Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-723/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ljiljani Milina, u pravnoj stvari tužiteljice ŠRS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Vinko Adžić i Ivana Adžić, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Ivan Adžić u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1762/2024-59 od 17. travnja 2025., 22. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje odluka o trošku postupka, sadržana u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1762/2024-59 od 17. travnja 2025. u pobijanom dijelu od 8.750,00 eura.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim pojedine odredbe Ugovora o kreditu koje su stranke sklopile 23. lipnja 2006., te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime preplaćenih anuiteta ukupan iznos od 33.567,07 eura s pripadajućim kamatama na svaki dospjeli mjesečni iznos razlike kao u izreci prvostupanjske presude (točke I. i II. izreke). U točki III. izreke tuženiku je naloženo platiti tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 18.105,81 eura sa zateznom kamatom od presuđenja, 17. travnja 2025. do isplate, kao u izreci presude.

2. Protiv dijela presude kojim je odlučeno o troškovima postupka, točke III. izreke presude, žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja s prijedlogom da se njegova žalba usvoji i pobijani dio odluke ukine (po sadržaju prijedloga preinači) na način da sud odbije tužitelja s zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 8.750,00 eura, te da naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 426,30 eura.

2.1. U bitnome, tuženik obrazlaže koje podneske je sud neosnovano priznao tužiteljici kao obrazložene podneske, a isti su bili nepotrebni za vođenje postupka, pa tako osporava da bi tužiteljica imala pravo na slijedeće podneske: od 1. srpnja 2020, od 13. kolovoza 2020., od 16. lipnja 2021. od 26. ožujka 2024., od 23. svibnja 2024., od 22. kolovoza 2024. i podnesak od 17. rujna 2024. Smatra da je sud kod određivanja troška postupio protivno odredbi čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, u vezi sa člankom 381. ZPP, u pogledu odluke o trošku činjenično stanje je pravilno utvrđeno, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6. Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem (članak 129. stavak 5. ZPP).

7. Kod odlučivanja o troškovima postupka prvostupanjski sud treba cijeniti vrstu i vrijednost predmeta spora, koji su troškovi bili potrebni za vođenje postupka i uspjeh stranaka u sporu i na tako utvrđene okolnosti pravilno primijeniti odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa).

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, te je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora od 270.005,00 kuna, dok je poslije zahtjev radi isplate nakon izvršenog vještačenje i nakon promjene valute iznosio 33.567,07 eura, tako da tužiteljica ima pravo na naknadu opravdanog troška svakog obrazloženog podneska u visini od 1.000,00 eura (bez PDV-a) sukladno Tbr. 8. točka 1. u svezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife.

9. U ovom predmetu tuženik je iznosio brojne prigovore i osporavao tužbu iz svih mogućih aspekata, pa je tužiteljica odgovarala na takve podneske, osvrćući se na recentnu sudsku praksu, (tim više što se promijenila praksa Vrhovnog suda RH) tako da je svaki od priznatih četiri podneska u svakom dijelu postupka bio opravdan i svrsishodan. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu, pa je tuženik dužan naknaditi joj opravdan parnični trošak, sve primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP.

10. Uvidom u osporavane podneske može se utvrditi da je tužiteljica u podnesku od 1. srpnja 2020. odgovorila na tužbu, u podnesku od 13. kolovoza 2020. prije održanog pripremnog ročišta povisila tužbeni zahtjev s obzirom na dokumentaciju koju je u međuvremenu dostavio tuženik, a u podnesku od 16. lipnja 2021. se očitovala o tvrdnjama tuženika i pravnim stajalištima (oko zastare, preinake i ostalo). Nakon ukidanja dosuđujućih nižestupanjskih presuda od strane Vrhovnog suda RH zbog promjene sudske prakse i stava o potrebi saslušanja svjedoka, tužiteljica se podneskom od 26. ožujka 2024. očitovala na ukidnu odluku Vrhovnog suda RH i predložila da se sasluša radnik tuženika. Podneskom od 23. svibnja 2024. reagirala je na osporavanje tuženika i izložila svoje pravno shvaćanje sukladno novijoj izmijenjenoj sudskoj praksi, dok se podneskom od 22. kolovoza 2024. protivila saslušanju predložene svjedokinje Š koja nije sudjelovala u pregovorima niti u sklapanju ugovora o kreditu, od kojeg dokaznog prijedloga je tuženik u konačnici i odustao. Naposljetku, tužiteljica je podneskom od 17. rujna 2024. konačno odredila tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu valute u euro, pa ovaj sud ocjenjuje da su svi osporavani podnesci bili potrebni za provođenje postupka.

11. Trošak tužiteljice je pravilno obračunat za svaku poduzetu parničnu radnju neophodnu u postupku, te joj nije priznato pravo na više od četiri podneska za svaki dio postupka (drugi ponovljeni dio je uslijedio nakon ukidanje odluke Vrhovnog suda RH), te je pravilno primijenjena odredba čl. 155. ZPP primjenom važeće Tarife, tako da ukupan trošak zastupanja iznosi 14.000,00 eura uvećan za PDV, te trošak vještačenja i trošak pristojbe, kao što je to pojašnjeno u točki 22. obrazloženja pobijane presude. Stoga se tuženik upućuje na jasno i valjano obrazloženje obračuna troška tužiteljice radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

12. Cijeneći navedeno, ovaj su zaključuje da, uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife, tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova postupka kako je to navedeno u točki III. izreke prvostupanjske presude, zbog čega je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđeno je pobijano rješenje o trošku u presudi (članak 380. točka 2. ZPP).

13. U ostalom nepobijanom dijelu, točke I. i II. izreke presude, te dijelu nepobijanog troška u točki III. do iznosa od 9.355,81 eura, prvostupanjska odluka nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).

14. Tuženik nije uspio sa žalbom, pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP, u vezi sa člankom 381. ZPP).

U Sisku, 22. siječnja 2026.

Sutkinja

Ljiljana Milina