REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 154 P Ob-769/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E I P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Rei Rajić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice IAD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Korneliji Brlečić Ivko, odvjetnici u Zagrebu protiv tuženika IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Barunu, odvjetniku u Zaprešiću, radi uzdržavanja djeteta, nakon glavne rasprave, održane i zaključene 30. rujna 2025., uz isključenje javnosti, u prisutnosti tužiteljice i tuženika osobno te njihovih punomoćnika, 27. siječnja 2026.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se tužba u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužiteljici, IAD, OIB; 01157857275, [adresa], s osnova naknade troškova uzdržavanja koje je ista isplatila umjesto njega, ukupni iznos od 7.167,25 EUR, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos pa sve do isplate i to na:

- iznos od 159,27 EUR od 11.08.2018.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.09.2018.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.10.2018.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.11.2018.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.12.2018.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.01.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.02.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.03.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.04.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.05.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.06.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.07.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.08.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.09.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.10.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.11.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.12.2019.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.01.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.02.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.03.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.04.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.05.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.06.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.07.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.08.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.09.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.10.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.11.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.12.2020.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.01.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.02.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.03.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.04.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.05.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.06.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.07.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.08.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.09.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.10.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.11.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.12.2021.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.01.2022.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.02.2022.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.03.2022.g.

- iznos od 159,27 EUR od 11.04.2022.g.

- pa sve do isplate, po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima odnosno stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje duže od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023.g. po stopi za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 01.01.2024.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.“

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici IAD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade uplaćene školarine za zajedničkog sina, TA, koje je tužiteljica platila umjesto tuženika, iznos od 5.871,31 eura, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 27. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. U tužbi od 14. srpnja 2023. te konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 1. ožujka 2024. tužiteljica navodi kako ona i tuženik imaju zajedničkog sina TA, rođenog **.**.1996. za kojeg je tuženik na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-1417/12 od 29. svibnja 2014. bio dužan doprinositi po osnovi uzdržavanja iznos od 1.200,00 kuna (159,27 eura) mjesečno počevši od svibnja 2014. pa nadalje dok uza to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec, sve uz pripadajuću zateznu kamatu. S obzirom da je tuženik krajem 2016. prestao plaćati uzdržavanje, bez da su za to nastupili zakonski uvjeti, tužiteljica je umjesto tuženika snosila troškove uzdržavanja sina. Zbog toga potražuje naknadu troškova uzdržavanja za period od kolovoza 2018. do travnja 2022., budući da je TA završio studij te se u svibnju 2022. prvi put zaposlio. Ujedno potražuje naknadu troškova školarine za studiranje na Veleušilištu VERN koju je plaćala za TA, u polovici iznosa koji otpada na oca, i to za razdoblje od listopada 2018. do veljače 2022.

2. U odgovoru na tužbu od 26. rujna 2023. tuženik ne osporava da mu je pravomoćnom presudom naloženo za sina TA plaćati uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 1.200,00 kuna. Međutim, ističe da je u razdoblju od listopada 2016. pa do kraja rujna 2017. sin živio s njim u kućanstvu stoga je on snosio sve troškove života. Za listopad 2017. tuženik je podmirio presuđeni mjesečni iznos uzdržavanja isplatom na ruke sinu TA, o čemu je sastavljena potvrda. Od studenog 2017. pa sve do kraja utuženog razdoblja (2022.), tuženik potvrđuje kako više nije doprinosio za uzdržavanje plaćanjem novčanih iznosa jer je TA ostvarivao dostatne prihode za vlastito uzdržavanje. Ističe kako TA nikad nije pokrenuo postupak radi ostvarenja prava na uzdržavanje. U odnosu na plaćanje školarine, osporava da je bio suglasan da TA studira na Veleučilištu VERN budući da se radi o jednom od notorno najskupljih privatnih učilišta u Republici Hrvatskoj, stoga je s obzirom na financijsku situaciju stranaka smatrao primjerenim da upiše studij na javnom fakultetu. Unatoč njegovom protivljenju, TA je uz podršku tužiteljice upisao studij na Veleučilištu VERN, stoga osporava opravdanost tog troška. Nadalje osporava da bi samo tužiteljica snosila troškove školarine te navodi da je tužiteljica platila prvu godinu studija, drugu godinu je podmirila UA (majka tužiteljice odnosno Lukina baka), dok su školarinu za treću godinu podmirili UA, on i tužiteljica, svaki u 1/3 dijela. U odnosu na četvrtu godinu studija ističe da je 2/3 iznosa isplaćeno iz sredstava Lukine stambene štednje koju je financirao tuženika, a školarina za petu godinu je isplaćena iz Lukinih prihoda i tuženikove pozajmice od ukupno 2.000,00 eura. Slijedom navedenog, predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

3. Sukladno čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje: ZPP), prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

4. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj P2-1417/12 od 29. svibnja 2014. (pravomoćna i ovršna 25. lipnja 2014.) utvrđeno je da je točkom 4. izreke određena obveza oca IA da doprinosi za uzdržavanje TA iznos od 1.200,00 kuna mjesečno počevši od 27. svibnja 2014. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to do svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Prema fiksnom tečaju konverzije, 1.200,00 kuna iznosi 159,27 eura, koliko tužiteljica i potražuje točkom I. tužbenog zahtjeva za razdoblje od kolovoza 2018. do travnja 2022. Navedena presuda tuženiku nameće obvezu plaćanja mjesečnog uzdržavanja sve dok za to postoje zakonske pretpostavke. Prema čl. 429. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje: ObZ), ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje, što u konkretnom slučaju tuženik nije učinio. Dakle, obveza uzdržavanja ne prestaje po sili zakona odnosno nastupanjem okolnosti za prestanak obveze, već odlukom suda , sukladno čl. 429. st. 2. ObZ-a. S obzirom da o zahtjevu tužiteljice za plaćanjem uzdržavanja za zajedničkog sina TA od strane oca već postoji pravomoćna presuda, na temelju koje tužiteljica može tražiti ovrhu protiv tuženika (što je već i mogla učiniti), sud je primjenom čl. 333. st. 2. ZPP-a odlučio kao u izreci rješenja budući da se radi o već presuđenoj stvari.

5. Među strankama je sporno je li tuženik u obvezi snositi polovicu troška uplaćenih školarina za Lukino studiranje na Veleučilištu VERN, koje je plaćala tužiteljica.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je saslušao stranke osobno i svjedoka TA, pribavio je podatke Student servisa Studentskog centra u Zagrebu o isplatama na račun TA, te je proučena sva dokumentacija u spisu, a odluka je donesena sukladno čl. 8. ZPP-a.

7. Članak 290. st. 1. ObZ-a propisuje da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta.

Prema čl. 287. st. 1. ObZ-a, fizička ili pravna osoba koja nije bila dužna uzdržavati, a snosila je troškove uzdržavanja neke osobe, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po istom zakonu bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani. Stavak 3. istog članka propisuje da se pravo na naknadu za isplaćeno uzdržavanje iz stavka 1. odnosi i na roditelje djeteta.

8. Iz Ugovora o studiranju br. S/1-15z-0111-15/ST od 17. rujna 2015., sklopljenog između Veleučilišta VERN, TA kao studenta te tužiteljice kao jamca, proizlazi da je školarina za svaku godinu studija iznosila 30.350,00 kuna te 15.175,00 kuna za sedmi semestar, ukupno 106.225,00 kuna. Prema Ugovoru o studiranju br. S/1-19z-0008-19/RIF od 9. listopada 2019., koji se odnosi na specijalistički stručni studij, puna školarina za svaku godinu studija iznosi 40.000,00 kuna, odnosno ukupno 80.000,00 kuna za dvije godine.

9. Iz potvrda o provedenim plaćanjima i potvrde o prometu po računu koje je tužiteljica dostavila uz podnesak od 24. svibnja 2024. utvrđuje se da je tužiteljica prema primatelju Veleučilište VERN izvršila sljedeće uplate: 14.715,00 kuna / 1.953.02 eura od 29. listopada 2018., uplata po fakturi za studenta TA (list 82 spisa); 3.370,00 kune / 447.28 eura od 2. veljače 2021., uplata po fakturi za studenta TA (list 83 spisa); 3.330,00 kuna / 441.97 eura od 4. ožujka 2021., uplata po fakturi za studenta TA (list 84 spisa); 3.330,00 kuna / 441.97 eura od 15. travnja 2021., uplata po fakturi za studenta TA (list 85 spisa); 3.330,00 kuna / 441.97 eura od 7. svibnja 2021., uplata po fakturi za studenta TA (list 86 spisa); 3.330,00 kuna / 441.97 eura od 17. lipnja 2021., uplata po fakturi za studenta TA (list 87 spisa); 3.330,00 kuna / 441.97 eura od 14. srpnja 2021., uplata po fakturi za studenta TA (list 88 spisa); 3.330,00 kuna / 441.97 eura od 16. kolovoza 2021., uplata po fakturi za studenta TA (list 89 spisa); 3.330,00 kuna / 441.97 eura od 8. rujna 2021., uplata po fakturi za studenta TA (list 90 spisa); 3.330,00 kuna / 441.97 eura od 2. studenog 2021., uplata po fakturi za studenta TA (list 91 spisa); 3.330,00 kuna / 441.97 eura od 19. studenog 2021., uplata po fakturi za studenta TA (list 92 spisa).

Nadalje, s računa TA primatelju Veleučilište VERN izvršene su sljedeće uplate: 100,00 kuna / 13,27 eura od 19. rujna 2019., uplata po fakturi za studenta TA (list 95 spisa), 2.500,00 kuna / 331,81 eura od 7. listopada 2019., uplata po fakturi za studenta TA (list 93 spisa); 15.375,00 kuna / 2.040,61 eura od 23. listopada 2019., uplata po fakturi za studenta TA (list 93 spisa); 190,00 kuna / 25,22 eura od 13. veljače 2020., uplata po fakturi za studenta TA (list 95 spisa); 3.843,75 kuna / 510,15 eura (list 93 spisa) od 19. svibnja 2020., uplata po fakturi za studenta TA, (list 93 spisa); 3.823,75 kuna / 507,5 eura od 29. lipnja 2020., uplata po fakturi za studenta TA (list 93 spisa); 7.160,00 kuna / 950,30 eura od 24. srpnja 2020., uplata po fakturi za studenta TA (list 95 spisa); 7.427,59 kuna / 985,81 eura od 11. veljače 2022., plaćanje po fakturi za studenta TA (list 94 spisa).

Isto tako se utvrđuje da je majka IAD sinu TA učestalo uplaćivala novčane iznose sa svog računa na njegov. Tako je u razdoblju od ožujka 2018. do studenog 2021. na njegov račun prenijela iznos od ukupno 43.467,00 kuna / 5.769,06 eura, što premašuje zbroj iznosa koje je u istom razdoblju (kako je gore precizirano) TA sa svog računa uplatio na ime podmirenja faktura za studiranje na Veleučilištu Vern (ukupno 40.420,09 kuna / 5.364,67 eura). Pri tome se iz podataka prometa po računu IAD (listovi 96 do 101 spisa) uočava da je majka sinu najveće iznose uplaćivala u vrijeme neposredno prije ili poslije Lukinih uplata na račun Veleučilišta VERN. Tako mu je u studenom i prosincu 2019. kroz tri uplate prenijela ukupno 6.065,00 kuna (Lukine uplate prema fakultetu su izvršene u listopadu 2019.), a od travnja do srpnja 2020. mu je kroz 13 prijenosa uplatila ukupno 16.825,00 kuna (Lukine uplate su izvršene u svibnju, lipnju i srpnju 2020). Na temelju izloženog sud zaključuje kako je plaćanje faktura prema Veleučilištu VERN, i u odnosu na uplate izvršene s Lukinog računa, stvarno financirala majka IAD.

10. Na temelju iznesenog, nedvojbeno je utvrđeno da je majka na ime školarine za sina TA uplatila iznos od ukupno 88.475,09 kuna / 11.742,66 eura, od čega je 48.055,00 kuna podmirila izravno sa svog računa, a 40.420,09 kuna putem Lukinog računa na kojeg je u međuvremenu s svog računa vršila višekratne prijenose sredstava (i u većem ukupnom iznosu od svote koja je otišla na školarinu odnosno troškove studija). Tužiteljica od tuženika potražuje polovinu tog iznosa koji je ona podmirila u cijelosti.

11. Na ročištu od 24. rujna 2024. saslušane su stranke. Iz iskaza tužiteljice u bitnom se saznaje da je sin TA inicijalno upisao i javni studij u Lovranu koji se također plaćao, a koji na kraju nije pohađao jer bi s troškovima smještaja i prijevoza ispao skuplji od studiranja na Veleučilištu VERN. Tužiteljica navodi da je VERN imao opciju plaćanja na rate što joj je bila bolja opcija od Lovrana. Otac je o tome bio obaviješten, znao je da je TA odlučio studirati na VERN-u, te je radio raspored kako će se snositi troškovi fakulteta (između oca, majke i bake). Ističe da sama nije mogla preuzeti obvezu plaćanja fakulteta jer joj je to bilo previše novaca. Ističe da je isključivo sama snosila troškove školarine za prve tri godine studiranja uz pomoć svoje majke UA koja joj je pozajmila novac, a ona joj je sav taj novac vratila. Majka joj je pozajmice za plaćanje Lukine školarine davala na ruke, a ona ih je polagala na svoj račun i plaćala i kasnije vraćala njoj na ruke. To je bilo prve tri godine Lukinog studiranja. Njena majka je i tuženiku pozajmila novac za završnu godinu studija u kojoj je TA pisao diplomski. Što se tiče plaćanja, navodi da to nije bio dogovor nego odluka tuženika da on neće dati ništa osim zadnje godine za diplomski i on nije želio platiti ništa ranije. S tuženikom nije bilo nikakvog dogovora jer je on u nekoliko navrata jasno rekao "ja ne dam". Ne sjeća se da je prvih godina Lukinog studiranja tražila tuženika da nešto plati. Nadalje navodi da su uplate Veleučilištu VERN išle s njenog, ali i sa Lukinog računa. Radila je i na crno, čistila je i čuvala pse za nknadu. U firmi je znala dobiti bonuse, uskrsnicu i slično. Taj novac koji bi na taj način zaradila davala je TA i on bi ga uplaćivao fakultetu. Bonus koji bi dobila od poslodavca prebacivala je sa svog računa na njegov, a novac koji bi zaradila na crno mu je davala na ruke da sam položi na svoj račun. TA je nakon završene tri godine samoinicijativno odlučio i upisao još daljnje dvije godine. Bio je redovni student koji je uredno studirao. I te dvije godine je platio uz njenu pomoć. On bi sa svog računa prebacio nešto sitno, ako ona tada nije imala novaca. Tuženik u bitnome nije sudjelovao u plaćanju 4. i 5. godine studiranja. Dao mu je samo na kraju 1.000,00 eura u veljači 2022., i to na ruke jer ni TA ni baka ni ona nisu imali više novaca.

Tuženik u svom iskazu navodi da nije sudjelovao u odluci da TA upiše VERN. TA mu je to rekao, a on kao podstanar nije imao sredstva da sudjeluje. Ističe da su u obitelji uvijek postojale trzavice oko Lukinog fakulteta. Potvrđuje da je sugerirao način plaćanja Lukine školarine podjelom troškova između njega i tužiteljice kao roditelja te Lukine bake UA (majke tužiteljice). Ne osporava činjenicu da je njegova majka platila njegovu prvu godinu studiranja, ali taj iznos je sada u zastari. Nakon toga mu je baka rekla da ukoliko da pravu godinu u roku da će mu ona platiti drugu godinu. Treću godinu je baka platila u gotovini i na taj su način ostvarili popust, a onda su joj on i tužiteljica svaki mjesec vraćali po 1.000,00 kuna svaki (TA je svaki mjesec dolazio po taj iznos kod njega) i na taj način su cijeli iznos vratili. U utuženom razdoblju nije bio formalno ni prijavljen ni zaposlen. Radio je sendviče i na taj način je zarađivao od 1.000,00 do 1.500,00 eura mjesečno.

12. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio kao iskren, logičan i životan, budući da su navodi o uplatama studija potkrijepljeni materijalnim dokazima, odnosno potvrdama o plaćanju. S druge strane, iskaz tuženik u tom dijelu sud nije prihvatio kao vjerodostojan, budući da se iz uplata jasno vidi da je majka snosila trošak školarine u tom razdoblju. Napominje se da u eventualna potraživanja između roditelja i bake sud ne ulazi budući da nisu predmet ovog postupka. Obveza uzdržavanja djeteta je primarno na roditeljima, a ne na baki.

13. Na ročištu od 10. prosinca 2024. saslušan je svjedok TA, zajednički sin stranaka. U iskazu navodi da je 2015. upisao turizam na privatnom Veleučilištu VERN. Troškove njegovog studiranja platile su njegova mama i baka, a nešto tata. Prvo je studirao 3,5 godine preddiplomskog studija i nakon toga 2 godine diplomskog studija. Prve tri godine studiranja plaćanje su dogovorile mama i baka, a tata se trebao uključiti pola godine po isteku 3. godine. Zna da je nešto davao, ali ne zna o kojem se iznosu radilo. Zadnje dvije godine su ponovno platile mama i baka. Koliko se sjeća dogovor je za prve tri godine bio da će jednu godinu platiti mama, jednu baka i jednu tata. Za zadnje dvije godine se ne sjeća kakav je bio dogovor. Navode svjedoka sud je prihvatio kao životne i uvjerljive budući da se u bitnom poklapaju s navodima majke kao i priloženim materijalnim dokazima.

14. S obzirom da su oba roditelja u jednakoj mjeri dužna uzdržavati dijete, što tuženik nije činio, sud zaključuje kako je tužbeni zahtjev koji se odnosi na potraživanje naknade za isplaćenu školarinu osnovan. Iz dostavljenih potvrda o plaćanju faktura u korist Veleučilišta VERN utvrđeno je koje iznose je podmirivala majka.

Omogućavanje i podržavanje školovanja djeteta, uključujući fakultetsko obrazovanje punoljetnog djeteta, jedna je od ključnih obveza roditelja, koje djetetu u budućnosti otvara mogućnost lakšeg pronalaska posla, ujedno i boljeg i lukrativnijeg zaposlenja, kao i financijsku i poslovnu stabilnost. Obrazovanje doprinosi osobnom, kulturnom i društvenom razvoju pojedinca, što bi svaki roditelj trebao i željeti osigurati svom djetetu. Navedeno se ne može isključiti samo zbog činjenice da je riječ o privatnom veleučilištu, a ne javnom fakultetu. Zajednički sin stranaka redovno je i uredno izvršavao svoje fakultetske obaveze, studij je završio u roku te je po završetku studija brzo pronašao posao u struci, što je i jedna od poanta tercijarnog školovanja. Stoga se utvrđuje kako trošak Lukinog studiranja na Veleučilištu VERN predstavlja opravdan trošak u smislu čl. 287. ObZ-a. Činjenica da se tuženik inicijalno protivio izboru studija odnosno tome da snosi dio troškova pohađanja Veleučilišta VERN, pri čemu je ipak platio dio školarine (što je među strankama nesporno stoga nije niti uključeno u tužbeni zahtjev), ne oslobađa ga obveze da podnese polovicu financijskog tereta obrazovanja svog sina.

15. Prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:

35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023), dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. S obzirom da tužiteljica nije dokazala da je od tuženika zatražila ispunjenje odnosno da je od njega tražila podmirenje polovice svake pojedine uplate izvršene na ime podmirenja faktura za Lukino studiranje, sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim se traže zatezne kamate na svaki pojedini iznos školarine od datuma uplate pa nadalje. Zatezna kamata je stoga određena od dana donošenja ove presude.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.

17. Zaključno, ističe se kako sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedokinje UA (majke tužiteljice, Lukine bake) kako je u više navrata predlagao tuženik, jer je ocijenio kako iskaz iste nije relevantan za odluku u ovom postupku. U predmetu se radi se obvezi uzdržavanja roditelja prema djetetu, stoga eventualni međusobni dogovori roditelja i bake djeteta ne utječu na postojanje obveze oca da majci naknadi dio uzdržavanja kojeg je ona uplatila umjesto njega, što je tijekom ovog postupka utvrđeno.

18. U čl. 366. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. S obzirom da je tužiteljica samo djelomično uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

Sutkinja:

Rea Rajić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti :

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.