REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1546/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Sisak, Ferde Hefelea 57, protiv tuženika ĐC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Bebek, odvjetnik u Sisku, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-31/24-2 od 15. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-418/23-6 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e :
Revizija se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za ispravljanjem zemljišnoknjižnog stanja na temelju rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, zemljišnoknjižnog odjela u [adresa] poslovni broj Z-11891/19-12 od 4. studenog 2019. donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku (točka I. izreke) te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3707/24-2 od 10. rujna 2024. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje:
„Imajući u vidu pravne stavove izražene u odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske br. 35298/04, Radomilja i drugi protiv Hrvatske br. 37685/10, Jakeljić protiv Hrvatske br. 22768/12 te Odluku Velikog vijeća u predmetu Radomilja i drugi protiv Hrvatske (Zahtjevi br. 37685/10 i 22768/12) od 20. ožujka 2018., je li moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile vlasništvo zemljišne zajednice?“.
4. Tužitelj je na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) protiv drugostupanjske presude u odnosu na dopušteno pravno pitanje podnio reviziju.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija nije osnovana.
7. Predmet spora je ispravak zemljišnoknjižnog upisa provedenog na temelju rješenja donesenog u pojedinačnom Zk ispravnom postupku.
8. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
9. Odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – pročišćeni tekst – dalje: ZV) propisano je kad se i pod kojim uvjetima može stjecati pravno vlasništva dosjelošću na nekretnini, te da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske može steći dosjelošću pravo vlasništva nekretnine, ako je njegov posjed bio zakonit, istinit i pošten ili barem pošten.
10. U slučaju posjedovanja nekretnine koja je bila u vlasništvu zemljišne zajednice, odlučno je, je li posjednik bio barem pošten, tj. da posjednik kad je stekao posjed nekretnine nije znao niti s obzirom na okolnosti, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, jer dioba zemljišne zajednice nije provedena prije 6. travnja 1941. odnosno dioba zemljišne zajednice nije provedena na temelju odobrenja Okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju, ako je diobni postupak pokrenut prije 6. travnja 1941. (čl. 3. Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom od 15. travnja 1947. - „Narodne novine“, broj 36/47 – dalje: Zakon proglašenju imovine općenarodnom imovinom). To stoga, što u slučaju kad je posjednik znao, da dioba zemljišne zajednice nije provedena prije 6. travnja 1941. odnosno da nije bilo odobrenja Okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju za diobu zemljišne zajednice koja je pokrenuta prije 6. travnja 1941., nije bila dovršena do tog datuma, morao je znati da nije bilo moguće stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama, jer su postale općenarodna imovina.
11. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Moguće je stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u vlasništvu zemljišnoknjižne zajednice i na kojima je potom bilo upisano pravo vlasništva za korist Republike Hrvatske.
12. Odgovor na postavljeno pitanje u skladu je sa već izraženim stajalištem ovog revizijskog suda u nizu odluka kao npr. Rev-1355/21, Rev-736/22, Rev-15/23 itd.
13. Nižestupanjski sudovi utvrdili su da su tuženik i njegovi prednici bili u neprekinutom samostalnom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina najmanje od 20. travnja 1947. pa da je ispunjen četrdesetogodišnji rok za stjecanje prava vlasništva, predmetnih nekretnina, dosjelošću, sukladno odredbi čl. 159. st. 3. i 4. ZV.
14. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena te da odgovor na dopušteno pravno pitanje ne utječe na donošenje drugačije odluke, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 10. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
