REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

Poslovni broj: 172 Kzd-71/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji za mladež Antoniji Miočić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Lerge Smokrović, u kaznenom postupku protiv optuženog MK zbog dva kaznena djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., dalje u tekstu: KZ) u vezi s člankom 51. KZ - a, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj: KOz -DO- 71/2025 od 29. kolovoza 2025. izmijenjene na raspravi 24. studenog 2025. i 8. siječnja 2026., nakon održane rasprave s koje je isključena javnost, zaključene 8. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru za mladež MKZ, optuženog MK i opunomoćenika oštećene djece ŽK, odvjetnika u [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi TK, zvani M, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i T, rođene E, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, mesar, nezaposlen, uzdržava se neprijavljenim radom s kamenom, s mjesečn im primanjima od oko 2.000,00 eura, oženjen, otac dvoje maloljetne djece, dobrog imovnog stanja, bez imovine, bez čina i bez odlikovanja, kazneno neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

što je

u razdoblju od početka 2024. do 27. lipnja 2025., u [adresa] u [adresa], u obiteljskoj kući, iako svjestan da takvim svojom ponašanjem može ugroziti pravilan psihofizički razvoj svoje maloljetne djece sina EK (rođenog 2012.) i DK (rođenog 2016. godine), pa pristajući na to, ispred djece učestalo se prema svojoj supruzi, a njihovoj majci LK nasilnički ponašao, na način da joj je govorio da joj jebe mrtvu majku, da ako je zakopa u rupu nikoga ne bi bilo briga za nju, da je nitko i ništa, a jednom prilikom udario ju je otvorenim dlanom po licu uslijed čega su joj pale naočale s glave, vrijeđao je pogrdnim imenima, a jedne prilike kada se dijete žrtva SK ošišao napao ga kako se to ošišao i natjerao svoju suprugu, a djetetovu majku LK da mu popravi frizuru vičući pritom na nju i vrijeđajući je, a kada je saznao da dijete SK ima jedinicu iz matematiku uzeo mu mobitel i razbio ga, potrgao mu sve sportske majice i natjerao ga da stoji u kutu s podignutim rukama, na koji način ga je učestalo kažnjavao, kao i dijete ČK, te ih udarao, koje postupanje je kod djece žrtava prouzročilo osjećaje uznemirenosti i straha, čime je grubo povrijedio prava djece žrtava ŠK i JK i ugrozio njihov psihofizički razvoj,

dakle, zlostavio dijete,

čime je počinio u stjecaju dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisana i kažnjiva po članku 177. stavku 2. KZ -a uz primjenu članka 51. KZ-a.

II. Optuženom MK se

− za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ-a počinjeno na štetu djeteta EK na temelju članka 177. stavka 2. KZ-a u vezi članka 48. stavka 2. KZ-a utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

− za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ-a počinjeno na štetu djeteta ČK na temelju članka 177. stavka 2. KZ-a u vezi članka 48. stavka 2. KZ-a utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

pa se na temelju članka 51. KZ-a, optuženi TK

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

III. Na temelju članka 56. KZ-a optuženom MK izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ-a optuženom MK se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 27. lipnja 2025. do 28. lipnja 2026.

V. Na temelju članka 70. KZ-a optuženom MK izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će trajati za vrijeme provjeravanja iz uvjetne osude, a najdulje 2 (dvije) godine.

VI. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ-a određuje se da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom iz članka 70. KZ-a.

VII. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., dalje u tekstu: ZKP) u svezi s člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkama 1, 6. i 7. ZKP-a, optuženi TK dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalni trošak u iznosu od 100,00 (sto) eura, koji trošak je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i trošak opunomoćenika djece-žrtava, o visini kojeg će sud donijeti posebno rješenje.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je optužnicu broj: Koz-DO- 71/2025 od 29. kolovoza 2025. protiv optuženog MK zbog dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članak 177. stavka 2. KZ-a, počinjenih na štetu svoje djece EK i ČK. Optužnica je u činjeničnom opisu djela i predloženoj kaznenopravnoj sankciji mijenjana u dva navrata i to na raspravama održanim 24. studenog 2025. i 8. siječnja 2026.

2. Pozvan da se očituje o optužbi, optuženi TK je izjavio da se smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret izmijenjenom optužnicom. Nije prihvatio predloženu kaznenopravnu sankciju.

3. Sukladno priznanju, optuženik je obranu iznio na početku dokaznog postupka (list spisa 101) te je iskazao da je svjestan svega što je napravio i da mu je žao. Da bi htio da se LK i djeca ostave na miru, a oni da pokušaju spasiti brak. On da živi u obiteljskoj kući u selu, da radi po cijele dane i da uzdržava LK i djecu. On da nije primijetio kako bi djeca reagirala na njegovo ponašanje, da uopće nije bio doma, da je po cijele dane radio. S djecom da nije razgovarao o inkriminiranim događajima. ČK da je treći, a EK sedmi razred. Sve da je počelo u svibnju ove godine kada je isparao te dresove. On da želi sve riješiti i da je spreman na sve. Oni da ne žive skupa i da ih rijetko viđa, suprugu da viđa otkada su ukinute mjere opreza. To da je sve prevelik stres za njih. On da jedini radi u obitelji.

3.1. Nakon iznošenja obrane, pročitani su zapisnici o provedenim ispitivanjima okrivljenika u prethodnom postupku od 27. lipnja 2025., i od 28. lipnja 2025. te su reproducirane snimke ispitivanja (listovi spisa 14-15 i 23 te 30-33).

4. S obzirom na ovakav stav o optužbi, sud je u dokaznom postupku, sukladno odredbi članka 417.a stavka 4. ZKP-a izveo dokaze radi provjere je li priznanje optuženika potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima te one dokaze koji se odnose na odluku o kazni. Stoga je u dokaznom postupku, uz navedeno ispitivanje optuženika, ispitana svjedokinja LK (list spisa 102-103) te je pročitan njezin iskaz s dokaznog ročišta od 16. srpnja 2025. (list 61-62). Uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici s dokaznog ročišta o ispitivanju svjedoka, djece – žrtava EK i ČK te su pregledane snimka njihova ispitivanja (listovi spisa 54- 55 i 58-59). Pročitana je dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad (listovi spisa 17-20, 64-73 i 106-119), a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadak iz kaznene te izvadak iz prekršajne evidencije za optuženika (list spisa 123 i 124).

5. Sud je odbio dokazni prijedlog zastupnice optužbe za provođenjem psihologijskog vještačenja djece kao suvišan s obzirom da je okrivljenik kaznena djela priznao, a u dokaznom postupku pročitana je dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Benkovac, koja je uključivala i zapisnik o razgovoru psihologinje s oštećenom djecom.

6. Sud je prihvatio obranu optuženika s rasprave s obzirom da je suglasna sa svim drugim izvedenim dokazima, posebno iskazom oštećene djece koja su ispitana na dokaznom ročištu i koje iskaze sud u cijelosti cijeni vjerodostojnima jer je njihovo svjedočenje jasno, logično i uvjerljivo, pri čemu su djeca iskazivala o neposrednim saznanjima i zapravo proživljenom. Obrana optuženika suglasna je i s iskazom svjedokinje LK u bitnim dijelovima, koja je ipak u pojedinim dijelovima iskaza pokušala umanjiti kaznenopravnu odgovornost optuženika, poglavito u dijelu trajanja inkriminacije i glede navoda da nije bilo i fizičkog kažnjavanja djece, a o čemu su djeca iskazivala, slijedom čega sud, osim u tom dijelu, i njezin iskaz prihvaća kao vjerodostojan, pri čemu je za naglasiti i kako je svjedokinja ispitana prije izmjene činjeničnog opisa djela kojom je vremenski inkriminacija skraćena. Također, optuženikovo priznanje kaznenih djela potkrijepljeno je i opsežnom dokumentacijom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Benkovac. Sud je u cijelosti prihvatio kao istinitu pročitanu dokumentaciju, pri čemu je za naglasiti i kako stranke nisu niti imale primjedbi na istu niti je istinitost sadržaja pročitane dokumentacije osporen.

7. Slijedom navedenog, analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza kako svakog pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, a dovodeći iste u vezu s obranom okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je optuženi TK počinio inkriminirana mu kaznena djela i to na način kako mu je to činjeničnim opisom stavljeno na teret. U odnosu na subjektivni element kaznenog djela, sud je utvrdio da je optuženik bio svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno i protupravno, bio je svjestan da takvo njegovo postupanje može ugroziti psihofizički razvoj njegove djece i on je na to pristao, dakle postupao je s neizravnom namjerom kao oblikom krivnje. Potom je sud takav činjenični supstrat u pravnom opisu kaznenog djela podveo pod modalitet zlostavljanja djece u odnosu na oba djeteta, koje predstavlja kako tjelesno zlostavljanje, tako i emocionalno u smislu vrijeđanja, kritiziranja, ponižavanja i zastrašivanja djeteta, kao i izloženost djeteta neprimjerenom postupanju prema drugom roditelju. Stoga, cijeneći da su se u postupanju optuženika ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ-a, sud je optuženika proglasio krivim i osudio po zakonu.

8. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno članku 47. KZ-a, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o neizravnoj namjeri) i svrhe kažnjavanja propisane u članku 41. KZ-a, uzevši pritom sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža.

9. Sud je optuženiku olakotnim cijenio potpuno priznanje, čime je uvelike doprinio brzom okončanju kaznenog postupka, a posebno je cijenjeno pokazano žaljenje i kajanje, kao i spremnost preuzimanja odgovornosti za počinjenja djela, odnosno vlastito postupanje te je svojim držanjem pred sudom pokazao da je svjestan štetnosti svojih postupaka i njihovih posljedica. Sud je optuženiku olakotnim cijenio i okolnost da je jedini uzdržavatelj obitelji, a iskazujući i da je spreman na sve, pokazao je sudu želju da u budućnosti popravi svoje ponašanje. Nadalje, olakotnim je cijenjena i dosadašnja kaznena neosuđivanost, što sudu ukazuje da se radi o osobi koja je svoj život do sada usklađivala s normama kaznenog prava, međutim otegotnim mu je cijenjena prekršajna osuđivanost. Drugih otegotnih okolnosti sud nije našao. Sve olakotne okolnosti sudu ukazuju kako inkriminirano postupanje optuženika, premda je i trajalo određeno vrijeme, ipak ne predstavlja njegov uobičajen način ponašanja i odgoja djece.

10. Imajući na umu stoga sve utvrđene olakotne okolnosti te kumulativno ih cijenivši, sud je prilikom individualizacije kazne ocijenio iste u svom zbiru predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne ispod zakonom propisanog minimuma za kazneno djelo povrede djetetovih prava. Stoga je sud primjenom instituta ublažavanja kazne na temelju članka 48. KZ-a i članka 49. KZ-a optuženiku za svako od kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ-a utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po deset mjeseci, pa ga primjenom odredbi o stjecaju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Nadalje, sud je optuženiku na temelju odredbe članka 56. KZ-a izrekao uvjetnu osudu i to s dužim vremenom provjeravanja od četiri godine, cijeneći da će uvjetna osuda pod prijetnjom izvršenja kazne zatvora ako počini novo kazneno djela te pod uvjetom pridržavanja sigurnosne mjere psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ-a ostvariti svrhu kažnjavanja. Naime, sud smatra da će se ovako izrečenom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na počinitelja, ali i ostale da ne čine kaznena djela, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

11. Odluka o uračunavanju vremena uhićenja temelji se na odredbi članka 54. KZ- a te se optuženom MK u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 27. lipnja 2025. do 28. lipnja

12. Na temelju članka 70. stavka 1. i 2. KZ-a optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati tijekom trajanja roka provjeravanja uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da navedena sigurnosna mjera može trajati najdulje dvije godine. Naime, u konkretnom predmetu, kod optuženika se utvrđuje potreba za stručnom pomoći radi sprječavanja budućeg kaznenog ponašanja, ali i ukazivanju na odgovorno i društveno prihvatljivo postupanje u smislu roditeljske uloge. Stoga sud smatra da je upravo psihosocijalni tretman nužan mehanizam osiguravanja da optuženik pod stručnim nadzorom radi na boljoj kontroli vlastitog ponašanja, a u cilju ostvarivanja boljeg te pozitivnijeg odnosa s djecom. Sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana određena je uz uvjetnu osudu te će se izvršavati za vrijeme dijela roka provjeravanja, pri čemu ista može trajati najdulje dvije godine, sve pod prijetnjom opoziva uvjetne osude u slučaju kršenja obveze iz sigurnosne mjere (članak 58. stavak 5. KZ-a).

13. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 148. stavka 1. ZKP-a i članka 145. stavka 1. i stavka 2. točaka 1, 6. i 7. ZKP-a, pri čemu je cijenjeno da je optuženik osoba s visokim primanjima i dobrog imovnog stanja prema vlastitom iskazivanju, pa premda uzdržava dvoje maloljetne djece i suprugu, plaćanje troška kaznenog postupka neće dovesti do ugrožavanja njegove egzistencije niti egzistencije osoba koje je dužan uzdržavati. Upravo stoga mu je naloženo plaćanje paušalnog troška u iznosu od sto eura, koji trošak je dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude. Optuženik je dužan platiti i trošak opunomoćenika djece-žrtava, a s obzirom da isti nije poznat u trenutku donošenja odluke, o istome će sud donijeti posebno rješenje.

11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 12. siječnja 2026.

Sutkinja za mladež

Antonia Miočić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru na broj: KOz-DO-71/2025,

2. optuženi TK,

3. opunomoćenik oštećenika ŽK, odvjetnik u [adresa],

4. zz oštećenika LK,

5. u spis.