Poslovni broj: Usž-1161/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaha Bassegli Gozze, predsjednika vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IĆ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1 , protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1 , u predmetu radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5001/2023 od 22. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se djelomično usvaja i poništava se točka III. rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5001/2023 od 22. studenoga 2024. dok se u dijelu pod točkom II. žalba tužiteljice odbija.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. upravni spor je obustavljen, točkom II. naloženo je tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana od dana dostave rješenja naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama, koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku od dana donošenja rješenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je točkom III. prvostupanjskog rješenja odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke II. izreke rješenja.

2. Protiv ovog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu u dijelu točke II. koja se odnosi na dosuđene kamate i u odnosu na točku III. Iznosi da je u tužbi specificirala troškove na način kako je propisano odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima dok je prvostupanjski sud odlučio primjenom propisa koje sud niti ne navodi, ali koji nije na snazi u trenutku donošenja odluke. Kako nije utvrđeno koja je referentna stopa koje banke ili gdje je ista propisana smatra da je izreka neprovediva. Vezano za točku II I. prvostupanjskog rješenja ističe da nije navedeno na koje troškove se odnosi ili se odnosi na zatezne zakonske kamate koje su dijelom usvojene točkom II. rješenja, pa kako ovaj Sud ne može nadomjestiti razloge niti se može znati o čemu je prvostupanjski sud odlučivao, predlaže da Sud žalbu usvoji, prvostupanjsko rješenje poništi u osporenom dijelu točke II. izreke i u tom dijelu preinači, a u odnosu na točku III. vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Tužiteljica neosnovano osporava točku II. prvostupanjskog rješenja u dijelu u kojem je tom točkom odlučeno o pravu tužiteljice na zateznu kamatu. Naime, sadržaj navedene točke prvostupanjskog rješenja sukladan je odredbi članka 28. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 78/15., 114/22., 156/22. i 155/23.).

5. Vezano za referentnu stopu, odredbom stavka 8. istog članka Zakona ta je stopa propisana, a odredbom stavka 9. propisana je i dužnost Hrvatske Narodne Banke da ovu stopu objavi u Narodnim novinama.

6. Kako je o zateznoj kamati odlučeno na zahtjev tužiteljice, to je prvostupanjski sud postupio sukladno odredbi članka 144. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.

7. Tužiteljici se također skreće pozornost da je pravo na zateznu kamatu zakonom propisano pravo u slučaju kada dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obveze na koju vjerovnik ima pravo bez obzira na to je li zbog zakašnjenja pretrpio kakvu štetu samom činjenicom zakašnjenja i u visini kako je propisana zakonom.

8. Točkom III. prvostupanjskog rješenja odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u iznosu preko dosuđenog iznosa od 1.250,00 eura koji se odnosi na sastav tužbe kojom je pokrenut upravni spor. Iz podataka spisa predmeta što tužiteljica i sama u žalbi iznosi proizlazi da tužiteljica tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije potraživala dodatne troškove upravnog spora. Stoga nije bilo niti osnove za odlučivanje o zahtjevu za naknadu troškova spora koje tužiteljica nije postavila.

9. Slijedom navedenog, sud je djelomično žalbu uvažio i poništio točku III. prvostupanjskog rješenja.

10. Kako uspjeh tužiteljice u žalbenom dijelu upravnog spora nije od utjecaja na njezina zakonom zaštićena prava i interese, to nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

11. Iz navedenih razloga na temelju odredbe članka 135. stavak 1. i 2. u svezi s odredbom članka 128. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. istog Zakona.

U Zagrebu 15. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vlaho Bassegli Gozze