Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-608/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Državne nekretnine d.o.o., OIB 79058504140, Zagreb, Planinska ulica 1, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, protiv tuženika GR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-81/2022-19 od 28. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv- 81/2022-19 od 28. ožujka 2023. pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke za iznos od 774,05 eura i zatezne kamate na taj iznos i za to sudi:

Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirte Dremil Štefančić iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-3087/2021 od 13. listopada 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju, u roku 8 dana, plati ukupan iznos od 6.864,61 eura (51.721,41 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

861,52 eura (6.491,10 kn) od 28. studenoga 2019. do isplate; 1.476,89 eura (11.127,60 kn) od 28. studenoga 2019. do isplate; 1.476,89 eura (11.127,60 kn) od 28. studenoga 2019. do isplate; 1353,81 eura (10.200,30 kn) od 28. studenoga 2019. do isplate, 123,07 eura (927,30 kn) od 19. prosinca 2019. do isplate, 123,07 eura (927,30 kn) od 19. siječnja 2020. do isplate, 123,07 eura (927,30 kn) od 19. veljače 2020. do isplate, 123,07 eura (927,30 kn) od 18. ožujka 2020. do isplate, 123,07 eura (927,30 kn) od 23. travnja 2020. do isplate, 123,07 eura (927,30 kn) od 21. svibnja 2020. do isplate, 123,07 eura (927,30 kn) od 17. lipnja 2020. do isplate, 123,07 eura (927,30 kn) od 17. srpnja 2020. do isplate, 123,07 eura (927,30 kn) od 19. kolovoza 2020. do isplate, 123,07 eura (927,30 kn) od 18. rujna 2020. do isplate, 123,07 eura (927,30 kn) od 18. listopada 2020. do isplate, 123,07 eura (927,30 kn) od 19. studenoga 2020. do isplate, 123,07 eura (927,30 kn) od 18. prosinca 2020. do isplate, 30,24 eura (227,87 kn) od 21. ožujka 2021. do isplate, 33,11 eura (249,44 kn) od 17. travnja 2021. do isplate, 32,20 eura (242,60 kn) od 20. svibnja 2021. do isplate i to po stopi od 28. studenoga 2019. do 31. prosinca 2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 774,05 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-81/2022-19 od 28. ožujka 2023. pod točkom II. izreke za iznos od 603,66 eura i zatezne kamate na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u povodu žalbe u iznosu od 199,08 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koju je donio javni bilježnik Mirta Dremil Štefančić iz Rijeke, posl.br. Ovrv-3087/2021 dana 13. listopada 2021. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 6.864,61 EUR /51.721,41 kn (slovima: šest tisuća osam stotina šezdeset četiri eura i šezdeset jedan cent/pedeset jedna tisuća sedam stotina dvadeset jednu kunu i četrdeset jednu lipu), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- 6.491,10 kn /861,52 EUR od 28.11.2019. do isplate (lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac 2016.g.)

- 11.127,60 kn /1.476,89 od 28.11.2019. do isplate (siječanj, veljača, ožujak. travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac 2017.g.)

- 11.127,60 kn/1.476,89 EUR od 28.11.2019. do isplate, (siječanj, veljača, ožujak. travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac 2018.g.)

- 10.200,30 kn/1353,81 od 28.11.2019. do isplate, (siječanj, veljača, ožujak. travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, 2019.g.)

- 927,30 kn/123,07 EUR od 19.12.2019. do isplate,

- 927,30 kn/123,07 EUR od 19.01.2020. do isplate,

- 927,30 kn/ 123,07 EUR od 19.02.2020. do isplate,

- 927,30 kn/123,07 EUR od 18.03.2020. do isplate,

- 927,30 kn/123,07 EUR od 23.04.2020. do isplate,

- 927,30 kn/123,07 EUR od 21.05.2020. do isplate,

- 927,30 kn/123,07 EUR od 17.06.2020. do isplate,

- 927,30 kn/123,07 EUR od 17.07.2020. do isplate,

- 927,30 kn/123,07 EUR od 19.08.2020. do isplate,

- 927,30 kn/123,07 EUR od 18.09.2020. do isplate,

- 927,30 kn/123,07 EUR od 18.10.2020. do isplate,

- 927,30 kn/123,07 EUR od 19.11.2020. do isplate,

- 927,30 kn/123,07 EUR od 18.12.2020. do isplate,

- 227,87 kn/ 30,24 EUR od 21.03.2021. do isplate,

- 249,44 kn/ 33,11 EUR od 17.04.2021. do isplate,

- 242,60 kn/ 32,20 EUR od 20.05.2021. do isplate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove postupka u iznosu od 1.404,71 eur/10.584,01 kn (slovima: jednu tisuću četiri stotine četiri eura i sedamdeset jedan cent/deset tisuća pet stotina osamdeset četiri kn i jednu lipu) sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog „svih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a“ s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da je preinači sukladno žalbenim navodima. Zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže žalbu odbiti i potvrditi presudu.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Prvostupanjska presuda je ispitana u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. U donošenju pobijane presude nije ostvaren žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP kojeg ističe tužitelj jer presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem naknade za korištenje nekretnine - stana vlasništvo Republike Hrvatske kojeg tuženik koristi bez valjane pravne osnove.

8. Između stranaka nisu sporne činjenice da je Republika Hrvatska vlasnica stana broj 3 na prvom katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, nužnika, hodnika i balkona površine 61,82 m[2] s kojim su neodvojivo povezani odgovarajući suvlasnički dijelovi stambeno poslovne zgrade u [adresa] ([adresa]) sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak (8. suvlasnički dio E-8) i da taj stan tuženik koristi za stanovanje (pa i u utuženom razdoblju) i da je u njegovom posjedu. Nije sporna niti aktivna legitimacija tužitelja.

9. Nije sporno niti da je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž-124/2019-2 od 6. veljače 2019. potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj: Ps-37/2017-11 od 13. prosinca 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske da joj ovdje tuženik preda u posjed slobodan od osoba i stvari predmetni stan (u kojem je predmetu tužba na predaju u posjed podnesena 14. travnja 2008., kako to proizlazi iz sadržaja navedenog spisa u kojeg je prvostupanjski sud izvršio uvid) koji zahtjev je temeljem na činjenicama da je tužiteljica vlasnik stana od 2006., u kojem tuženik stanuje bez pravnog osnova te da je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno, na temelju provedenog testa razmjernosti koji se vodio radi iseljenja tuženika kao neovlaštenog stanara u smislu odredbe članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05 i 1/06 - dalje: Konvencija), utvrdio kako bi prihvaćanje zahtjeva tužiteljice za iseljenje tuženika predstavljalo neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom te je kao takvo u suprotnosti s navedenom odredbom Konvencije.

10. Temeljem tih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje o neosnovanosti zahtjeva tužitelja te ga odbija pozivom na odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst i 94/17.- ispr.- dalje: ZV) koje propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika, jer da tuženik nije nepošteni posjednik.

11. Prvostupanjski sud pored navedenog neosnovanost zahtjeva obrazlaže i „podredno“ zaključkom da sve i da je tuženik nepošteni posjednik radi toga što je on u posjedu predmetnog stana tražbina tužitelja predmet zahtjeva nije dospjela, jer da tražbina naknade koristi koju je dužan platiti nepošteni posjednik dospijeva prema članku 165. stavku 2. ZV tek predajom stvari u posjed.

12. Prema odredbi članka 164. stavka 1. ZV pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

13. Odredbom članka 165. stavka 1. ZV propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. tog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

14. Prvostupanjski sud je iz pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da tuženik nije nepošteni posjednik i da utužena tražbina nije dospjela radi čega je i pogrešan materijalnopravni zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti zahtjeva tužitelja.

15. Tuženik koji predmetni stan vlasništvo Republike Hrvatske posjeduje bez valjane pravne osnove je nepošteni posjednik. Naime, iz činjenice što je zahtjev Republike Hrvatske za predajom predmetnog stana kao vlasnici tj. iseljenjem tuženika odbijen (u drugoj naprijed navedenoj parnici) radi toga što je utvrđen osnovanim njegov prigovor poštivanja prava na dom u odnosu na taj stan radi čega je i ostao u posjedu stana, ne može se osnovano zaključiti da je tuženik pošteni posjednik. Iz navedenog proizlazi osnovano samo zaključak da je tuženik nepošteni posjednik, ali koji nije u obvezi Republici Hrvatskoj kao vlasnici predati predmetnu nekretninu (samo) zbog ostvarenja svog konvencijskog prava na dom, a ne iz razloga što bi dokazao pravo na posjed isticanjem (i dokazivanjem) prigovora iz članka 163. ZV kojim prigovorima posjednik dokazuje svoje pravo na posjed te se samo onaj tko to dokaže može smatrati poštenim posjednikom.

16. Radi navedenog tužitelj ima pravo od tuženika kao nepoštenog posjednika predmetnog stana u vlasništvu Republike Hrvatske potraživati naknadu za korist koju je tuženik kao nepošteni posjednik imao za vrijeme besplatnog posjedovanja tog stana u utuženom razdoblju sukladno odredbi članka 165. stavka 1. ZV i to u visini kako je određuje točka II. Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine od 21. studenog 2000. („Narodne novine" broj 120/00.) sukladno čemu je tužitelj i obračunao visinu mjesečnih tražbina predmet zahtjeva (u iznosu od 15,00 kn/m[2] stambene površine predmetnog stana), a pravilnost kojeg izračuna tuženik nije osporavao. Tužitelj ima i pravo na zatezne kamate od dana nastanka obveze plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa, koji dani proizlaze iz izvatka otvorenih stavaka, a između stranaka i nisu sporni, pa do isplate (članak 29. stavci 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

17. Zaključak prvostupanjskog suda da utužena tražbina nije dospjela pogrešan je iz razloga što vlasnikovo traženje naknade koristi od nepoštenog posjednika zastarijeva u roku od tri godine od predaje stvari na temelju odredbe članka 165. stavka 2. ZV, ali tako propisani početak tijeka zastare ne znači da vlasnik od nepoštenog posjednika može zahtijevati naknadu koristi tek od trenutka kada dođe do predaje stvari kako to nepravilno smatra prvostupanjski sud.

18. U konkretnom slučaju predmetni stan je i dalje u posjedu tuženika pa bi proizlazilo da zastarni rok u konkretnom slučaju nije ni počeo teći radi čega tuženikov prigovor zastare nije osnovan sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi.

19. Radi navedenog pravilnom primjenom navedenog materijalnog prava, uz primjenu odredbe članka 451. stavka 3. ZPP, valjalo je u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirte Dremil Štefančić iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-3087/2021 dana 13. listopada 2021. u odnosu na glavnu stvar.

20. Tužitelj je uspio u parnici te mu pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka i ovršnog postupka koji mu je prethodio sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, o kojim troškovima ovaj sud obzirom na preinačenje odluke o glavnoj stvari treba odlučiti prema odredbi članka 166. stavka 2. ZPP.

21. Tužitelju pripada pravo nadoknade troškova zastupanja tijekom prvostupanjskog postupka prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje: Tarifa) za sastav prijedloga za ovrhu prema Tbr. 11/1. u zahtijevanom iznosu od 132,72 eura (1.000,00 kn), za zastupanje na ročištima 1. prosinca 2022., 21. prosinca 2022. i 3. ožujka 2023. za svaku radnju po 100 bodova što prema vrijednosti boda od 1,99 eura iznosi po 199,00 eura. Tužitelju pripada i nadoknada troška javnobilježničke nagrade od 44,33 eura (334,00 kn). Tužitelju tako pripada nadoknada troškova postupka u ukupnom iznosu od 774,05 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude.

22. Podneska s datumom 4. ožujka 2022. nema u spisu, a podnesci od 15. travnja 2022. i 11. siječnja 2023. nisu bili potrebni za vođenje parnice jer je tužitelj sve u njima izneseno mogao (i trebao) iznositi ili u ranije sastavljenim podnescima ili na održanim ročištima pa za te radnje tužitelj nema pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka. Radi navedenog, pored toga što je tužitelju dosuđen trošak od 774,05 eura, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 603,66 eura i pripadajuće zatezne kamate na taj iznos.

23. Iz svih naprijed navedenih razloga temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP odlučeno je kao u izreci presude ovog suda pod točkom I., a na temelju članka 368. stavka 1. ZPP kao pod točkom II. izreke.

24. Tužitelju pripada pravo nadoknade troškova zastupanja prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa), sukladno Tbr. 52. stavku 2. Tarife, za sastav žalbe prema Tbr. 10./1. 125 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 250,00 eura, ali kako je tužitelj taj trošak zahtijevao u iznosu od 199,08 eura to mu je u tom iznosu i dosuđen. Radi toga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Sisku 22. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marijanka Salopek