Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-998/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Stjepan Eterović, odvjetnik u Supetru, protiv 1. tuženika UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika iza pokojne JO, koje zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u [adresa], radi ispravka, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 11. rujna 2023., poslovni broj: P-75/2022., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 11. rujna 2023., poslovni broj: P-75/2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj, vlasnik nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za 11/30 dijela pa se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, za cijelo, uz prethodni izbris 11/30 dijela sa imena tuženice JO, pok. KO, [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i uspostavlja se novo zemljišnoknjižno stanje na nekretninama označenim kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], na način da se briše pravo suvlasništva sa imena upisane zemljišnoknjižne vlasnice, JO, pok. KO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],za 11/30 dijela, uz istovremenu uknjižbu prava suvlasništva na navedenoj nekretnini, na ime, tužitelja, za cijelo."

II. Dužna je tužena u roku od 15 (petnaest ) dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.048,51 eura / 7.900,00 kuna (tisućučetrdesetiosam eura i pedesetjedan cent/ sedamtisućaidevesto kuna)."

2. Protiv takve presude pok. tuženica JO je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst,i 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se njezina žalba uvaži i pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva uz osudu tužitelja na plaćanje parničnih troškova, a podredno ista ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. U žalbi se osporavaju činjenična utvrđenja suda u pogledu dosjelosti, te naglašava da tužitelj u tužbi nije isticao dosjelost kao način stjecanja vlasništva, već ugovor o zamjeni osobnog automobila za suvlasnički dio i to prema suvlasniku koji nije bio uknjižen kao suvlasnik, zbog čega ističe bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Smatra da sudska odluka ne može istovremeno glasiti na uknjižbu prava vlasništva i ispravak postojećeg zemljišnoknjižnog stanja, jer uknjižba taj ispravak konzumira. Smatra da se promjene prava vlasništva mogu temeljiti samo na pravnim poslovima sklopljenim u pismenoj formi, a takva pismena isprava nije postojala, niti ju je sud utvrdio. Kako je sam tužitelj iskazivao da mu je zemljišnoknjižno stanje bilo poznato, nije jasno kako je pravnim poslom zamjene automobila za suvlasnički dio stekao pravo vlasništva, tim više što onaj s kojim je sklopio takav pravni posao nije bio uknjižen kao suvlasnik, pa postavlja pitanje zakonitosti posjeda. Presuda nema razloga o kvaliteti posjeda tužitelja i njegovih prednika. Pogrešnu primjenu materijalnog prava žaliteljica nalazi u tome što se na konkretan slučaj trebaju primijeniti propisi koji se odnose na derivativni način stjecanje vlasništva, a ne na dosjelost.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega valja istaknuti da je tuženica pok. JO podnijela žalbu protiv presude, ali je u tijeku žalbenog postupka **.**.2023. preminula, tako da je sud prekinuo postupak, te na temelju rješenja o nasljeđivanju pozvao nasljednike tuženice, sada 1. tuženika UO i 2. tuženicu OO na preuzimanje postupka.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao bitne povrede postupka koje bi utjecale na pravilnost i zakonitost presude, niti bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se tuženici pozivaju.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u Zk ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za 11/30 dijela te ispravak zemljišnoknjižnog stanja i uspostava novog zemljišnoknjižnog stanja na predmetnim nekretninama, na način da se briše pravo suvlasništva sa imena po. tužene od 11/30 dijela, uz istovremenu uknjižbu prava suvlasništva na navedenim nekretninama na ime tužitelja.

7.1. Prema priloženom spisu, prije ovog postupka tužitelj je vodio zemljišnoknjižni ispravni postupak pred istim sudom, te je pod brojem Z-35550/2020 doneseno rješenje 19. veljače 2021. u kojem je djelomično usvojen prijedlog i djelomično dopušten ispravak uknjižbom prava vlasništva tužitelja na suvlasničkom dijelu spornih nekretnina od 19/30 dijela, dok je odbijen prijedlog za suvlasnički dio od 11/30 na ime JO, te je pravnim lijekom predlagatelj upućen da svoje eventualno pravo vlasništva ostvari u parnici tužbom za ispravak pozivom na članak 194. stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 73/00., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ispravnog postupka.

7.2. Stoga je tužbeni zahtjev, koji je sud prihvatio u točki II. izreke, u ovom postupku koncipiran kao tužba na ispravak u smislu članka 203. stavak 4. novog Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 63/19., 128/22., 155/23., 127/24., dalje: ZZK) koji je u međuvremenu stupio na snagu. Neosnovano žalba upire da jedan zahtjev konzumira drugi, odnosno na nedopustivost postavljanja istovremenog tužbenog zahtjeva za ispravak po članku 203. stavak 4. ZZK i tužbenog zahtjeva radi priznanja prava vlasništva, budući da je zahtjev u točki I. za priznanje prava vlasništva prethodno pitanje i pravni temelj za prihvaćanje tužbenog zahtjeva za ispravak zemljišnoknjižnog stanja, jer se iz točke II. izreke presude kojim se ispravlja zemljišnoknjižno stanje ne vidi na temelju kojeg pravnog stanja ili odnosa je takav ispravak izvršen. Tako ovaj sud zaključuje da je pravilno postavljen tužbeni zahtjev koji je sud pravilnom primjenom prava i prihvatio.

8. Prema predloženim i provedenim dokazima, prvostupanjski sud je u bitnome pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice iz kojih je pravilnom primjenom prava zaključio da je tužitelj zajedno s prednicima stekao pravo vlasništva dosjelošću na spornoj čestici, te svi navodi žalbe tuženika takav zaključak nisu doveli u pitanje.

9. Iz suglasnih iskaza svih saslušanih svjedoka koji su članovi šire obitelji tuženice i tužitelja, te iskaza samog tužitelja proizlazi da je tužitelj predmetne nekretnine stekao naplatnim pravnim poslom (zamjenom za automobil) 1980. godine od pok. ŠOĐ koji je iste naslijedio od oca UOĐ. Prednik tuženice pok. JO, pok. KO je davno napustio [adresa], samo se povremeno vraćao ljeti, te svjedoci navode da je prepustio svoje nekretnine bratu OOĐ i nikada nije polagao pravo na te nekretnine, niti je osporavao kupoprodaju 1980. godine. Kroz čitavo vrijeme od 1980. godine pa do pokretanja zemljišnoknjižnog postupka tužitelj je sporne nekretnine samostalno i nesmetano posjedovao kao vlasnik, poravnao je zemljište i isto uredio (jer je prije bilo zapušteno) i tamo je sada maslinik koji obrađuje i koristi tužitelj. Tuženica nije dolazila u [adresa] niti je prije ispravnog postupka osporavala tužitelju bilo kakva stvarna prava u pogledu spornih čestica.

9.1. Na spornim česticama do pokretanja zemljišnoknjižnog ispravnog postupka bio je upisan UOĐ, a njegov sin i nasljednik ŠOĐ je 1980. godine prodao zemljište tužitelju, odnosno zamijenio zemljište za automobil. Nadalje, utvrđeno je da je ŠOĐ bio u posjedu spornih nekretnina od 1965. godine kada je iste naslijedio od svog oca UOĐ.

10. Stoga je pravilnom primjenom prava prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj sa svojim prednikom bio u poštenom, mirnom i samostalnom posjedu spornih čestica više od 20 godina, te da je primjenom članka 28. stavak 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine 53/91, 92/94, dalje: ZOVO) stekao pravo vlasništva dosjelošću kao što je opisano u točki 12. obrazloženja pobijane presude. Treba istaknuti da je tužitelj to pravo stekao i po odredbama članka 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, 94/17- ispravak) na temelju poštenog, samostalnog i mirnog posjeda nekretnine kroz vrijeme duže od 20 godina.

11. Neosnovano tuženica tvrdi da se tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva tužitelja zasniva na odredbama o derivativnom načinu stjecanja vlasništva, budući da je naplatni pravni posao koji je tužitelj sklopio s JOĐ radi stjecanja vlasništva samo pravni temelj za ocjenu kvalitete njegovog posjeda, jer je time postao pošteni (savjesni) posjednik.

12. Naposljetku se nameće zaključak da je u tijeku postupka tužitelj dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva sporne čestice dosjelošću, dok tuženica nije s uspjehom osporila tužbene zahtjeve, niti dokazala svoje tvrdnje da tužiteljev posjed nije bio pošten, jer iz dokaznog postupka proizlazi suprotno.

13. S obzirom na utvrđenje prava vlasništva tužitelja na suvlasničkom dijelu tuženice od 11/30 dijela (ostatak od 19/30 mu je pripao u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku i taj dio nije bio sporan), pravilnom primjenom prava sud je prihvatio tužbu za ispravak zemljišnoknjižnog stanja prema članku 205. stavak 1. ZZK i odredio uknjižbu na suvlasničkom dijelu tuženice.

14. Tuženica nije izričito pobijala odluku o parničnom trošku,a trošak je pravilno obračunat i priznat tužitelju za nužne troškove parničnog postupka sukladno članku 154. stavak 1. ZPP.

15. Zbog iznesenih razloga žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Sisku, 29. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec