Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj : 81 Kzd-22/2022-73

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu za mladež Ani Zrilić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Eme Vrsaljko kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠĆ, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18 , 126/19, 84/21 i 114/22, dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KOz-DO-3/2022 od dana 11. siječnja 2022. godine, uređene 20. ožujka 2025. godine, nakon održane rasprave sa koje je isključena javnost, dana 23. siječnja 2026. godine u nazočnosti zastupnice optužbe ŠĆK, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, okrivljenika ŠĆ, braniteljice mr. sc. Gordane Šimunov odvjetnice iz Zadra te zz oštećenika VĆ i opunomoćenika oštećenika Borisa Radmana odvjetnika iz [adresa], dana 27. siječnja 2026. godine objavio je javno i

p r e s u d i o j e

Okrivljenik:

ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. Š i Marije, djevojačko V, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektrotehničar, otac troje malodobne djece, neosuđivan, brani se sa slobode, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak,

k r i v j e

što je u razdoblju od travnja 2020. do kraja prosinca 2021. u Sv. Filipu i Jakovu, iako svjestan da time ugrožava pravilan psihofizički razvoj i negativno utječe na odgoj svoje djece ĐĆ, rođene 2008. i AĆ, rođene 2010. pa pristajući na sve posljedice prilikom kontakata s imenovanom djecom, a osobito za vrijeme njihova boravka vikendom kod njega, kod navedene djece poticao negativne emocije prema majci, pa je tako svojim kćerkama govorio da je njihova majka NĆ, s kojom se razišao prije dvije godine, loša majka i osoba, da je majka loša domaćica, te je svoju suprugu NĆ učestalo nazivao pogrdnim imenima govoreći joj da je kurva, drolja, štraca, neka odjebe od njega, da ga ne zove i da ga ne ometa, poticao starije kćerke ĐĆ i AĆ da kradu novac od majke i da mu ga donose, a također stariju kćer ĐĆ poticao da ukrade majčino donje rublje, točnije gaćice zv. tange koje je dijete trebalo uzeti iz majčinog ormara sve kako bi donijelo okrivljeniku, uz to strašio svoju djecu porukama da će se ubiti, da one ne smiju više dolaziti kod njega, slao im fotografije na kojima se vidi da automobil vozi brzinom od 170 km/h uz poruke dosta mi je svega, zbog čega su djeca žrtve ĐĆ i AĆ osjećale grižnju savjesti, djeci govorio o sudskom postupku između njega i njihove majke VĆ, predstavljajući sebe kao žrtvu u rastavi braka i djeci govorio da ga je njihova majka prevarila tijekom njihovog braka pa da više iz tog razloga nisu zajedno, a kada ga djeca nisu slušala, to ih je nazivao izdajicama i pogrdnim nazivima poput turanjke, štrace i bijednice nepismene, poticao starije kćerke ĐĆ i AĆ da kontroliraju jedna drugu i to kakav odnos imaju s majkom, te da mu to prenose, kontrolirao njihov odnos sa školskim kolegicama i prijateljicama, pri tome negativno komentirao druženje svojih kćerka s drugom djecom, što je za posljedicu imalo izolaciju djece iz društva, dok su starije kćerke ĐĆ i AĆ po njegovom nalogu morale izdvajati najmanju kćerku LĆ iz svog društva zbog čega je LĆ postala jako osjetljiva, te tražio od njih da tjeraju LĆ da majci govori ružne riječi, što je LĆ i učinila na nagovor starijih sestara, a što je sve kod djece ĐĆ i AĆ dovelo do smanjene privrženosti majci i promjene ponašanja prema njoj na način da su iste odbijale razgovarati s njom, da su nemirne i loše raspoložene, da im je smanjen interes za školu zbog čega su popustile u ocjenama, da ne žele jesti ono što im majka skuha, da joj govore ružne riječi, da se na njegov telefonski poziv i na njegov poticaj skrivaju i zaključavaju u WC ili sobu, tako da njihova majka ne može čuti što razgovaraju, ne dozvoljavaju majci pristup svojim mobilnim telefonima, a na njezine telefonske pozive joj se ne javljaju, rade neprimjerene radnje nakon dolaska od njega kući i razgovora s njim, pa su tako izgrebale radnu ploču na kuhinji, u puder za lice majci ulile aceton, te su počele izmišljati događaje na štetu svoje majke, pa je tako kod djeteta žrtve ĐĆ utvrđeno da navedeno dijete tendenciozno negira bilo kakvu ugodu u odnosu s majkom, te pokazuje znakove emocionalne udaljenosti od majke potpuno se svrstavajući na očevu stranu, a pri tome okrivljenika nekritično favorizira, prezentira infantilnu emocionalnu poziciju u vidu ljubomore spram mlađih sestara, sklonost reaktivnom impulzivnom reagiranju na frustracije, zbog čega svega je kod djeteta prisutna emocionalna destabiliziranost i disfunkcionalnost uslijed induktivnih utjecaja od strane oca, uz prisutne anksiozne i depresivne simptome, strahove i uznemirenost te kognitivnu disfunkiconalnost zbog čega djetetovo sadašnje psihičko stanje zahtijeva neodložnu psihološku pomoć, dok je kod djeteta žrtve AĆ utvrđeno da je riječ o djevojčici koja je izložena induktivnim utjecajima od strane oca te manifestira emocionalnu destabilizaciju u vidu prisutnih anksioznih i depresivnih simptoma, strahova i uznemirenosti te kognitivnu disfunkcionalnost zbog čega je i navedenog djevojčici potrebna psihoterapijska podrška od strane psihologa i otklanjanje navedenih negativnih utjecaja,

dakle, grubo zanemario svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta ,

čime je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 1. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. stavak 1. KZ/11,

pa se okrivljeniku ŠĆ temeljem citiranih zakonskih odredbi i odredbe članka 44. KZ/11 prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora i to : za kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11 počinjeno na štetu ĐĆ kazna zatvora u trajanju od 8 ( osam ) mjeseci, i za kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11 počinjeno na štetu AĆ kazna zatvora u trajanju od 8 ( osam ) mjeseci, pa se primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. KZ/11 okrivljenik ŠĆ

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

a temeljem odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku ŠĆ se izriče

uvjetna osuda

te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik ŠĆ u vremenu provjeravanja od 4 ( četiri ) godine ne počini novo kazneno djelo. Ukoliko okrivljenik ŠĆ u vremenu provjeravanja od 4 ( četiri ) godine počini kazneno djelo, na istoga će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz članka 58. KZ/11.

II. Ukoliko okrivljenik ŠĆ u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine počini kazneno djelo, na istoga će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude iz članka 58. KZ/11.

III. Malodobne oštećenice BĆ i DĆ zastupane po majci zakonskoj zastupnici AĆ a ista po opunomoćeniku Borisu Radmanu odvjetniku iz Zadra upućuju se da imovinskopravni zahtjev ostvare u parnici.

IV. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik ŠĆ dužan je platiti paušalnu svotu u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 okrivljenik ŠĆ dužan je platiti stvarni trošak u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u iznosu od 3.622,44 (tritisućešestodvadesetdvijetisućeičetrdesetčetiri) eura u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 okrivljenik ŠĆ je dužan platiti nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika o čemu će sud odlučiti posebnim rješenjem.

I. Temeljem odredbe članka 453. točka 1. ZKP/08

Okrivljenik:

ŠĆ s osobnim podacima kao pod I.

o s l o b a đ a s e o p t u ž b e

da bi u razdoblju od travnja 2020. do kraja prosinca 2021. u Sv. Filipu i Jakovu, iako svjestan da time ugrožava pravilan psihofizički razvoj i negativno utječe na odgoj svoje djece ĐĆ, rođene 2008., AĆ, rođene 2010. i LĆ, rođene 2016., pa pristajući na sve posljedice prilikom kontakata s imenovanom djecom, a osobito za vrijeme njihova boravka vikendom kod njega, kod navedene djece poticao negativne emocije prema majci, pa je tako svojim kćerkama govorio da je njihova majka NĆ, s kojom se razišao prije dvije godine, loša majka i osoba, da je majka loša domaćica, te je svoju suprugu NĆ učestalo nazivao pogrdnim imenima govoreći joj da je kurva, drolja, štraca, neka odjebe od njega, da ga ne zove i da ga ne ometa, strašio svoju djecu porukama da će se ubiti, da one ne smiju više dolaziti kod njega, slao im fotografije na kojima se vidi da automobil vozi brzinom od 170 km/h uz poruke dosta mi je svega, djeci govorio o sudskom postupku između njega i njihove majke VĆ, predstavljajući sebe kao žrtvu u rastavi braka i djeci govorio da ga je njihova majka prevarila tijekom njihovog braka pa da više iz tog razloga nisu zajedno, a kada ga djeca nisu slušala, to ih je nazivao izdajicama i pogrdnim nazivima poput turanjke, štrace i bijednice nepismene, dok najmlađu kćerku LĆ učestalo nije htio uzimati tijekom vikenda, te ju je nazivao materinim djetetom, dok su starije kćerke ĐĆ i AĆ po njegovom nalogu morale izdvajati najmanju kćerku LĆ iz svog društva zbog čega je LĆ postala jako osjetljiva, te tražio od njih da tjeraju LĆ da majci govori ružne riječi, što je LĆ i učinila na nagovor starijih sestara, a što je sve kod djece ĐĆ i AĆ te LĆ dovelo do smanjene privrženosti majci i promjene ponašanja prema njoj na način da su iste odbijale razgovarati s njom, da su nemirne i loše raspoložene, da im je smanjen interes za školu zbog čega su popustile u ocjenama, da ne žele jesti ono što im majka skuha, da joj govore ružne riječi, da se na njegov telefonski poziv i na njegov poticaj skrivaju i zaključavaju u WC ili sobu, tako da njihova majka ne može čuti što razgovaraju, ne dozvoljavaju majci pristup svojim mobilnim telefonima, a na njezine telefonske pozive joj se ne javljaju, rade neprimjerene radnje nakon dolaska od njega kući i razgovora s njim, pa su tako izgrebale radnu ploču na kuhinji, u puder za lice majci ulile aceton, te su počele izmišljati događaje na štetu svoje majke, čime je djetetu žrtvi LĆ ugrozio pravilan psihofizički razvoj,

dakle, zlostavio djecu,

pa da bi time na štetu djeteta žrtve LĆ počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. stavak 1. KZ/11.

II. Temeljem odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenik žrtva dijete IĆ zastupana po majci i zakonskoj zastupnici VĆ a ista po opunomoćeniku Borisu Radmanu odvjetniku iz Zadra se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.

III. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu pod brojem KOz- DO-3/2022 dana 11. siječnja 2022. godine protiv okrivljenika ŠĆ VĆ tereteći istoga za počinjenje tri kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11 i to počinjena na štetu svoje tri kćeri ĐĆ ( 2008), AĆ (2010) i LĆ (2016) VĆ. Predmetna optužnica je uređena 20. ožujka 2025. godine.

2. Dakle, okrivljenika se teretilo optužnicom za kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11, odnosno za zlostavljanje svoje tri kćeri, međutim, po provedenom dokaznom postupku, analizirajući sve izvedene dokaze koje je sud povezao sa obranom okrivljenika, utvrđeno je i dokazano da je okrivljenik u odnosu na svoje dvije starije kćeri ĐĆ i AĆ počinio osnovni oblik kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. KZ/11 te ga je sud za učin kaznenih djela počinjenih na njihovu štetu proglasio krivim, dok je utvrđeno da u odnosu na najmlađu kćer LĆ nije počinio kazneno djelo iz članka 177. KZ/11 i to niti osnovni a niti kvalificirani oblik tog djela te ga je sud u odnosu na najmlađu kćer oslobodio od optužbe koja mu je stavljena na teret.

3. Okrivljenik je negirao učin kaznenog djela, negirao je da bi zlostavljao svoje kćeri, i da bi se ponašao na način opisan u optužnici. Imajući u vidu činjenicu da je okrivljenik negirao sve tereteće činjenice valjalo je u odnosu na iste provesti dokazni postupak te izvesti dokaze predložene optužnicom i dokaze predložene od strane obrane.

4. U dokaznom postupku je kao svjedokinja ispitana NĆ ( list spisa 16-19, 415, 567 ), majka djevojčica, njihova zakonska zastupnica te ujedno i podnositeljica kaznene prijave protiv okrivljenika. Također je ispitana kao svjedok i GĆ ( list spisa 416, 565 ), okrivljenikova majka sa kojom okrivljenik živi u istoj kući. Ispitana je i SĆ ( list 417-418 ) koja je tada bila djelatnica Centra za socijalnu skrb ( danas Hrvatski zavod za socijalni rad ) te RĆ ( list spisa 759-761 ) koja je vršila nadzor kao voditeljica mjere stručne pomoći i potpore u ostvarenju roditeljske skrb.

5. Također su pročitani i dokazi priloženi sudskom spisu i to dokumentacija Centra za socijalnu skrb Biograd (list spisa 20-23, 25-58, 72-79), rješenje 44 P Ob- 72/21 (list spisa 66-68), rješenje Županijskog suda u Zadru 13 Gž Ob-1163/21 (list spisa 80-82), podnesci okrivljenika (list spisa 85-357), snimke i slike poruka (list spisa 8), psihologijsko vještačenje (list spisa 358-378), potvrde o visini dohotka (list spisa 398-400), podnesak posebnog skrbnika (list spisa 404-405), psihologijsko vještačenje oštećene LĆ (list spisa 435-444), dopuna psihologijskog vještačenje ĐĆ i AĆ (list spisa 445-454), psihologijsko i psihijatrijsko vještačenje (list spisa 477-529), izvješće o psihologijskom savjetovanju i psihoterapijskom tretmanu (list spisa 553-557), presuda 73 P Ob-184/23 (list spisa 570-580), vještačenje provedeno po Klinici za psihijatriju Vrapče (list spisa 649-679), imovinskopravni zahtjev (list spisa 684) te podaci iz kaznene evidencije. Ispitani su i vještaci i to vještakinja Jadranka Zorić koja je u ime pravne osobe Izbornik d.o.o. svjedočila u odnosu na psihologijsko vještačenje troje djece koje je provela. Obzirom da je okrivljenik vještačen i to psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje po Denisu Sabljaru i Lucijani Rupić Krstić, ispitani su i ovi vještaci kao i vještaci Klinike za psihijatriju Vrapče.

6. Svi dokazi i to personalni i materijalni dovedeni su međusobno u vezu kao i u vezu jedni sa drugima, te je izvršena analiza dokaza i obrane pri čemu je svaki dokaz ocijenjen pojedinačno te dovedenu u svezu sa drugim dokazima i obranom okrivljenika. Dobivenom analizom utvrđeno je da je okrivljenik u odnosu na kćeri ŽĆ i DĆ počinio osnovni oblik kaznenog djela odnosno kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11 a ne kvalificirano kazneno djelo kako tužitelj tvrdi iz članka 177. stavak 2. KZ/11. U odnosu na najmlađu kćer IĆ je okrivljenik oslobođen jer nije utvrđeno postojanje kaznenog djela niti iz članka 177. stavak 1. KZ/11 a niti kvalificirani oblik iz stavka 2.

7. Kod analize valja poći od zakonskog opisa kaznenog djela, te zakonodavac navodi da kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11 čini roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba koja grubo zanemaruje svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta. Kvalificirani oblik ovog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11 koji je na teret stavljen okrivljeniku optužnicom čini tko zlostavi dijete ili ga prisili na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava. Konkretno, okrivljenika se teretilo za zlostavljanje svojih kćeri, uz jednu bitnu napomenu da zakonodavac nije dao definiciju zlostavljanja pa ovu kvalifikaciju može dati samo stručna osoba, konkretno vještak psiholog, koji je jedini bio mjerodavan ocijeniti da li određeno ponašanje spada u zlostavljanje te da li su uslijed takvog ponašanja nastupile posljedice i koje.

8. Predmetni kazneni postupak inicirala je majka i zakonska zastupnica djevojčica sa kojom iste žive, NĆ. Ista je detaljno opisala i iznijela tvrdnje koje terete okrivljenika te je navela u svom iskazu ( list spisa 16-19 ) da je bila u braku sa ŠĆ iz [adresa] i u tom braku s njim ima troje maloljetne djece odnosno ŽĆ koja ima 12 godina, AĆ koja ime 11 godina i LĆ koja ime 5 godina. Prije dvije godine nakon učestalih svađa sa suprugom i učestalog suprugovog vrijeđanja osobno i pred djecom nazivajući ju “kurvo “, „droljo“, „štraco“ odlučila je otići od njega i sa sobom povela svoje troje djece sve kako bi zaštitila interese djece da ne bi gledala i bila izložena očevom stalnom vrijeđanju nje, majke psihički, a penekad i fizički. Nakon toga je došla u kuću svojih roditelja gdje je ima svoj stan i tu stanuje sa djecom. Dvije starije kćeri idu u školu i u dogovoru sa centrom i ŠĆ one su preko tjedna kod nje, majke, (ponedjeljak —petak), a vikendom (subota -nedjelja ) idu kod oca. Što se tiče najmlađe kćeri LĆ navodi da ona ide u vrtić i da ŠĆ uopće za nju ne pita, niti vodi ikakvu brigu o djetetu, niti ikakve obaveze vezano za dijete i ne traži da ona dolazi kod njega, nego dvije starije sestre ĐĆ i AĆ traže da ju dovede ponekad (rijetko) nedjeljom dok njih dvije borave kod oca na par sati. Na taj je način nekako funkcioniralo do prije 6 mjeseci od tad su djeca dvije starije kćeri ĐĆ i AĆ, a naročito ĐĆ postala nemoguće nakon svakog povratka od oca, te je uočila nagle promjene ponašanja kod svojih kćeri koje su inače jako pametne, bistre djevojčice i odgojene, te pristojne i nikad sa svojom djecom nije imala problema. Nakon svakog povratka od oca ponašaju se na način da neće razgovaraju sa njom, majkom, djeca su nevozna te je njihovo duševno i psihofizičko stanje loše, a što je rezultiralo i pomanjkanjem interesa za školu. Neće da jedu ono što skuha te naglašava da joj djeca to nikad nisu radila, govore joj razno - razne ružne riječi, te su pune odraslih lažnih informacija koje nisu primjerene njihovoj dobi i općenito izbjegavaju svaki razgovor sa njom, majkom, vezano za navedene probleme, te im je cilj raditi samo protiv nje, majke, po traženju oca. Također na svaki telefonski poziv oca ŠĆ prema djeci na njihove osobne mobitele, kćeri ĐĆ i AĆ se skrivaju i zaključavaju u wc ili svoju sobu, te ona ne smije čuti po nalogu oca što razgovaraju. Poslije svakog telefonskog razgovora djece s ocem ima strašne probleme s djecom. Na svaki pokušaj razgovora sa kćerima vezano za navedeno, odbijaju je sa jako neugodnim ponašanjem što nikad nisu radile, ponekad i agresivnim te im se ona ne smije približiti. Također primjećuje kako telefone stalno drže u svojim rukama, te ih drže pod lozinkama tj. šiframa, te joj ne dozvoljavaju pristup njihovim telefonima i uvid u poruke, što je po njoj jako zabrinjavajuće a to nikad nisu radile. Ona je zbog takvog ozbiljnog i zabrinjavajućeg ponašanja djece pokušala stupiti više puta u kontakt s ocem djece ŠĆ da razgovara ju za navedene probleme oko djece te bila stalna i uporna, te bi isti svaki put odgovorio da sa njom ne želi imati nikakvu komunikaciju, da mu se ne obraća te da ga ne zove i da mu ne piše nikakve poruke, da će ju prijaviti za ometanje i uznemiravanje, te bi ju izvrijeđao svakakvim neprimjerenim riječima “ kurvo“, „droljo“, „štraco“, „odjebi od mene “, „ne zovi mene“ i prekinuo svaki kontakt sa njom. Također ju jedno dugo vrijeme i blokirao na telefon, što čini i dalje, do današnjeg dana vezano za navedene probleme. Također bi davao djeci upute poslije razgovora sa ĐĆ i AĆ na telefon ili kad bi se vratile od njega da joj prenesu da ga „ne ometa“ i imala bi još veće probleme sa kćerima koje i dan danas ima zbog suprugovog neozbiljnog i nedoraslog ponašanja. Dakle otac zanemaruje dužnost podizanja, odgoja i obrazovanja djece radi sve protivno podizanju djece u obiteljskoj zajednici. Radi sve protivno sigurnosti odgoja djece u obitelji primjereno njihovim tjelesnim i duševnim, psihološkim i razvojnim potrebama. Radi protivno njihovom obrazovanju te su popustile u školi. Također otac radi sve protiv interesa djece za druženje s prijateljicama. Stanje djece se pogoršavalo i dvije starije kćerke su sve više izolirale nju kao majku poslije svakog dolaska od oca, i razgovora s ocem, te su joj počele raditi svakakve neprimjerene radnje na način da su joj po nagovoru oca novu kuhinju odnosno radnu ploču na kuhinji nožem izgreble, u puder za lice su joj ulile aceton, nadalje navodi da joj je u nekoliko navrata nedostajao novac iz kuće sve po nalogu oca. Takvo njihovo ponašanje odražava se i na najmlađu kćer Đ (5) koju po nalogu oca moraju izdvajati, te LĆ sve to vidi i primjećuje te joj je jako teško i postala je jako osjetljiva, te kad AĆ i ĐĆ dođu od oca šapuću joj na uho da joj govori ružne riječi, što nikad nije radila, nit su one to prije radile, te istu pokušavaju nagovoriti protiv nje ponovno uz poticanje. Nadalje, djeca su počela pričati stvari koje one u svom uzrastu i dobi ne bi treba le znati, a naročito o problemima između njih roditelja. Djeca su počela lagati. Poslije svakog dolaska od oca, izmišljati događaje na štetu nje. Odjednom izražavaju želju živjeti kod oca, te pri svakom dolasku od oca spominjati izmišljenu treću osobu, i još nekolicinu jako neprimjerenih riječi za njihovu dob. Nadalje, navodi da ju je nastala situacija i tijek situacije jako brinula svo ovo vrijeme, te je brine i dalje po pitanju djece_i da je činila sve kako bi otkrila što se dešava pri komunikaciji s ocem, znajući pri tome da je otac i za vrijeme trajanja bračne zajednice znao biti jako neugodan u osobnoj komunikaciji, i čemu tako nagla promjena kod djece, te kako bi im pomogla i to spriječila. Navodi da se ustajala po noći kad bi djeca zaspala i uspjela nekako probiti lozinke njihovih telefona, nakon mnogo pokušaja. Jednom prilikom je uzela mobitel od starije kćer ĐĆ i probila šifru, te_i od srednje kćeri AĆ i ostala šokirana porukama koje joj šalje otac ŠĆ, a radi se o tome da je među porukama pronašla dosta poruka u kojima ŠĆ djecu opterećuje njihovim sudskim procesima prezentirajući ju djeci da je ona pokrenula sudsku tužbu razvoda braka, sve kako bi između nje i djece stvorio svađu, a bitno je naglasiti da je upravo otac taj koji je pokrenuo istu te traži razdvajanje sestara na način da traži skrb upravo nad dvije starije kćer AĆ i ĐĆ koje cijelo vrijeme manipulira, ucjenjuje i uvjetuje te ne vodi nikakvu brigu niti odgoj o djeci već ih cijelo vrijeme koristi kao predmet osobnih interesa na štetu prvenstveno svo troje djece i štetu nje, majke. Naglašava da su u Centru za socijalnu skrb u Biogradu sporazumno dogovorili da skrbništvo ide njoj majci, da će djeca živjeti sa njom, te uredna viđanja djece s ocem i iznos uzdržavanja ali je otac došao idući dan u centar i sve poništio i dao na sud. Također je pronašla poruke gdje im piše da je ona loša majka i naziva ju raznim pogrdnim imenima, tjera djecu da joj vrše pretres osobnih dokumenata dok je na poslu te da mu ih slikaju i šalju, prezentira djeci treću osobu i komunicira s djecom cijelo vrijeme o odnosu nje s trećom izmišljenom osobom sve kako bi stvori mržnju između nje i kćeri, napravio sukobe i emocionalno ih silom osobnog interesa rastavio, daje im upute da će ih ona prodati, piše djeci o mitu i korupciji, te djeci piše da im je našao novu mamu za obitelj, da nju izbace i da dodaju novu mamu u svoj život koju je on našao. Također radi grupe samo sa kćerkama i optužuje ih da je saznala za iste, jer bi vidio njene pozive i poruke u kojima mu je pisala i upozoravala da ne radi takve stvari jer je primijetila da se djeca skrivaju. Također piše djeci poruke da ne pišu poruke u grupu u kojoj je ona pri tome da nema uvid u komunikaciju i da ju se definitivno izbaci i razdvoji od djece. Također optužuje kćeri za priklanjanje njoj i nabija im grižnju savjesti te ih dovodi do zbunjenosti, naziva djecu „izdajicama“ kad borave sa njom, druže se sa njom te provode vrijeme sa njom. Zbog straha od oca i njegove reakcije u posljednje mjesece djeca izbjegavaju da sa njom provode vrijeme kako su inače znale, šetnje, druženja u prirodi, zajednički izleti, biciklizam, shoping, kupanje, zajedničko učenje i pomoć vezano za školske obaveze kad im treba pomoć, zajednički ručkovi, obiteljska okupljanja itd. Preko poruka kontrolira jednu i drugu kćer pišući poruke osobno svakoj od njih_da kontroliraju jedana drugu kakav odnos imaju sa majkom dok borave kod nje te da mu to prenose, te kakav odnos imaju sa školskim kolegicama i prijateljicama međusobno, te na svako druženje sa prijateljicama i izlaske u šetnju komentira djeci da su iste kao majka , da su krenule majčinim stopama . Zbog takvog očevog utjecaja i kontrole i osjeća ja straha kćeri AĆ i ĐĆ su joj se izolirale iz svog društva koje je bilo jako široko te su uvijek imale jako puno prijateljica. Dakle, dolazi do pomanjkanja interesa za druženje zbog očevog zanemarivanja i lošeg utjecaja na djecu. AĆ je zapostavila ples u kudu kojeg jako voli, te je uredno obavijestila voditelje o nastalom problemu koji prouzročava otac te ima daljnju suradnju dok se ne riješe nastali problemi od strane oca. Također naglašava da do današnjeg dana njihove prijateljice susreće, a poneke su je i zvale da ju pitaju zašto se ne javljaju ĐĆ i AĆ na telefon dok su kod oca i zašto se više ne druže kao prije. Također u razgovoru sa mamama od njihovih prijateljica, zajedno su primijetile da su se djeca izolirala i da otac ima utjecaj, te primjećuju da otac koristi telefon od djece dok borave kod njega i piše poruke umjesto njih ili im daje naputke da vrijeđaju svoje prijateljice što nikad nisu radile sve kako bi ih izolirao od društva i od apsolutno svih te napravio svađu između njih mama koje se međusobno poznaju. Što je odraz njegovog lošeg, zabrinjavajućeg psihičkog stanja. Također potiče djecu porukama da joj se ne javljaju na telefon dok su kod njega i općenito kad iziđu s prijateljicama u šetnju da ne zna gdje su i kuda se kreću, također da joj se ne javljaju na telefon dok je na poslu da provjeri djecu, što su djeca i počela primjenjivati. Napominje, da se to sve dešava u posljednjim mjesecima i da joj to nikad nisu radile, te je svoje kćeri uvijek imala pod kontrolom i nadzorom i znala kuda se kreću i gdje su sve dok otac nije počeo sa svojim strašnim utjecajem na njih i sa svojom manipulacijom. Vezano za navedeno zbog očevog nezrelog i nedoraslog ponašanja zatražila je pomoć osobno više puta od Centra za socijalnu skrb u Biogradu gdje je bio pozvan i sve svaki put negirao. Također u suradnji sa socijalnom radnicom gospođom RĆ koju su dobili u nadzor je pokušala zajednički da riješe probleme vezano za oca na štetu djece, ali je otac pisao prigovor na socijalnu radnicu i ne dozvoljava im rješavanje problema te odbija svaku komunikaciju i suradnju sa istom. Naglašava da je svoju djecu u dogovoru sa socijalnom radnicom da obavijesti oca imala namjeru voditi psihologu zbog narušenog psihičkog stanja i devijantnog ponašanja koje je prouzročio otac, ali mi otac ŠĆ to ne dozvoljava stalnim svakodnevnim utjecajem na kćeri ĐĆ i AĆ. Također je u porukama pronašla kako otac ŠĆ nagovara kćer ĐĆ da joj ukrade novac, priložila je poruku gdje je ĐĆ slikala novčanicu od 100 eura, pohvalila se ocu da je riješila i pita ga je li dosta iz čega je vidljivo da ŠĆ potiče djecu da kradu novac od nje i donose ga njemu. Pri tome važno je napomenuti da sama skrbi novčano o svo troje djece jer otac odbija suradnju vezanu za dječje obaveze. Također je vidljivo iz poruka da otac ŠĆ govori djeci da brišu poruke koje su neprimjerenog sadržaja i vidljivo je u razgovorima da su pojedine poruke od oca ŠĆ izbrisane. U porukama telefona obadviju kćeri je pronašla video koji je AĆ slala ocu ŠĆ kako traži i_prebire po njenom donjem vešu konkretno tangicama po nagovoru i nalogu oca ŠĆ i kako joj otac ŠĆ govori da uzme tangice, te crne s pločicom i donese njemu. Također u porukama telefona je pronašla kako se kćeri ĐĆ i AĆ dok borave kod oca moraju snimati kako fregaju tj. ribaju dugačak hodnik obiteljske kuće bez gornjeg djela odjeće samo u gaćicama, te kad se pogleda snimak vidljivo je da to nije normalan način izvođenja takve radnje za djevojčice od 11 i 12 godina koje su u dobi sazrijevanja ranog puberteta i koje su sramežl jive. Kćeri se dakle moraju snimati u puzećem položaju kako puze po dugačkom hodniku bez gornjeg djela majice samo u gaćicama, bez drška fregače (što bi bilo normalno fregača ide sa drškom) i šalju snimljeni video ocu ŠĆ, a otac na izvedenu neprimjerenu radnju u njihovoj dobi odgovara porukom: „Tako treba“. Također u telefonu kćeri pronalazi video koji je dostavila kako se otac snima za vrijeme radnog vremena ( isti je vozač sanitetskog prijevoza hitne medicine [adresa] ) te u vožnji snima svoje radne kolege, a također snima donje rublje u izlogu salona i šalje njihovoj kćeri AĆ. Od svega nađenog u telefonu brine zatečeno stanje postupanja i komunikacije oca ŠĆ sa dvije starije kćer AĆ i ĐĆ znajući da je njihov otac za vrijeme trajanja bračne zajednice često bio nastran i od nje imao čudne i bolesne zahtjeve, što je između ostalog i dovelo do napuštanja obiteljske kuće zajedno sa svo troje djece . Zbog zatečenog stanja navedenog se brine za svoje kćeri, zašto ih uporno razdvaja od nje i sestre najmlađe LĆ, a u posljednjim mjesecima od trenutka ove prijave sve više do današnjeg dana te ne prestaje sa istom namjerom unatoč brojnim upozorenjima. Te također na priložena i neprimjerena videa i poruke kako komunicira sa djecom traži skrb upravo nad dvije starije kćeri_i želi ih razdvajati od najmlađe kćeri što mnogo govori o samom njegovom psihičkom stanju. Od trenutka prijave ovog djela pa do današnjeg dana se dešava sljedeće da otac i dalje radi iste i još veće probleme, te im je otvorio i facebook profile dok borave kod njega bez njene suglasnosti i nije stao da se djeca i dalje skrivaju pri svakom razgovoru sa njim dok borave sa njom. Također do današnjeg dana rodbina, prijatelji i svi koji su u njihovom obiteljskom i društvenom okruženju primjećuju i uočavaju probleme koje otac radi na štetu djece i vide da su se djeca ogromno promijenila u posljednjim mjesecima izolirajući i njih jer nikad takva nisu bila te su isto tako zabrinuti za vidljivo navedeno stanje. Naime otac je sada proširio svoja djela na način da srednju kćer AĆ stavlja pod utjecaj starije kćeri ĐĆ te svaki put kad joj se dijete prikloni ili jede njenu hranu, starija kćer pod utjecajem oca vrši utjecaj i pritisak na svoju sestru AĆ prijeteći joj da će je izdati ocu ako se majci prikloni ili ako provodi vrijeme sa majkom te dijete ne smije da se druži sa njom, te je počela vršiti osobni pritisak na nju. U više navrata je tražila pomoć i prijavila Centru za socijalnu skrb u Biogradu i policijskoj postaji Biograd, te već dugo putem institucija traži pomoć da se ocu uvedu viđanja pod nadzorom i da se ukine i zabrani njegov utjecaj na kćeri kako bi spasila svoju djecu. Također dešava se u ovom vremenu da koristi djecu radi vlastitih osobnih interesa na štetu njih i nje, daje djeci upute da zovu socijalnu radnicu kako su gladna i kako nemaju što jesti i kako majka ništa ne kuha, što je laž sve kako bi ju prikazao kao majku koja ne vodi brigu o svojoj djeci, te kako ih tuče i vrši pritisak na njih sve kako bi iskoristio vrijeme do suda za prikupljanje materijala i prikazao ju svojom manipulacijom lošom majkom. Također bitno je naglasiti da je otac udaljen vožnje automobilom svega 3 minute i da uvijek može doći provjeriti svoju djecu, ali to ne radi nego se koristi navedenim neprimjerenim radnjama te iste prikuplja materijalom za sud te maltretira i zlostavlja djecu i nju. Djeca moraju raditi i govoriti ono što on želi čuti i moraju izvršavati njegove zapovijedi manipulacije sve u svrhu njegovih osobnih interesa . Također otac daje naloge do današnjeg dana djeci da mu pišu poruke tipa : kako su gladna dok su kod nje, kako ništa ne kuha i kako ih tuče i zlostavlja, kako viče na njih te dotični snima pozive takve, arhivira poruke i sprema ih za prilaganje sudu sve kako bi obranio svoja djela te nju prikazao lošom majkom. Napominje da nju i djecu na taj način svakodnevno zlostavlja i koristi vrijeme koje mu je dozvoljeno. Pojasnila je i da joj se više puta obratio i prijetio da će učiniti sve da joj oduzme kćeri, te da će učiniti sve da djeca ne budu sa njom. Napomenula je da svakodnevno do današnjeg dana ne prestaje maltretirati psihički djecu i nju i na taj način uništava svoju vlastitu djecu, sprječava njihovo zdravo odrastanje, pa je zamolila da se uvede hitna mjera viđanja oca i djece pod nadzorom Centra uz socijalnu skrb u prisustvu socijalne radnice, te da djeca budu sa njom u njenoj kući i da mogu kvalitetno usmjeriti svoju djecu bez ometanja i očevog utjecaja s kojom nikad prije nije imala probleme dok otac nije krenuo sa strašnom manipulacijom i lošim utjecajem po djeci. Nadalje navodi da se vidi u porukama da ŠĆ prijeti djeci da će se ubiti te u više navrata priča o svojoj smrti, govori da ne dolaze više kod njega i da je najbolje da oca nemaju ako misle biti priklonjene majci, a što je strašno, slika se i šalje djeci slike na kojima se vidi da se automobilom vozi preko 170 km/h. Šalje djeci zastrašujuće izraze lica. Djeci laže da im ona zabranjujem da idu kod njega pišući im takve poruke sve kako bi napravio svađu između nje i djece i da bi imala probleme sa djecom. Uvidom u poruke djece vidi da ih opterećuje sa sudskim postupcima lažno prepisujući sve njoj, da bi on ispao žrtva, i sve kako bi napravio problem sa curicama. U više navrata im daje upute da one same zovu policiju na nju te da ju moraju prijaviti te na taj način zlostavlja djecu i nju. Jedno vrijeme starija kćer ĐĆ je nosila stalno gardističku odjeću koju joj je on kupio, te joj je dijete oblačio u vojnu robu, i u porukama je našla više takvih slika, što za curicu nije primjereno. Svjedokinja ga je za takve stvari više puta upozoravala ali on bi ju uporno odbijao. U više navrata piše jasne poruke djeci da joj ne odgovaraju na pozive. Piše kćeri ĐĆ da mu predloži ideju za počinjenje neprimjerenih djela prema toj nekoj imaginarnoj trećoj osobi sa kojom je ona po njegovom u vezi znajući pri tome da je dijete maloljetno. Dok kćeri ĐĆ i AĆ borave kod oca, otac ŠĆ koristi se mobitelom od djece i piše poruke sa njihovog mobitela osobama koje su u njenom okruženju pišući poruke neprimjerenog sadržaja te i njoj isto. Također u više navrata piše djeci kako ne želi da dođu kod njega jer su priklonjene njoj i da ih ne želi. Također, slika se za vrijeme radnog vremena sa maskama i piše djeci poruke dok obavlja posao vozača sanitetskog prijevoza hitne medicine [adresa], piše djeci o svojoj vezi s trećom osobom. Također je iz poruka vidljivo da ŠĆ potiče srednju kćerku AĆ da joj ukrade 500 eura ali ona nije to uzela, sveukupno na njegov nagovor ĐĆ i AĆ su joj ukrale 320 eura i do nedavno 500 kuna, kao i debeli zlatni lančić od ĐĆ kojeg je ĐĆ tražila kad je išla kod oca preko vikenda, a kad se vratila od oca nije ga donijela, a na njen upit nije htjela odgovoriti gdje joj je lančić. Također je vidljivo u porukama kad kupi djeci odjeću one to moraju slikati i poslati ŠĆ koji tu odjeću „popljuca“ i one više neće da nose tu odjeću koju im je majka kupila. Isto tako u dostavljenim porukama je vidljivo kako joj djecu vrijeđa pogrdnim imenima poput „štrace“ i „bijednice nepismene“ zbog odjeće koju im je kupila za pir, te im je ujedno kupila ono što se njima sviđalo tada, a nakon ponovnog očevog vrijeđanja i pljucanja kćeri su zbunjene i tužne i nastaju problemi oko oblačenja. Dakle, otac vrijeđa sve što je povezano sa njom u nizu dostavljenih poruka. Isto tako u porukama je vidljivo kako djecu vodi doktoru kad je ĐĆ nacikla kost pri padu s bicikla te je imala dugo gips, nakon skidanja gipsa dijete mu mora slikati ruku koja je ostala još u nepravilnom stanju dok kost sazrije, ĐĆ mu to mora slikati što se vidi u dostavljenim porukama, a otac ŠĆ na tu sliku oštećene ruke komentira djetetu „to ti je na materinu stranu, svi grbavi“. Također što se tiče općenito zdravstvene skrbi o djeci uvijek je vodila brigu o svo troje djece te je isto tako ĐĆ vodila kod privatne dermatologinje A — Bajek u [adresa] jer joj se pojavila tjemenica kao tvrda prhut na glavi te joj je dijete dobilo određenu terapiju od doktorice koju je morala provesti, ali dešava se to da u porukama koje je dostavila ponovno kćer ĐĆ mora pisati u porukama gdje je vodila i otac ponovno „pljuca“_i vrijeđa njenu zdravstvenu skrb za njihovo dijete te joj se dešava da dijete čak i pokušava odbiti da joj odradi terapiju do kraja zbog očevog strašnog lošeg utjecaja. Uz sve navedeno posjeduje svu medicinsku dokumentaciju za navedeno, a i ostalo. Također, osim što je kćeri izolirao od društva i prijateljica, djeca su mu zbog ovakvog strašnog lošeg utjecaja popustila u školi jer ih stalno maltretira s porukama i za vrijeme nastave, te je zatražila i pomoć školskog psihologa, te i pomoć razrednica od obadviju kćeri za razumijevanje, i ravnateljice Osnovne škole Sv. Filip i Jakov i uvela ih u dubinu problema. Također je svjedokinja naglasila da otac vezano za školske obaveze ne vodi nikakvu brigu o djeci te ima odbojnost prema Osnovnoj školi Sv. Filip i Jakov jer je isti radio kao domar u školi te je dobio izvanredni otkaz o radu i uvijek govori loše djeci o njihovim učiteljima, te ih ne potiče na rad, pa tako sprječava njihov psihofizički razvoj i njihovo kvalitetno obrazovanje. Naglašava da svo vrijeme sama vozi djecu u školu i vrtić i na sate treninga tenisa 3 puta tjedno u sportski centar Višnjik Zadar sve kako bi djecu zaštitila od svega i pružila im sve najbolje u njihovom odrastanju. Dalje je svjedokinja navela da ne želi da se djeca tako ponašaju i da želi svoju djecu kvalitetno usmjeriti i podignuti ih u njihovom odrastanju bez očevog ometanja koje je na štetu djece i nje jer nikad s djecom nije imala probleme i uvijek su imale zdravi odnos pun ljubavi. Svjedokinja želi da se spriječi i zaustavi strašan loš utjecaj oca na djecu te da se prije svega hitnije uvede viđanje djece s ŠĆ pod nadzorom Centra. Naglašava da otac ne vodi nikakvu skrb niti odgoj o djeci te da sumnja da pored ovih neprimjerenih poruka između njega i kćeri možda postoji još takve njihove komunikacije koju ona još nije uspjela vidjeti. Uz svoju izjavu prilaže izjave traženja pomoći u Centru za socijalnu skrb Biograd vezano za probleme koje otac u međuvremenu i dalje radi i ne staje s maltretiranjem djece i nje do današnjeg dana iako je upoznat sa svime , te djecu, sestre i nju emocionalno zlostavlja i rastavlja silom osobnog interesa samo njemu poznatog.

9. Svjedokinja NĆ iskazivala je i na raspravi održanoj dana 2. veljače 2023. godine ( list spisa 415 ) te je tada iskazala da se odnos njen sa djecom malo popravio, tu misli na ĐĆ, dok je na AĆ još uvijek vidljiv veliki utjecaj oca, u komunikaciji sa njom. I dalje se ona skriva kada komunicira sa njim. Ona sama skrbi o djeci zato što otac odbija suradnju sa njom. Rekla je da su djeca loše i tražila je da surađuje, ali on je to odbio. Ona prije ovoga očevog utjecaja nije imala problema sa djevojčicama, nikada, uvijek su bile odgovorne. Centar za socijalnu skrb je također uključen u ovaj postupak, obzirom da djeca još uvijek idu kod oca, ne može im kvalitetno pomoći po pitanju psihološke pomoći. Djeca kod oca idu u petak popodne iza nastave i vraćaju se u nedjelju u 6 sati navečer. Vidi da očev utjecaj i dalje traje i vidi kod djece jedan strah. Upitana da li je 2020. godine na ljeto htjela obnoviti vezu sa okrivljenikom, navela je kako ne bi na ovo pitanje odgovarala. Što se tiče školskog uspjeha, kod AĆ se vidi malo pomaka na bolje u odnosu na period kada su proživljavali poruke, dok se u odnosu na kćer ĐĆ vidi pad u učenju, nakon inkriminiranih događaja. Ona ne zna što se događa sa djecom vikendima koje provedu kod oca. Znam da joj djeca ne govore istinu. Nije htjela odgovoriti na pitanje zašto sustav nije reagirao i zabranio ocu susrete i druženja sa djecom, obzirom da je teški manipulator.

10. Svjedokinja NĆ je iskazivala i dana 26. veljače 2024. godine ( list spisa 567 ) te je tada iskazala a upitana što se događalo sa djecom od 27. studenog 2023. godine, da djeca i sve tri idu redovito kod psihologa. LĆ ide malo manje. ĐĆ je u malo boljem stanju, mada su oštećenja i problemi vidljivi. Što se tiče srednje kćeri kod nje je najveće oštećenje, a kada ju se pita što pod tim podrazumijeva, pojasnila je da je tu bila najprije mjera zabrane ocu za komunikaciju sa djecom, pa je ona ukinuta, pa su ponovno dobili tu mjeru, u tom periodu dok je bilo komunikacije djece i oca anuliralo se sve ono što se ranije bilo postiglo. Cjelokupni period smatra da kćer AĆ komunicira sa bakom, pa i dok je bila mjera zabrane, zato što se to vidi na djetetu. Ona točno vidi kada se ostvare ti kontakti da od strane djeteta dolazi do odbijanja nje i sestre. Da nema ometanja terapija bi bila učinkovita, a to se sve po njenom mišljenju odvija preko bake. Ona najbolje poznaje dijete i što se s djetetom događa i promijene na djetetu. Ona se dosta zatvara, to se čak odrazilo i na držanje njezinog tijela i sada imaju problema i s kralježnicom. Dobila je terapiju i svaki dan vježbaju. S ĐĆ je bolja situacija. ĐĆ uočava probleme koje ima sestra AĆ. Što se tiče apetita, one uredno jednu ne odbijaju njenu hranu. U ovom trenutku postoje i drugi postupci, mimo ovoga, postoje parnični postupci, a okrivljenik je djecu oštetio i glede imovine jer je svu svoju imovinu prebacio na treću osobu. Pojasnila je kako su djeca oštećena, pa tako što je vlasnik kuće bio ŠĆ koji je kuću prepisao na svoju majku, a potom je majka prepisala kuću na svog drugog sina. Također je svjedokinja dodala da AĆ ima narušen odnos i sa sestrama i sa njom, još uvijek se vidi da ta osuda stoji, još uvijek se vidi na njoj da drži samo jednu stranu, očevu i bakinu. Ona sa njima puno razgovara i provode vrijeme zajedno i na tome rade da ih iščupa iz toga. Iz te udaljenosti koja je bila prema njoj. Zna da bi AĆ voljela viđati svoga oca, trenutno ga ne viđa, ali je to štetno za nju. Ona kao da drži te okove oko sebe. Najmlađa kćer je razigrana, vesela sama po sebi. Simonin cijeli dan je ispunjen. Najveće je oštećenje na AĆ. Što se tiče ružnih riječi to se popravilo, ne govor joj ružne riječi. One sada dobro jedu i jedu sve što ona skuha. AĆ je bila malo oštetila radnu ploču u kuhinji i vrata od kuhinje, ali ni je to shvatila kao nešto usmjereno na nju. Dijete je povuklo naglo vrata od kuhinje. Što se tiče AĆ, ona je psihijatrici bila rekla da se ona povlači u svoju sobu, ali ona ne zamračuje svoje prostor. Dok su bili u braku nije primijetila da bi AĆ imala neku posebnu povezanost sa ocem u odnosu na drugu djecu. Naravno da djeca vole svoga oca. Ona razumije da otac njima fali, ali otac štetno djeluje na njihov razvoj. Ona je popratila telefon od AĆ, ali joj ga nije oduzela, a to kada tvrdi da baka sa njom kontaktira. Zna da je dijete oštećeno i ona je neće još dodatno kažnjavati uzimanjem telefona. Oni su manipulatori i da bi oni sebe opravdali AĆ se kaže da ona njih zove. Upitana zašto se u ovih godinu dana AĆ nije pomoglo, pojasnila je pa zato što sve što ona učini anulira se s očeve strane. Inače svaki posjet psihologu je 50 eura, a nju nitko ne pita da li ona financijski sve to može izdržati.

11. U odnosu na tereteće činjenice iznesene od strane majke okrivljenik ŠĆ je negirao učin kaznenih djela kao i sve za što ga se tereti, poglavito za zlostavljanje kćeri. Okrivljenik se u bitnome branio da majka djece iznosi neistine. Neke stvari i neke poruke koje je poslao bile su u revoltu i on shvaćam da nisu bile primjerene za njegovu djecu. Djecu nije čuo niti vidio 28 mjeseci, odnosno 2. lipnja 2025. godine će biti 28 mjeseci. Sa djecom je imao dobar odnos ranije. Kada je zatražio rastavu braka djecu su izrazila želju da žive sa njim, međutim njemu to nije bilo najbitnije, nije mu bitno da su samo kod njega već da su i sa njim i sa majkom i najbitnije mu je da su zdrave. Što se tiče poruka koje se odnose na novce, to nije bilo ništa ozbiljno, one su njemu pokazivale koliko majka ima novaca pa je on rekao neka donesu i njemu malo, ali to je sve bilo u zafrkanciji. Što se tiče donjeg rublja, ona nikada nije kupovala donje rublje već je to uvijek kupovao on. To je isto rekao u šali neka donese te komplete koje je on kupovao. Na kraju je rekao neka ostave te šporke stvari da to nije potreba. Nije poticao djecu protiv nje, jer djeca su jako inteligentna. Da je pošla s trećom osobom, pošla je, on to nije izmislio. Sa tom trećom osobom se vozala njegovom ulicom i trubila autom i svirala. Osoba sa kojom je ona nije izmišljena, već se vodi prekršajni postupka kod sutkinje Marije Stopfer gdje je taj čovjek izjavio da je njegova supruga NĆ. Razvod braka je pravomoćan, a imovinu nisu podijelili. Njemu je samo žao što je njegovoj djeci djetinjstvo prekinuto. Najstarija mala je prije dvije godine imala krizmu, a oca nema, ove godine će druga kćer imati krizmu također bez oca, a on imam troje djece, a zapravo nema ni jedno. Također se okrivljenik u odnosu na tereteće činjenice branio da je njegov odnos s djecom uvijek bio idealan. VĆ je bila prijavljena i prespavala je u pritvoru jer je djecu tukla i maltretirala i nazivala pogrdnim imenima. Centar za socijalnu skrb je isto bio upoznat s time. Tada su već bili u fazi rastave braka. On je u Državnom odvjetništvu sve povukao, na svoju žalost radi dobrobiti djece. Dana 6. prosinca 2020. godine oko 18,00 sati navečer zz oštećenika je došla po djecu, djeca su taman večerala, ona je svirala, vikala, radi svakakvog čuda, izašli su on i njegova majka i rekli su da će oni dovesti djecu ako ona ne može čekati, potom je ona ušla u dvor i uhvatila njegovu majku za vrat i za prsa i to ženu od 75 godine, da bi on sa svoje majke skinuo njene ruke, okrenuo je i zamolio je da izađe iz dvorišta vani, potom je zvao policiju za napada na njegovu majku. Policija ga je nakon toga zvala da pita gdje dotična živi i treći put su ga zvali da dođe dati iskaz i on i njegova majka. Došli su dati izjavi kod mladog policajca ČĆ, a zz oštećenika se na katu hihotala sa policajcem OĆ kao da je u kafiću. Nakon nekog vremena su došli na sud kod gospođe N da bi mu ista rekla da je on izvršio nasilje, kada je on pitao gdje su izjave njega i majke i da to nije točno, ona je dobila samo to od policije i nije bilo drugih izjava. Tih izjava od njega i majke nigdje nema u policiji iako ih je on više puta tražio. On je dobio zabranu pristupa prema njoj, da bi ona nakon 2 dana to povukla. Dok je trajala zabrana ona je dolazila njemu na posao i ometala ga. Također u tom periodu od travnja 2020. do prosinca 2021. godine u tom periodu je dotična njemu slala slike svoje golotinje i tražila seks od njega što je i dobila. On to ima evidentirano. Nikada nije branio djeci da se djeca vode na psihologijski tretman. Išli su i na obiteljsko vještačenje. Što se tiče toga da je samostalno vodila djecu na vještačenje, on za to nije imao pojma. U njegovim odnosima sa djecom nikada nije bilo problema. Nikad nije utjecao na djecu niti djecu okretao protiv majke. Dosta puta su mu se djeca povjeravala, izražavala su mu želju da žive sa njim, da ih majka naziva pogrdnim imenima i da nemaju što jesti. Misli da je majka najmlađem djetetu govorila protiv njega i primijetio je promjene na najmlađem djetetu, dolazila je kod njega u strahu i sada vidi da za taj strah nema potrebe. Najstarija kćer je uvijek bila privržena majci, dok je AĆ bila privržena njemu. Djeca su jedva čekala vikend da dođu i prespavaju kod njega. Od donošenje privremen mjere kojom je njemu zabranjeno da viđa kćeri upitan kakav je postao njegov život mora odgovoriti da to nije lako jer je imao skladan odnos sa djecom, u ljubavi i razumijevanju, one su njemu bile na prvom mjestu, gdje god je on bio bile su i one. One su kod njega imale uređene sobe svaka svoju, a sad kako ih nema samo osjeća prazninu. Znači ni je ih vidio 28 mjeseci. One nikada nisu bile agresivne dok su dolazile kod njega, jedino su bile ljute na mater. Bile su ljute na majku jer je otišla sa drugom osobom. Djeca su upoznala tu treću osobu i to su mu prenijele. Također joj je ta dotična osoba poklonila i vozilo marke BMW. Zadnjom odlukom parničnog suda dobio je pravo na viđanje djece. Nije znao da to pravo ne može ostvariti sve dok traje privremena mjera u kaznenom postupku. Svjestan je da za početak kada se budu realizirala njegova viđanja sa djecom da ih treba viđati u Centru za socijalnu skrb. Upoznat je da je oštećena strana na to uložila žalbu i da je županijski sud odbio žalbu u tom djelu. Što se tiče nadzora tada Centra za socijalni skrb nadzor je vršila RĆ i oni su imali jako dobru komunikaciju, a koju komunikaciju osporava NĆ. RĆ je kod njega u nadzor dolazila nenajavljeno, dok bi se kod MĆ najavila i ova bi tada sve spremila i napunila frižider. On nije imao što skrivati. Smatra da je RĆ bila pristrana. Mjera se provodila 2021. godine. On je govorio RĆ kakva je VĆ majka, osoba i domaćica. Smatra da je RĆ bila pristrana i zato je tražio da se ona zamjeni i ne vrši nadzor. Također smatra da je i JĆ bio pristran. Upitan da li je RĆ govorio da je VĆ loša majka, loša domaćica i da samo voli novac i visoko društvo, nije govorio u tom stilu. On je to govorio jer još dok se oni nisu rastali VĆ je bila otišla od njega, a poslije se opet vratila sa BMW-om od 30 tisuća eura tada, a on zna da je ona škrta i pitao se odakle joj taj auto. Znao je tko je vlasnik tog auta. Otkrilo se sve. Također se okrivljenik branio da je VĆ njihovu najstariju kćer ĐĆ vodila na neki otok na party, tamo je sjedala po dotičnoj osobi, a to je sve kćer i vidjela i snimila i njemu pokazala, doslovno je sjela s onom stvari dotičnome na facu, kćer ĐĆ je sve to snimila. Upitan da li je VĆ nazivao „kurvom, droljom, štracom, neka odjebe od njega, da ga ne zove i ne ometa“ branio se da je govorio samo istinu, a misli da to djeca nisu čula. Dotična je otišla s tim HĆ kada je njega napustila u veljači 2019. godine i onda kada je počela Corona ona se mislila vratiti. Kroz to vrijeme on je za njom trčao da se pomire ali ona nije htjela. U siječnju 2020. godine su njih dvoje popili kavu, ali mu je ona rekla da se ona nikada neće odreći tako dobrog prijatelja. Nije sa djecom razgovarao o postupku razvoda. Okrivljenik je naveo da se smjelo Antonijino ime spomenuti u njihovoj kući, ali o njoj se u njihovoj kući nije razglabalo. Kad bi djeca razgovarala sa majkom, a bila kod njega, njegova majka ne bi mogla slušati te razgovore što su djeca sve izgovarala VĆ i poslala bi ih vani neka pričaju. Djecu nitko na ništa nije nagovarao. Oni su se prvi kao roditelji trebali dogovoriti sa djecom i onda otići na Centar, međutim VĆ je neke stvari napravila sama uz pomoć JĆ i djeca su bila jako ljuta. Ni je nikada bio upozoren od strane Centra da ne govori loše o majci. VĆ je bila dobra i njen odnos s djecom je bio dobar dok nije upoznala tu drugu mušku osobu, a nakon toga je bila nervozna i iskaljivala se na djeci, ona nije znala dijete udariti po guzici, ona je djecu udarala po glavi i po bubrezima na što je on bio jako ljut. Počeo je dobivati poruke od djece gdje su mu djeca govorila da ih mama tuče i udara i on je s tim upoznao RĆ, a ona je samo bila govorila da se smire i da će sve doći na svoje. Nije s djecom razgovarao o postupku koji se vodio zbog njega. Nije djeci govorio da je na sudu radi majke. Jedan put dok su bili ispred sudnice nazvala ga je kćer ĐĆ i pitala gdje je, a on je na to odgovorio tu gdje je i mater, a to je čula vještakinja.

12. Ono što je u ovom kaznenom predmetu nespornim utvrđeno je činjenica da su odnosi između bivših supružnika i to majke djece i podnositeljice kaznene prijave za zlostavljanje djece i oca odnosno okrivljenika teško i trajno narušeni, isti se nisu razišli na civilizirani način a njihov sukob se prenio na djecu te se upravo okrivljenika teretilo da zlostavlja djecu opterećujući iste upravo neriješenim emocionalnim i materijalnim statusom sa bivšom suprugom a koji odnos da je opterećen i velikom netrpeljivosti prema bivšoj supruzi koju je prenosio na djecu na opisani način.

13. Iz provedenih dokaza proizlazi da se okrivljenik doista ponašao na opisani način iz optužnice, dakle, činjenične tvrdnje su utvrđene i dokazane, ali ono što je bitno za naglasiti, vještačenjem djece je utvrđeno da starije dvije kćeri opisanim ponašanjem oca nisu zlostavljane već da je došlo takvim ponašanjem do grubog zanemarivanja dok je kod najmlađe kćeri LĆ ponašanje okrivljenika ostalo na razini zanemarivanja djeteta a koje ponašanje nije kazneno djelo ( naime, kažnjivo je grubo zanemarivanje i zlostavljanje ).

14. Prvo se valja osvrnuti na iskaz majke okrivljenika ĆĆ koja je dva puta iskazivala tijekom postupka ( list spisa 416 i 565 ). Ista je iskazivala u odnosu na djecu koja su boravila kod nje kada bi okrivljenik radio, potvrdila je da je unukama kuhala, da su voljele doći kod nje. Svjedokinja nije skrivala svoju netrpeljivost prema bivšoj snahi, smatrajući da ni nju snaha nikada nije voljela. Svjedokinja je uglavnom svjedočila u odnosu na svoje ponašanje prema unukama te u odnosu na ponašanje snahe prema njoj, sud ne nalazi da bi iskaz bio neobjektivan, ili instruiran, ista je iznijela svoje subjektivno viđenje bivše snahe, međutim, sve što je ova svjedokinja znala i o čemu je svjedočila je irelevantno u odnosu na sadržaj same optužnice, jer kao što je razvidno iz sadržaja optužbe, radi se o događajima koji su se odvijali „unutar četiri zida“ između okrivljenika, njegove sada bivše supruge i djece. Također ista nije ništa iskazivala niti iznosila saznanja o porukama koje je oštećena pronašla u mobitelima djece, dok je sama svjedokinja priznala da je ona zabranila djeci da u njezinoj kući spominju majčino ime. Također, svjedokinja je govorila o ponašanju majke prema djeci, međutim, ni to nije predmet optužbe, niti se ovdje sudilo majci. Ali, kao što je navedeno, optužnica se bavi odnosom okrivljenika i djece a ne odnosom svjedokinje i njene bivše snahe, te je sadržaj iskaza ove svjedokinje u odnosu na relevantne tereteće činjenice nevažan.

15. Svjedokinja SĆ ( list spisa 417-418) je obavila razgovor sa djecom ( list spisa 404-405) dana 27. rujna 2022. godine, dakle, izvan inkriminacije i navela želje djece vezano za obiteljsku situaciju u kojoj se obitelj tada nalazila. Ista je navela samo sumnju ustanove na manipulaciju djecom od strane oca, ali je i za ovu svjedokinju bitno iskazati da je ona razgovor sa djecom obavila nakon inkriminacije i to skoro 9 mjeseci nakon inkriminacije, kada se kazneni postupak već pokrenuo. Ni ova svjedokinja nije imala saznanja o teretećim činjenicama koje je iznijela majka a ona je objektivno iskazala da su djeca bila opterećena cjelokupnom obiteljskom situacijom a starije kćeri su čak željele živjeti sa ocem. Međutim, za napomenuti je da je želja djece sa kojim će roditeljem živjeti jedna stvar, dok je dobrobit djeteta sasvim druga stvar i ista se utvrđuje sagledavanjem kompletne obiteljske situacije te utjecajem roditelja na dijete.

16. Također je kao svjedok ispitana i RĆ ( list spisa 759 -761 ) koja je kao djelatnica tada Centra za socijalnu skrb Biograd na moru bila voditeljica mjere stručne pomoći i potpore u ostvarenju roditeljske skrbi ŠĆ i VĆ o njihovoj malodobnoj djeci. Ista je bila osoba koja ih je obilazila, razgovarala sa roditeljima i djecom i o tome sačinjavala izvješća ( list spisa 764-801 ). Ista detektira manipulaciju djecom od strane oca te naglašava kako bi na tom području trebalo djelovati ( list 764 ) a također ističe u svojim izvješćima i očevo ponašanje, pa i neugodno ponašanje prema njoj. Kroz predmetna izvješća je razvidno i potkrijepljeno sve što je navodila majka djece u svom iskazu kako u odnosu na djecu tako i u odnosu na hranu koju je kuhala, optuživanje oca te ponašanje oca prema djeci.

17. Inače, RĆ je ispitana na raspravi od 5. studenog 2025. godine te je ista iskazala ( list spisa 757-763 ) kako joj je poznata prisutna obitelj, mjeru je provodila oko 2 godine. Prije se ta mjera zvala intenzivna mjera. Ona je pojasnila što je bio njen zadatak kod provođenja te mjere. Trebalo je zbog interesa djece uspostaviti komunikaciju između roditelja, a u pogledu djece. Trebalo je objasniti roditeljima da bez obzira na brakorazvod oni su i dalje roditelji djece i zajedno trebaju brinuti o njima. Cilj mjere je bio polučiti rezultat da se jedan i drugi roditelj zajednički brinu i da komuniciraju o svim potrebama djece. Ako ne usmeno, onda putem poruka. Mjera je početku išla kako treba nekoliko mjeseci. Kada je otac djevojčica gospodin ŠĆ odbio daljnju suradnju iz nepoznatih razloga, a pretpostavlja da je smatrao da ona nije objektivna i uputio je žalbu Ministarstvu u tom pogledu koja je bila odbijena i ona je i dalje ostala voditeljica, makar je željela da ju razriješe te dužnosti, jer je vidjela da je jako teško raditi sa gospodinom, odnosno da on odbija suradnju. Majka djevojčica je bila suradna, prihvaćala je njene savjete jer ju je ona na taj način osnaživala kako bi djevojčice brakorazvod prošle sa što manje trauma. Dakle, od jednog momenta više nije bilo suradnje sa ocem i ona je nastavila provoditi mjeru kao što je rekla osnaživanjem majke i savjetima koji će pomoći da djeca normalno odrastaju i prebrode mučan brakorazvod. Ona je mjeru provodila od ožujka 2021. godine do početka 2024. godine. Dakle to ponašanje oca je imalo posljedice na ponašanje djevojčica. Sa starijom djevojčicom je bilo s njene strane nemoguće uspostaviti kontakt, na svaki njen pokušaj kada bi je nešto upitala, ona bi okretala glavu, nešto bi mrmljala i gledala ju zaista kao mrskog neprijatelja, tu misli na djevojčicu BĆ i misli da je to bilo pod utjecajem oca. Kada bi pokušala uspostaviti komunikaciju sa mlađom djevojčicom AĆ, ona bi ju pogledala na način kao da joj kaže "ne govori ništa". Svo vrijeme provođenja mjere ona je pokušavala majci objasniti da će to proći jer da djevojčice rastu i da će i same uvidjeti u čemu je problem. Što se tiče brige majke za djecu ona je zaista činila sve i slušala njene savjete, vodila je djevojčicu ĐĆ psihologu na skupe tretmane, a opet s ciljem kako bi se to sve prebrodilo na najbezbolniji način za njih. Vodila ih je i na tenis i sportske aktivnosti kako bi ih zaokupila s tim. Na različite izlete što joj je i sama savjetovala, pa i u shopping da se djeca razvesele. Tokom provođenja mjere AĆ bi ju znala nazvati da nema ništa jest, da mama nije skuhala ručak, na što ju je ona pitala "pa dobro ima li što u frižideru", a ona bi rekla da nema. Kada bi ona nju pitala pa jesi li bila kod bake koja je udaljena 10 metara, ona bi odgovorila da joj se ne sviđa to što baka kuha. Majci je naložila da joj naredne dane pošalje fotografiju što je to spremila djeci za ručak i to bi bio zaista lijepi ručak, ali mala bi imala primjedbe, ako na ništa, onda ako je u ručku meso da je prestala jesti meso. Misli da je mala AĆ izvolijevala po uputama oca. Savjetovala je mami da se prethodni dan dogovore što će kuhati za ručak i što žele i da ih povede u dućan, a što je mama i radila, mama je redovno kuhala i ona ne vidi da su djeca bila gladna, nego da su samo izvolijevala. Kada bi ju AĆ nazvala u vezi tog kuhanja neki drugi put, ona bi je pitala "pa dobro je li mama skuhala ručak", ona bi rekla "da ali meni se to ne sviđa". U tom njihovom razgovoru bila bi osobna prema njoj kao voditeljici na što joj je ona rekla da nije lijepo da djevojčica od 12 godina priča tako sa starijom osobom i u tom trenutku bi spustila slušalicu. Tako su se uglavnom završavali njihovi razgovori po njenom pozivu. Ona bi zvala radi kuhanja i ako bi mama zakasnila 5 minuta sa posla. Po njenom viđenju to je bio utjecaj oca na djevojčice, a on nije želio sa njom surađivati. On je iskreno željela da ju se razriješi jer je vidjela da tu ne može puno učiniti. Majku je savjetovala kako se ponašati sa djecom i ona je to prihvaćala i bila je suradna. LĆ je bila najmlađa i najbolje je prošla u tom razvodu, nije ona ni razumjela što se oko nje događa, bila je vesela, razigrana, nije vidjela na njoj nikakve promjene u smislu da je nešto tišti, u negativnom smislu. Upozoravala je roditelje da ne pričaju jedan protiv drugoga, a osobito je to rekla gospodinu ŠĆ da je cilj mjere njihova komunikacija, odnos uspostaviti komunikaciju roditelja u pogledu djece i brige o njima, jer oni brakorazvodom ne prestaju biti roditelji. Savjetovala je gospodina da ako ne može razgovarati sa majkom svoje djece osobno, da ima drugih načina putem kratkih poruka bez ikakvih uvreda. Nisu joj se djevojčice žalile da bi ih majka tukla, nisu joj se žalile niti da bi im majka govorila pogrdne riječi. Ona im je govorila i jednom i drugom da pred djecom ne govore ružne stvari o onom drugom roditelju. Nisu joj se djevojčice žalile da bi njima roditelji govorili jedan protiv drugoga. Ovo što sam je ona ranije spominjala o ponašanju djevojčica to je bio njen zaključak da bi to bio utjecaj oca. Kad bih ona bila u posjeti majci djevojčice bi se sa mobitelom skrivale u sobu. Jednom prilikom je pokucala na njihovu sobu htjela je vidjeti što se događa ali bi one to zatvorile i nije mogla vidjeti. Ona je sve ovo opisala u svojim izvješćima. Ona ima sačuvana sva izvješća i danas ih je ponijela sa sobom. Da se slušala njena želja i njen savjet za njihovom suradnjom i da su razgovarali oni danas ne bi završili na sudu. Njoj je žao što je gospodin ŠĆ odbio tu suradnju i zaključio da je ona pristrana, a više je puta napominjala da sam ona tu bila samo radi interesa djece i nastojala im objasniti da njihov osobni odnos odvoje od njihovog odnosa prema djeci. Otpor djece trajao je duže vrijeme, sigurno više od godinu dana, a ona je majci objašnjavala da vrijeme radi u korist djevojčica, da će one odrastanjem drugačije razmišljati i početi shvaćati. To se i dogodilo. Prošlo je određeno vrijeme, pri kraju njene mjere vidjela je ĐĆ u gradu sretnu i nasmijanu, pozdravila se sa njom i pričala i onda je ona pitala majku što se to dobro dogodilo. Majka se nasmijala i rekla je da je sada sve bolje. Misli da je postojala mjera i djeca su vikendom bila kod oca, a preko tjedna kod majke. Upitana da li je bilo situacija da kroz tjedan kada su djeca kod majke zove ŠĆ i pita gdje su djeca, odgovorila je da nije bilo potrebe kada je ona odlazila kod majke i viđala djecu, a kada je izostala suradnja sa ŠĆ izostala je i komunikacija. Kada je njega jedan put zvala spustio joj je slušalicu, ona mu je poslala poruku da je važno da surađuje radi djece, ali joj on ništa nije odgovorio. Ona je njega posjećivala bez najave jer je to bilo moguće da bi zatekli stvarno stanje. Djevojčica ĐĆ se loše ponašala prema njoj i kada bi bila kod oca i kada bi bila kod majke. Ona je razgovarala odvojeno sa ocem, a odvojeno sa djevojčicama. I kod majke je odlazila bez najave. Ne smatra majku odgovornom za ponašanje djevojčica jer majka je s njima puno razgovarala i puno muke je imala sa njima, jer joj je ona davala upute što i kako da se ponaša, jer su se one loše ponašale prema majci. Bile su prema majci osorne i grube. Nije primijetila da su se djevojčice loše ponašale prema ocu. Ona je smatrala da ako je Ministarstvo odbilo zahtjev ŠĆ da ona onda svoj posao dobro radi. Njen dojam je bio da su se djevojčice prema njoj ponašale onako pod uputom oca, jer nije ona njima bila neprijatelj da bi se one prema njoj tako ponašale. Mama bi najviše imala muke sa djevojčicama prva dva dana nakon vikenda kada bi one došle od oca, a to nikad prije nisu radile vezano za hranu i za njihovo ponašanje. Vjerojatno je imala saznanja da je ŠĆ zabranjeno viđati djevojčice po sudskoj odluci, ne može se toga sjetiti u kom vremenskom periodu. Da je njoj ŠĆ spomenuo da bi majka tukla djecu, pa ona bi to pitala djecu. Ona ovo prvi put sada čuje, to joj je nepoznato. Djevojčice bi jedva čekale to kazati da ih je majka tukla. Nije čula da bi majka djevojčica završila u Policijskoj postaji Biograd jer da bi maltretirala djecu, a da je to čula onda bi naložila Centru da se poduzmu druge mjere. Upitana da li je ona nekada u svom izvješću navela da otac svoje frustracije liječi preko djece, odgovorila je da je, da je ona to navela, a misli da su to frustracije u odnosu na majku, frustracije između oca i majke i to nije dobro prenositi na djecu. Tu je mislila da on partnerski odnos prenosi na djecu. Kada ih je upoznala prava je šteta da je to sve ovako završilo. Imali su sve uvjete za lijepi život. Upitana da li je imala saznanja da bi djeca od majke bježala ocu poslije škole i ne bi dolazile majci, odgovorila je da ona ne zna, ne može to reći. Ne zna gdje su bila djeca, možda su bila s drugom djecom. Kada je svjedokinji predočen dio obrane okrivljenika (čita se list spisa 717, prvi odjeljak) mora reći da je ona nenajavljeno dolazila kod VĆ i da je puno puta zatekla pun stol jela, a to ni ona svojoj djeci ne sprema. Majka je uredna, njen dom je bio uredan, a ŠĆ joj se žalio da nije kuhala, nije prala, nije čistila, ali se ona uvjerila da je gospođa uredna.

18. Analizom personalnih dokaza zaključuje se da je majka djece NĆ u svome iskazu iznijela istinite tvrdnje te da nasuprot tome okrivljenik u svojoj obrani nije iznio istinite tvrdnje, a vezano za tereteće činjenice iz optužnice. Iskaz majke djece VĆ potkrijepljen je iskazom svjedokinje RĆ koja je imala neposredna saznanja o događanjima unutar same obitelji, a obzirom da je vršila nadzor te razgovarala i sa roditeljima i sa djecom, što je sve i opisala u svojim izvješćima. Okrivljenik je bio nesuradljiv sa RĆ i prigovarao je tome da ona vrši nadzor. Kao što je navedeno RĆ je sve detaljno opisala u svojim izvješćima, a što potkrjepljuje iskaz majke o ponašanju oca prema djeci te o ponašanju djece prema majci nakon susreta i boravka kod oca. RĆ je posebno istaknula nesuradljivost oca u svom izvješću (list spisa 27). Sud nije našao nikakav razlog poradi kojega ne bi vjerovao objektivnoj i nepristranoj osobi koja nema apsolutno nikakvog interesa od ishoda postupaka u kojima je vršila nadzor i čiji je jedini cilj i zadatak bio zaštiti djecu u onim obiteljima u kojim su međusobni odnosi između roditelja narušeni. Kao što je navedeno nesporna je činjenica da okrivljeniku nadzor nije odgovarao što proizlazi i iz njegove izjave dane pred Centrom za socijalnu skrb (list spisa 31). Valja naglasiti da je u odnosu na okrivljenika i svjedokinju NĆ dva puta izrađeno i mišljenje psihologa 2021. godine te je utvrđeno da su djeca razvojno ugrožena te da je potrebna intervencija unutar obitelji i to u smislu intenzivnih mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djece (list spisa 34 i 38). Također je za istaknuti da su oba roditelja dala suglasnost za provođenjem mjere koju je provodila RĆ (list spisa 39-40). Opravdanost intervencije gospođe RĆ u obitelji proizlazi i iz sačinjene socijalne anamneze za obitelj (list spisa 41 -44) gdje su stručne osobe izrazile sumnju na nasilje u obitelji i manipulaciju djecom od strane oba roditelja. Međutim, tijekom dvogodišnjeg posjeta gospođe RĆ utvrđene su manipulacije od strane oca, ali ne i od strane majke. Također je za napomenuti da je iskaz majke VĆ potkrijepljen i brojnim porukama sadržanim na listu spisa 201 -357, a koje poruke u cijelosti potkrjepljuju iskaz majke djece i to kako u odnosu okrivljenika prema VĆ tako i u odnosu okrivljenika prema djeci te je razvidna komunikacija sa majkom i sa djecom.

19. Kao što je ranije spomenuto svjedokinja GĆ (majka okrivljenika) nije imala relevantnih saznanja u odnosu na tereteće činjenice, razvidno je da ona nije sasvim upoznata o porukama koje je njen sin slao djeci i majci djece, dok je također razvidno njezina netrpeljivost prema majci djece koju ona nije niti skrivala te je ova svjedokinja više govorila o odnosu nje i VĆ, a koji odnos uopće nije predmet inkriminacije niti je od važnosti u ovoj kaznenopravnoj stvari. Također je ista isticala svoju brigu za unuke iz čega se samo može zaključiti da su djeca očito više vremena provodila sa bakom u ono vrijeme kada su trebala boraviti kod oca i sa ocem.

20. Također je već spomenuti iskaz SĆ koja je prenosila stavove djece nakon inkriminacije poradi čega njen iskaz i nije bio relevantan u odnosu na tereteće činjenice iz optužnice.

21. Kao što je navedeno analizom personalnih i materijalnih dokaza nedvojbeno se zaključuje da se okrivljenik doista ponašao na način opisan u optužnici te je bilo od važnosti utvrditi da li se takvo ponašanje okrivljenika prema majci djece i djeci može podvesti pod zlostavljanje djece kako to optužba tvrdi, odnosno pod kvalificirano kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Imajući u vidu činjenicu da zakonodavac nije opisao što spada u kategoriju zlostavljanja djece, zakonodavac nije opisao niti radnje, a niti potencijalne posljedice, valjalo je utvrditi da li se opisani način ponašanja okrivljenika može podvesti pod pojam zlostavljanje djeteta. U tom smislu provedeno je psihologijsko vještačenje po pravnoj osobi Izbornik d.o.o. u čije ime je vještačenje obavila prof. dr. sc. Jadranka Zorić, stalna sudska vještakinja za psihologiju.

22. Vještakinja Zorić provela je psihologijsko vještačenje oštećenice ĐĆ i AĆ (list spisa 359-378). Vještakinja je detaljno opisala i dala svoju ocjenu u odnosu na DĆ (list spisa 376-377) te je kod djevojčice našla da je ista izložena roditeljsko partnerskom konfliktu u koji se aktivno uključuje direktno na strani oca, pri čemu osim djelovanja oca značajnu ulogu ima tendencija priklanjanja stavu starije sestre. Njena emocionalna nestabilnost, napetost, poljuljano raspoloženje, demoralizacija dovodi do disfunkcionalnosti na kognitivnom planu u vidu smetnji pamćenja i radne memorije. Djevojčica jasno verbalizira ljutnju, svoju reaktivnost, obrambeni stav, uz oca vezuje ugodne aktivnosti, a uz majku otpor, odbijanje komunikacije i opterećenje. Ista se postavlja u poziciju zaštite, umjesto da bude dijete. Vještakinja tu pripisuje utjecaj oca. U odnosu na malodobnu ŽĆ psihologijskom obradom je utvrđeno (list spisa 378) da djevojčica odrasta u nepovoljnim obiteljskim odnosima, izložena partnerskom konfliktu svojih roditelja te dominantnom induktivnom djelovanju od strane oca. Djevojčica se pokazuje emocionalno destabilizirana sa simptomima prisutnih anksioznih i depresivnih tendencija, strahova, reaktivne agresivnosti i emocionalnog regresa. Pokazuje emocionalnu udaljenost od majke, potpuno se svrstava na stranu oca te ne kritični i tendenciozno sagledava ponašanja svojih roditelja i sebe same. Takvo psihičko stanje zahtjeva hitno uključivanje djevojčice u psihološki tretman te poštedu od izloženosti induktivnih djelovanja oca.

23. Od vještakinje Zorić (Izbornik d.o.o.) je zatraženo da izradi i dopunu na način da provede vještačenje i u odnosu na najmlađu kćer IĆ, što je ista i učinila (list spis 435-454). Također je i za najmlađu sestru vještakinja utvrdila da odrasta u nepovoljnim okolnostima uz majku i dvije sestre, a kod iste se nalazi blaža emocionalna destabilizacija koja se može prepisati transferiranim utjecajima oca preko njene sestre AĆ. Djevojčica nema osobnih iskustava s ocem koje bi mogle dovesti do generalizirano pozitivnog stava prema njemu kakav djevojčica iznosi, a s druge strane postupanja majke pod utjecajem sestre AĆ prikazuje negativnim, a pri tom neadekvatna emocionalna pratnja upućuje na neautentičnost iskazanog. Ono što je bitno, a svakako za djevojčicu pozitivno je zaključak vještakinje da se ne može govoriti o tome da bi njeno psiho-fizičko stanje bilo ugroženo.

24. Vještakinja Jadranka Zorić ispitana je i na raspravi (list spisa 419 -420 i 538- 539) te je njezin zaključak u pogledu utvrđenja bitnih obilježja kaznenog djela od iznimne važnosti. Naime, kao što je ranije navedeno, nespornim je utvrđeno da se okrivljenik doista ponašao na način opisan u optužnici. Međutim, vještakinja je pojasnila (list spisa 539) da se u odnosu na najmlađu djevojčicu (IĆ, rođena 2016. godine) radi o zanemarivanju i to iz razloga što zapravo to dijete nije ni dolazilo kod oca ili je dolazila u puno manjem opsegu od onog kako je trebalo dolaziti po sudskoj odluci, dijete nikad nije noćilo kod oca i u tom djelu je djetetu bilo onemogućeno da uspostavi adekvatan emocionalni odnos, kontakt s ocem. U odnosu na dvije starije djevojčice (BĆ, rođena 2008. godine i DĆ, rođena 2010. godine) radilo se o grubom zanemarivanju i to iz razloga što su indicirane protiv majke, što je rezultiralo njihovim otporom prema majci, emocionalnom destabilizacijom, za srednju djevojčicu zakazivanje u školi, radi se o postupanju koje je bilo usmjereno na pridobivanju djevojčica na svoju stranu u okviru bračnog konflikta sa bivšom suprugom. Pojašnjava da je kod starijih dviju djevojčica bilo grubo zanemarivanje, nešto na granici zlostavljanja, ali ipak je to bilo grubo zanemarivanje. U konkretnom slučaju dvije starije djevojčice nisu od strane oca emocionalno zlostavljane na osobnoj razini u smislu da bi im bilo govoreno da su one te koje ne vrijede, da su primjerice nesposobne, nevaljale po bilo kojoj osnovi, nego je negativna konotacija usmjeravana na njihovu majku, a kao pokušaj da ih pridobije na svoju stranu i u tome je razlika. Da su te kvalifikacije bile takve dubine značenja onda se djevojčice ne bi okrenule na očevu stranu i ne bi pravile opoziciju majci, a to kada ju zastupnica optužnice pita da bi okrivljenik djeci govorio da su izdajice, štrace, bijednice nepismene. Ako je okrivljenik i izgovorio ove riječi kćerima to nije imalo značaj odbacivanja. Djeca se nisu osjetila odbačeno od strane oca, jer ne bi stvorile opoziciju na spram majke. Najveći utjecaj ima roditelj koji je stalno sa djecom. U ovoj situaciji djeca su najviše boravila sa majkom NĆ a povremeno su odlazila kod oca i u toj situaciji se nije ni moglo razviti ovaj najteži oblik, a to je zlostavljanje djece, jer nije moglo doći do potpunog odbacivanja majke, jer su djeca sa majkom živjela.

25. Dakle, vještakinja Jadranka Zorić je detaljno opisala zašto je našla da su djevojčice BĆ i DĆ ponašanjem oca opisanim u optužnici bile grubo zanemarivane (a što je po pravnoj kvalifikaciji kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11), a ne zlostavljane kako mu je to stavljeno na teret od strane tužitelja (kvalificirano kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11). Također je vještakinja Zorić detaljno, stručno pojasnila i opisala da je na strani najmlađeg djeteta LĆ našla da je ponašanje oca zapravo bilo samo zanemarivanje djevojčice LĆ, a što uopće po pravnoj kvalifikaciji nije kazneno djelo (kažnjivo je grubo zanemarivanje i zlostavljanje), a na strani LĆ vještakinja nije našla da bi ponašanjem oca ova djevojčica, najmlađa okrivljenikova kćer ponašanjem okrivljenika bila grubo zanemarivana ili zlostavljana. Upravo radi toga i radi ovakvog zaključka vještakinje kojoj je logično, činjenični supstrat u cijelosti proizlazi iz dokaza u optužnici, a stručno mišljenje je logično i detaljno pojašnjeno, pa je sud u odnosu na ŽĆ i DĆ okrivljenika proglasio krivim za osnovni oblik kaznenog djela i to za kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11, dok je okrivljenik u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu najmlađe kćeri LĆ oslobođen od optužbe.

26. Imajući u vidu karakter samog kaznenog djela koji se odnosi na ponašanje oca prema djeci, provedeno je i psihijatrijsko psihologijsko vještačenje okrivljenika. Prvo vještačenje proveli su psihologinja Lucijana Rupić Krstić (list spisa 477 -519) i liječnik psihijatar Denis Sabljar (list spisa 521-529). Što se tiče psihijatrijskog djela vještačenja nije utvrđeno da bi okrivljenik imao bilo kakvih psihičkih problema u vrijeme počinjenja kaznenih djela, dakle isti je bio ubrojiv. Što se tiče psihologijske obrade vještakinja Rupić Krstić je navela da je okrivljenik osoba urednih intelektualnih sposobnosti. Ne nalazi se znakova organiteta. U ispitivanju ličnosti i emocionalnog statusa nalazi se izražena tendencija prikazivanja u pozitivnom svjetlu odnosno lažno prikazivanje dobrog stanja u smislu pokušaja stvaranja dobrog dojma ili pretjerano dobre slike o sebi. Nalazi se pretjerano kontrolirana hostilnost što govori za rigidno čuvanje u otvorenom izražavanju agresije, čak i kad je izložen izuzetnim provokacijama, sve dok sasvim neočekivano plane. Osim toga nalaze se mizantropska uvjerenja, očekivanja da se iza akcija drugih ljudi nalaze neki skriveni, negativni motivi uz uvjerenje da je većina ljudi poštena samo radi straha da ih ne uhvate. Uravnotežene je slike o sebi, dostatne je motivacije, učinkovitih je obrambenih mehanizama, ali ograničenih sposobnosti u prevladavanju prepreka, moguće je da se osjeća prevladan poteškoćama. Djelomične je racionalno-emocionalne integracije, uredne je senzibilnosti te percipira dostatnu socijalnu podršku u smislu osjećaja prihvaćenosti. Izraženo je negativnog stava spram supruge za koju navodi da zlostavlja djecu, ne brine o njima na pravi način, nema majčinskih osjećaja, važna joj je samo alimentacija, konzumira alkohol i droge, pruža seksualne usluge, agresivna je, bavi se kriminalnim radnjama i dr. Vjerojatna je sklonost paranoidnim obradama realiteta te navodi niz osoba koje su upletene u ,uigranu shemu protiv njega“ od policije, djelatnika u centru za socijalnu skrb, vještaka, voditeljice nadzora pa od supruginih partnera. Nema uvida u štetnost svog ponašanja spram pravilnog psihofizičkog razvoja svojih kćeri, negira da one imaju bilo kakve poteškoće na psihičkom planu, negira bilo kakvo negativno i štetno ponašanje spram djece u smislu nagovaranja djece da se negativno odnose prema majci, a neka od svojih ponašanja racionalizira npr. slanje poruka neprikladnog sadržaja djeci, nagovaranje da prate i snimaju majku i dr. Oboje vještaka iskazivalo je na raspravi od 26. kolovoza 2024. godine (list spisa 632-633), međutim iako bi vještaci koji zajednički daju svoj nalaz i mišljenje u tom mišljenju trebali biti sinkronizirani, u ovom slučaju kada su vještaci zajednički davali ocjenu o okrivljeniku došlo je do određene kolizije u njihovom mišljenju gdje je na određeni način vještakinja Rupić Krstić na strani okrivljenika našla određene poremećaje na što joj je vještak Sabljar rekao kako tu nema psihopatologije, a kako se sami vještaci u svojoj ocjenu o okrivljeniku nisu složili, sud je morao provesti novo vještačenje.

27. Novo vještačenje, i to psihologijsko psihijatrijsko vještačenje izrađeno je od strane pravne osobe, Klinike za psihijatriju Vrapče, Zavoda za forenzičnu psihijatriju (list spisa 649-679). Zajednički zaključak psihijatrice VĆK i psihologa FĆ jeste da je okrivljenik osoba visoko iznadprosječnog intelektualnog funkcioniranja sa crtama narcističke ličnosti, no bez dovoljno elemenata da bi se govorilo o dubljem poremećaju ličnosti. U vrijeme počinjenja kaznenih djela je bio ubrojiv te se ne preporuča za istoga nikakva sigurnosna mjera.

28. Svi vještaci su ispitani na raspravi dana 25. travnja 2025. godine, a tu se misli na vještake koji su obrađivali okrivljenika (list spisa 703-709), te su se vještaci u konačnici složili i dali zajednički zaključak, a to je da je okrivljenik bio ubrojiv te da nema potrebe za psihijatrijskim liječenjem niti izricanjem sigurnosnih mjera.

29. Uvažavajući sve izloženo sud je okrivljenika ŠĆ proglasio krivim i to za počinjeno kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11 u odnosu na kćer ŽĆ, također je okrivljenik proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11 počinjeno na štetu kćeri AĆ, te je okrivljenik oslobođen od optužbe za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11 počinjeno na štetu LĆ.

30. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

31. Sud je okrivljeniku ŠĆ kao olakotnu okolnost cijenio osobne i imovinske prilike, a uzeo je u obzir i njegovu neosuđivanost, dok je okrivljeniku kao otegotna okolnost ocjenjena upornost i ustrajnost u činjenju kaznenog djela na štetu ĐĆ i DĆ.

32. Uvažavajući sve navedene okolnosti na strani okrivljenika sud je istome temeljem citiranih zakonskih odredbi i odredbe članka 44. KZ/11 prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11 počinjeno na štetu ĐĆ kaznu zatvora u trajanju od 8 ( osam ) mjeseci, i za kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11 počinjeno na štetu AĆ kaznu zatvora u trajanju od 8 ( osam ) mjeseci, pa je primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. KZ/11 okrivljenik ŠĆ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 ( jedne ) godine, a koju je primjenom odredbe iz članka 56. KZ/11 sud uvjetovao rokom kušnje od 4 ( četiri ) godine. Sud smatra da je upravo ovakvo odmjeravanje kaznenopravne sankcije primjereno osobi okrivljenika i težini kaznenih djela.

33. Okrivljenik je upozoren da ukoliko u vremenu provjeravanja počini kazneno djelo na istoga će se primijeniti odredbe o opozivu uvjetne osude.

34. Sud navedenu kaznenopravnu sankciju smatra u cijelosti primjerenom kako osobi okrivljenika, tako i njegovoj krivnji i težini kaznenih djela te smatra da će se i samom prijetnjom kazne zatvora, a bez izvršenja istog ostvariti svrha vođenja ovog kaznenog postupka. Sud smatra da će se ovom sankcijom postići i generalna prevencija o pravednom kažnjavanju počinitelja kaznenih djela. Što se tiče kaznenopravne sankcije sud drži da je ista razmjerna težini počinjenih kaznenih djela. Što se pak tiče dužine roka provjeravanja valjalo je imati na umu da je okrivljenik optužen za više kaznenih djela.

35. Malodobne oštećenice BĆ i DĆ, a također i IĆ u odnosu na koju je donesena oslobađajuća presuda zastupane su po zakonskoj zastupnici majci AĆ, a ista po opunomoćeniku Borisu Radmanu, odvjetniku iz [adresa] koji je u ovom kaznenom predmetu postavio imovinskopravni zahtjev (list spisa 685) predmetnim imovinskopravnim zahtjevom je u odnosu na svako dijete zatražena naknada nematerijalne štete u iznosu od po 60.000,00 eura. Imajući u vidu činjenicu da bi utvrđivanje nematerijalne štete znatno oduljilo ovaj kazneni postupak jer bi se i u odnosu na to trebali provoditi dokazi ovaj sud je uputio oštećenike da sukladno odredbi članka 158. ZKP/08 imovinskopravni zahtjev ostvare u parničnom postupku.

36. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik ŠĆ dužan je platiti paušalnu svotu u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura u roku od 15 (petnaest) dana. Predmetna odredba se odnosi na osuđujući dio presude, a sud smatra da je ova paušalna svota koja je odmjerena s obzirom na duljinu i složenost kaznenog postupka te imovinske prilike okrivljenika primjerena, te da će se obzirom na svoje prihode okrivljenik moći podmiriti.

37. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 okrivljenik ŠĆ dužan je platiti stvarni trošak u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u iznosu od 3.622,44 (tritisućešestodvadesetdvijetisućeičetrdesetčetiri) eura u roku od 15 (petnaest) dana. Naime, sud je okrivljeniku dosudio polovicu od svih ukupnih troškova kaznenog postupka imajući u vidu činjenicu da je okrivljenik u odnosu na dvije kćeri osuđen, dok je u odnosu na jednu kćer oslobođen od optužbe za kazneno djelo počinjeno na njihovu štetu. Inače troškovi kaznenog postupka su sljedeći: trošak vještaka Izbornik d.o.o. od 8.760,00 kuna, a što je 1.162,65 eura (list spisa 358 a), trošak vještaka Izbornik d.o.o. od 515,25 eura (list spisa 422), trošak vještaka Izbornik d.o.o. od 831,60 eura (list spisa 455), trošak vještaka Izbornik d.o.o. od 1.080,00 eura (list spisa 456), trošak vještakinje Lucijane Rupić Krstić od 481,00 eura (list spisa 520), trošak vještaka Denisa Sabljara od 663,61 eura (list spisa 530), trošak vještaka Izbornik d.o.o. od 515,25 eura (list spisa 541), trošak vještakinje Lucijane Rupić Krstić od 34,00 eura (list spisa 582), trošak vještaka Denisa Sabljara od 2 x 69,01 eura (list spisa 628 i 638), trošak Klinike za psihijatriju Vrapče od 248,85 eura, 573,36 eura i 238,90 eura (list spisa 680), trošak vještakinje Lucijane Rupić Krstić od 55,00 eura (list spisa 710), trošak vještaka Denisa Sabljara od 55,21 eura (list spisa 711), trošak vještakinje VĆK od 326,09 eura (list spisa 712) i trošak vještaka FĆ od 326,09 eura (list spisa 713). Ukupni materijalni troškovi u ovom kaznenom predmetu isplaćeni za provedena vještačenja djece i okrivljenika te za pristup vještaka na raspravu iznose 7.244,80 eura, a kao što je već ranije navedeno imajući u vidu činjenicu da je okrivljenik za dva kaznena djela proglašen krivim, a za jedno kazneno djelo oslobođen, te imajući u vidu činjenicu da se ovi troškovi ne mogu striktno razgraničiti na dio koji se odnosi na osuđujuću presudu i na dio koji se odnosi na oslobađajuću presudu, sud je okrivljeniku dosudio polovicu sveukupnih troškova, odnosno 3.622,44 eura.

38. Temeljem odredbe članka 148. u svezi članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 okrivljenik ŠĆ je dužan platiti nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika u odnosu na osuđujući dio pod točkom I. o čemu će sud odlučiti posebnim rješenjem.

39. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja u odnosu na oslobađajući dio iz točke II. padaju na teret proračunskih sredstava.

40. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 27. siječnja 2026.

Sudac za mladež

Ana Zrilić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog pos tupka, povrede Kaznenog zakona, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo Zadar na broj KOz-DO-3/2022,

2. Okrivljenik ŠĆ,

3. Braniteljica mr. sc. Gordana Šimunov, odvjetnica iz Zadra,

4. Oštećenica mlt. BĆ, putem zakonske zastupnice VĆ,

5. Oštećenica mlt. DĆ, putem zakonske zastupnice VĆ,

6. Oštećenica mlt. IĆ, putem zakonske zastupnice VĆ,

7. Opunomoćenik oštećenika Boris Radman, odvjetnik iz Zadra,

8. U spis 81 Kzd-22/2022.

Na znanje:

- Hrvatski zavod za socijalni rad

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte