REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-839/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Poliklinike za ginekologiju i porodništvo, internu medicinu, opću kirurgiju, radiologiju-mamografiju te onkologiju Eljuga, OIB 75638154676, Zagreb, Bukovačka 121, kojeg zastupa punomoćnik Arijana Varga Filaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vidmar i partneri j.t.d., Zagreb, Medulićeva 24, protiv tužene HŠJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Miljenka Balaško, odvjetnica u Zagrebu, I. Pile 1, radi isplate troškova specijalizacije, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž R-69/24-5 od 08. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-62/23-181 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž R-69/24- 5 od 08. srpnja 2024. u točki II. izreke, u dijelu pod točkom I. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke za iznos od 68.017,93 eur (512.481,13 kn) i u djelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, ukida se i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-62/23-181 od 26. veljače 2024. u točki III. izreke i dio točke II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 68.017,93 eur / 512.481,12 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pa se za navedeno predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 7.963,36 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 147.051,85 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženoj trošak parničnog postupka (točka III. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke (točka I. izreke), preinačena je odluka o parničnom trošku i odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka II. izreke) te su odbijeni zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4621/24-2 od 23. travnja 2025. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž R-69/24-5 od 8. srpnja 2024. u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke u odnosu na pravno pitanje:
"- ulaze li troškovi bruto plaća u troškove specijalizacije, u slučajevima kada troškove specijalizacije snosi privatna zdravstvena ustanova, dok radnik na specijalizaciji svoj rad obavlja u drugim zdravstvenim ustanovama, a ne kod poslodavca koji financira specijalizaciju?".
4. Tužitelj je uz dopuštenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) podnio reviziju u odnosu na dopušteno pravno pitanje.
5. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je revizija dopuštena.
6. Prema tome, u revizijskoj fazi postupka sporno je ulaze li u ovakvoj pravnoj situaciji troškovi bruto plaća u troškove specijalizacije.
7. U nižestupanjskom postupku utvrđeno je da je tuženoj isplaćena bruto plaća u iznosu od 512.481,13 kn (68.017,93 eur).
8. Među strankama nije prijeporno:
- da je tužitelj s tuženom 26. rujna 2005. sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme dok traje specijalizacija tužene iz područja ginekologije i porodništva,
- da su stranke 3. listopada 2005. sklopile aneks ugovora o radu kojim se tužitelj obvezao sklopiti s tuženom, nakon položenog specijalističkom ispita, ugovor o radu na neodređeno vrijeme, dok se tužena obvezala nakon položenom specijalističkog ispita kod tužitelja provesti na radu najmanje 10 godina,
- da tužena za vrijeme specijalizacije nije radila kod tužitelja,
- da je tužena položila specijalistički ispit 5. rujna 2011.,
- da je tužena protiv tužitelja pokrenula parnični postupak radi utvrđenja da joj je radni odnos kod tužitelja prestao 5. rujna 2011., a koji tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen iz razloga što je tužena radni odnos zasnovala sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 69/11 – dalje: ZR),
- da je tuženoj ugovor o radu prestao na temelju izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa 22. listopada 2013.
9. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odlukama poslovni broj U-III-3526/19 od 15. prosinca 2020. i U-III-2405/22 od 11. srpnja 2023. zauzeo pravno shvaćanje da bruto plaća predstavlja novčanu protuvrijednost rada, te stoga ne može predstavljati trošak specijalizacije koji bi liječnik specijalist bio obvezan vratiti u slučaju kada raskida ugovor o radu prije isteka roka iz ugovora o specijalizaciji.
10. Međutim, navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske odnosile su se na situacije kada je specijalizant radio u državnoj ili regionalnoj zdravstvenoj ustanovi sa kojom je zaključio ugovor o specijalizaciji te nakon položenog specijalističkog ispita otkazao ugovor o radu prije ugovorenog roka radi namjere prelaska u drugu zdravstvenu ustanovu.
11. Ove odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske ne odnose se na situaciju kada specijalizant ugovor sklapa s privatnom zdravstvenom ustanovom, u kojoj specijalizant ne radi za vrijeme specijalizacije, već specijalistički staž odrađuje u državnoj ili regionalnoj zdravstvenoj ustanovi te mu nadležno ministarstvo imenuje i glavnog mentora u takvoj ustanovi.
12. U ovoj pravnoj stvari tužena je sklopila ugovor o specijalizaciji sa privatnom zdravstvenom ustanovom (tužiteljem). Tužena se aneksom ugovora o radu obvezala nakon položenog specijalističkog ispita kod tužitelja provesti na radu najmanje 10 godina.
13. S obzirom da tužena za vrijeme specijalizacije nije radila kod tužitelja, već joj je tužitelj isplaćivao plaću za vrijeme dok se tužena nalazila na specijalizaciji i specijalistički staž odrađivala u drugoj ustanovi (KBC Sestre milosrdnice i Klinika za ženske bolesti i porode u Petrovoj), ne može se smatrati da je bruto plaća koju je tužitelj isplaćivao tuženoj, predstavlja novčanu protuvrijednost rada, pa da zbog toga ne predstavlja trošak specijalizacije, koji bi tužena bila u obvezi vratiti u slučaju prestanka radnog odnosa prije isteka ugovorenog roka nakon završene specijalizacije. Jednako pravno stajalište izraženo je već u odluci ovog revizijskog suda poslovni broj Rev-1283/22-2 od 7. studenog 2023.
14. Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
Troškovi bruto plaća ulaze u troškove specijalizacije, u slučaju kada je troškove specijalizacije snosila privatna zdravstvena ustanova, ako je radnik na specijalizaciji svoj rad obavljao u drugoj zdravstvenoj ustanovi, a ne kod poslodavca koji financira specijalizaciju.
15. U odluci ovog suda poslovni broj Revr-853/13-3 od 16. siječnja 2018. izraženo je stajalište da se trošak specijalizacije kojeg je specijalist u obvezi vratiti poslodavcu, u slučaju prijevremenog raskida ugovora o radu nakon završene specijalizacije, umanjuje za vrijeme za koje je specijalist proveo na radu kod tog poslodavca nakon završene specijalizacije.
16. Budući da nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu utvrđivali sve odlučne činjenice, pobijanu presudu nije bilo moguće preinačiti, pa je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.
17. Ukinuta je odluka o parničnom trošku, jer je neizvjestan uspjeh stranaka u sporu.
18. O troškovima revizijskog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
