REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-19/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, po sutkinji Mirni-Nadi Terlević Sebastijan, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenika NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Marka Kršlovića 31, 23233 Privlaka, kojeg zastupa punomoćnica Stefani Kasap, odvjetnica u Odvjetničkom uredu Bašić, odvjetnica u Zadru, radi odlučivanja o pravnim sredstvima ovršenika u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1160/2025-8 od 18. prosinca 2025., 12. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1160/2025-8 od 18. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenika u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave, rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-2290/2015 od 7. kolovoza 2015. i odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava Financijskoj agenciji (dalje: Fina).
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnio je ovršenik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe, u bitnome, kako je u odnosu na predmetnu obvezu uzdržavanja, budući da je TĆ punoljetna osoba, donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P Ob-90/2023 od 28. ožujka 2025., potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž Ob-43/2025 od 17. lipnja 2025., a kojom je izmijenjena presuda poslovni broj P-2747/2003 u dijelu koji se odnosi na visinu uzdržavanja i osobu kojoj se uzdržavanje isplaćuje, u odnosu na kćerku predlagatelja TĆ, kojoj se isplata ima vršiti na njezin osobni račun. Kako je presuda na temelju koje je pokrenut ovršni postupak protiv kojeg je podnesen prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, stavljena izvan snage, valjalo je prihvatiti prijedlog ovršenika. Predlaže prihvaćanje žalbe i donošenje odluke kojom će se prihvatiti prijedlog.
3. Žalba ovršenika nije osnovana.
4. Ovršenik je 23. rujna 2025. podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa ovršenika nedopuštenim. Ističe kako je presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2747/2023 od 19. studenog 2003. određeno kako je obvezan plaćati na ime zakonskog uzdržavanja mlt. I i mlt. TĆ tužiteljici IĆ, ovrhovoditeljici, iznos od 2.000,00 kuna, odnosno 265,45 eura. Ovrhovoditeljica je pokrenula ovršni postupak u kojem je doneseno pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-2290/2015. Međutim, ovršenik je do danas podmirio svoju obvezu prema toj ovršnoj ispravi, a kćerke su danas punoljetne osobe. Zato prema odredbi čl. 210. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) predlaže da se ovrha, odnosno pljenidba i prijenos sredstava na temelju ovršne isprave proglasi nedopuštenom prema rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-2290/2015 od 7. kolovoza 2015., a koja se provodi kod FINA-e te da se naloži FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.
5. Prvostupanjski sud odbio je prijedlog ovršenika uz zaključak kako nije dokazao da je ishodio presudu kojom bi bio utvrđen prestanak njegove obveze uzdržavanja kćeri (I i TĆ) u skladu s odredbom čl. 429. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ). Također, zaključuje i kako nije utvrdio da bi bio ispunjen neki od uvjeta propisanih odredbom čl. 50. st. 1. OZ-a.
6. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita, iako ne posve iz navedenih razloga.
7. Ovršenik je u ovoj pravnoj stvari zatražio proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim prema odredbi čl. 210. OZ-a, tvrdeći kako je do dana podnošenja zahtjeva podmirio svoju obvezu određenu ovršnom ispravom, presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2747/2003 od 19. studenog 2003. koja se ostvarivala u ovršnom postupku suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-2290/2015.
8. Prema podacima u spisu, što nije ni sporno, ovrha se u odnosu na ovršenika vodi prema spomenutom pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi prvostupanjskog suda na novčanoj tražbini ovršenika, pljenidbom i prijenosom novčanih tražbina po svim ovršenikovim kunskim i deviznim računima kod svih banaka kod kojih ovršenik ima račune, dostavom rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji koja će je upisati u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje te dati nalog za izvršavanje redoslijedom iz čl. 8. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima s poslovnih računa ovršenika, odnosno po potrebi sa svih ovršenikovih kunskih i deviznih računa za iznos za koji je određena ovrha na račun ovrhovoditeljice. To sve na temelju ovršne isprave, presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2747/2003 od 19. studenog 2003. Dakle, ovrha je rezultat provedbe pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, poslovni broj Ovr- 2290/2015, donesenog po Općinskom sudu u Zadru 7. kolovoza 2015. , pravomoćnog 21. rujna 2015. i ovršnog 29. rujna 2015., pa u ovoj pravnoj stvari nije riječ o provedbi ovrhe izravnom naplatom, a da bi se mogla primijeniti odredba čl. 210. OZ-a.
9. Naime, o izravnoj naplati riječ je kada, kako je propisano odredbom čl. 209. OZ-a, ovrhovoditelj izravno zatraži od FINA-e da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju odredbe čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje HRT s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, a na temelju kojeg Agencija postupa kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.
10. U konkretnom slučaju je sud prvog stupnja, a ne ovrhovoditelj, dostavio FINA-i rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2290/2015 od 7. kolovoza 2015., koje je postalo pravomoćno 21. rujna 2015. i ovršno 29. rujna 2015., radi ostvarenja tražbine ovrhovoditeljice IĆ ovrhom i to pljenidbom novčanih sredstava,odnosno novčanih tražbina po svim ovršenikovim kunskim i deviznim računima kod svih banaka kod kojih ovršenik ima račune, dostavom FINA-i koja će istu upisati u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i dati nalog za izvršavanje redoslijedom iz čl. 8. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima s poslovnih računa ovršenika, odnosno po potrebi svih ovršenikovih kunskih i deviznih računa te prijenosom zaplijenjene tražbine na račun ovrhovoditeljice.
10.1. Dakle, ovdje nije riječ o izravnoj naplati prema odredbi čl. 209. OZ-a.
11. Stoga, predlaganje pravnih sredstava ovršenika prema odredbi čl. 210. OZ-a nije adekvatan pravni put za prestanak ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika prema spomenutom rješenju o ovrsi, poslovni broj Ovr-2290/2015 od 7. kolovoza 2015. koji se provodi kod FINA-e. Naime, prema odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Kako protiv ovršenika nije pokrenut postupak izravne naplate, to se ne može poslužiti niti spomenutim pravnim sredstvima.
12. Ukoliko je doista osnovana tvrdnja ovršenika da je u svemu platio dužnu tražbinu ovrhovoditeljici, odnosno da je došlo do prestanka njegove obveze, svoje će prijedloge morati ostvarivati u sudskom predmetu kod suda prvog stupnja u predmetu poslovni broj Ovr-2290/2015, sve radi donošenja odgovarajuće odluke na temelju koje će ovrha eventualno biti obustavljena ili utvrđena dovršenom (ukoliko za to budu utvrđene pretpostavke).
12.1. U tom smislu je prvostupanjski sud ovršenika pravilno uputio i na postupanje prema odredbi čl. 429. Obiteljskog zakona. Okolnost da je novom pravomoćnom presudom izmijenjena ranija presuda prvostupanjskog suda aktualno ne mijenja ocjenu o pravilnosti i zakonitosti donesene odluke.
13. Slijedom svega navedenog, odbijena je žalba ovršenika i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja prema odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.
U Puli 12. veljače 2026.
Sutkinja
Mirna Nada Terlević Sebastijan
