Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-7/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ljiljani Milina, u pravnoj stvari tužitelja ŠO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., u Osijeku, protiv tuženika Javne ustanove Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, OIB 18534327031, Vukovar, Š [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Antonio Rašić, odvjetnik u Osijeku, radi isplate razlike u plaći, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 31. listopada 2023, poslovni broj: Pr-280/2021-9, 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Javne ustanove Memorijalnog centra domovinskog rata Vukovar kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-280/2021-9 u pobijanom dijelu, točke I., III. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»I Nalaže se tuženiku Javna ustanova Memorijalnog centra domovinskog rata Vukovar, OIB 18534327031, Š [adresa], isplatiti tužitelju ŠO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće bruto iznos od 371,93 eura/2.802,31 kuna1 (slovima: tristo sedamdeset i jedan euro i devedeset i tri centa/dvije tisuće osamsto dvije kune i trideset i jedna lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 31,73 €/ 239,06 kn od 16.02.2016.g.

- na iznos od 31,73 €/239,06 kn od 16.03.2016.g.

- na iznos od 31,73 € /239,06 kn od 16.04.2016.g.

- na iznos od 31,83 €/239,81 kn od 16.05.2016.g.

- na iznos od 31,89 €/ 240,25 kn od 16.06.2016.g.

- na iznos od 31,89 €/ 240,25 kn od 16.07.2016.g.

- na iznos od 31,89 €/240,25 kn od 16.08.2016.g.

- na iznos od 31,89 €/ 240,25 kn od 16.09.2016.g.

- na iznos od 31,89 €/ 240,25 kn od 16.10.2016.g.

- na iznos od 31,89 €/ 240,25 kn od 16.11.2016.g.

- na iznos od 31,89 €/ 240,25 kn od 16.12.2016.g.

- na iznos od 21,68 €/163,37 kn od 16.01.2017.g.,

do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022.g. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima razlike plaće iz točke I izreke ove presude.

III Nalaže se tuženiku Javna ustanova Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, OIB 18534327031, Š [adresa], da tužitelju ŠO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka naknadi iznos od 418,28 eura/3.151,53 kuna (četiristo osamnaest eura i dvadeset i osam centi / tri tisuće sto pedeset i jedna kuna i pedeset i tri lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV U cijelosti se odbija zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 301,83 eura/2.274,13 kuna (slovima: tristojedan euro i osamdeset i tri centa / dvije tisuće dvjesto sedam deset i četiri kune i trinaest lipa).«

2. Protiv dijela presude u točkama I., III. i IV. pravovremenu žalbu izjavio je tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači presuda u smislu žalbenih navoda uz obvezu naknade troškova postupka tuženiku ili da se ista ukine i vrati predmet na ponovno suđenje.

2.1. Obrazlažući žalbene razloge, opisom povrede ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, te ponavlja svoje pravno mišljenje da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne predstavljaju kolektivni ugovor koji bi bio sklopljen sukladno članka2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 29/09 i 124/09, dalje: ZOPJS), te se tako hipotetski utvrđena osnovica od 5.414,37 kuna nije mogla direktno primjenjivati prilikom obračuna plaća s obzirom da nije bila utvrđena Odlukom Vlade RH, pri čemu se poziva na članak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 124/09). Takvu osnovicu bi tuženik mogao primijeniti za obračun plaće u javnim službi samo kada bi ista bila sastavni dio kolektivnog ugovora ili kada bi Vlada RH donijela takvu odluku, te je Sporazum važeći dokument i obvezujući prema Vladi RH, ali nije obvezujući prema tuženiku, pa je tuženik u spornom razdoblju plaće obračunavao sukladno odluci Vlade RH od 1. travnja 2009. i od 30. prosinca 2016., jer za drukčiji, zakoniti obračun plaća tuženik nije imao pravnu osnovu. Smatra da propust Vlade RH da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama ne može ići na štetu tuženika.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer je pobijana presuda jasna i razumljiva i ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nema niti drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti drugih povreda na koje ukazuje žalba. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2016., a svoj zahtjev tužitelj temelji na odredbama članka III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

7. Nesporno je među strankama da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj: 27/01., 39/09., dalje: ZPJS). Među strankama je bila sporna pravna osnova, dok sam izračun razlike plaće prema drugoj osnovici nije sporan.

7.1. Pravilno je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara, medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

7.2. Nadalje, pravilno je utvrđeno da su Vlada RH i isti sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u člankaIII. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su članka IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

7.3. Utvrđeno je i da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), s tim da te izmjene nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, kojim je izmijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u članku III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Utvrđeno je da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009., te da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali navedene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na članak IV. u vezi sa člankom VII. Dodatka Sporazumu.

7.4. Negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno, te je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015. Utvrđeno je da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 132/16.) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

7.5. Utvrđeno je da je tuženik u spornom razdoblju tužitelju nastavio obračunavati i isplaćivati plaću primjenom osnovice iz 2008. odnosno u iznosu od 5.108,84 kune.

8. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe ZPJS, Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23, dalje: ZR), ZOPJS, kao i odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12., 150/13., 153/13., 24/17., dalje: TKU/12.) i pravilno je postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja usvojio.

9. Tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku jer kao poslodavac predstavlja javnu službu, a javne službe u smislu odredbi ZPJS su javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

10. Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom članka2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12., kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine", broj: 115/10. – dalje: TKU/2010.).

11. Kako je već istaknuto, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. su potpisali sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu/2009 osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa takve odredbe ne bi morale biti dio teksta zakona, odnosno konkretnog kolektivnog ugovora.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u spornom razdoblju za obračun plaće bio ispunjen uvjet za primjenu više osnovice (5.415,37 kuna) u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju u spornom razdoblju bila isplaćivana plaća (5.108,84 kune). Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (drugo tromjesečje 2015. za 1,2% i treće tromjesečje 2015. za 2,8%) i da aritmetička sredina te dvije stope rasta iznosi 2%. Stoga je počevši od 1. siječnja 2016. tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna.

12.1. U povezanosti s navedenim, neosnovano je stajalište da nisu bili ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1,. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečja BDP trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma, jer se sukladno odredbi članka III Izmjena i dopuna, navedena odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje pa nadalje, dakle za ubuduće.

13. Prema odredbi članka 7. ZR poslodavac mora isplatiti radniku plaću za obavljeni rad, međutim, tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema navedenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora te sporazuma koji po naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (članak 9. stavak 3. ZR).

14. Kako tijekom postupka nije bila sporna visina razlike plaće između osnovice po kojoj je tužitelju plaća isplaćena u spornom razdoblju i osnovice koja mu je pripadala, nije bilo potrebno provesti dokaz financijskim vještačenjem, već je tužitelj prihvatio izračun tuženika. Stoga je pravilnom primjenom prava sud prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate razlike plaće i dosudio tužitelju razliku u plaći za utuženo razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2016., te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom članka 29. ZOO, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza.

15. Parnični trošak je pravilno obračunat i odnosi se na opravdani trošak zastupanja tužitelja koji je u cijelosti uspio u postupku (članka154. stavak1. ZPP.).

16. S obzirom da žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP valjalo je žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi u pobijanom dijelu, točke

I., III i IV. izreke.

17. Nepobijani dio presude u točki II. izreke nije ispitivan (članka365. stavak1. ZPP).

Sisak, 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Ljiljana Milina