Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1151/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća Duga Resa d.o.o, Duga Resa, Kolodvorska 1, OIB: 22543506354, kojega zastupa punomoćnik Davor Bartolac, odvjetnik u Karlovcu, protiv tuženika TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Željko Štapek, odvjetnik u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Povrv-32/2024-12 od 5. studenoga 2024., 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažavanjem žalbe tužitelja Čistoće Duga Resa d.o.o., presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Povrv-32/2024-12 od 5. studenoga 2024. se preinačuje i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tee Ivić Jenkač iz Ozlja, poslovni broj Ovrv-10015/2023, UPP/OS-Ovrv-996/2023 od 23. siječnja 2024., u dijelu u kojem je tuženiku GL naloženo da tužitelju Čistoći Duga Resa d.o.o. isplati iznos od 75,82 eura s pripadajućom zakonskom zate znom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamat ne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, izračunate z a referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena i to:

- na iznos od 47,78 eura od 15. veljače 2023. pa do isplate,

- na iznos od 28,04 eura od 15. lipnja 2023. pa do isplate.

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I.

Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tee Ivić Jenkač, iz Ozlja, posl. br. Ovrv-10015/2023, javnobilježnički predmet:

UPP/OS-Ovrv-996/2023 od dana 23. siječnja 2024.g u dijelu

"u kojem je tuženiku KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo da tužitelju Čistoća Duga Resa d.o.o., Kolodvorska 1, Duga Resa, OIB: 22543506354, isplati novčani iznos od 75,82 eura sa pripadajućom zakonskom kamatom:

- na iznos od 47,78 EUR-a od 15.02.2023.g. pa do isplate,

- na iznos od 28,04 EUR-a od 15.06.2023.g. pa do isplate, te se u tom tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku KL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Čistoća Duga Resa d.o.o., Kolodvorska 1, 47250 Duga Resa, OIB: 22543506354, naknadi nastali trošak ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 87,50 EUR, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu počevši od dana 23.01.2024. godine pa do isplate kao i trošak ovog parničnog postupka prema određenju suda uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.", te se u tom tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.

III.

Nalaže se tužitelju Čistoća Duga Resa d.o.o., Duga Resa, Kolodvorska 1, OIB: 22543506354, da nadoknadi tuženiku KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 263,26 eura (dvjesto šest deset tri eura i dvadeset šest centi), u roku od 15 dana."

2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

"Utvrđuje se da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 87,58 eura sa zakonskim zateznim kamatama."

3. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavljuje tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu preinači na način da održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, uz nadoknadu troška parničnog postupka, odnosno da pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj u žalbi zahtjeva nadoknadu troška sastava žalbe.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/222., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a u vezi sa člankom 467. stavak 1. ZPP, na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na kojeg upire tužitelj, zato jer je prvostupanjski sud u prvostupanjskoj odluci dao jasne razloge o odlučnim činjenicama, a nema niti onih nedostataka, na koje neosnovano ukazuje tužitelj u žalbi, zbog kojih se prvostupanjska odluka ne bi mogla ispitati.

8. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tužitelja valja ukazati da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1320,00 Eur, a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP, što znači da se presuda u ovakvom sporu ne može pobijati zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika, pred javnim bilježnikom Teom Ivić Jenkač iz Ozlja, pokrenuo ovrhu zbog naplate novčanog iznosa od 163,40 eura s pripadajućom zateznom kamatom, s osnova dospjelih računa komunalne usluge odvoženja otpada s adrese [adresa], a tuženik je pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, zbog čega je daljnji postupak nastavljen prema odredbama ZPP.

10. Nije sporno među strankama da je u knjigovodstvenoj evidenciji tužitelja evidentiran dug tuženika po računima za odvoz smeća, u iznosima i datuma dospijeća, kako je to navedeno u ovršnom prijedlogu te da tuženik navedene račune nije platio.

11. Uvidom u priloženu dokumentaciju prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju bio ovlašten za pružanje predmetne javne usluge na području naselja Generalskog Stola, na kojem se nalazi nekretnina tuženika, u odnosu na koju je izvršen obračun usluge odvoza komunalnog (miješanog) otpada.

12. Prvostupanjski sud po provedenom postupku zaključuje da tuženik nije isključivi vlasnik kuće u [adresa], stoga se isti ne može teretiti na plaćanje obvezne minimalne javnu uslugu jer je dokazano da se kuća ne koristi više od jedne godine za stanovanje. Prvostupanjski sud navodi i to da je tužitelj je dokazao da u području gdje se nalazi kuća u suvlasništvu tuženika da se odvozi otpad, ali nije dokazao da se kuća tuženika koristi za stanovanje, niti je dokazao da je tuženika kao suvlasnika zadužio sa točno određenim spremnicima za odlaganje komunalnog otpada. Nakon što je postao novi koncesionar, prvostupanjski sud smatra da je tužitelj bio dužan utvrditi, zajedno s tuženikom i drugim suvlasnikom kuće, je li potrebno odvoziti komunalni otpad s adrese [adresa], a činjenica što tuženik ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] nije dostatan dokaz da tuženik i stanuje u navedenoj kući.

12.1. Stoga prvostupanjski sud pobijanom presudom ukida platni nalog za utuženi iznos od 75,82 eura s pripadajućom zakonskom kamatom (točka I. izreke pobijane presude) te odbija tužbeni zahtjev u odnosu na nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 87,50 eura s pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke pobijane presude) te tuženiku pod točkom III. izreke pobijane presude dosuđuje trošak parničnog postupka.

13. Međutim, zaključak prvostupanjskog suda, kako je prethodno navedeno, je pogrešan i pravno neutemeljen pa stoga po ocjeni ovog suda takva primjena materijalnog prava nije pravilna.

14. U pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da je tuženik pasivno legitimiran i dužan platiti naknadu jer ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], a pisanu izjavu da trajno ne koristi predmetnu nekretninu nije dostavio tužitelju . Visinu duga tužitelj dokazuje dostavom poslovne dokumentacije, uključujući i priložene račune za utuženo razdoblje, a tuženik nije dokazao da mu tužitelj utuženu uslugu u spornom razdoblju nije pružio, da je obvezu podmirio ili da je ista prestala po kojoj drugoj pravnoj osnovi.

14.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka utvrđeno da dugovanje tuženika za utuženo razdoblje iznosi 75,82 eura, pri čemu se primjenjuje jednogodišnji zastarni rok, uz pravilnu primjenu članka 232. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 155/23., dalje: ZOO).

15. Cijena komunalne usluge u ovom slučaju je obračunata u skladu s odredbama Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 84/21.) i odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 94/13., 73/17., 14/19., 98/19., dalje: ZOGO), kao i odredbama Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.), koja je implementirana u pravni sustav Republike Hrvatske i prema kojoj se odvoz miješanog komunalnog otpada obračunava prema načelu „onečišćivač plaća“.

16. Tuženik je imao pravo dokazivati da nije koristio uslugu tužitelja te je u prilog svojih navoda u tom smislu, predložio saslušanje svjedoka FL, njegovog sina i susjeda OL, za koje iskaze osnovano u žalbi tužitelj navodi da su usmjereni na pozitivni ishod postupka za tuženika. Naime iz iskaza svjedoka FL, sina tuženika, saslušanog na ročištu 23. listopada 2024. se zaključuje da tuženik sitni otpad autom preveze u Karlovac. Stoga se ne može iz navedenog iskaza zaključiti da je tuženik dokazao činjenicu da trajno ne koristi predmetnu nekretninu, odnosno da u njoj ne stanuje.

17. Sukladno odredbi članka 15. stavka 1. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom, ugovor o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, smatra sklopljenim: 1. kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu (pri tome se misli na Izjavu o načinu korištenja javne usluge) ili 2. prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju javne usluge Izjavu.

17.1. Budući da je tuženiku dostavljen na korištenje spremnik za primopredaju komunalnog otpada, stranke su u ugovornom odnosu, sukladno prethodno navedenoj odredbi Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom. Dakle, javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada je omogućena i izvršavana, slijedom čega je tužitelj imao osnovu obračunavati izvršenje usluge. Tužitelj je dostavljao tuženiku račune za izvršenu javnu uslugu, tuženik je te račune uredno zaprimao i nikada iste nije, u pisanom obliku reklamirao tužitelju, niti je tijekom postupka dostavio bilo kakav dokaz o pisanim reklamacijama predmetnih računa.

18. Tužitelj se stoga osnovano u žalbi poziva na identičan pravni stav zauzet u presudi Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-834/2022-2 od dana 24. kolovoza 2022. kojom je potvrđena presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-375/2021-11 od 10 lipnja 2022. u istovrsnoj pravnoj stvari, između istih stranaka, a glede potpuno identične činjenične i pravne osnove, za drugo razdoblje.

19. Radi svega navedenog je ovaj sud uz primjenu pravila o teretu dokazivanja i navedenog materijalnog prava, uvažio žalbu tužitelja te na temelju članka 373. točka 3. ZPP preinačio pobijanu presudu na način da je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-10015/2023, UPP/OS-Ovrv- 996/2023 od 23. siječnja 2024. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati novčani iznos od 75,82 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 47,78 eura teče od 15. veljače 2023. pa do isplate, a na iznos od 28,04 eura od 15. lipnja 2023. pa do isplate, u visini stope zatezne kamate propisane odredbom članka 29. ZOO.

20. Budući da je pobijana presuda preinačena, ovaj sud je donio novu odluku o troškovima postupka. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, ovaj sud smatra da kada se uzme u obzir kvantitativni i kvalitativni uspjeh stranaka u ovom sporu, da je opravdano primijeniti odredbu članka 154. stavak 4. ZPP prema kojoj će svaka stranka snositi svoj trošak ovog parničnog postupka.

21. Kako je ovaj sud odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka, a što uključuje i trošak žalbenog postupka, koji je sastavni dio ovog parničnog postupka, to je ovaj sud odbio zahtjev tužitelja za nadoknadom troška ovog žalbenog postupka te odlučio kao pod točkom II. izreke ove presude.

22. Nepobijano prvostupanjsko rješenje nije preispitivano u ovom postupku.

U Sisku 20. siječnja 2026.

Sutkinja

Renata Košir Skračić