REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-197/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Mirni-Nadi Terlević Sebastijan, u pravnoj stvari tužiteljice EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1322/2023-11 od 10. listopada 2025., 17. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka te se potvrđuje u točka II. presude, rješenje o troškovima sadržano u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1322/2023-11 od 10. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova u vezi s pravnim lijekom.

Obrazloženje

1. Presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u iznosu od 759,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka I.) i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 609,36 eura na račun njene punomoćnice, odvjetnice Martine Radić Šunjić (točka II.).

2. Protiv odluke o trošku pravovremene žalbe podnijele su obje stranke.

2.1. Tužiteljica smatra kako joj je prvostupanjski sud trebao priznati troškove sastava podneska od 18. srpnja 2025. u cijelosti prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje Tarifa) jer je tim podneskom odgovorila na poziv suda da rješenjem odredi tužbeni zahtjev. Također, trebalo joj je priznati troškove sastava podneska od 3. listopada 2025. kojim se očitovala na priznanje tužitelja i predložila donošenje presude na temelju priznanja i popisala trošak. Ujedno, odgovorom na žalbu osporava žalbene navode tuženika. Predlaže prihvaćanje njene žalbe i odbijanje žalbe tuženika te naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu, sve uz PDV.

2.2. Tuženik ističe kako tužiteljici nije trebalo priznati trošak sastava podneska od 18. srpnja 2025. jer nije ni bilo uvjeta za podnošenje stupnjevite tužbe pa se radi o neopravdanom trošku do kojeg ne bi došlo da je tužiteljica postupala prema odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP) i uredno sastavila tužbu. Također, smatra kako nema osnova da se isplata parničnih troškova dosudi tužitelju na tuđi račun, na račun njegovog punomoćnika - odvjetnika kako to stoji u točki II. pobijane presude. Predlaže preinačenje rješenja ukidanjem točke II. i odlučivanje o trošku na način iskazan žalbom. Podredno, predlaže ukidanje točke II. i vraćanje predmeta sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalbe stranaka nisu osnovane.

4. Presudom suda prvog stupnja na temelju priznanja naloženo je tuženiku, nakon što je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 759,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kako je to navedeno u točki I. izreke, da tužiteljici isplati parnični trošak na temelju odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a u iznosu od 69,36 eura. Prvostupanjski je sud priznao tužiteljici troškove sastava tužbe - 75 bodova, sastava podneska od 18. srpnja 2025. - 37,50 eura, podneska od 29.kolovoza 2024. - 150,00 eura te pristupa na ročište 3. srpnja 2025. - 150,00 eura, što uz PDV od 121,86 eura predstavlja iznos od 609,36 eura. Dosudio joj je i pripadajuće zatezne kamate od presuđenja do isplate u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022.) i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022.). Tuženiku je naloženo isplatiti dosuđeni trošak tužiteljici na račun njene punomoćnice, odvjetnice Martine Radić Šunjić.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365.st. 2. ZPP. Tužiteljica se neodređeno poziva na bitne povrede odredaba postupka pa takve njene navode ovaj sud nije mogao ispitati.

6. Protivno žalbi tužiteljice, prvostupanjski sud joj je pravilno za sastav podneska od 18. srpnja 2025. priznao trošak po Tbr. 8.3. Tarife, budući da ju je sud pozvao na uređenje tužbenog zahtjeva. Međutim, ne radi se o obrazloženom podnesku pa joj ne pripada nagrada prema Tbr. 8/1 Tarife. Iz navedenih razloga nije osnovana ni tuženikova njegova tvrdnja da se radilo o nepotrebnom podnesku.

7. Protivno žalbi tužiteljice, prvostupanjski sud pravilno joj nije priznao trošak sastava podneska od 3. listopada 2025. u kojem se očitovala o priznanju tužitelja i dostavila troškovnik, budući da se radi o nepotrebnom trošku prema odredbi čl. 155. ZPP-a. Naime, tužiteljica je imala mogućnost za svaki podnesak tražiti trošak već u tom podnesku, a na dano priznanje po tuženiku nije bilo potrebno očitovati se jer sud prvog stupnja prema odredbi čl. 331. ZPP-a postupa bez očitovanja suprotne strane.

8. U vezi s načinom isplate troškova parničnog postupka, kao obveze tuženika prema tužiteljici koju zastupa punomoćnica, odvjetnica, ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi koja bi zabranjivala da se naloži isplata troška upravo punomoćnici tužiteljice. Prema odredi čl. 94. st. 1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka. Zahtjev radi isplate parničnog troška direktno na račun odvjetnice, kao punomoćnice, dopušten je prema ovlastima iz punomoći. Kako spisu prileži punomoć tužiteljice izdana punomoćnici EIĆ prema kojoj je ona ovlaštena primati novac i vrijednosti, proizlazi da je tužiteljica upravo opunomoćila odvjetnicu da se na njezin račun isplati trošak parničnog postupka. Zato je u i tom dijelu žalba tuženika neosnovana.

9. Slijedom navedenog, žalbe stranaka valjalo je odbiti i potvrditi rješenje o trošku, sadržano u presudi, prema odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP.

10. Budući da su žalbe stranaka odbijene, odbijen je i njihov zahtjev za naknadu troška prema odredbi čl. 166. st.1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

U Puli 17. veljače 2026.

Sutkinja

Mirna-Nada Terlević Sebastijan