Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-818/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, po sutkinji Renati Košir Skračić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Osenfor d.o.o. [adresa], OIB 36470500923, kojeg zastupa punomoćnik Marko Markić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ĐS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Povrv-85/2025-11 od 24. srpnja 2025., 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice ĐS i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-85/2025-11 od 24. srpnja 2025. u izreci pod točkama I. i III.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice ĐS za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

“I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zlatka Šimašeka iz Osijeka, broj Ovrv-1165/2024 od 23. siječnja 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženoj ĐS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Osenfor d.o.o. iz [adresa], OIB: 36470500923, zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 26,95 eur od 1. srpnja 2024. do 20. siječnja 2025.

- na iznos od 9,56 eur od 1. kolovoza 2024. do 20. siječnja 2025.

po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. U preostalom dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu od ukupno 36,51 eur, te trošak ovršnog postupka, platni nalog se ukida.

III. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 163,27 eur (slovima: stošezdesettrieuradvadesetsedamcenti), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude prvog stupnja 24. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka odbija se kao neosnovan.”

2. Sadržajno protiv točaka I. i III. izreke prvostupanjske presude, pravovremeno žalbu izjavljuje tuženica, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te protiv odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači točke I. i III. izreke prvostupanjske odluke u skladu sa žalbenim prijedlogom, a tuženici dosudi trošak žalbenog postupka u odnosu na trošak sastava žalbe i trošak pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu pod točkama I. i III. izreke, kao i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/222., 155/23., 146/25., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, niti je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženica u žalbi. Pobijana presuda u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocijenio izvedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

8. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženice, valja ukazati da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP, što znači da se presuda u ovakvom sporu ne može pobijati zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

- da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Zlatka Šimašeka iz Osijeka, poslovni broj Ovrv 1165/2024 od 23. siječnja 2025. naloženo je ovršenici, sada tuženici, isplatiti ovrhovoditelju (sada tužitelju) iznos od ukupno 36,51 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 26,95 eura od 1. srpnja 2024. i na iznos od 9,56 eura od 1. kolovoza 2024. do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od ukupno 100,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od osam dana od dostave rješenja o ovrsi,

- da je protiv navedenog rješenja tuženica izjavila prigovor u kojem navodi da je 20. siječnja 2025. platila 36,53 eura na račun tužitelja,

- da je povodom prigovora tuženice, rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj Povrv-85/2025-2 od 17. travnja 2025., stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da nije sporna aktivna i pasivna legitimacija u postupku,

- da je prednik tužitelja Elektromodul d.o.o. Osijek kao koncesionar za djelatnost održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila na području Grada Osijeka, izdao 3. svibnja 2024., 24. svibnja 2024., 31. svibnja 2024. dnevne parkirališne karte broj 1214366, 1218269 i 1226808 za vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] (iznos od ukupno 26,95 eur, dospijeće plaćanja 30. lipnja 2024.) i 18. lipnja 2024. dnevnu parkirališnu kartu broj 1226031 za vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] (iznos od 9,56 eur, dospijeće plaćanja 31. srpnja 2024.), budući da je bilo parkirano na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom, a na vozilu nije bila vidljivo istaknuta kupljena parkirna karta, koja je trebala biti istaknuta s unutarnje strane vjetrobranskog stakla,

- da je uvidom u potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje utvrđeno da je tuženica, 20. siječnja 2025. uplatila tužitelju 36,53 eura.

10. Po provedenom postupku je prvostupanjski sud pobijanom odlukom djelomično održao platni nalog u odnosu na zatezne kamate, na iznose popisane pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, dok je platni nalog ukinut za iznos od 36,51 eura kao pod točkom II. izreke, a točkom III. izreke je dosuđen tužitelju trošak postupka s pripadajućom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je točkom IV. izreke u preostalom dijelu odbijen zhtjev tužitelja za naknadu troška postupka.

11. Nije u pravu tuženica kada u žalbi navodi da je neosnovano doneseno rješenje o ovrsi od javnog bilježnika jer je ovrhovoditelj, ovdje tužitelj podnio prijedlog za ovrhu 16. prosinca 2024., dakle u trenutku kada ovršenica, ovdje tuženica, nije podmirila potraživanje tužitelja, a potom je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave.

11.1. Prema stanju spisa pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica glavnicu potraživanja u iznosu od ukupno 36,51 eur podmirila 20. siječnja 2025., dakle nakon dospijeća 30. lipnja 2024. (iznosa od ukupno 26,95 eur) i 31. srpnja 2024. (iznosa od 9,56 eur), pa je stoga dužna tužitelju platiti zakonske zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 114/22., 156/22., 155/23., dalje: ZOO), prihvaća i ovaj sud.

12. Pozivanje tuženice na odredbe članka 281. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje: OZ) i članka 15. OZ nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, s obzirom da je tuženica glavnicu podmirila nakon dospijeća predmetnog duga, to je stoga prvostupanjskim sud uz pravilnu primjenu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO dosudio pripadajuću zateznu kamatu tužitelju na podmireni iznos glavnice, a sukladno datumima dospijeća (točka I. izreke prvostupanjske presude).

13. Tuženica se žali i na odluku o trošku, tvrdeći da tužitelj nije uspio u stopostotnom uspjehu, a sud mu je svejedno dosudio sve tražene troškove. Međutim, tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku jer mu je tuženica namirila traženu glavnicu tijekom postupka (postupak je pokrenut 16. prosinca 2024., a tuženica je podmirila glavnicu 20. siječnja 2025.) te su mu dosuđene zatezne kamate na podmirene iznose glavnice pa stoga tužitelju pripada naknada parničnog troška u cijelosti.

14. Upravo suprotno neosnovanom žalbenom navodu tuženice, neplaćanje parkirne karte od strane tuženice je bio povod za tužbu (ovršni prijedlog) u ovom postupku, tako da se tuženica stoga neosnovano poziva na primjenu odredbe članka 158. ZPP.

15. Stoga je žalba tuženice odbijena kao neosnovana i potvrđena presuda prvostupanjskog suda u odnosu na točku I. izreke temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, uključujući i u odnosu na odluku o troškovima postupka (točka III. izreke), koju je prvostupanjski sud pravilno temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, obvezujući tuženicu na naknadu nužnih i opravdanih troškova tužitelja.

16. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj niti ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njen zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

17. Nepobijane točke II. i IV. izreke prvostupanjske presude nisu preispitivane u ovom postupku.

U Sisku 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Renata Košir Skračić