Poslovni broj: Usž-3519/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 5151/2024-6 od 11. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5151/2024-6 od 11. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23- 014/2114, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 21. lipnja 2023. i odbijen je zahtjev za naknadu troškova spora.
1.1. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2781, URBROJ: 251-09-22-1/004- 23-2 od 30. ožujka 2023., kojim su, na način opisan tim rješenjem, zamijenjene točke 2. i 3. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/1319, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 19. listopada 2017. godine.
2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi navodi da je prvostupanjsko upravno tijelo pozivanjem na članak 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 25/22., dalje: Odluka/22) pokrenulo po službenoj dužnosti postupak te bez provođenja ispitnog postupka donio prvostupanjsko rješenje koje je potvrđeno rješenjem tuženika, a kojim je modificiran raniji pravomoćni upravni akt od 19. listopada 2017. godine. Taj je pak akt donesen u ranijem postupku pokrenutom po zahtjevu stranke primjenom Odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu („Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 16/16. i 18/16.). Sporno jesu li tuženik i prvostupanjsko tijelo bili nadležni donijeti tužbom pobijane upravne akte, je li zakonito primijenjen članak 6. Odluke/22, je li rok iz tog članka Odluke prekluzivan ili instruktivan, pri čemu se spori da je javnopravno tijelo imalo nadležnost pokrenuti postupak po službenoj dužnosti zbog nedostataka uvjeta iz članka 42. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) i Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog tijela. Osim toga, navodi da je tužbom prigovarano da su tuženik u prvostupanjsko tijelo propustili izvršiti modifikaciju prava i obveza u izreci pravomoćnog upravnog akta do 31. prosinca 2022. koji rok je propisan odredbom članka 6. Odluke/22. Ustraje u navodi da je rok propisan člankom 6. Odluke/22, prekluzivan. Kako nije saslušana u sporu, to joj nije dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Drži spornom stvarnu nadležnost tuženika te ujedno činjenicu da li drugostupanjsko rješenje sadrži uopće potpis, kao i daje u prvostupanjskom tijelu postupala nenadležna osoba. Ujedno smatra da je došlo i povrede načela zabrane retroaktivne primjene propisa i povrede prava vlasništva. Iznosi opširno i druge razloge zbog kojih smatra da pobijana presuda nije na zakonu utemeljena te, slijedom svega navedenoga, predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno, poništiti presudu i usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev, uz nalog tuženiku da joj nadoknadi troškove upravnog spora, uvećano za troškove žalbenog postupka u iskazanom iznosu.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.
6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužiteljica upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, te je, primjenom izrijekom navedenih odredaba ZUP-a i Odluke/22, osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud.
8. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-149/2025-2 od 8. srpnja 2025., Usž-4310/2025-2 od 25. studenoga 2025., Usž-3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenoga 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.
9. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice, odnosno činjenice da nije određeno saslušanje tužiteljice, valja istaći da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje se ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, odnosno izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice i podupre ih svojim dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno, između ostalog i održavanjem rasprave pred prvostupanjskim upravnim sudom. Stoga, kako je tužiteljica tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora imala mogućnost izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to su neosnovani prigovori da joj je bilo onemogućeno sudjelovanje u postupku, odnosno sporu.
10. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.
11. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužiteljica odbijena i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, a jer tužiteljica nije uspjela u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
