Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-282/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sutkinji toga suda Kristini Devčić Merzel, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, Antuna Vrančića 5, protiv ovršenika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Ferde Hefelea 57, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o troškovima Općinskog suda u Sisku od 25. lipnja 2025. poslovni broj: Ovr-274/2022-2, 13. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se djelomično žalba ovršenika RH te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Sisku od 25. lipnja 2025. poslovni broj: Ovr-274/2022-2 i rješava:
Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice PC za nadoknadom troška pribave klauzule pravomoćnosti/ovršnosti u iznosu od 33,18 eura kao neosnovan.
II. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba ovršenika RH te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku od 25. lipnja 2025. poslovni broj: Ovr-274/2022-2 u dijelu kojim je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos od 99,54 eur tekuću od 11. siječnja 2022. pa do zaključno 24. lipnja 2025. (kao dana donošenja prvostupanjskog rješenja).
III. Odbija se zahtjev ovršenice za nadoknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 50,00 eur kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem o troškovima postupka Općinskog suda u Sisku od 25. lipnja 2025. poslovni broj: Ovr-274/2022-2 naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi troškove postupka u iznosu od 132,72 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. siječnja 2022. do isplate.
2. Na takvo rješenje žalbu je pravovremeno uložio ovršenik u kojoj navodi da iz potvrde pravomoćnosti/ovršnosti uz ovršnu ispravu proizlazi da je izdana 2. srpnja 2015., dok je punomoć odvjetniku za podnošenje zahtjeva za izravnu naplatu izdana 7. siječnja 2022., pa stoga nije dokazano da je pribavljanje klauzule za ovrhovoditeljicu izvršio odvjetnik niti da je ovrhovoditeljici trošak pribave te klauzule nastao, radi čega se predmetni trošak smatra nedokazanim i neosnovano dosuđenim u cijelosti. Navodi da samo pribavljanje klauzule pravomoćnosti/ovršnosti od suda ništa ne košta, pa ovrhovoditelju taj trošak pripada kao nagrada odvjetniku po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa/12), ali samo ako je radnja izvršena po punomoćniku odvjetniku, što u ovom postupku nije dokazano. Nadalje ističe da pobijanim rješenjem ovršenici je naloženo plaćanje zakonske zatezne kamate na troškove postupka počevši od 11. siječnja 2022., kao dana podnošenja zahtjeva za naknadu troška sudu, bez obrazlaganja zakonske osnove za takvo tumačenje. Smatra da je ovršenica tek donošenjem pobijanog rješenja saznala za predmetne troškove postupka i tek po proteku roka za ispunjenje pada u zakašnjenje, stoga da je prvostupanjski sud pogrešno naložio ovršenici plaćanje zakonske zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Predlaže da drugostupanjski sud žalbu prihvati i preinači pobijano rješenje na način da odbije zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe preko iznosa od 99,54 eura kao i da odbije zahtjev ovrhovoditelja za isplatu zakonske zatezne kamate tekuće od 11. siječnja 2022. pa do 24. lipnja 2025., podredno da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, zajedno sa nadoknadom troška sastava žalbe u iznosu od 50 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovršenika je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.
– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/2023. i 146/25., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, u vezi s člankom 381. ZPP i u vezi članka 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17. i 131/20., 114/22. i 6/24. dalje: OZ), no osnovano žalba ovršenika ističe da je prvostupanjski sud, na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio odredbu članka 14. stavka 4. OZ u svezi članka 155. ZPP vezno za zatraženi trošak pravomoćnosti/ovršnosti. Ovdje ovaj sud napominje da, iako je prvostupanjski sud vezano za primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pogrešnom primijenio Tarifu/12 umjesto Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. - dalje: Tarifa) a kako je to propisano Tbr. 52/3 Tarife, takva pogrešna primjena nije utjecala na zakonitost pobijane odluke jer obje Tarife na isti način rješavaju pravo i visinu nagrade punomoćnika koji je odvjetnik, iako različito numeriraju Tbr koji takvo pravo i visinu propisuju.
6. Naime, prvostupanjski je sud obvezao ovršenika da ovrhovoditelju naknadi troškove postupka u iznosu od 132,72 eura (a koji se odnosi na trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave FINI u iznosu od 66,36 eura u skladu sa Tbr. 11/6 Tarife, trošak sastav prijedloga kojim je stavljen zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u skladu s Tbr. 11/10 Tarife u iznosu od 33,18 eura te trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 33,18 eura Tbr. 36/2 Tarife).
7. Suprotno zaključku prvostupanjskog suda, a kako osnovano žalba ovršenika poentira, trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u konkretnom slučaju nije opravdani trošak u smislu članka 14. stavka 4. OZ u svezi članka 155. ZPP jer ovrhovoditeljica nije dokazala postojanje takvog troška. Naime, iz ovršne isprave (rješenja Općinskog suda u Sinju od 18. lipnja 2013. poslovni broj P-264/11) vidljivo je da je klauzula pravomoćnosti i ovršnosti izdana dana 2. srpnja 2015., dok je punomoć u ovoj ovršnoj stvari ovrhovoditeljica potpisala svome punomoćniku dana 7. siječnja 2022.. Iako je ovrhovoditeljica u konkretnom slučaju u trenutku izdavanje ovršne isprave ujedno bila i odvjetnica, njoj kao stranci ne pripada trošak zastupanja koji pripada punomoćniku koji je odvjetnik u smislu odredaba Tarife (na teret protivne strane).
8. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da zatraženi trošak ovrhovoditelja (trošak punomoćnika koji je odvjetnik zbog angažmana oko pribave klauzule pravomoćnosti), a u smislu članka 14. stavka 4. OZ, ali i članka 155. ZPP u svezi članka 21. OZ nije opravdani jer nije niti nastao a time niti bio potreban za vođenje predmetne ovrhe, slijedom čega takav trošak nije dužan niti platiti ovršenik.
9. Naime, pravo je ovrhovoditelja da svoj trošak za zastupanje u ugovorenom iznosu (a u visini određenoj Tarifom) naplati od svog klijenta, no pravo na naplatu takvog troška od protivne strane (konkretno ovršenika) podvrgnuto je u konkretnom slučaju kontroli suda i temelji se na članku 14. OZ koji takav trošak priznaje ovrhovoditelju na teret ovršenika samo ukoliko je bio potreban za vođenje ovrhe. U konkretnom slučaju, takav trošak nije dokazan pa time nije niti osnovan. Navedeni stav suda je i u skladu s načelom ovršnog postupka izraženog u članku 3. OZ kojeg se sud prilikom donošenja odluka dužan pridržavati.
10. U konačnici ovaj sud ističe da je Tarifom propisana visina pripadajućeg troška punomoćnika (dakle, punomoćnika a ne stranke) koji je odvjetnik, no ne isključivo na teret protivne stranke, a što je vidljivo iz Glave prve Tarife, ali i Tbr. 52/3 Tarife, slijedom čega obveza protivne strane na podmirenje troškova ovrhovoditelja se ima temeljiti na članku 14. stavku 4. OZ (samo ukoliko je trošak bio potreban za vođenje ovrhe).
11. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP u vezi s odredbom člankom 21. stavak 1. OZ, žalbu ovršenika valjalo je djelomično usvojiti te prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu vezano za troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti preinačiti i u tom dijelu u iznosu od 33,18 eura odbiti zahtjev ovrhovoditelja. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.
12. No, odlučujući o žalbi ovršenika u dijelu kojim pobija dosuđen tijek zakonske zatezne kamate na iznos od 99,54 eura, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud donoseći odluku o tijeku zakonske zatezne kamate za takvu odluku dao razloge o odlučnim činjenicama slijedom čega ovaj sud nije utvrdio da bi bile bitno povrijeđene odredbe postupka. Naime, u pobijanoj odluci prvostupanjski sud jasno navodi da je ovrhovoditelju dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od dana podnošenja zahtjeva jer su svi zatraženi troškovi već do tada nastali. Sama činjenica da prvostupanjski sud nije citirao zakonsku odredbu na kojoj je utemeljen takav zaključak suda o tijeku zatezne kamate, ne čini odluku prvog stupnja u tom dijelu nepodobno za ispitivanja jer je odluka prvog stupnja i njezino obrazloženje u skladu s člankom 30. stavka 3. OZ. Naime, u smislu članka 30. stavka 3. OZ na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate. Stoga u tom dijelu žalba ovršenika je ocijenjena neosnovanom te je kao takva i odbijena te je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja temeljem članka 380. točki 2. ZPP u svezi članka 21. OZ.
13. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. ZPP i članka 154. stavka 4. ZPP u svezi članka 21. OZ i članka 14. stavka 5. OZ, a obzirom da je ovršenik uspio samo djelomično svojom žalbom, koji uspjeh ovaj sud cijeni jednakim njegovom neuspjehu. Stoga razloga opravdano je i pravično odbiti zahtjev ovršenika da mu ovrhovoditelj nadoknadi trošak žalbenog postupka. Obzirom na to odlučeno je kao u točki III. izreke.
14. U nepobijanom dijelu rješenje suda prvog stupnja, kojim je naloženo ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju trošak u iznosu od 99,54 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. lipnja 2025. pa do isplate, ostaje neizmijenjeno.
U Sisku, 13. siječnja 2026.
Sutkinja
Kristina Devčić Merzel
