REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3648/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Smoljan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Splendid ugostiteljstvo d.o.o., Zagreb, Mlinovi 28, OIB 31618014301, kojeg zastupa punomoćnica Kristina Pavlic, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-114/2025-2 od 1. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8567/2021-118 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-114/2025-2 od 1. travnja 2025. zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
"1. Da li je odluka o otkazu ugovora o radu valjano dostavljena radniku i proizvodi pravne učinke, ako ju je poslodavac pokušao uručiti radniku u prostorijama poslodavca te je radnik sa sadržajem te odluke bio upoznat, ali je odbio potpisati primitak pisane odluke o otkazu?
2. Da li je poslodavac, u situaciji kada je radnik upoznat s odlukom o otkazu te je istu pročitao, ali je odbio potpisati primitak pisane odluke o otkazu, u obvezi dostavu odluke o otkazu obaviti isticanjem na oglasnoj ploči poslodavca?
3. Da li je prethodno obraćanje radnika zahtjevom za zaštitu prava poslodavcu protiv odluke o otkazu ugovora o radu poslodavca procesna pretpostavka za traženje sudske zaštite?
4. Da li je tužitelj zbog proteka roka iz čl. 126. st. 1. ZR izgubio pravo na sudsku zaštitu u odnosu na zahtjev za utvrđenje odluke o otkazu nedopuštenom? 5. Da li je ostvarena bitna povreda odredaba članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a kada je o postojanju odlučne činjenice, postojanju i vremenu primitka odluke o otkazu, zaključio na temelju promijenjenog iskaza tužiteljice, koji je u pogledu odlučnih činjenica u suprotnosti s njenim ranijim iskazom danim u tijeku postupka kao i u suprotnosti s iskazima svih ostalih u postupku saslušanih svjedoka koji su iskazivali o toj odlučnoj činjenici?“.
1.2. Kao razlog zbog kojeg pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-780/2011-2 od 17. siječnja 2012., Revr- 2/2014 od 29. travnja 2015., Revr-208/11-2 od 6. travnja 2011., Revr-163/02-2 od 23. travnja 2002., Revr-808/2018-2 od 12. prosinca 2018., Revr-689/2014-2 od 17. lipnja 2015., Revr-1048/12-2 od 26. rujna 2012., Revx-695/2018-2 od 2. srpnja 2019. i odluku Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-192/2020-2 od 8. svibnja 2020. smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u toj odluci.
1.3. Tuženik ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na jednakost pred zakonom.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica predlaže isti odbaciti, podredno odbiti.
3.1. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanje za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.2. Naime, pravna pitanja postavljena pod 1. do 4. nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tuženik u postavljenim pitanjima ukazuju da bi bilo sporno u konkretnom sporu (je li otkaz ugovora valjano dostavljen tužiteljici, je li tužiteljica upoznata s odlukom o otkazu) je činjenične naravi i potpuno vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja. Valja reći da tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da je pokušao dostaviti odluku o otkazu tužiteljici, da je tužiteljica odbila primitak odluke o otkazu i da je bila upoznata s odlukom o otkazu. Međutim, iz razloga odluka nižestupanjskih sudova (kojima je ovaj sud u revizijskom stupnju postupka vezan) proizlazi da su nižestupanjski sudovi utvrdili da tuženik u odgovoru na zahtjev za ostvarenje prava od 7. siječnja 2010. nije naveo da je tužiteljici Ugovor o radu prestao Odlukom o osobno uvjetovanom otkazu, već da joj je Ugovor o radu prestao dostavom pravomoćnog rješenja o mirovini zbog profesionalne nesposobnosti za rad, da tuženica nije odbila primiti odluku o otkazu kako to pogrešno tvrdi tuženik, da je odluku primila tek uz podnesak tuženika od 3. veljače 2010. Dakle, nije od značaja pozivanje tuženika na navedene odluke ovoga suda jer nije riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji o kojoj je riječ u konkretnom slučaju. Iz navedenog proizlazi da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse, te nije riječ ni o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu.
3.3. Nadalje, u odnosu na postavljeno pitanje pod 5., valja reći da uz to što je usko vezano za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, odnosi se na to jesu li nižestupanjski sudovi pravilno utvrdili sporne činjenice, što je pitanje postojanja ili nepostojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se o važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Tuženik u prijedlogu navodi da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom - pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 56/1990., 135/1997., 8/1998. - službeni pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. - službeni pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. - službeni pročišćeni tekst, 76/2010., 85/2010. - službeni pročišćeni tekst, 5/2014. i 69/2017., dalje: Ustav), pravo na jednakost pred zakonom (čl. 14. st. 2. Ustava).
4.2. Prema ocjeni ovoga suda, tuženik nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, odnosno da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom i Konvencijom. To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi sama po sebi do povrede prava na pravično suđenje.
5. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog pravnog pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 27. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
