Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž R-6/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, po sutkinji Ljiljani Milina, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice RK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu - Geodetski fakultet, Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 26, OIB 43594593297, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-9430/2020-12 od 24. studenoga 2022., 30. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Sveučilište u Zagrebu – Geodetskog fakulteta kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 9430/2020-12 od 24. studenoga 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Nalaže se tuženiku Sveučilištu u Zagrebu – Geodetski fakultet, Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 26, OIB 43594593297 da tužitelju RK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 8.307,22 kn / 1.102,56 eur1 sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom
- na iznos od 534,23 kn / 70,91 eur1 od dana 16. siječnja 2016. do isplate,
- na iznos od 534,25 kn / 70,91 eur1 od dana 16. veljače 2016. do isplate,
- na iznos od 534,25 kn / 70,91 eur1 od dana 16. ožujka 2016. do isplate,
- na iznos od 534,25 kn / 70,91 eur1 od dana 16. travnja 2016. do isplate,
- na iznos od 534,25 kn / 70,91 eur1 od dana 16. svibnja 2016. do isplate,
- na iznos od 534,25 kn / 70,91 eur1 od dana 16. lipnja 2016. do isplate,
- na iznos od 534,25 kn / 70,91 eur1 od dana 16. srpnja 2016. do isplate,
- na iznos od 643,73 kn / 85,44 eur1 od dana 16. kolovoza 2016. do isplate
- na iznos od 646,68 kn / 85,83 eur1 od dana 16. rujna 2016. do isplate,
- na iznos od 646,68 kn / 85,83 eur1 od dana 16. listopada 2016. do isplate,
- na iznos od 646,68 kn / 85,83 eur1 od dana 16. studenog 2016. do isplate,
- na iznos od 646,68 kn / 85,83 eur1 od dana 16. prosinca 2016. do isplate,
- na iznos od 757,95 kn / 100,60 eur1 od dana 16. siječnja 2017. do isplate,
- na iznos od 579,09 kn / 76,86 eur1 od dana 16. veljače 2017. do isplate.
II Nalaže se tuženiku Sveučilištu u Zagrebu – Geodetski fakultet, Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 26, OIB 43594593297 da tužitelju RK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.515,63 kn / 466,60 eur1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. studenog 2022. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."
2. Protiv takve presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači presuda na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku uvećanog za trošak žalbe, podredno ista ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.
2.1. Obrazlažući žalbene razloge, ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), te ponavlja svoje pravno stajalište da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune Dodatku) nisu pravno valjane, jer nisu potpisane od svih osam potpisnika, te ne predstavljaju kolektivni ugovor. Isto vrijedi i za Arbitražnu odluku, budući u njoj nije sudjelovao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a ista ne može nadomjestiti Izmjene i dopune Dodatku. Stoga zaključuje da je, do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016. s primjenom osnovice od 5.211,02 kune od 1. siječnja 2017., u primjeni bila osnovica od 5.108,84 kuna utvrđena Dodatkom Sporazuma iz 2009. godine. Tumači odredbe navedenog Dodatka Sporazumu i smatra da nisu nastupile okolnosti za povećanje osnovice. Ponavlja tvrdnju da je ugovoreno vremensko važenje Sporazuma od 5 godina isteklo 25. listopada 2016., te zaključuje da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je pobijana presuda jasna i razumljiva i ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nema niti drugih bitnih povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti drugih povreda na koje ukazuje žalba. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od prosinca 2015. do 26. siječnja 2017., a svoj zahtjev tužiteljica temelji na odredbama članka III. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune Dodatka/2011) te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.
7. Nesporno je među strankama da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj: 27/01., 39/09., dalje: ZPJS). Među strankama je bila sporna pravna osnova, dok sam izračun razlike plaće prema drugoj osnovici sukladno Izmjenama i dopunama Dodatka nije sporan.
7.1. Pravilno je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestaramedicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.
7.2. Nadalje, pravilno je utvrđeno da su Vlada RH i isti sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su članka IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj.
7.3. Nadalje, sud je utvrdio da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011, s tim da te izmjene nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, kojim je izmijenjen članak III. i članak IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Nadalje, 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009., te da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali navedene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu.
7.4. Negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno, te je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015. Utvrđeno je da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 132/16.) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.
7.5. Nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik u spornom razdoblju tužiteljici nastavio obračunavati i isplaćivati plaću primjenom osnovice iz 2008. odnosno u iznosu od 5.108,84 kune.
8. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23, dalje: ZR), ZOPJS, kao i odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12., 150/13., 153/13., 24/17., dalje: TKU/12.) i pravilno je postupio kada je tužbeni zahtjev tužiteljice usvojio.
9. Tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku jer kao poslodavac predstavlja javnu službu, a javne službe u smislu odredbi ZPJS su javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
10. Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12., kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine", broj: 115/10. – dalje: TKU/2010.).
11. Kako je već istaknuto, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. su potpisali sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu/2009 osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa takve odredbe ne bi morale biti dio teksta zakona, niti bi konkretna točno određena osnovica trebala biti ugovorena kolektivnim ugovorom.
12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u spornom razdoblju za obračun plaće bio ispunjen uvjet za primjenu više osnovice (5.415,37 kuna) u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju u spornom razdoblju bila isplaćivana plaća (5.108,84 kune). Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (drugo tromjesečje 2015. za 1,2% i treće tromjesečje 2015. za 2,8%) i da aritmetička sredina te dvije stope rasta iznosi 2%. Stoga je počevši od 1. siječnja 2016. tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna za utuženo razdoblje. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da prema odredbi IV. st. 3. istih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće, tako da je osnovica za prosinac 2016. i za siječanj 2017. povećana za daljnjih 1,16%, te je iznosila 5.541,74 kune.
12.1. U povezanosti s navedenim, neosnovano je stajalište da nisu bili ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1,. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečja BDP trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma, jer se sukladno odredbi članka III Izmjena i dopuna, navedena odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje pa nadalje, dakle za ubuduće.
13. Prema odredbi članka 7. ZR poslodavac mora isplatiti radniku plaću za obavljeni rad, međutim, tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema navedenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora te sporazuma koji po naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (članak 9. stavak 3. ZR).
14. Kako tijekom postupka nije bila sporna visina razlike plaće između osnovice po kojoj je tužiteljici plaća isplaćena u spornom razdoblju i osnovice bi joj primjenom gornjih odredbi pripadala, nije bilo potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem, već je tužiteljica prihvatila izračun tuženika. Stoga je pravilnom primjenom prava sud prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate razlike plaće i dosudio tužiteljici razliku u plaći za utuženo razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom članka 29. ZOO, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza.
15. Parnični trošak je pravilno obračunat i odnosi se na opravdani trošak zastupanja tužitelja koji je u cijelosti uspio u postupku (članak 154. stavak 1. ZPP).
16. S obzirom da žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP valjalo je žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.
17. Tuženik s žalbom nije uspio osporiti pobijanu presudu, pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška žalbe kao neosnovan primjenom članka 166. u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP.
U Sisku 30. siječnja 2026.
Sutkinja
Ljiljana Milina
