Poslovni broj: Usž-4054/2024-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DŠ iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Strukan, Delić, Mandac d.o.o. u Zagrebu, Miramarska cesta 32, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba DŠL iz [adresa], EŠL iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35a, Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, Ministarstva financija, Zagreb, Ivana Lučića 6, u predmetu radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbama protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4532/2023 od 29. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalbe se odbijaju i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4532/2023 od 29. kolovoza 2024.
II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i zainteresirane osobe za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/22-01/68, urbroj: 514-04-02- 01-01/08-23-02 od 12. lipnja 2023. te je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a tužitelju je naloženo da zainteresiranoj osobi EŠL naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev za naknadu troškova spora odbijen. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, klasa: UP/I-942-01/12-13/3, urbroj: 251-19-11-2/002-21-83 od 21. prosinca 2021. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog pravomoćnim djelomičnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, klasa: UP/I- 942-01/12-13/3, urbroj: 251-14-11/208-15-38 od 25. ožujka 2015. Ovim rješenjem je LŠL za 2/12 dijela, ĐŠL za 5/12 dijela i tužitelju za 5/12 dijela utvrđeno pravo na naknadu za oduzeti stan koji se nalazi u zgradi u [adresa], sagrađen na zk.č.br. 1253, upisan u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to za trosobni stan u prizemlju zgrade, površine 114 m² u ukupnom iznosu od 445.228,02 kn.
2. Protiv ove presude žalbe su izjavili zainteresirana osoba EŠL, protiv točke III. i tužitelj koji prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti.
3. Zainteresirana osoba u svojoj žalbi ističe kontradiktornost točke III. izreke presude i točke 25. obrazloženja presude i navodi da je potraživala trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 19. srpnja 2024., a ne trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, kako je navedeno u obrazloženju presude. Smatra da se radi o opravdanim troškovima koji su joj trebali biti priznati u cijelosti te predlaže ispravak presude, odnosno usvajanje žalbe uvećano za trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura.
4. Tužitelj prvostupanjsku presudu pobija iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da u pravnom sustavu RH ne postoji pojam prava na otkup stana niti je moguće stjecanje takvog prava te se ono nije dogodilo niti temeljem pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-3221/09 od 16. listopada 2009. Poziva se na stajalište Vrhovnog suda RH, prema kojem se presuda koja zamjenjuje ugovor o kupoprodaji ima smatrati sklapanjem ugovornog obveznopravnog odnosa i kao takva podliježe ocjeni zakonitosti u kontekstu obveznog prava. Smatra da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije prihvatio njegove navode prema kojim se u navedenoj presudi radi o ništetnom pravnom poslu, zbog čega smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi da je radi utvrđenja ništetnosti ugovora iz izreke navedene presude pokrenuo postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i predlagao prekid upravnog postupka koji je pokrenuo zahtjevom za obnovu postupka, o čemu su se upravna tijela i upravni sud oglušili. Predlaže da Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika te tuženiku naloži da tužitelju naknadi troškove spora uvećano za trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura, podredno da Sud predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Stranke u postupku pozvane su dostaviti očitovanja na podnesene žalbe.
6. Odgovor na žalbu tužitelja podnijela je zainteresirana osoba EŠL, koja se u cijelosti protivi žalbenim navodima jer su sve činjenice u postupku pravilno utvrđene i pravilno je primijenjeno mjerodavno pravo te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 eura.
7. Žalbe nisu osnovane.
8. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem je u pravilno i zakonito provedenom postupku zahtjev tužitelja za obnovu postupka okončanog pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 25. ožujka 2015. odbačen pravilnom primjenom odredbe članka 126. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.).
9. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da je nadležno tijelo dužno kad primi prijedlog za obnovu postupka ispitati je li prijedlog pravodoban, izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.
10. Tužitelj je prijedlog za obnovu postupka temeljio na okolnosti što je u periodu od 4. svibnja 2017. do 25. svibnja 2017. došao do saznanja da se ne može smatrati da je EŠ otkupila predmetni stan jer je pravomoćna presuda koja zamjenjuje ugovor o otkupu stana, poslovni broj: IV Ps-999/94 od 21. veljače 1995. ukinuta rješenjem Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Rev-224/99 od 24. ožujka 1999., koje rješenje je tužitelj preuzeo 9. svibnja 2017. Stoga smatra da je LŠ sklopila ugovor o dosmrtnom uzdržavanju s EŠ **.**.1995., kad njezina baka nije bila zk vlasnik stana, zbog čega predmetna nekretnina može biti vraćena ovlaštenicima naknade u naravi.
11. U konkretnom slučaju nadležno tijelo, odnosno tijelo prvog stupnja utvrdilo je da se rješenje, obnovu kojeg tužitelj predlaže svojim zahtjevom temelji na utvrđenju prema kojem je postupak otkupa stana pravomoćno okončan presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-3221/09 od 6. listopada 2009., kojom je EŠ stekla pravo na otkup predmetnog stana temeljem presude kojom se nadomješta ugovor o kupoprodaji stana s Gradom Zagrebom. Kako tužitelj uz svoj zahtjev nije dostavio dokaze niti istaknuo činjenice koje bi eventualno mogle dovesti do drugačijeg rješenja predmetne upravne stvari, to je tijelo prvog stupnja ocijenilo da tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge na kojima temelji prijedlog za obnovu postupka okončanog pravomoćnim rješenjem. Navedeno stajalište prvostupanjskog tijela potvrdio je tuženik, što tužitelj nije doveo u sumnju niti tijekom prvostupanjskog upravnog spora, kao niti razlozima na kojima temelji žalbu protiv prvostupanjske presude.
12. Naime, tužitelj niti ne tvrdi da je presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-3221/09 od 6. listopada 2009. stavljena izvan snage. Okolnost što je tužitelj pokrenuo postupak radi utvrđenja ništavosti kupoprodajnog ugovora iz navedene presude nije razlog zbog kojeg bi se okolnost na kojoj tužitelj temelji zahtjev za obnovu postupka mogla smatrati vjerojatnom, a također nije razlog za prekid postupka pokrenutog zahtjevom tužitelja za obnovu postupka okončanog pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog tijela od 25. ožujka 2015. Pri tome okolnost što o njegovom prijedlogu za prekid postupka nije posebno odlučeno ne predstavlja okolnost zbog koje bi valjalo poništiti prvostupanjsku presudu i rješenja upravnih tijela donesena povodom zahtjeva tužitelja.
13. Zainteresirana osoba u svojoj žalbi pravilno ukazuje na kontradiktornost točke III. prvostupanjske presude i obrazloženja sadržanog u točki 25. obrazloženja te presude. Naime, točkom III. izreke tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 1.250,00 eura, dok je u preostalom iznosu njezin zahtjev za naknadu troškova odbijen. Prema obrazloženju točke 25. prvostupanjske presude odluka točke III. temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a sastoji se od troška sastava tužbe i zastupanja na ročištu, svako po 1.250,00 eura, odnosno ukupno 2.500,00 eura, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).
14. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu svakako nije imala trošak sastava tužbe, a također niti trošak zastupanja na ročištu, budući da je spor okončan bez održavanja ročišta. Međutim, zainteresirana osoba je imala trošak sastava odgovora na tužbu te je potraživala i trošak sastava podneska od 19. srpnja 2024.
15. Zainteresiranoj osobi točkom III. prvostupanjske presude priznat je trošak u iznosu od 1.250,00 eura, što ovaj Sud smatra pravilnim i na zakonu osnovanim. Naime, trošak sastava odgovora na tužbu u sporu u kojem tužitelj nije uspio predstavlja opravdani i na zakonu osnovan trošak. Trošak sastava podneska od 19. srpnja 2024. nije valjalo priznati kao potreban i osnovan trošak zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu, budući da tim podneskom zainteresirana osoba u cijelosti ostaje kod ranijih navoda i predlaže okončanje spora bez održavanja rasprave. Dakle, navedeni podnesak ne sadrži činjenična i pravna stajališta koja su bila relevantna za rješavanje spora, a time i trošak sastava ovog podneska ne predstavlja opravdani trošak. Također, odgovor zainteresirane osobe dostavljen na žalbu tužitelja nije od utjecaja na rješavanje njegove žalbe, zbog čega također ne predstavlja opravdan trošak u smislu odredbe članka 147. Zakona o upravnim sporovima.
16. Kako žalitelji nisu uspjeli sa svojim žalbama, to je valjalo odbiti i njihove zahtjeve za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu 15. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vlaho Bassegli Gozze
