REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5596/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danko Kovač i Ivan Borić, odvjetnici u Sisku, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vukina & partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3427/2022-2 od 1. srpnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda Sisku poslovni broj P-266/2019-30 od 25. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 4. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja te je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznos od 63.689,53 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečno izražene iznose počev od 10. svibnja 2007. do 10. veljače 2016. kako je to navedeno u izreci presude.
2. Među stranka tijekom postupka nije bilo sporno da je između tuženika sklopljen Ugovor o kreditu, kojim kreditor stavlja na raspolaganje korisniku kredita iznos od 17.932,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan isplate. Istim Ugovorom određeno je da je korisnik kredita dužan kreditoru vratiti kredit u 84 mjesečne rate u CHF plativo u kunama po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja kao i plaćati redovnu kamatu u visini od 5,30%.
3. Nadalje nije sporno da su tužitelj i prednik tuženika 11. veljače 2016. sklopili Dodatak broj 1 ugovora o kreditu broj 46772/07 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, kojim su izvršile konverziju kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom, a sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/2015 - u nastavku: ZID ZPK/15).
4. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužiteljica zbog pitanja:
„1. Gubi li korisnik kredita pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovora o kreditu kojim je učinjena konverzija?
2. Gubi li korisnik kredita ugovorenog s valutnom klauzulom CHF sklapanjem dodatka ugovora o kreditu kojim je učinjena konverzija pravo na punu restituciju uslijed posljedica ugovaranja nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u valuti CHF u osnovnom ugovoru o kreditu?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
5. Na prijedlog je odgovoreno.
6. Prijedlog je nedopušten.
7. U ovom postupku raspravlja se o kondemnatornom zahtjevu za isplatu, s naslova stjecanja bez osnove, pa stoga o odgovoru na prvo pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, jer tužiteljica nije postavila deklaratorni tužbeni zahtjev, pa time nije ispunjen niti prvi uvjet od uvjeta koji moraju biti kumulativno ispunjeni u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a (odgovor na pitanje važan je za odluka u sporu i pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi) pa stoga prvo pitanje ne udovoljava uvjetima važnosti da bi se zbog njega dopustila odluka u sporu.
8. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da naznačeno drugo pravno pitanje nije važno u smislu spomenute zakonske odredbe.
9. Naime, o spornom pravnom pitanju vezanom za pravne učinke sporazuma o konverziji Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje prihvaćeno na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022. (pravno shvaćanje broj Su-IV-33/2022-21) koje glasi:
„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“. Tim je pravnim shvaćanjem praksa najvišeg suda o tom pitanju ujednačena čemu u prilog govore odluke broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja i Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025. koje su utemeljene upravo na tom pravnom shvaćanju.
10. Dodatno valja istaći da je u odlukama broj Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. i Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025. detaljno obrazloženo zbog kojih razloga je mehanizam ujednačavanja neujednačene prakse revizijskog suda putem odjelne sjednice o spornom pravnom pitanju, a u okolnostima konkretnog slučaja, u skladu s vrijednosnim okvirom vladavine prava koji izvire iz čl. 19. st. 1. podstavka 2. Ugovora o Europskoj uniji (Službeni list Europske unije, 202/15 od 7. lipnja 2016.) te su ujedno dani razlozi za odstupanje od drugačijih pravnih shvaćanja izraženih prije ujednačenja prakse revizijskog suda o spornom pitanju u odlukama broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. i Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.
11. Pobijanom je presudom tužbeni zahtjev odbijen na temelju pravnog shvaćanja da tužiteljica kao korisnica kredita u CHF, koja je izvršila konverziju sukladno odredbama ZID ZPK/15, nema pravo na povrat svih ili dijela učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu uključujući i zatezne kamate na preplaćene iznose.
12. Iz naprijed navedenog je razvidno da u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedinačne iznose preplata na ime ništetnih odredaba ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope i valutne klauzule sud drugog stupnja istina odstupa od prakse revizijskog suda, ali u tom smislu tužiteljica nije postavila određeno pravno pitanje pa slijedom svega gore navedenog (točke 8., 9. i 10. obrazloženja) nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. podstavka 1. u vezi s čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP radi čega je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 4. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
