planu vraća potrošaču.

21.4. Na navedeni je način valjano prestala obveza tuženika (čl. 160. st. 1. ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata, a koja bi proizlazila iz opće odredbe obveznog prava (čl. 1111. st. 1. ZOO) i ti više plaćeni iznosi nisu bez pravne osnove ostali u imovini tuženika. Stoga nije bilo niti osnove za prihvaćanje toga dijela tužbenog zahtjeva.

22. S obzirom na sve navedeno, tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu glavnice i potvrđen drugostupanjskom presudom nije osnovan, jer je prihvaćanjem toga zahtjeva pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

23. Stoga je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci presude.

24. Međutim, ZID ZPK/15 ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO-a, u vezi s čl. 1115. ZOO-a kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Odredbom čl. 19.c st. 4 i st. 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određeno je u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok za predmetne zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetne odredbe do dana izvršene konverzije nije tim specijalnim propisom ništa određeno. Dakle, nije ništa određeno u pogledu zateznih kamata po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO-a koje tužitelj potražuje. Pri tome nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju sukcesivno izvršio uplate pojedinačno navedenih iznosa.

25. Dakle, s obzirom na to da specijalnim propisom nije ništa određeno o preostalom spornom pitanju, a ZZP upućuje na primjenu ZOO-a, primjenjuje se taj opći propis. O primjeni općeg propisa ako posebnim propisom nije što drugo određeno svoje je shvaćanje iznio ovaj sud u nizu odluka (primjerice Rev-1331/16 od 23. siječnja 2018.) i izrazio pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-270/17 od 18. prosinca 2017.

26. Stoga, s obzirom na postavljeno pitanje, navodi se, da je obveza kreditora na povrat više plaćenih iznosa po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK/15 odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, ostala je obveza plaćanje nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze, a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115. ZOO-a.

27. Navedeno je u bitnome u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pravnim učincima sporazuma o konverziji, zauzetog na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 13. i 20. prosinca 2022. koje glasi:

„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“.

28. Tim je pravnim shvaćanjem praksa najvišeg suda o tom pitanju ujednačena čemu u prilog govore odluke broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja i Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025. koje su utemeljene upravo na tom pravnom shvaćanju.

29. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, da izvršenom konverzijom kredita prema ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženika po ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz osnovnog ugovora o kreditu, nižestupanjski sudovi nisu utvrdili u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatražene zatezne kamate u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a (tužitelju su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog utuženog iznosa pa do isplate), pa je valjalo ukinuti nižestupanjske presude na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka II. izreke rješenja).

30. Na ovom mjestu sud nalazi potrebnim ukazati da se Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 19/22, 59/23), a i njegov prethodnik („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19, 19/22) na isti način definiraju svrhu i cilj zakona, koja se svodi (čl. 1.) na zaštitu osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to:

1. pravo na zaštitu ekonomskih interesa potrošača

2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu

3. pravo na pravnu zaštitu potrošača

4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača

5. pravo na udruživanje potrošača u svrhu zaštite njihovih interesa

6. pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od njihova interesa.

Dakle, kada se govori o zaštiti potrošača ta zaštita svoje domete može imati samo u okviru određenog tržišta, u ovom slučaju tržišta financijskih proizvoda i usluga (kredita) na području Republike Hrvatske.

Notorno je da su banke na tržište plasirale proizvode kredite - s valutnim klauzulama, uglavnom vezanim na CHF ili Eur-o, ali su također plasirale kredite i u nacionalnoj valuti, Kuni.

Potrošač ima i pravo da ako je proizvod koji je kupio ima nedostatke dobiti u zamjenu drugi proizvod, ili drugo odgovarajuće obeštećenje.

Ako, i kada se potrošač odluči da umjesto proizvoda koji ima nedostatke koji mu nisu bili predočeni, za koje nije mogao znati, ako mu sve karakteristike proizvoda nisu bile poznate a za što je odgovoran trgovac, dobije u zamjenu drugi proizvod koji nema sve mane i nedostatke, tada može dobiti samo jedan od onih proizvoda koji postoje na domaćem tržištu, a ne nekakav imaginarni nepostojeći proizvod koji se na tržiš tu ne nudi niti se ikada nudio.

Stoga, kako su se na tržištu nudili i krediti s valutnom klauzulom u Eur -u, kada je potrošač optirao da u zamjenu za proizvod s nedostatkom - kredit s valutnom klauzulom vezanom za CHF, primi drugi proizvod uz obvezu banke da izvrši obračune sukladno citiranim odredbama, time je u biti potrošač ostvario zaštitu koju mu citirani zakoni pružaju unutar uvjeta i ponude na domaćem tržištu jer se pravo na potrošača da mu se uspostavi pravna i činjenična situaciju u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštenih odredbi nije bilo ne može ostvariti izvan uvjeta konkretnog tržišta - u ovom slučaju financijskih usluga.

31. Kako je zbog ukidanja dijela presuda, za sada ostao neizvjestan uspjeh stranaka u postupku, valjalo je ukinuti odluku o dosuđenim troškovima postupka (točka III. izreke rješenja).

32. Odluka o troškovima revizijskog dijela postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP- a (točka IV. izreke rješenja).

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić