Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-93/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja doc. dr. sc. IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Andrej Žmikić odvjetnik u OD Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka, Zagreb, Ivana Lučića 2a/18, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu OIB: 36612267447, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14, kojeg zastupa Siniša Babić odvjetnik u OD Babić, Brborović & partneri j.t.d., Zagreb, Ulica Milana Amruša 5, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 22. srpnja 2025., poslovni broj: Pr-1186/2024-34, u sjednici vijeća održanoj 22. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja IH kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 22. srpnja 2025., poslovni broj: Pr- 1186/2024-34.

II. Odbijaju se zahtjev tužitelja IH i zahtjev tuženika Sveučilište u Zagrebu za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 22. srpnja 2025., poslovni broj: Pr-1186/2024-34 suđeno je:

"" I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Poništava se Odluka o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela hrvatskih studija, SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, klasa: 602-04/16- 29/2, urudžbeni broj: 380-020/173-17-25 donesena dana 14.11.2017. od strane prof. dr. sc. AH rektora SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, uz prethodnu suglasnost Senata SVEUČILIŠTA U ZAGREBU kao nezakonita, u točki II. koja se odnosi na tužitelja IH.

2. Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14, OIB: 36612267447, da naknadi tužitelju IH trošak parničnog postupka uvećan za zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.",

kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju IH naknaditi tuženiku SVEUČILIŠTE U ZAGREBU parnični trošak u iznosu od 500,00 €, u roku od 15 dana.""

2. Na prvostupanjsku presudu žalbu pravovremeno ulaže tužitelj iz svih žalbenih razloga sukladno članku 353. ZPP-a. Smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama. Smatra da je neprihvatljiv zaključak naslovljenog suda da se određena odluka ili propis, koji isključivo uređuju postupak imenovanja, imaju jednako primijeniti i na postupak razrješenja. Smatra da je za razrješenje tužitelja bilo potrebno ispuniti proceduru propisanu tada važećim propisima Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija, s obzirom na to da Odluka o promjeni statusa ne sadržava nikakve odredbe o razrješenju – i to upravo tim više jer se radilo o privremenim tijelima. Pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vidi u činjenici kako je u pobijanoj presudi navedeno položaj tužitelja kao povjerenika u Pravilniku tuženika predviđen kao hijerarhijski niži položaj od voditelja i u cijelosti je podređen izboru voditelja kao čelnika tijela (koji ga i imenuje).

Ističe da se sud poziva na Odluku o promjeni statusa, kojom su predviđena privremena tijela radi provedbe statusne promjene. Smatra da nije pravno utemeljeno mišljenje suda prvog stupnja u kojem navodi da se u članku 3. Odluke o promjeni statusa predviđa da povjerenike za pojedine djelatnosti imenuje pročelnik, dok u članku 6. Odluke o promjeni statusa rektor Sveučilišta, uz prethodnu suglasnost Senata imenuje, među ostalim, privremene povjerenike, čime se, po mišljenju suda, ukazuje na specifičnost privremenih položaja. Smatra da je sud trebao uzeti u obzir i primijeniti Odluku o važenju i prilagodbi akata Hrvatskih studija, donesenu od strane Znanstveno-nastavnog vijeća Hrvatskih studija 30. siječnja 2017. („Odluka o važenju i prilagodbi akata“). Tužitelj ne dovodi u pitanje autonomiju tuženika, ali naglašava da se ta autonomija mora ostvarivati unutar pravnog okvira. Konačno, navodi da sud u pobijanoj presudi navodi da prilikom razrješenja tužitelja nisu obrazloženi razlozi donošenja takve odluke, ali da isto tako razlozi nisu bili obrazloženi niti prilikom imenovanja tužitelja na navedenu funkciju. Tužitelj smatra da je nepostojanje obrazloženja razrješenja netransparentno, a u konačnici i nezakonito. Ističe i pogrešnu primjenu materijalnog prava jer smatra da je zaključak prvostupanjskog suda da su odluke i rješenja čije se poništenje tužbom traži ispravno donesene primjenom Odluke o promjeni statusa pogrešan. Navodi da je nesporno kako Odlukom o promjeni statusa nije bila propisana mogućnost razrješenja tužitelja s položaja na koji je prethodno imenovan, slijedom čega smatra da je sud trebao doći do zaključka da je na razrješenje tužitelja potrebno primijeniti upravo tada važeću Odluku o ustroju i djelovanju odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu od 13. svibnja 2014. („Odluka o ustroju i djelovanju HS“), a koja jedina propisuje razloge i proceduru razrješenja. Zaključno tužitelj navodi kako je pobijana presuda u cijelosti u suprotnosti s prethodno zauzetim pravnim stajalištima naslovljenog suda, kao i Županijskog suda u Zagrebu broj. Gž R-1309/2023-2 od 8. listopada 2024. u povezanim predmetima. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu u cijelosti te da preinači prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev, uz istovremenu obvezu tuženika da naknadi tužitelju parnični trošak. Podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik u cijelosti osporava navode iz žalbe kao neosnovane i neutemeljene. Navodi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, zbog čega je prvostupanjska presuda u cijelosti zakonita i jasno obrazložena. Navodi da čak niti Pravilnikom o ustroju nisu bili propisani uvjeti za razrješenje s predmetnog položaja (povjerenika), niti je bilo propisano da bi se na razrješenje s predmetnog položaja primjenjivale odredbe o razrješenju s nekog drugog položaja, primjerice voditelja. Ističe da je ključan element predmetnog položaja njegova privremenost i zbog čega se na razrješenje s položaja privremene naravi ne mogu ni u kojem slučaju primjenjivati odredbe koje bi se odnosile na trajno ustrojena tijela i položaje. Navodi da je tuženik u skladu sa svojom autonomijom ustrojio položaj privremenog povjerenika, pri čemu je ovlast imenovanja na predmetni položaj dana rektoru kao čelniku tuženika. Ističe da distinkciju između položaja privremenog karaktera i mandatnog položaja prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Presudi, posl.br. Revr 793/05-2 od 13. prosinca 2005. Dodaje da se tužitelj u žalbi neosnovano poziva i na prethodno zauzeta pravna stajališta u navodno povezanim predmetima koje presude su irelevantne za ovaj postupak s obzirom da se odnose na postupak razrješenja s položaja koji je bitno drugačiji od ovopredmetnog. Pored navedenog, ističe kako je u predmetu s istovjetnim činjeničnim i pravnim identitetom, u predmetu tužitelja LH, jednako tako, donesena prvostupanjska presuda -Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr- 890/2024 od dana 6. lipnja 2025. kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem Odluke o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela od dana 14. studenog 2017, a koja odluka je predmet spora i u ovom postupku. Slijedom svega navedenog predlaže sudu odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog postupka.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, a okviru žalbenih razloga u smislu članka 365. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP niti da bi počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju žalba tužitelja upućuje, jer prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, isti nisu proturječni sebi niti provedenim dokazima, slijedom čega se odluka prvog stupnja može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenjem odluke o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu od 14. studenoga 2017. kojom se u točki II tužitelj razrješava dužnosti povjerenika za nastavu i studente.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka, a kako to proizlazi iz pobijane odluke, utvrđeno je da je:

- tužitelj 31. prosinca 2013. sklopio Ugovor o radu (dalje: UR) na neodređeno vrijeme s obvezom provođenja reizbora ili izbora na više radno mjesto radi obavljanja poslova znanstveno-nastavnog zvanja docenta na Odjelu za edukacijske znanosti i izobrazbu nastavnika Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u sjedištu poslodavca [adresa] (znanstveno-učilišni kampus Borongaj).

- 17. siječnja 2017. na temelju čl. 21. Statuta Sveučilišta u Zagrebu i Odluke o pokretanju postupka promjena statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji, Senat Sveučilišta u Zagrebu donio Odluku o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji kojom odlukom se mijenja i unaprjeđuje status sveučilišnog centra Hrvatski studiji u status Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji (dalje: Odluka o promjeni statusa) kao sastavnica Sveučilišta u Zagrebu i koji odjel se osniva i djeluje kao podružnica

Sveučilišta u smislu Zakona o ustanovama,

- u upravnom sporu vođenom radi utvrđivanja ništetnom Odluke o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji koju je donio Senat dana 17. siječnja 2017. Upravni sud u Zagrebu dana 13. veljače 2020. donio rješenje kojim se tužba protiv ovdje tuženika odbacuje, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-

2394/2020-3 od 4. svibnja 2021.,

- člankom 4. Odluke o promjeni statusa propisano da će u postupku preustroja Sveučilišnog centra u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji se imenovati privremena tijela Hrvatskih studija koja će provesti promjenu statusa i akata Hrvatskih studija, a koja tijela imaju određene zadaće,

- člankom 6. iste Odluke o promjeni statusa propisano da rektor tuženika uz prethodnu suglasnost Senata, imenuje privremenog pročelnika, privremenog zamjenika pročelnika, privremene povjerenike i članove privremenog znanstveno- nastavnog vijeća iz redova zaposlenika i vanjskih suradnika Hrvatskih studija, te članova odbora za provedbu postupka rješavanja pravnog statusa, znanstveno- nastavnog profila i ustroja Hrvatskih studija koji su dužni u roku od godinu dana od dana imenovanja predložiti Pravilnik o ustroju i djelovanju Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji i u skladu s njime donijeti druge nužne opće akte Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji,

- člankom 7/1. Odluke o promjeni statusa propisano da zatečeni odjeli nastavljaju rad kao odsjeci Sveučilišnog odjela,

- člankom 3/1. Odluke o promjeni statusa određeno da su tijela sveučilišnog odjela Hrvatski studiji pročelnik Sveučilišnog odjela, kolegij i znanstveno-nastavno vijeće Sveučilišnog odjela, da Sveučilišnim odjelom Hrvatski studiji upravlja pročelnik koji se bira sukladno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Statuta tuženika, da se Kolegij sastoji od pročelnika odjela, zamjenika pročelnika i povjerenika za pojedine djelatnosti Odjela imenuje pročelnik, da se Znanstveno-nastavno vijeće sastoji od predstavnika nastavnika, znanstvenika, zaposlenika u suradničkim zvanjima, studenata, stručnih suradnika i zaposlenika Hrvatskih studija a da studenti čine 15% članova znanstveno-nastavnog vijeća.

- 17. siječnja 2017. rektor Sveučilišta u Zagrebu, uz prethodnu suglasnost Senata Sveučilišta, donio Odluku o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu temeljem koje je, između ostalih, za privremenog povjerenika za nastavu i studente imenovao dr. sc. IH, ovdje tužitelja,

- 30. siječnja 2017. pročelnik Hrvatskih studija prof. dr. sc. ĆH donio odluku o važenju i prilagodbi akata Hrvatskih studija u kojoj se navodi da do donošenja Pravilnika o ustroju i djelovanju Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji i drugih općih akata (koji do donošenja pobijane odluke nisu doneseni), primjenjivat će se postojeći akti Hrvatskih studija, osim u dijelovima koji su u suprotnosti sa Statutom sveučilišta ili odlukom o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji, uz prilagodbu naziva privremenih tijela sukladno s odlukom Senata i rektora.

- Pravilnikom o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu 30. rujna 2008. (dalje: Pravilnik), između ostaloga, u članku 19/3. određeno da voditelj može imati jednog ili više povjerenika za određeno područje koji mu pomažu u radu,

- 14. studenoga 2017. rektor tuženika donio Odluku o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, kojom odlukom se, između ostalih, tužitelja razrješava dužnosti privremenog povjerenika za nastavu i studente a koja Odluka je stupila na snagu danom donošenja,

- internim aktima tuženika, koji su se primjenjivali u trenutku donošenja pobijane Odluke, (u konkretnom slučaju Odluka o ustroju i djelovanju odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu od 13. svibnja 2014. -pročišćeni tekst- i Pravilnik) nije bio propisan način niti uvjet razrješenja s privremenog položaja (konkretno privremenog povjerenika),

- prilikom imenovanja tužitelja privremenim povjerenikom za nastavu i studente nisu navedeni razlozi zašto je baš tužitelj imenovan za privremenog povjerenika niti je prilikom njegova razrješenja obrazloženo zašto ga se razrješava.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo utvrdivši da položaj privremenog povjerenika i njegov status nije komparativni trajnom statusu takvog ili sličnog položaja pa time niti ne uvjetuje proceduru razrješenja drugačije nego li je provedena procedura imenovanja na istu poziciju.

9. Naime, člankom 4. Odluke o promjeni statusa određeno je da će se u postupku preustroja Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji imenovati privremena tijela koja će provesti promjenu statusa i akata Hrvatskih studija, a na temelju članka 6. Odluke o promjeni statusa određeno je da će i privremenog zamjenika pročelnika i privremene povjerenike, bez određeno navedenog trajanja mandata ali uz precizno određen zadatak (članak 4. u svezi članka 5. Odluke o promjeni statusa provođenje promjene statusa i akata Hrvatskih studija odnosno izrada akata odjela tuženika i organizacija izrade studijskih programa, a koji zadatak nije istovjetan niti komparativan zadacima određenim Pravilnikom) imenovati rektor Sveučilišta u Zagrebu uz prethodnu suglasnost Senata Sveučilišta u Zagrebu. Takvom odlukom je u odnosu na imenovanje privremenih tijela Hrvatskih studija donesen poseban propis, radi čega, suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije ni bilo mjesta primjeni ranijih akata Hrvatskih studija u primjeni Odluke o važenju i prilagodbi akata Hrvatskih studija od 30. siječnja 2017..

10. Odluka o imenovanju privremenih tijela od 17. siječnja 2017., kojom je tužitelj imenovan privremenim povjerenikom za nastavu i studente donesena je u svrhu provođenja postupka preustroja Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji i ne radi se niti o trajnom, niti o mandatnom imenovanju s vremenski točno određenim početkom i završetkom tog položaja (suprotno žalbenim navodima), za koje nije predviđen ni postupak ocjene kandidata u svrhu izbora radi imenovanja, pa isto tako nije propisan ni predviđen ni postupak razrješenja koji bi zahtijevao donošenje obrazložene odluke o razrješenju i koji bi propisivao način dostave odluke koja je tužitelju nesporno dostavljena putem elektroničke pošte.

11. Pravilno stoga prvostupanjski sud zaključuje da za donošenje odluke o razrješenju od privremenih dužnosti je nadležno isto ono tijelo koje je odlučilo o imenovanju na tu privremenu dužnost. Kako ne postoji poseban propis kojim bi bila određena nadležnost ili postupak za donošenje odluke o razrješenju dužnosti privremenog povjerenika, a u članku 6. Odluke o promjeni statusa je tuženik imenovanje privremenog povjerenika povjerio rektoru Sveučilišta u Zagrebu (uz prethodnu suglasnost Senata), slijedom čega je isto tijelo bilo ovlašteno i promijeniti svoju odluku (uz prethodnu suglasnost Senata) i na donošenje odluke o razrješenju privremenog povjerenika i to primjenom istog postupka kojim je provedeno imenovanje, odnosno donošenjem odluke za koju nije bio dužan iznositi posebne razloge i za koju nije propisan način dostave, kao što ni u odluci o imenovanju tužitelja nisu izneseni razlozi zašto je baš on imenovan privremenim povjerenikom za nastavu i studente. Pravno shvaćanje o različitom položaju u odnosu na postupak imenovanja i razrješenja osobe na mandatnom položaju i osobe na položaju privremenog karaktera, koje prihvaća i ovaj sud, izneseno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-793/2005-2 od 13. prosinca 2005..

13. Slijedom iznesenog je i Odluku o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu Klasa: 602-04/16- 29/2, Ur. broj: 380-020/173-17-25 od 14. studenog 2017., bez obveze iznošenja određenih razloga za takvu odluku, bio ovlašten donijeti rektor Sveučilišta u Zagrebu, uz prethodnu suglasnost Senata Sveučilišta u Zagrebu, koji je na temelju članka 6. Odluke o promjeni statusa ovlašten i na imenovanje privremenih povjerenika. Sama činjenica eventualnog hijerarhijskog položaja povjerenika u odnosu na voditelja (a koji voditelj ga u skladu s Pravilnikom imenuje) u konkretnom slučaju nije od odlučnog značaja za predmet ovog postupka jer privremeni položaj tužitelja u konkretnom slučaju, u odnosu na njegove zadaće ali i način imenovanja, nije istovjetan niti komparativan sa položajem povjerenika iz Pravilnika.

14. U konačnici se zbog tužitelja napominje (a zbog pozivanja tužitelja na odluku Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1309/2023-2 jod 8. listopada 2024. iako ovaj sud ovdje smatra da nema identiteta između tog postupka i predmetnog) da se u konkretnom slučaju pobijanom odlukom nije mijenjano radno pravni statusu tužitelja (a koji je uređen Ugovorom o radu, dalje: UR) niti je radno pravi status tužitelja uopće bio uređen pobijanom odlukom (čak niti dijelom), a koji UR nije predmet ovog postupka. Naime, upravo ugovor o radu stvara radni odnos reguliran Zakonom o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23. dalje: ZOR), s elementima podređenosti i ovisnosti, dok konkretno imenovanje (mandat) koje je privremeno, ne podliježe ZOR, a definira odnose upravljanja (mandatara i nalogodavca), pružajući veću slobodu i fleksibilnost, ali bez standardnih radnih prava. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije niti moguće primijeniti načelo iz članku 9. stavka 3. ZOR (pa niti članak 11. Zakona o ustanovama).

15. Slijedom iznesenog u konačnici je, a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP, ovaj sud odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu te je potvrdio prvostupanjsku presudu i odlučio kao u toč. I. izreke.

16. Obzirom da tužitelj nije uspio svojom žalbom, a kako druge žalbene razloge sam tužitelj vezano za odluku o troškovima postupka niti ne ističe, ovaj sud je, potvrdio i odluku o troškovima postupka te je odlučio kao u toč. I izreke.

17. Kako tužitelj svojom žalbom nije uspio u smislu članka 154. stavka 1. u svezi članka 166. st. 1. ZPP ovaj sud je odbio i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka te je odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

18. Smatrajući trošak sastava odgovora na žalbu, u smislu članka 155. ZPP u vezi članka 166. ZPP, nepotrebnim za vođenje ovog postupka, odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na žalbu te je odlučeno kao u toč. II. izreke.

U Sisku 22. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja