Poslovni broj: Usž-4633/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AĆ iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja), Zagreb, Republike Austrije 20, radi oglašivanja rješenja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-429/2025 od 1. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-429/2025 od 1. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-361-05/24-08/1, URBROJ: 531-03-25-2 od 26. veljače 2025.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je prijedlog tužitelja za oglašivanje ništavim rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, KLASA: UP/II-361- 05/14-26/212, URBROJ: 531-05-2-2-1-14-55 od 1. travnja 2014. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o izvedenom stanju izdanog od Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Crikvenici, KLASA: UP/I-361-03/-13-13/1591, URBRPJ: 2170/1- 03-02/6-14-41 od 20. siječnja 2014.

3. Tužitelj u pravodobno podnesenoj žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud u osporenoj presudi pogrešno naveo da je rješenje čije oglašavanje ništavim je predloženo doneseno dana 26. veljače 2025., a ne 1. travnja 2014. Smatra da je sud pogrešno naveo da ne postoje pravne ni stvarne zapreke za izvršenje rješenja budući da je rješenjem od 2009. te 2011. odbijeno fiktivno spajanje zgrada izgrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, rješenjem čije oglašivanje ništavim predlaže izvršeno je kriminalno spajanje dvije postojeće zgrade jer je kb 47A strujom, vodom, odvodom spojen na kb 47 te ne funkcionira bez kb 47. Nadalje, ističe da je izvršeno kazneno djelo krađe dvije nerazvrstane ceste, k. č. br. [katastarska čestica], danas 3984 NC- 1-D-1028 i k. č. br. [katastarska čestica] NC-1-D-1029 i njegove imovine k. č. br. [katastarska čestica]. Naime, spajanjem k. č. br. [katastarska čestica] od 32 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] od 194 m2, odnosno ukupno 259 m2, uklonjena je međa između tih čestica, u DKP je bez suglasnosti nositelja prava ucrtana međa koja je promijenila tijek, oblik i način uporabe čime je počinjeno kazneno djelo. Navodi da prilikom izvlaštenja k. č. br. [katastarska čestica] nije primio naknadu za izvlaštenje njegove k. č. br. [katastarska čestica]. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno naveo da tužitelj nije naveo točnu odredbu zakona koja bi bila razlog za ništavost rješenja. Ovo iz razloga jer smatra da su službeni podaci koje vodi DGU zakon te pritom upućuje na odredbu članka 159. Zakona o općem upravnom postupku. Kako iz sadržaja uvjerenja DGU-a od 8. kolovoza 2017. i od 30. kolovoza 2022. proizlazi da je zgrada locirana na k. č. br. [katastarska čestica], dok je ozakonjena samo na k. č. br. [katastarska čestica], smatra da se radi o krađi od 33 m2. Navodi da se svi dokazi nalaze u prijedlogu za oglašivanje ništavim te tužbi podnesenoj upravnom sudu, međutim prvostupanjski sud nastoji opravdati svoju presudu, poslovni broj: Us I-610/14 kojom je ozakonjena pljačka državne imovine te njegove okućnice. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu te usvojiti prijedlog za oglašivanje ništavim rješenja od 1. travnja 2014., dok podredno predlaže poništiti rješenje o izvedenom stanju od 20. siječnja 2014. i naložiti povrat u prijašnje stanje u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

4. Tuženik, iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem je u pravilno i zakonito provedenom postupku odbijen prijedlog tužitelja za oglašivanje ništavim rješenja tuženika od 1. travnja 2014. o odbijanju njegove žalbe izjavljene protiv prvostupanjskog upravnog rješenja o izvedenom stanju od 20. siječnja 2014. jer nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 128. stavak 1. točke 3., 4. i 6. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br.: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).

7. Prvostupanjski sud pravilno obrazlaže da u konkretnom slučaju činjenice koje tužitelj navodi u prijedlogu za oglašivanje ništavim nisu takve naravi da bi dovele do pravne ili stvarne nemogućnosti izvršenja rješenja, kao ni da se radi o situaciji da se izvršenjem rješenja čini kazneno djelo, niti je tužitelj naveo preciznu zakonsku odredbu određenog zakona čiji bi sadržaj upućivao na ništavost rješenja. Naime, ovaj Sud ističe da uvjerenja DGU-a na koja upućuje tužitelj nisu zakon kako pogrešno smatra tužitelj, već se radi o javnim ispravama kako to proizlazi iz sadržaja odredbe članka 159. stavak 2. ZUP-a na koju se poziva i sam tužitelj u svojoj žalbi.

8. Tužitelj u žalbi ističe navode istovjetne onima koje je isticao u predmetnom prijedlogu za oglašivanje rješenja ništavim kao i u podnesenoj upravnoj tužbi, no kako se radi o navodima kojima ukazuje na eventualnu nezakonitost i nepravilnost upravnog rješenja, a što nije razlog za oglašivanje rješenja ništavim kakvog u vidu ima odredba članka 128. stavak 1. ZUP-a, to i po ocjeni ovog Suda, nisu ispunjene pretpostavke za oglašivanje ništavim rješenja tuženika od 1. travnja 2014. Stoga je tuženik pravilno odbio tužiteljev prijedlog za oglašivanje ništavim upravnog akta, a koje stajalište je pravilno potvrđeno osporenom presudom prvostupanjskog suda.

9. Ovaj Sud napominje da je točan navod tužitelja da je prvostupanjski sud u obrazloženju osporene presude pogrešno naveo da traži oglašivanje ništavim rješenja tuženika od 26. veljače 2025., umjesto 1. travnja 2014., međutim iz sadržaja cjelokupnog obrazloženja osporene presude proizlazi da se radi o očitoj omašci u pisanju koja nije takve naravi da utječe na zakonitost i pravilnost osporene presude niti je radi navedene omaške obrazloženje protivno sadržaju izreke iste.

10. Kako tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude prvostupanjskog upravnog suda, to nema osnove za usvajanje njegove žalbe.

11. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 135. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.: 36/24.) kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze