Poslovni broj: Usž-3460/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TF iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1 , protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, u predmetu radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2511/2023 od 20. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se usvaja i poništava se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2511/2023 od 20. prosinca 2024.

II. Upravni spor se obustavlja.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 4.062,50€ (četiri tisuće šezdeset dva eura i pedeset centi) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude sa zakonskom zateznom kamatom koja tužitelju pripada, ukoliko tuženik ne postupi u određenom roku od dana donošenja ovog rješenja.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba koju je tužiteljica podnijela jer tuženik nije u zakonom propisanom roku odlučio povodom njezinog prigovora izjavljenog 22. studenoga 2023. Istim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv ovog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da prigovor tuženiku nije podnijela 22. studenoga 2023. već 3. travnja 2023., a tužbu nije podnijela 3. siječnja 2024. već 12. lipnja 2023. Stoga smatra očiglednim da je proteklo 70 dana od dana podnošenja prigovora do pokretanja upravnog spora čime tužba nije prijevremena. Nadalje navodi da je tuženik u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev i izložio razloge zbog kojih o prigovoru nije odlučio u roku od 60 dana. Osporava obrazloženje prvostupanjskog rješenja iz kojeg proizlazi da je elaborirala razliku između prigovora i žalbe budući da to nije sadržaj njezinog podneska od 3. siječnja 2024. Navodi da je na snagu stupio novi Zakon o upravnim sporovima 1. srpnja 2024., a prvostupanjski sud je rješenje donio pozivom na odredbe starog Zakona o upravnim sporovima te je osporeno rješenje objavljeno 20. prosinca 2024., a potpisano tek 15. svibnja 2025. što je protivno odredbi članka 122. važećeg Zakona o upravnim sporovima. Smatra očiglednim trošak tužbe kao i trošak podneska od 3. siječnja 2024. te potražuje navedene troškove uvećano za trošak sastava žalbe uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Predlaže da Sud žalbu usvoji i tužiteljici prizna zatražene troškove upravnog spora.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješenjem prvostupanjskog suda tužba tužiteljice odbačena je kao prijevremena pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) kojom odredbom je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora ako je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno. U osporenom rješenju navedeno je da je tužiteljica prigovor gradonačelniku izjavila 22. studenoga 2023. protiv prvostupanjskog rješenja od 31. listopada 2023., a tužbu radi šutnje prema navodu točke 1. obrazloženja podnijela je 12. lipnja 2023., a prema navodu iz točke 9. rješenja 3. siječnja 2024. Prema ocjeni prvostupanjskog suda tužba je podnesena osmi dan nakon izjavljenog prigovora čime nisu ispunjene pretpostavke iz članka 24. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima jer je tužba podnesena ranije od osam dana nakon proteka propisanog roka za donošenje odluke o izjavljenom pravnom lijeku.

5. Prvostupanjskim rješenjem navedeno je da nije prihvaćen prijedlog tužiteljice sadržan u podnesku od 9. veljače 2024. kojim je tražila da sud obustavi spor jer je tuženik u međuvremenu odlučio o prigovoru, jer je prvostupanjski sud ocijenio da je tužba podnesena prijevremeno zbog čega ovu tužbu va lja odbaciti. S obzirom na navedeno sud je ocijenio da tužiteljica nije uspjela u sporu te je odbio njezin zahtjev za naknadu troškova spora pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

6. Prvenstveno valja reći da je u pravu tužiteljica kada ukazuje na pogrešnu primjenu mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima. Naime, dana 1. srpnja 2024. na snagu je stupio Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.) koji odredbom članka 169. propisuje da će se sporovi pokrenuti do dana njegovog stupanja na snagu završiti sukladno odredbama tog Zakona. Iznimka je propisana odredbom stavka 2. i odnosi se na sporove u kojima je rasprava zaključena do stupanja na snagu Zakona koji sporovi će se dovršiti po odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21.).

7. U predmetnom upravnom sporu rasprava nije održana te je rješenje prvostupanjskog suda koje je doneseno 20. prosinca 2024. trebalo biti temeljeno na odredbama važećeg Zakona o upravnim sporovima.

8. Također iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužba tužiteljice zaprimljena u prvostupanjskom sudu 12. lipnja 2023. iz razloga što tuženik nije u zakonom propisanom roku odlučio o prigovoru koji je podnijela 3. travnja 2023. Iz navedenog slijedi da je od podnošenja prigovora do pokretanja upravnog spora proteklo ne osam dana kako utvrđuje prvostupanjski sud, već 70 dana kako to navodi tužiteljica. Time tužba izjavljena zbog nepostupanja tuženika u propisanom roku nije izjavljena prijevremeno.

9. Također iz podataka spisa proizlazi da tuženik nije niti osporio okolnost da o podnesenom prigovoru nije odlučio u propisanom roku, već je iznosio razloge koji ne mogu biti opravdani razlozi za nedonošenje odluke u propisanom roku.

10. Podneskom od 3. siječnja 2024. tužiteljica je iznijela jasne, obrazložene i na zakonu utemeljene razloge zbog kojih se protivi prijedlogu tuženika za odbijanje tužbenog zahtjeva, a kako je tuženik o prigovoru odlučio tijekom upravnog spora, predlaže obustavu spora i naknadu troškova upravnog spora.

11. Slijedom navedenog, tužiteljica je tužbu zbog neodlučivanja tuženika o njezinom prigovoru podnijela u zakonom propisanom roku, a tuženik je o prigovoru odlučio rješenjem od 14. lipnja 2023., odnosno nakon podnošenja tužbe prvostupanjskom sudu čime je upravni spor valjalo obustaviti, a tužiteljici, budući da je njezina tužba u vrijeme podnošenja bila opravdana i na zakonu utemeljena priznati trošak upravnog spora.

12. Slijedom navedenog, žalbu je valjalo uvažiti i poništiti prvostupanjsko rješenje te upravni spor obustaviti. Kako je tužiteljica uspjela u ovom upravnom sporu, valjalo joj je priznati zatražene i opravdane troškove spora koji se odnose na sastav tužbe, sastav podneska od 3. siječnja 2024. i sastav žalbe.

13. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavka 2. u svezi s odredbom članka 128. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke, dok se odluka pod točkom III. temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.

U Zagrebu 15. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze