Poslovni broj: Usž-2793/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LF iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Eugen Zadravec, odvjetnik u Zagrebu, Petrinjska 2 , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Zadru, Zadar, Plemića Borelli 9, radi priznanja prava vlasništva stečenog uzurpacijom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1952/2024 od 31. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1952/2024 od 31. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-941-03/22-01/02, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 11. travnja 2024.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Zadarske županije, Komisije za uzurpacije, KLASA: UP/I-941-06/20-01/41, URBROJ: 2198-17-22-11 od 15. travnja 2022. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice radi priznanja prava vlasništva samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) na zemljištu označenom kao k. č. br. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina], površine 409 .000 m[2] , koji dio odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere koja odgovara nekretnini z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 35.402 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere koja odgovara nekretnini oznake z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 92.168 m[2] .

3. U pravodobno izjavljenoj žalbi tužiteljica osporava prvostupanjsku presudu upravnog suda iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome citira dijelove obrazloženja osporene presude te zaključuje da iz obrazloženja ne proizlazi identitet zemljišta, odnosno da se ne radi o istim katastarskim česticama. To stoga jer ne može površina od 129.923 m[2] biti identična površini od 100.000 m . Ističe da je očito da je površina od 129.923 m[2] , odnosno površina od 127.570 m koju navodi tužiteljica u tužbi, samo dio od ukupne površine od 409.000 m[2] koju je prednik tužiteljice naveo u svojem zahtjevu u postupku uzurpacije. Konkretno, prednici tužiteljice bili su u posjedu zemljišta u površini od 409.000 m[2] , dio u površini od 127.570 m , odnosno 129.923 m prodan je trećoj fizičkoj osobi pa ističe da ostaje nejasno gdje se nalazi ostatak zemljišta navedenog u zahtjevu prednika tužiteljice. Također smatra da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljičin prednik pravo stjecanja vlasništva na uzurpiranom zemljištu konzumirao u odnosu na posjed dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 10 ha budući da je površina od 129.923 m[2] , odnosno 127.570 m za koju sud navodi da je prodana trećoj fizičkoj osobi veća od 10 ha, odnosno 100 .000 m[2] . Nadalje, upućuje na presudu i rješenje Županijskog suda u Zadru, poslovni broj. Gž - 1983/2 koji su doneseni u povodu tužbe treće fizičke osobe kojoj je prednik tužiteljice prodao predmetno zemljište i kojom traži od Republike Hrvatske i Grada Paga da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora. Ističe da iz navedene presude proizlazi da su predmet kupoprodaje bile čestice površine od 123.305 m[2] , dok se u predmetnoj upravnoj stvari radi o dodjeli uzurpiranog zemljišta u površini od 100.000 m[2] , odnosno da se radi o različitim nekretninama. Zaključuje da niti u navedenom parničnom postupku nije utvrđeno gdje se nalazi preostali dio zemljišta do ukupne površine od 409.000 m[2] budući da je navedeni postupak također vođen nakon smrti prednika tužiteljice. Predlaže ukinuti osporenu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Tuženik i zainteresirane osobe, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

7. Osporenom presudom potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem je u pravilno i zakonito provedenom postupku utvrđeno kako nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 6. Zakona o uređenju imovinskih odnosa nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini („Narodne novine“, broj: 31/58, 20/77 i 34/79, dalje: Zakon) za priznanjem prava vlasništva stečenog uzurpacijom zemljišta u društvenom vlasništvu, površine 409.000 m[2] , oznake dio k. č. br. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina], koji dio danas odgovara k. č. br. [katastarska čestica] (z.k. č. br. [katastarska čestica]) i k. č. br. [katastarska čestica] (z.k. č. br. [katastarska čestica]), sve k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 129.923 m[2] .

8. Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona propisano je da se pravo vlasništva na zauzetim pašnjacima priznaje posjedniku zemljoradniku, ako je neplodnu zemlju osposobio za pašnjak ili je zauzeti pašnjak unapredio melioracijama odnosno drugim korisnim mjerama. Stavkom 2. iste zakonske odredbe propisano je da se na zauzetom pašnjaku na kraškom području priznaje pravo vlasništva posjedniku zemljoradniku, ako je pašnjak ogradio i tako ga koristio, dok je stavkom 3. propisano da se pravo vlasništva na zauzetim pašnjacima neobradivog zemljišta priznaje posjedniku zemljoradniku u granicama ekonomske potrebe njegovog domaćinstva, ali najviše do površine, koju će odredili odlukom narodni odbor kotara (oba vijeća ravnopravno).

9. Odredbom članka 1. Odluke Narodnog kotara Zadar, broj: 01-8071/1-1958 od 24. rujna 1958. objavljenom u Službenom vjesniku kotara Zadar, br. 9/1958 određeno je da se na zauzetim pašnjacima neobradivog zemljišta posjedniku zemljoradniku u pravo vlasništva može priznati do 10 ha na otoku Pagu.

10. Uvidom u podatke predmetnog spisa utvrđeno je da je pravni prednik tužiteljice dana 29. prosinca 1981. temeljem odredbi Zakona podnio zahtjev za priznanje prava vlasništva stečenog uzurpacijom zemljišta u društvenom vlasništvu, oznake dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 409.000 m[2] , u naravi pašnjak ograđen suhozidom. Uvidom u povijest promjena na predmetnoj katastarskoj čestici izdanoj od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Pag, KLASA: 936-02/17-05/70, URBROJ: 541-22-03/4-18-2 od 20. veljače 2018. utvrđeno je da se od revizije posjedovnog stanja 1956. dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vodila kao pašnjak od 409.000 m[2] u posjedu Društvenog vlasništva, organ upravljanja Skupština općine Pag, 1964. godine UP/Io prijavnim listom Uzurpacije Donjeg brda na dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak, površine 122.000 m[2] upisan je LFH“, odnosno prednik tužiteljice, dok je temeljem provedbe rješenja o dodjeli pašnjaka Općinske komisije za uzurpacije u Pagu, br. 010-1723/1-1967 smanjena površina navedenog pašnjaka za 22.000 m[2] koja ponovno prelazi u posjed Društvenog vlasništva s organom upravljanja Skupštine općine Pag, a prednik tužiteljice ostaje u posjedu površine od 100.000 m[2] . Nadalje, rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i stambeno-komunalne djelatnosti od 27. prosinca 1991. stavljen je dotadašnji katastarski operat izvan snage, te je dana 1. siječnja 1992. stupila na snagu nova izmjera u kojoj je predmetni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u posjedu prednika tužiteljice, dobio nove oznake i to k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 37 .755 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 92.168 m[2] . Iz spisu priloženog ugovora o kupoprodaji, broj: OV-1590/96 od 18. listopada 1996. proizlazi da je prednik tužiteljice prodao z.k. č. br. [katastarska čestica] (novi broj [katastarska čestica]) i z.k. č. br. [katastarska čestica] (novi [katastarska čestica]), sve k. o. [katastarska općina] trećoj fizičkoj osobi koja je od 1996. godine upisana kao posjednik navedenih katastarskih čestica. Nadalje, iz priloženog nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Marijana Škode od 6. travnja 2020. proizlazi da iz pribavljenih dokumenata nije razvidno da je prednik tužiteljice bio u posjedu predmetne čestice u površini od 409 000 m2 jer uvidom u povijest promjena na okolnim katastarskim česticama u odnosu na česticu koja mu je dodijeljena rješenjem o dodjeli pašnjaka temeljem kojeg je bio upisan kao posjednik iste nije utvrđeno da je ikad bio upisan kao posjednik navedenih okolnih čestica.

11. S obzirom da iz utvrđenih činjenica koje tužiteljica svojim žalbenim navodima niti ne osporava, proizlazi da je pravnom predniku tužiteljice rješenjem o dodjeli pašnjaka, br. 010-1723/1-1967 priznato pravo vlasništva uzurpiranog zemljišta u društvenom vlasništvu u površini od 10 ha, odnosno 100.000 m[2] što ujedno predstavlja maksimalnu površinu sukladno citiranoj odredbi članka 1. Odluke Narodnog kotara Zadar, broj: 01-8071/1-1958 od 24. rujna 1958., to je prednik tužiteljice već prije podnošenja predmetnog zahtjeva od 29. prosinca 1981. u cijelosti konzumirao svoje pravo temeljem odredbe članka 6. Zakona.

12. Imajući na umu naprijed navedeno, pravilno su upravna tijela utvrdila da nisu ispunjene pretpostavke propisane relevantnim odredbama Zakona za usvajanje zahtjeva za priznanje prava vlasništva stečenog uzurpacijom općenarodne imovine, a što je pravilno potvrđeno osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda.

13. Ovaj Sud napominje da u konkretnom slučaju nije od utjecaja okolnost što nije identificirana čestica u površini od 409.000 m[2] , već isključivo dio čestice koju je pravni prednik tužiteljice nesporno stekao temeljem odredbi Zakona te njome pravno raspolagao 1996. godine na način da ju je prodao trećoj fizičkoj osobi koja je danas upisana kao njezin vlasnik i posjednik. Ovo iz razloga jer niti pravni prednik tužiteljice, a niti tužiteljica, osim što su paušalno isticali da su posjedovali česticu u površini od 409.000 m[2] , isto nisu ničim dokazali. Naime, iz svih provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i prvostupanjskog upravnog spora, nije razvidno da je pravni prednik tužiteljice posjedovao niti jedan drugi dio k. č. br. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina], osim onog što mu je već ranije priznato temeljem odredbe članka 6. Zakona. Pri tome se ističe da činjenica što mu je priznato pravo vlasništva u površini od 100.000 m[2] , dok je pravno raspolagao zemljištem veće površine ne utječe na pitanje identiteta samog zemljišta jer je iz provedenih dokaza razvidno da je 1. siječnja 1992. stupila na snagu nova katastarska izmjera uslijed čega je predmetna čestica dobila nove oznake, a iz ugovora o kupoprodaji nesporno proizlazi da je prednik tužiteljice pravno raspolagao upravo česticama tih oznaka (k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]).

14. Pozivanje tužiteljice na utvrđenja iz drugog postupka i to tek u fazi žalbenog dijela upravnog spora nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnom postupku. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 130. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice, a o čemu je riječ u konkretnom slučaju.

15. S obzirom na sve navedeno nema osnove za usvajanje predmetne žalbe.

16. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS -a kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 15. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze