Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-655/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Zlatane Bihar, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Devčić Merzel, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Smiljan Bakočević, odvjetnik u Zadru, protiv 1. tuženice Republike Hrvatske, OIB: 22874515170, koju zastupa ODO-GUO u Zadru i 2. tuženika AD iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Marin Huzjak, odvjetnik u Zadru, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 1. tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-2634/2024-6 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P- 2634/2024-6 od 13. lipnja 2025. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice OD koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha Općinskog suda u Zadru, broj: Ovr- 1355/14 na ½ dijela nekretnine označene kao 559/100000 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezano sa vlasništvom posebnog dijela u naravi stan na petom katu- desno, ulaz 9, površine 95,02 m2, etažna jedinica 9-09 u nacrtu označena žutom bojom upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] te na ½ dijela nekretnine označene kao 1320/10000 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezano sa vlasništvom posebnog dijela u naravi prizemlje: poslovni prostor oznake A3 koji se sastoji od dvije poslovne prostorije skladišta i tri sanitarna čvora ukupne površine 100,01 m2 u elaboratu označen žutom bojom, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]."

Nalaže se tužiteljici OD da 1. tuženici Republici Hrvatskoj naknadi troškove postupka u iznosu od 2.677,69 eura u roku 15 dana.

II. Nalaže se tužiteljici OD da 1. tuženici Republici Hrvatskoj naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice OD za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Proglašava se nedopuštenom ovrha Općinskog suda u Zadru, broj: Ovr- 1355/14 na ½ dijela nekretnine označene kao 559/100000 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezano sa vlasništvom posebnog dijela u naravi stan na petom katu- desno, ulaz 9, površine 95,02 m2, etažna jedinica 9-09 u nacrtu označena žutom bojom upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] te na ½ dijela nekretnine označene kao 1320/10000 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezano sa vlasništvom posebnog dijela u naravi prizemlje: poslovni prostor oznake A3 koji se sastoji od dvije poslovne prostorije skladišta i tri sanitarna čvora ukupne površine 100,01 m2 u elaboratu označen žutom bojom, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavila je 1. tuženica pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U žalbi navodi da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer je ovrha u ovršnom postupku u kojem je tužiteljica upućena u parnicu kao treća osoba dovršena, da je prvostupanjski sud time što je utvrdio da su nekretnine predmet ovrhe bračna stečevina tužiteljice i 2. tuženika prekoračio tužbeni zahtjev. Nadalje žalbenim navodima 1. tuženica ukazuje da je postupala s povjerenjem u zemljišne knjige te osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o savjesnosti tužiteljice, a nesavjesnosti 1. tuženice te navodi da djelatnici porezne uprave nemaju uvid u matične podatke niti svoju odluku mogu temeljiti na takvim navodima. Predlaže žalbu uvažiti i tužbu odbaciti, odnosno preinačiti pobijanu presudu, podredno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode 1. tuženice i predlaže žalbu odbiti i pobijanu presudu potvrditi. Potražuje naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba 1. tuženice je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju 1. tuženica žalbenim navodima ukazuje, jer po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a izreka nije proturječna razlozima.

5.1. Neosnovano 1. tuženica ukazuje i na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP, odnosno prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev, jer je izrekom odlučio o tužbenom zahtjevu kako ga je tužiteljica odredila i kojim traži proglašenje ovrhe nedopuštenom, dok je o tome da je predmetna nekretnina bračna stečevina tužiteljice i 2. tuženika odlučio kao o prethodnom pitanju, a što proizlazi iz obrazloženja presude.

5.2. Ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se nedopuštenom utvrdi ovrha koja se pred prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem Ovr-1355/14 na nekretnini označenoj kao 559/100000 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela u naravi stan na petom katu-desno, ulaz 9, površine 95,02 m2, etažna jedinica 9-09 u nacrtu označena žutim bojom upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] u 1/2 dijela, kao i na 1/2 dijela nekretnine označene kao 1320/1000dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] povezano s vlasništvom posebnog dijela u naravi prizemlje poslovni prostor oznake A3 koji se sastoji od dvije poslovne prostorije skladišta i tri sanitarna čvora ukupne površine 100,01 m2 u elaboratu označen žutim bojom, upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Na pokretanje ove parnice tužiteljica je upućena u ovršnom postupku rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1355/14 od 16. veljače 2015. kao treća osoba radi prigovora da nekretnine koja su predmet ovrhe nisu u cijelosti vlasništvo ovršenika, ovdje 2. tuženika, već da je tužiteljica suvlasnica tih nekretnine u 1/2 dijela s osnova bračne stečevine.

8. Neosnovani su žalbeni navodi 1. tuženice kojima ista osporava pravni interes tužiteljice na vođenje ovog postupka. Naime, iz spisa prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1355/2014 proizlazi da je rješenjem od 15. listopada 2018. (stranica 70 do 72 spisa Ovr-1355/2014), a na prijedlog ovdje tužiteljice, odgođena ovrha u odnosu na 1/2 dijela predmetnih nekretnina, a koje nekretnine su ujedno i predmet ovrhe do okončanja ovog parničnog postupka.

8.1. Nadalje, iz navedenog ovršnog spisa proizlazi da je ovršni postupak u odnosu na drugu polovicu predmetnih nekretnina proveden, da je nekretnina prodana i da je 21. travnja 2020. doneseno rješenje o namirenju iz kupoprodajne cijene dobivene prodajom nesporne polovice dijela predmetnih nekretnina, a tim rješenjem je ujedno utvrđeno i da se taj postupak ovrhe smatra dovršenim. Dakle, ovrha je dovršena u odnosu na polovicu nekretnine koja je nesporno su/vlasništvo 2. tuženika.

9. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica sklopila brak s 2. tuženikom 12. lipnja 1999., da su predmetne nekretnine kupljene nakon sklapanja braka i to 16. lipnja 2000. poslovni prostor u zgradi izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a 30. rujna 2010. stan u zgradi sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Utvrđeno je da je u ugovorima kojima su predmetne nekretnine kupljene kao kupac naveden 2. tuženik. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica 8. svibnja 2006. prodala devastiranu kuću i zemljište za 18.000,00 €, a 1. lipnja 2010. da je prodala stan u [adresa] za 102.000,00 €.

9.1. U povezanosti s navedenim, a suprotno žalbenim navodima 1. tuženice, pravilno je prvostupanjski sud, kao prethodno pitanje, utvrdio da su predmetne nekretnine, odnosno nekretnine koje su predmet ovrhe bračna stečevina, te da je tužiteljica suvlasnica istih u 1/2 dijela temeljem članka 248. i 249. stavak 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 162/98., 116/03., 17/04., 136/04. i 107/07., dalje: ObZ).

10. Iz spisa poslovni broj Ovr-1355/2014 proizlazi da se u tom predmetu vodi ovršni postupak po prijedlogu 1. tuženice kao ovrhovoditeljice protiv 2. tuženika kao ovršenika radi naplate novčane tražbine u iznosu od 4.443.204,33 kune na ime neplaćenog poreznog duga s pripadajućim zateznim kamatama, te da je 7. svibnja 2014. doneseno rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na predmetnim nekretninama. Navedeno rješenje o ovrsi doneseno je temeljem ovršne isprave i to pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Ministarstva financija-Porezne uprave područnog ureda [adresa] od 4. prosinca 2013. Klasa: UP/I-415-02/2013-001/00232, Ur. broj: 513-007-13/2013-01 (stranice 3 do 9 spisa Ovr-1355/2014).

10.1. Iz navedenog ovršnog spisa proizlazi da 2. tuženik kao ovršenik navedeno rješenje o ovrsi nije osporavao žalbom, te je ono postalo pravomoćno 28. studenog 2014.

10.2. Iz navoda prigovora i prijedloga za odgodu ovrhe koji je ovdje tužiteljica kao treća osoba podnijela 19. siječanja 2015. proizlazi da je ovrha određena na nekretninama koje su bračna stečevina i da je to ovrhovoditelju (ovdje 1. tuženici) bilo poznato.

11. Napominje se da je ranije donesenu prvostupanjsku presudu u ovom predmetu poslovni broj P-2844/2019-42 od 7. siječnja 2020. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i presudu ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž- 69/2020-4 od 3. veljače 2022. kojom je prvostupanjska presuda potvrđena ukinuo Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-9/2023-2 od 28. kolovoza 2024., a kao razlog ukidanja se navodi odstupanje od pravnih shvaćanja revizijskog suda izraženog u rješenju poslovni broj Rev-1031/2020-2 od 21. listopada 2020. prema kojem pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od prava suvlasnika ili zajedničkog vlasnika čije pravo vlasništva je stečeno na temelju zakona, a u vrijeme stjecateljeva upisa prava u zemljišnu knjigu pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano, pa da je prvenstveno odlučna savjesnost stjecatelja, u ovom slučaju 1. tuženice.

11.1. Obzirom da su ranije presude ukinute iz razloga što nisu sadržavale razloge koji se tiču savjesnosti 1. tuženice, niti su se te činjenice utvrđivale u ranijim postupcima, tu činjenicu da li je 1. tuženica bila savjesni stjecatelj trebalo je utvrditi u ponovljenom postupku.

12. Kako je već navedeno rješenje o ovrsi u predmetu poslovni broj Ovr- 1355/2014 doneseno je temeljem ovršne isprave, pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Ministarstva financija-Porezne uprave područnog ureda [adresa] od 4. prosinca 2013. Klasa: UP/I-415-02/2013-001/00232, Ur.broj. 513-007-13/2013-01, iz kojeg rješenja proizlazi da se radi o potraživanju u ukupnom iznosu od 4.443.204,33 kune, koji iznos se odnosi na porez na dodanu vrijednost, porez na dobit, doprinose za mirovinsko osiguranje, porez i prirez na dohodak od nesamostalnog rada, doprinose za zdravstveno osiguranje, doprinosa za zapošljavanje, ali i na novčane kazne za prekršaje i troškove postupka, da su ta potraživanja nastala u razdoblju od 2008. do 2011. i da je kao ovršenik naveden 2. tuženik, dakle suprug tužiteljice.

13. Iako u ovom parničnom postupku svjedoci LD (knjigovođa), RD (direktor tvrtke Zadar Security d.o.o. u razdoblju od 2009. i 2012.) i ED (zaposlenik porezne uprave) u svojim iskazima spominju tvrtku Zadar Security d.o.o. i povezuju dugovanje te tvrtke s ovršnim postupkom protiv 2. tuženika kao ovršenika u predmetu poslovni broj Ovr-1355/2014, napominje se da iz ovršne isprave odnosno navedenog rješenja porezne uprave ne proizlazi da bi se radilo o potraživanju na ime poreznog duga tvrtke Zadar Security d.o.o., niti to proizlazi iz ovršnog spisa poslovni broj Ovr-1355/2014, tako nešto tijekom ovršnog postupka nije tvrdio ni ovršenik, ovdje 2. tuženik, a nije isticala ni tužiteljica kao treća osoba u svom prigovoru i prijedlogu za odgodu ovrhe. Te navode tužiteljica ne iznosi ni u činjeničnom supstratu tužbe kojom je pokrenula ovaj postupak.

13.1. Nadalje, upravo kada bi to i bio dug tvrtke Zadar Security d.o.o., iz rješenja o ovrsi porezne uprave, iz ovršnog spisa poslovni broj Ovr-1355/2014, a ni iz ovog parničnog spisa, ne proizlazi kako je, kada i temeljem čega taj dug postao dug 2. ovršenika i zašto bi ga on morao podmiriti. Naime, sukladno članku 385. stavak 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24, dalje ZTD) članovi društva ne odgovaraju za obveze društva. Sukladno odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost porezni obveznik je svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat te djelatnosti, a sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak porezni obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi. Napominje se da je nesporno da je i 2. tuženik bio porezni obveznik kao vlasnik obrta "[obrt]".

14. Ovom parničnom spisu prileže izvadci iz zemljišne knjige (stranica 85 do 88 spisa) za nekretnine koje su predmet ovrhe u predmetu Ovr-1355/2014 iz kojih izvadaka proizlazi da je na predmetnim nekretninama bilo upisano založno pravo u korist 1. tuženice temeljem rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr- 2452/2013 od 12. prosinca 2013. koje je kod zemljišnoknjižnog odjela zaprimljeno 31. prosinca 2013. Dakle, 1. tuženica je na nekretninama koje su predmet ovrhe u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu (7. svibnja 2014.) imala upisano založno pravo.

15. Stav je ovog drugostupanjskog suda da je za donošenje odluke u ovom predmetu potrebno utvrditi da li je 1. tuženica bila savjesna u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu u predmetu broj Ovr-1355/2104, jer je predmet ovog spora proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se provodi upravo u tom predmetu, a da nije odlučno da li je 1. tuženica u nekom drugom postupku, konkretno postupku osiguranja založnim pravom koji se vodio u predmetu poslovni broj Ovr-2452/2013., bila savjesna ili ne.

15.1. U povezanosti s navedenim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je ovrha u predmetu broj Ovr-1355/2014 nedopuštena jer u trenutku upisa založnog prava u zemljišnim knjigama (a postupak upisa založnog prava je vođen pod brojem Ovr-2452/13) 1. tuženica nije bila savjesna. Naime, obzirom da je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu u zemljišnim knjigama na nekretninama kao samovlasnik bio upisan 2. tuženik, a da je 1. tuženica već od prije imala upisano založno pravo na tim nekretninama u svoju korist, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je 1. tuženica prilikom pokretanja ovršnog postupka bila savjesna i da nije imala razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišne knjige ne odgovara stvarnom stanju, odnosno da postoji pravo treće osobe na tim nekretninama zbog kojeg ovrha ne bi bila dopuštena. Tužiteljica suprotno nije uspjela dokazati.

16. Napominje se da su iskazi svjedoka LD, RD i ED, a na čijim iskazima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o nesavjesnosti 1. tuženice, ali i savjesnosti tužiteljice, neodlučni za tu ocjenu.

16.1. Naime, svjedok LD je iskazao da je radio kao knjigovođa za "[obrt]" i tvrtku Zadar Security d.o.o. koju su osnovali CD i 2. tuženik, da je 2. tuženik formalno bio osnivač tvrtke Zadar Security d.o.o. ali da je firmu stvarno vodio CD, da 2. tuženik nije znao za postojanje poreznog duga tvrtke Zadar Security d.o.o., da je za dug saznao kada je firma otišla u stečaj, a da tužiteljica, ne samo da nije znala za postojanje toga duga, već da nije znala ni da je 2. tuženik formalno osnivač tvrtke. Da je 2. tuženik samo formalno bio evidentiran kao osnivač, da je sve odluke vezane za tvrtku donosio CD, kao i da 2. tuženik, a ni tužiteljica nisu znali za porezni dug tvrtke, potvrdio je svojim iskazom i svjedok RD direktor tvrtke Zadar Security od 2009. do 2010., a i 2. tuženik je iskazao da nije imao nikakvu ulogu u firmi UD (Zadar Security d.o.o.) i da je za porezni dug saznao kada je iz porezne uprave dobio spis i kada je donesen zaključak o blokadi. Svjedok ED iskazao je da radi u poreznoj upravi Zadar na poslovima prisilne naplate poreza i doprinosa, da je vodio predmet gdje se pojavljivao 2. tuženik, ali da to nije bio glavni predmet već da je on "tu nekako upao kao dužnik dužnika", kao i da je znao za bračni status 2. tuženika.

16.2. Dakle, iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da su oni iskazivali o dugu tvrtke Zadar Security d.o.o., ali kako je već navedeno u točki 13. i 13.1. obrazloženja ove presude, naplata duga tvrtke Zadar Security d.o.o. nije bila razlogom pokretanja ovršnog postupka Ovr-1355/2014, jer je taj postupak pokrenut radi naplate duga 2. tuženika kao poreznog obveznika za obrt.

17. Nadalje, a slijedom navedenog, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je zaključak prvostupanjskog suda o savjesnosti tužiteljice pogrešan, pa i bez obzira na neoborivu zakonsku presumpciju o udjelima bračnih drugova u bračnoj stečevini (svaki u 1/2 dijela). To stoga što je, a kako je već navedeno, u vrijeme pokretanja ovršnog postupka u predmetu Ovr-1355/2014 1. tuženica imala upisano založno pravo na nekretninama predmet ovrhe i 2. tuženik je bio u zemljišnim knjigama upisan kao samovlasnik predmetnih nekretnina, a sama tužiteljica je iskazala da je poslovni prostor kupljen 2000., a stan 2010., dok je brak sklopljen 1999. Tužiteljica po prvi puta u ovršnom postupku Ovr-1355/2014 poduzima radnju radi zaštite svog suvlasničkog prava i to u obliku prigovora treće osobe i prijedloga za odgodu ovrhe. Pasivnost tužiteljice u zaštiti svojih suvlasničkih prava u trajanju od gotovo 14 godina za poslovni prostor i gotovo četiri godine za stan u kojem živi ne može se opravdati i honorirati, a niti obrazložiti navodima kako je Dalmacija, pa i Republika Hrvatska još uvijek patrijarhalno orijentirana pa da je normalno da muškarac je nositelj svih važnijih materijalnim pogodnosti, a da tužiteljica nije imala objektivnu potrebu zaštiti svoju bračnu stečevinu upisom prava suvlasništva u zemljišnu knjigu. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da bi ona prepisala na sebe i stan i lokal, da je imala slutnje o postojanju neplaćenog poreznog duga, ovršnim postupcima i sl.

18. U povezanosti s navedenim, iako je neuvjerljiv iskaz tužiteljice u dijelu kojim tvrdi da nije znala da joj je suprug u vlasničkoj strukturi tvrtke Zadar Security d.o.o., jer su tužiteljica i 2. tuženik u tazbinskom srodstvu s UD (suprug sestre 2. tuženika) i malo je vjerojatno, pa i nemoguće da se baš nikada za vrijeme obiteljskih susreta i druženja nije spomenula ta tvrtka i posao, obzirom da se u ovršnom predmetu poslovni broj Ovr-1355/2014 ne radi o naplati duga tvrtke Zadar Security d.o.o., činjenica da li je tužiteljica znala za angažman svog supruga, ovdje 2. tuženika u toj tvrtki i postojanje poreznog duga te tvrtke zapravo nije odlučna, jer je tužiteljica znala da je njezin suprug, ovdje 2.tuženik vlasnik obrta "[obrt]", a u povezanosti s tim i da je 2. tuženik porezni obveznik za taj obrt. Ocjena je ovog suda da je o poslovanju tog obrta tužiteljica imala dostatna saznanja, da je znala i za postojanje poreznog duga tog obrta, odnosno te činjenice nisu joj mogle ostati nepoznate.

19. Stoga po ocjeni ovog suda tužiteljica nije bila savjesna, a čak i da je bila savjesna, pravo 1. tuženice kao stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od prava suvlasnika ovdje tužiteljica čije pravo vlasništva je stečeno na temelju zakona i nije bilo upisano u zemljišnu knjigu u vrijeme stjecateljeva upisa prava vlasništva, sve sukladno članku 122. stavak 1. i 2. i članka 130. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, dalje: ZV).

20. Stoga 1. tuženica osnovano ukazuje da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, jer uz pravilnu primjenu materijalnog prava tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo je odbiti.

21. Stoga je temeljem članka 373.a ZPP žalbu 1. tuženice valjalo uvažiti i pobijanu presudu preinačiti na način kako je suđeno ovom presudom, odnosno odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

22. Osnovano 1. tuženica osporava i odluku o troškovima postupka, a preinačenjem presude i odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, došlo je do promjene uspjeha stranaka u postupku, odnosno tužiteljica je spor u cijelosti izgubila, a 1. tuženica je u sporu u cijelosti uspjela i sukladno članku 154. stavak 1. ZPP ima pravo na naknadu troškova postupka.

22. 1. tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 23. kolovoza 2019. kojim predlaže nastavak postupka kao i za zastupanje na ročištima 26. kolovoza 2015., 23. listopada 2015. 17. prosinca 2015., 2. studenog 2016., 3. lipnja 2019. i 21. studenog 2019. u iznosu od 1.000,00 kuna za svaku radnju. Priznat joj je i trošak zastupanja na ročištu 22. kolovoza 2016., 24. siječnja 2017., 23 . ožujka 2017. i 23. travnja 2019. u iznosu od 250,00 kuna za svaku radnju jer su ista odgođena prije raspravljanja, odnosno ukupno 1. tuženici je priznat trošak u iznosu od 9.250,00 kuna (1.227,69 eura). 1. tuženici nije priznat trošak sastava žalbe od 29. siječnja 2016. jer isti nije tražen sukladno članku 164. stavak 3. ZPP, odnosno navedenom žalbom.

22.1. Nadalje 1. tuženici je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u iznosu od 300,00 eura za svaku radnju, te trošak zastupanja na ročištu 12. ožujka 2025., 24. travnja 2025. i 27. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaku radnju, odnosno ukupno 1.450,00 eura.

22.2. 1. tuženica ima pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 2.677,69 eura koji trošak joj je tužiteljica dužna naknaditi.

23. Temeljem članka 166. ZPP, prihvaćen je zahtjev 1. tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka jer je sa žalbom uspjela, dok je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio nužan za vođenje postupka.

U Sisku 23. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Zlatana Bihar