REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-116/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po opunomoćenici Ivani Lončar, odvjetnici u Zagrebu, Ulica Vjenceslava Novaka 14, protiv tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje, OIB: 83358955356, Zagreb, Donje Svetice 38, radi vrednovanja inozemne kvalifikacije, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3081/2023-11 od 30. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3081/2023-11 od 30. listopada 2024. II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem rješenja tuženika, KLASA: UP/I-602-06/23-04/77, URBROJ: 355-03-01/22-23-01 od 5. lipnja 2023., kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv Mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, KLASA: 602-06/23-04/373, URBROJ: 355-03-01/22-23-02 od 23. ožujka 2023. u predmetu vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije Master of Laws koja je stečena na instituciji London School of Economics and Political Science, London, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske.
2. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da joj je postupanjem tuženika i prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/07. -dalje: Konvencija) i pravo na obrazovanje iz članka 2. Protokola broj 1 uz Konvenciju. Ističe da je studij upisala 2011. godine, a završila ga 2012. godine Međutim, tuženik ni prvostupanjski sud nisu zatražili podatke o formalnim uvjetima upisa, već su ocjenu pri vrednovanju studija donijeli temeljem trenutno važećih uvjeta. Osim toga uvjet prethodno završenog studija kao i ocjene na istom samo su uvjet za razmatranje prijave za studij, dok postoje i daljnji uvjeti za sam upis na studij. Pogrešno smatra tuženik da predmetni studij mogu upisati sve osobe koje imaju diplomu prvostupnika. Naime, isti mogu upisati osobe koje su završile drugi studij, ali imaju pravnu diplomu, a što nije moguće u Republici Hrvatskoj jer se pravo može studirati jedino na četiri pravna fakulteta. Ni jedna osoba koja se nalazi u situaciji kao što je tužiteljica odnosno da je završila studij prije 2005. godine ne može upisati predmetni studij ako nema završen stupanj razine 7.1. u Republici Hrvatskoj. Osobe koje nemaju pravnu izobrazbu moraju dokazati visoki stupanj profesionalnog ili akademskog iskustva u srodnim područjima ako žele da ih se uzme u razmatranje kao kandidate za upis na studij. Smatra da je minimalno potreban stupanj 7.1. HKO-a i u nekoj drugoj struci. Ističe da je osim uvjeta za prijavu trebalo uzeti uvjete za upis kao što su vrlo visoka razina znanja engleskog jezika, akademske preporuke, izvan studijske aktivnosti, vrlo dobro argumentirana motivacija za studiranjem, a što nije razmatrano. Nije procjenjivana ni kvaliteta studijskog programa i fakulteta. Riječ je o studiju koji zahtjeva potpunu posvećenost na način da nije moguće raditi uz studiranje, dok u Republici Hrvatskoj to je moguće i najčešće jeste. Ističe da je državni službenik i ima pravo na dodatak od 5% ako ima završen sveučilišni specijalistički studij (spec. ili univ. spec. - razina VII.2. HKO ili završen poslijediplomski stručni studij koji se izvodi na sveučilištu
- kratica mr. uz naznaku struke - predbolonjski studij). Tužiteljica je imala legitimno očekivanje da će isti dobiti, no tuženik i prvostupanjski sud to onemogućuju i povrjeđuju njezino pravo na mirno uživanje vlasništva. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi, iako je dostava poziva uredno iskazana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom te u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski sud osporenom presudom nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice. Prvostupanjski upravni sud je za svoju odluku dao pravno prihvatljive razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice, kojeg je utemeljio na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Prema podacima spisa predmeta dostavljenog Sudu proizlazi da je tužiteljica 21. ožujka 2023., sukladno odredbi članka 7. stavka 1. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija ("Narodne novine", broj 69/22.-dalje: Zakon), podnijela tuženiku kao nadležnom tijelu u smislu odredbe članka 6. Zakona, zahtjev za vrednovanje inozemne visokoškolske kvalifikacije – Master of Laws koja je stečena na instituciji London School of Economics and Political Science, London, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, u svrhu pristupa tržištu rada u Republici Hrvatskoj. Nakon iscrpno provedenog postupka vrednovanja svih relevantnih parametara u smislu odredbe članka 8. Zakona, tuženik je kao nadležna institucija utvrdio da je razinu tužiteljičine inozemne visokoškolske kvalifikacije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe po završetku diplomskog studija i smještena je na razinu 7.1 Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO). Naime, Agencija je u skladu s odredbom članka 9. stavak 1. Zakona dala Mišljenje od 23. ožujka 2023., koje Mišljenje je i obrazloženo na način da razina predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije odgovara kvalifikaciji u RH koja se stječe po završetku diplomskog studija. Iz Mišljenja koje prileži spisu predmeta proizlazi i to da je riječ o studijskom redovnom programu u trajanju od jedne godine te je uvjet za upis u UK 2: 1 ili ekvivalentna kvalifikacija iz područja prava -LLB (Bachelor of Laws ili ekvivalent) te je utvrđeno da je uvjet za upis bolonjska kvalifikacija baccalureus/baccalaurea degree ili predbolonjski dodiplomski studij VII/1. Javnopravno tijelo je zaključilo da su hrvatske predbolonjske dodiplomske kvalifikacije (VII/1) u tom pogledu uspoređene s kvalifikacijama prijediplomskog studija odnosno s prvom razinom bolonjskog visokog obrazovanja. Upravo stoga je zaključeno da je riječ o studiju koji se može upisati nakon završetka prve razine visokog obrazovanja (baccalareus) pa polazeći od uvjeta za upis kao i samog trajanja studija (godina dana) inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju moguće je usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije koja se u Republici Hrvatskoj stječe po završetku diplomskog studija i smještena je na razinu 7.1 HKO, sve na temelju odredbe članka 6. do 9. citiranog Zakona.
7. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tužiteljica u skladu s člankom 9. stavak 4. citiranog Zakona na navedeno mišljenje uložila prigovor čelniku tijela, koji prigovor je odbijen ovdje osporenim rješenjem od 5. lipnja 2023., iz razloga prihvaćanja u cijelosti naprijed navedenog Mišljenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje.
8. Glede prigovora tužiteljice istaknutih u žalbi treba reći da su prema ocjeni ovog Suda pravilno javnopravno tijelo i prvostupanjski sud smatrali da, budući da predmetni studij mogu upisati osobe koje uz odgovarajući prosjek ocjena imaju stečenu diplomu prvostupnika odnosno prvu razinu visokog obrazovanja (razina 6 HKO), to se predmetna inozemna visokoškolska kvalifikacija ne može usporediti s razinom poslijediplomskog specijalističkog studija (razina 7.2 HKO-a) jer isti u Republici Hrvatskoj mogu upisati samo osobe sa završenim sveučilišnim diplomskim ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem (razine 7.1. HKO).
9. Slijedom svega naprijed navedenog i neprijeporno utvrđenog, prema ocjeni ovog Suda, tužiteljica žalbenim prigovorima nije dovela u sumnju zakonitost osporene presude i rješenja tuženika, obzirom da se osporena presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju nakon kojeg je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Ovo osobito imajući u vidu da tužiteljica pravilnost osporene odluke pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući ustvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.
10. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, riješiti kao u izreci ove presude (točka I.), a na temelju odredbe članka 147. stavka 1. odbiti zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, jer s istom tužiteljica nije uspjela.
U Zagrebu, 15. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
