REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-29/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ČZ zbog kaznenih djela iz čl. 158. st. 1. i čl. 165. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22- dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, žalbi okrivljenika podnesenoj putem branitelja Klaudia Čurina, odvjetnika u Zagrebu i žalbi okrivljenika podnesenoj osobno, i te žalbi koju je za okrivljenika podnijela supruga okrivljenika AZ, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-207/2023 od 5. veljače 2025., temeljem čl. 475. st. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i okrivljenika ČZ kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 5. veljače 2025. Općinski kazneni sud u Zagrebu je okrivljenika ČZ proglasio krivim da je počinio dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to - spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina - opisano po čl. 158. st. 1. KZ/11 i kazneno djelo - upoznavanja djece s pornografijom - opisano po čl. 165. st. 1. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

1.1. Temeljem čl. 158. st. 1. u svezi čl. 48. st. 1. i 2. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno na štetu mlt. ČZP utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.2. Temeljem čl. 165. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo počinjeno na štetu mlt. ČZP utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.3. Temeljem čl. 51. KZ/11 izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci

1.4. Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku je uračunato vrijeme provedenog u istražnom Zatvoru Zagreb od 30. ožujka 2023. do 14. srpnja 2023.

1.5. Temeljem čl. 57. KZ/11 primjenjuje se djelomično uvjetna osuda temeljem koje se kao ne uvjetovani dio određuje 1 (jedna) godina i 3 (tri) mjeseca, koji okrivljenik ima izvršiti, dok se preostali dio od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja i rok provjeravanja počinje teći od dana izdržane kazne.

1.6. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. ZKP/08 okrivljeni ČZ dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura), kao i troškove opunomoćenika mlt. oštećenika odvjetnika Gorana Buljanovića o čemu će biti sačinjeno zasebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni (čl. 471. st. 1. ZKP/08.), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o kazni na način da okrivljeniku izrekne pojedinačne i jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Klaudia Čurina, odvjetnika u Zagrebu i okrivljenik osobno, te je žalbu za okrivljenika podnijela i njegova supruga AZ, koje žalbe je ovo drugostupanjsko vijeće razmatralo kao jedinstvenu žalbu. Nadalje, okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni. Predlaže da nadležno vijeće županijskog suda usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu te okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno ukine pobijanu presudu i vrati spis predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sud, time da se u slučaju vraćanja predmeta na ponovno odlučivanje predlaže isti dostaviti u rad sudu u izmijenjenom sastavu, sukladno čl. 484. st. 1. ZKP/08.

3. Na žalbu Općinskog državnog odvjetništva odgovor je podnio okrivljenik putem branitelja Klaudia Čurina, odvjetnika u Zagrebu, te predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Na temelju odredbe čl. 475. st. 1. i 3. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u nazočnosti branitelja okrivljenika Klaudia Čurina, odvjetnika u Zagrebu, a u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika, braniteljice okrivljenika Jadranke Sloković, odvjetnice u Zagrebu i uredno pozvanog okrivljenika, koji je podneskom od 23. siječnja 2026. opravdao svoj izostanak.

5.1. Na sjednici vijeća branitelj okrivljenika – Klaudio Čurin, odvjetnik u Zagrebu je naveo da ostaje kod svih navoda iz žalbe, te odgovora u žalbi, te predlaže kao u žalbi i odgovoru u žalbi.

6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane.

7. Okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, koju vidi u činjenici da je obrazloženje pobijane presude nerazumljivo, te ne odgovara standardima obrazloženja odluka o kaznenom postupku, međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelj kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

7.2. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda iz čl. 468. st. 1. toč.11. ZKP/08.

7.3. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupio na inkriminirani način, kako ga se to tereti u činjeničnom opisu izreke presude.

8.1. Međutim, suprotno navodima u žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz djeteta – oštećenika ČZP, iskaz svjedokinje JZ, svjedokinje ĆZ te dokumentacije Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, kao i WhatsApp komunikacije između djeteta ČZP i okrivljenika.

8.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud, kao vjerodostojan prihvaća iskaz oštećenika ČZP, te iskaze svjedoka ĆZ, majke oštećenika i JZ, obzirom da su isti logični i životno uvjerljivi, međusobno se podudaraju u svim bitnim i za ovaj postupak relevantnim dijelovima te su u suglasju sa provedenim materijalnim dokazima. Pravilno prvostupanjski sud navodi da tijekom postupka nije utvrdio niti jedan razlog zbog kojeg bi malodobni oštećenik, kao i njegova majka ĆZ neistinito teretili okrivljenika te sebe bezrazložno izvrgnuli neugodnosti sudjelovanja u ovom, za njih teškom i mučnom kaznenom postupku, a također nije našao razloga ne ukazati vjeru iskazu svjedokinje JZ, socijalne radnice u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, kako to obrazlaže prvostupanjski sud, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja. Osim toga, iz zapisnika o prepoznavanju (list spisa 35-36) proizlazi da je maloljetna žrtva i prepoznala okrivljenika prilikom dokazne radnje njegovog prepoznavanja, te u spisu prileži i komunikacija između okrivljenika i žrtve, a koja u cijelosti potvrđuje navode maloljetnog svjedoka i žrtve, što samo ukazuje na vjerodostojnost iskazivanja, kako malodobnog oštećenika, tako i njegove majke, ali i svjedokinje JZ.

8.3. Iako žalitelj u žalbi problematizira sadržaj nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu mladih i djece Grada Zagreba, takvi navodi obrane su neosnovani. Naime, iz u spisu priležećeg nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba proizlazi da je dječak u timsku obradu uključen inicijativom policije, a radi procjene po postavljenoj sumnji na spolno zlostavljanje. Utvrđeno je da se radi o dječaku kod kojeg je izražen strah za vlastitu sigurnost, a koji tijekom obrade izvještava da je bio izložen spolnom zlostavljanju od strane odrasle muške osobe. Dobiveni su značajni pokazatelji traumatizacije također i spolne prirode, praćeni klinički značajnom razinom depresivnosti i posttraumatskih proživljavanja. Kod dječaka se prate teškoće prilagodbe kao i reaktivno izražen suicidalni rizik koji tijekom obrade biva umanjen. Kao dijagnoze su navedeni spolno zlostavljanje, poremećaj prilagođavanja, posttraumatske stresne reakcije i suicidalni rizik. Za dječaka se preporuča praćenje od strane dječjeg psihijatra. Prema tome, navedeni materijalnim dokazom je potkrijepljen iskaz malodobnog oštećenika ČZP, iskaz njegove majke ĆZ te iskaz svjedokinje JZ.

8.4. Nadalje, žalitelj u žalbi problematizira i WhatsApp komunikaciju te navodi da je oštećeni dana 3. veljače 2023. (dan prije inkriminacije) poslao okrivljeniku poruku da sutra (dakle 4. veljače 2023.) ne može u Maksimir, iz čega da proizlazi da se kritičnog dana okrivljenik i oštećenik nisu našli u Maksimiru. Međutim, niti ovakvi navodi okrivljenika ne dovode u pitanje vjerodostojnost iskaza malodobnog oštećenika da se inkriminirani događaj odvijao upravo na način i u vrijeme kako je to prvenstveno detaljno opisao malodobni oštećenik ČZP, za kojeg prvostupanjski sud nije našao razloga da bi lažno iskazivao, ovo tim više što nije sporno da su se malodobni oštećenik i okrivljenik inače vozili biciklima u Maksimiru, pa su se mogli sresti navedenog dana i bez obzira na ovakvu predmetnu komunikaciju. Osim toga, ističe se da iz u spisu priležećih preslika WhatsApp poruka koje su izmjenjivali mlt. oštećenik i okrivljenik (list spisa 17 - 31) vidljivo je manipulativno ponašanje okrivljenika spram mlt. oštećenog, te činjenica da se isti kao odrasli muškarac od 27 godina dopisuje sa djetetom od 12 godina, da isti potiče komunikaciju na način da prvi mlt. oštećeniku čestita Novu godinu, da izražava ''brigu i zainteresiranost'' za njegovo zdravlje, školske obveze.

8.5. S obzirom na ovakvu WhatsApp komunikaciju potpuno je neživotna sama obrana okrivljenog da se sa mlt. oštećenikom družio s obzirom da dijele zajednički hobi biciklizam, sudu je u potpunosti nevjerojatna i neprihvatljiva, uzimajući u obzir razliku u životnoj dobi. Utvrđeno ponašanje okrivljenika spram mlt. oštećenika njegovo ''razumijevanje'' za prilike u kojima mlt. oštećenik živi vezano za brakorazvod roditelja usmjerene su prvenstveno za pridobivanje povjerenja mlt. oštećenika kojem okrivljeni i inkriminiranog dana posuđuje svoj skupi električni bicikl te nakon toga počini dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Tvrdnja okrivljenika da navedenog dana nije imao mobitel, ne isključuju niti dovode u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o počinjenju predmetnih kaznenih djela, jer je potpuno irelevantno da li je inkriminirane prigode okrivljenik imao mobitel ili ne.

8.6. Pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća iskaze kao svjedoka saslušanih ŠZ, MZ i AZ, smatrajući da su iskazi navedenih svjedoka, a radi se o bliskim srodnicima okrivljenika, usmjereni na otklanjanje kaznene odgovornosti od okrivljenog, a niti prihvaća obranu okrivljenika kao uvjerljivu, a kako je to obrazloženo pod toč. 19. i 20. obrazloženja presude, koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja. Iskazi navedenih svjedoka su pristrani, s obzirom da su svjedoci kao bliski srodnici okrivljenika zainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka te svojim iskazima pogoduju okrivljeniku. Prilikom ocjenjivanja vjerodostojnosti okrivljenikove obrane kao i iskaza navedenih svjedoka sud je uzeo u obzir činjenicu da je okrivljenik uhićen od strane policije 30. ožujka 2023. te prilikom davanja svojih prvih obrana uopće nije spominjao da bi inkriminiranog dana boravio u [adresa], kod svoga oca. Navodni alibi okrivljenika prvi puta se spominje tek 25. siječnja 2024. godine, a po iskazima samih svjedoka isti su navodno utvrdili svoja saznanja po izlasku okrivljenika iz istražnog zatvora (14. srpnja 2023.).

9. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude u odnosu na oba kaznena djela za koja se tereti okrivljenik u ovom postupku, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnih kaznenih djela za koja je proglašen krivim.

9.1. Naime, tijekom cjelokupnog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik 4. veljače 2023. mlt. oštećeniku kao djetetu mlađem od 15 godina na mobitelu pokazivao videozapise odraslih muških i ženskih osoba u seksualnom eksplicitnom ponašanju čime su se u radnjama okrivljenika ostvarila kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenoga djela upoznavanje djece sa pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11.

9.2. Sud je također utvrdio da je okrivljenik sa mlt. oštećenikom, koji je mlađi od 15 godina, izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju jer je okrivljenik mlt. oštećenika dirao po spolovilu, nagovarao ga da čini isto te nakon što je mlt. oštećenik ejakulirao stavio spolovilo mlt. oštećenika u usta, oralno ga zadovoljavao te na taj način povrijedio spolni integritet mlt. oštećenika, čime su se u radnjama okrivljenika ostvarila kako objektivna tako i subjektivna obilježja kaznenoga djela iz članka 158. stavka 1. KZ/11. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud obrazložio da bi postupajući na inkriminirani način okrivljenik ostvario kako objektivna tako i subjektivna obilježja dva kaznena djela, a ne kako to prezentira branitelj okrivljenika da bi se radilo o prividnom stjecaju, kako je to obrazloženo pod toč. 21.3 i 21.4, koje razloge prihvaća i ovo vijeće te na njih upućuje žalitelja.

9.3. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenih djela za koja je okrivljenik proglašen krivim.

10. I državni odvjetnik i okrivljenik se žale zbog odluke o kazni, međutim navedene žalbe nisu osnovane.

10.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, kako je to obrazloženo na str. 12. pobijane presude, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.

10.2. Prema tome, uzimajući u obzir sve navedene olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud primijenio institut ublažavanja zakonom propisanih kaznite je za kazneno djelo iz čl. 158. st. 1. uz primjenu čl. 48. st. 1. i 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a za kazneno djelo iz čl. 165. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te primjenom instituta objedinjavanja iz čl. 51. KZ/11 izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku uračunava se vrijeme provedenog u istražnom Zatvoru Zagreb od 30. ožujka 2023. do 14. srpnja 2023.

10.3. Nadalje, sud je temeljem čl. 57. KZ/11, a s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se ne uvjetovani dio određuje 1 (jedna) godina i 3 (tri) mjeseca, koji okrivljenik ima izvršiti, dok se preostali dio od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja i rok provjeravanja počinje teći od dana izdržane kazne, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se i ovako blažom kaznom od propisane postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 12. prvostupanjske presude.

11. Budući da žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 23. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

za mladež

Hrvoje Visković