Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž R-89/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Zoranu Nikoliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB:51401063283, zastupanog po punomoćnici mr.sc. ZGĆ, dipl.iur., radi isplate odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, broj: Pr-181/2024-11 od 29. rujna 2025., 31. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Samostalna žalba tuženika od 9. lipnja 2025. izjavljena protiv raspravnog rješenja prvostupanjskog suda broj: Pr-181/2024 od 3. lipnja 2025. odbacuje se kao nedopuštena.

II. Prihvaća se žalba tuženika, te se preinačava rješenje (odluka o troškovima) sadržano u točki II. presude Općinskog suda u Splitu, broj: Pr-181/2024-11 od 29. rujna 2025. tako da odluka o troškovima postupka glasi:

"II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 656,25 eura na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od 29. rujna 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, broj: Pr-181/2024-11 od 29. rujna 2025. je suđeno:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.104,00 EUR-a neto za razdoblje od 01.01.2019.g. do 30.9.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 15,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31. 12. 2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023. g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 843,75 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena."

2. Raspravnim rješenjem Općinskog suda u Splitu od 3. lipnja 2025. u postupku broj Pr-181/2024 je "naloženo tuženiku u roku od 15 dana dostaviti platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidenciju o radnom vremenu (s točnim vremenom početka i završetka) za tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. rujna 2024. (čl. 233, stavak. 5. ZPP-a)".

3. Raspravno rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pr-181/2024 od 3. lipnja 2025. kojim je tuženiku naloženo da dostavi potrebnu dokumentaciju pobija žalbom (od 9. lipnja 2025.), tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava, što su žalbeni razlozi iz čl. 353. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a. Tuženik smatra da nisu bili ispunjene pretpostavke za usvajanje "manifestacijskog zahtjeva" jer tužitelj prije podnošenja tužbe nije od tuženika zatražio podatke/dokumentaciju potrebnu za uređenje tužbe, niti da je tuženik odbio ili ignorirao takav zahtjev tužitelja. Žalbom predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se tužitelju naloži da u određenom roku ili pruži dokaz da je prije podnošenja tužbe neuspješno od tuženika zatražio podatke potrebne za uređenje tužbe, ili da uredi tužbu na način da nekvalificirani, uopćeni kondemnatorni zahtjev iz stupnjeviti tužbe nadomjesti točno određenim kondemnatornim zahtjevom, podredno, da pobijano rješenje ukine u cijelosti i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Ta žalba tuženika je dostavljena drugostupanjskim sudom zajedno sa žalbom izjavljenom protiv pobijane presude.

4. Točku II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, broj: Pr-181/2024-11 od 29. rujna 2025., kojom točkom je odlučeno o troškovima postupka, pravovremenom i dopuštenom žalbom (od 2. listopada 2025.), pobija tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava, što su žalbeni razlozi iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023, 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP). Žalbom predlaže u biti preinačiti odluku o trošku na način da se ne dosudi trošak za sastav podneska od 11. travnja 2025. kao i da se ne odredi isplata troškova parničnog postupka na račun punomoćnika tužitelja (odvjetnika), a podredno da se ukine točka II. izreke pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Na žalbu protiv raspravnog rješenja prvostupanjskog suda broj: Pr-181/2024 od 3. lipnja 2025. nije odgovoreno.

6. Na žalbu izjavljenu protiv t očke II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, broj: Pr- 181/2024-11 od 29. rujna 2025 je odgovoreno. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra da ima pravo disponirati svojim tužbenim zahtjevom i zahtijevati isplatu putem svog punomoćnika – odvjetnika. Poziva se na odredbu čl. 95. stavak 1. točka 3. i čl. 97. stavak 1. ZPP-a, navodi da je u punomoći sadržano i izričito ovlaštenje svog punomoćnika da prima novac i novčane vrijednosti, a da je to izjavom potvrdio tužitelj i na ročištu od 16. srpnja 2025.

7. Samostalna žalba tuženika od 9. lipnja 2025. izjavljena protiv raspravnog rješenja prvostupanjskog suda broj: Pr-181/2024 od 3. lipnja 2025. je nedopuštena.

8. Žalba tuženika od 2. listopada 2025. izjavljena protiv točke II. izreke pobijane presude (odluka o troškovima parničnog postupka) je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

O žalbi tuženika izjavljenoj protiv pobijanog raspravnog rješenja:

9. Ovaj sud smatra da raspravno rješenje prvostupanjskog suda broj: Pr-181/2024 od 3. lipnja 2025. protiv kojeg je izjavljena žalba nema pravni značaj rješenja iz čl. 325.a stavak 1. ZPP (kao što to pogrešno smatra žalitelj), jer je očito prvostupanjski sud smatrao da se ne radi o osnovanom zahtjevu za donošenje takvog rješenja, pa je onda sukladno čl. 325.a stavak 2 ZPP-a i donio rješenje broj: Pr-181/2024-5 od 19. ožujka 2025. (l.s. 37) iz čl. 186.b stavak 4. ZPP-a kojim je naložio tužitelju da postavi određeni tužbeni zahtjev u roku od 8 dana upravo iz razloga jer tužiteljica nije ni tvrdila da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u smislu čl. 186.b ZPP-a, a da nije prethodno donio rješenje iz čl. 325.a stavak 1 ZPP-a. Naime, nakon što je tužiteljica postupila po tom rješenju i podneskom od 11. travnja 2025. (l.s. 42) uredila tužbu i postavila određeni novčani tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je donio pobijano raspravno rješenje kojim je naložio tuženiku dostavu potrebne dokumentacije. Stoga ovaj sud smatra da se tu radi o raspravnom rješenju iz čl. 233. stavak 1. ZPP-a, protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba (čl. 233. stavak 6. ZPP-a), a takvo se raspravno rješenje može pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke (čl. 378. stavak 2. ZPP-a). Stoga je samostalna žalba protiv tog raspravnog rješenja koju je izjavio tuženik nedopuštena, pa ju je sud odbacio kao nedopuštenu temeljem čl. 380. točka 1., u vezi s čl. 233. stavak 6, čl. 378. stavak 2. ZPP-a, te je odlučio kao u točki I izreke ovog rješenja.

O žalbi tuženika od 2. listopada 2025. izjavljenoj protiv točke II. izreke pobijane presude:

10. U ovoj fazi postupka sporna je visina dosuđenog parničnog troška u odnosu na podnesak tužiteljice od 11. travnja 2025., kao i je li prvostupanjski sud pravilno donio pobijanu odluku o parničnom trošku u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da parnični trošak isplati na račun punomoćnice tužiteljice.

11. U konkretnoj parnici radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. stavak 1. ZPP-a jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi 1.320,00 eura. Prema odredbi čl. 467. stavak 1. i 2. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. osim povrede iz čl. 354. stavka 2. točka 3. ZPP-a, te se presuda ne može pobijati radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja (čl. 370 ZPP-a), a o žalbi protiv presude u sporu male vrijednosti odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskog suda.

12. Ispitujući pobijano rješenje (prema odredbi članka 129. stavka 5. ZPP-a, odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem) i postupak koji je prethodio njegovu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2., u vezi s člankom 381. ZPP- a, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354, st. 2, točaka 2,4,8,9, 13 i 14 ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Valja reći da se ovdje radi o sporu male vrijednost (čl. 458. stavak 1 ZPP-a), pa ovaj sud nije ovlašten razmatrati žalbene navode o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, koje tuženik ne konkretizira već samo paušalno navodi. Međutim, ovaj sud smatra da je pobijanim rješenjem pogrešno primijenjeno materijalno pravo (čl. 356. ZPP-a) na koju povredu u žalbi osnovano ukazuje tuženik kada je tužiteljici kao parnični trošak priznata odvjetnička nagrada za sastav podneska od 11. travnja 2025., koji je podnesak pogrešno smatran radnjom tužiteljice koja je bila potrebna za vođenje parnice.

13. Tuženik dakle pobija odluku u dijelu kojim mu je naloženo da parnični trošak isplati na račun punomoćnice tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić, smatrajući da taj iznos treba platiti tužiteljici, a ne njezinoj punomoćnici.

14. Međutim, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nema zapreke da prvostupanjski sud ne prihvati takav tužbeni zahtjev tužiteljice da joj se dosuđeni parnični trošak isplati na račun njezine punomoćnice.

15. Odredbom članka 94. stavka 1. ZPP-a propisano je da opseg punomoći određuje stranka, a prema članku 95. stavku 1. točki 3. ZPP-a, ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove.

16. Nadalje, odredbom članka 164. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) propisano je da se obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik, a tužiteljica je u punomoći koju je izdala 5. veljače 2024. (l.s. 5) izričito ovlastila svoju odvjetnicu Martinu Radić Šunjić primiti novac i novčane vrijednosti, čime je ovlastila odvjetnicu primiti ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka od tuženika u korist tužiteljice. Pored toga je tužiteljica i na ročištu glavne rasprave od 16. srpnja 2025. izričito na sudski zapisnik izjavila da je ovlastila punomoćnicu Martinu Radić Šunjić, odvjetnicu u Splitu da na svoj račun primi parnični trošak (l.s. 58).

17. Stoga, kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoje ograničenja u nekoj kogentnoj normi, a iz priložene punomoći proizlazi da je tužiteljica opunomoćila odvjetnicu i za primitak novca, odnosno dosuđenih troškova postupka, sasvim je jasno da je takav zahtjev tužiteljice osnovan, te su žalbeni navodi u tom pravcu neosnovani.

18. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tuženika da je sastav podneska tužiteljice od 11. travnja 2025. pogrešno smatran radnjom tužiteljice koja je bila potrebna za vođenje parnice. Naime, do tog podneska je došlo zbog toga što tužiteljica odmah u tužbi nije naznačila visinu tužbenog zahtjeva (a ni vrijednost predmeta spora), a niti je tvrdila da joj tuženik ne želi dati podatke kojima raspolaže a koji su tužiteljici bili potrebni za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva. Iz tog razloga je od suda i pozvana da uredi tužbu, što je tužiteljica i učinila u ostavljenom roku bez podataka pribavljenih od tuženika, što ukazuje na to da je to mogla odmah učiniti prilikom podnošenja tužbe. Stoga je tu procesnu situaciju sama tužiteljica izazvala, a do koje nije moralo doći pa taj podnesak ovaj sud, temeljem čl. 155 ZPP-a smatra nepotrebnim za vođenje ove parnice, neovisno o tome što je tužiteljica sudskim rješenjem pozvana na uređenje tužbe koju je sud smatrao neurednom.

19. Prvostupanjski sud je tužiteljici za tu radnju priznao pobijanim rješenjem 75 bodova po tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljem tekstu OT), po vrijednosti boda od 2,00 eura (tbr. 54 OT) i uvećano za 25% na ime PDV-a (tbr. 46 OT) što ukupno iznosi 187,50 eura, za koji iznos valja umanjiti ukupno dosuđeni parnični trošak u pobijanom rješenju ( 843,75 - 187,50), pa parnični trošak koji pripada tužiteljici jest u iznosu od 656,25 eura.

20. Iz navedenih razloga, trebalo je žalbu tuženika prihvatiti u tom dijelu i preinačiti odluku o trošku u pobijanom dijelu, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a i odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

21. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. vezi s čl. 381. stavak 1 ZPP-a), pa je stoga odučeno kao u točki III. izreke.

Dubrovnik, 31. prosinca 2025.

Sudac:

Zoran Nikolić