REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-96/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tužitelja OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. tužitelja ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelja IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], pok. L, iz [adresa], koje zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Santica i Đapić u Splitu, protiv 1. tuženika Hrvatskih voda Zagreb, OIB: 28921383001, Vukovarska 35, kojeg zastupa punomoćnica ĐO, dipl. pravnici kod 1. tuženika, 2. tuženika HEP proizvodnje d.o.o. Zagreb, OIB: 09518585079, Ulica grada Vukovara 37, kojeg zastupa punomoćnica AO, dipl. pravnica kod 2. tuženika, 3. tuženika Grada Sinja, OIB: 03210055420 i 4. tuženika Cetine d.d. SINJ, OIB: 98900394029, kojeg zastupa punomoćnica KO, dipl. pravnica kod 4. tuženika, radi uspostave ranijeg stanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1568/2023-5 od 22. listopada 2024. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1946/18 od 10. ožujka 2023., u sjednici održanoj 14. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1568/2023-5 od 22. listopada 2024.
2. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25
- dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu, isti prijedlog nije dopušten u smislu odredbe čl. 389.a st. 2. ZPP. To stoga jer u odnosu na postavljena pitanja nisu određeno izloženi razlozi važnosti.
3. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.a st. 2. ZPP riješio kao izreci ovog rješenja.
4. Nadalje, tužitelji u prijedlogu sadržajno tvrde da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, slijedom čega tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
5. Nadalje, što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud smatra da se odluke nižih sudova, temelje na odredbi čl. 185. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOO) i da su stoga zakonite. Naime, sudovi su u predmetnom postupku ocijenili da je naknada štete uspostavom prijašnjeg stanja devastiranih zemljišta postala praktički nemoguća, a sve kad bi bila i djelomično moguća isto bi se moglo ostvariti samo uz iznimno visoke investicije. To sve na temelju utvrđenja koja proizlaze iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje za poljoprivredu, a iz kojeg proizlazi da je naturalna restitucija moguća, ali da bi troškovi povrata nekretnina u prvobitno stanje znatno premašili vrijednost poplavljenih zemljišta (kao što je i obrazloženo pod toč. 7. i 7.1. obrazloženja drugostupanjske odluke). Stoga, a kako im je isplaćena naknada u novcu, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.
6. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao izreci.
Zagreb, 14. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
