Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kzd-53/2019-147

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, sudac za mladež Petra Primc, kao sudac pojedinac, uz sudjelovanje zapisničarke Bojane Ahel, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PV, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, broj KMP-DO-54/19

od 28. svibnja 2019., a zbog kaznenih djela iz čl. 179. a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, dalje KZ/11), nakon održane javne rasprave zaključene 29. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenice u ODO Rijeka SV, okrivljenika PV i braniteljice okrivljenika Laure Brajković, odvjetnice iz [adresa], te javne objave 31. prosinca 2025. u nenazočnosti ODO Rijeka, okrivljenika PV te braniteljice okrivljenika Laure Brajković, odvjetnice iz [adresa], donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca P i majke S, rođ. U, rođ. **.**.1968. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, razveden, otac četvoro djece, sa završenom srednjom trogodišnjom školom, po zanimanju mehaničar, sa prebivalištem u [adresa], suvlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta, vojsku služio u JNA, sudionik Domovinskog rata, bez čina, bez odlikovanja, zaposlen, sa mjesečnim primanjima od oko 700,00 eura

k r i v  j e

što je

1) dana 15. prosinca 2018. godine oko 19,30 sati na katu obiteljske kuće na adresi u [adresa], u nakani neposrednog ulijevanja straha i nespokojstva u alkoholiziranom stanju u nazočnosti djece UV (rođ. 2010.) i ĆV (rođ. 2012.) obratio se supruzi DV riječima: „ „Zaklat ću te i dignut ću kuću u zrak!", kojim postupanjem je kod supruge izazvao opravdan osjećaj straha i ugroženosti za svoj život i život svoje djece,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njega usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

2) u vremenskom periodu od konca 2015. godine pa do 11. studenog 2016. godine kao otac mlt. kćerke CV (rođene **.**.1998.) u vremenskom periodu od konca 2015. godine pa do 14. prosinca 2018. godine kao otac mlt. UV (rođene 2010. godine) i mlt. ĆV (rođene 2012. godine) u mjestu kao pod točkom 1., premda svjestan da time negativno utječe po pravilan psihofizički razvoj djece, pa na to pristajući svakodnevno u alkoholiziranom stanju, u nazočnosti ove djece, obraćao se supruzi DV pogrdnim riječima: "kurvo", "droljo", te učestalo verbalno i fizički napadao DV, sve u nazočnosti mlt. CV, mlt. UV i mlt. ĆV, a djeci govorio da su kopilad, maloljetnoj CV da joj je bolje da ju je majka pobacila, da bi neutvrđenog dana koncem 2015. godine mlt. CV rukom je uhvatio za vrat te je podigao sa poda, zbog čega je ista ostala bez zraka, a kojim svojim postupanjem je djecu uznemiravao, i kod njih izazvao osjećaj straha, bespomoćnosti i osobne ugroženosti, a kod mlt. ĆV noćno mokrenje i glavobolje,

dakle, zlostavio troje djece,

u vremenskom periodu od 11. studenog 2016. godine pa do dana 14. prosinca 2018. godine gotovo svakodnevno, u alkoholiziranom stanju, protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, premda svjestan da punoljetne kćeri dovodi u ponižavajući položaj pa na to pristajući, vrijeđao i omalovažavao svoju kćerku ŠV (rođenu **.**.1997.), te svoju kćerku CV (rođenu **.**.2018.), obraćajući im se pogrdnim riječima pa tako navodeći da su "kurve, iscjedci", "kopilad", a kojim svojim postupanjem je kod ovih izazvao bespomoćnost i poniženje, kao što je i fizički napadao DV, navodeći kako će je staviti u invalidska kolica, kojom prigodom je kod DV izazvao osjećaj bespomoćnosti i poniženja,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod tri člana obitelji izazvao strah za svoju sigurnost i sigurnost njemu bliskih osoba i doveo ih u ponižavajući položaj,

u vremenskom periodu od 15. prosinca 2018. godine pa do 04. siječnja 2019. godine odnosno od trenutka kad je DV sa djecom UV (rođenoj 2010. godine) te ĆV (rođenoj 2012. godine) smještena u sigurnu kuću s istom nastojao uporno uspostaviti neželjeni kontakt te ju je u šest navrata pokušao kontaktirati putem svog mobitela pozivnog broja [broj telefona] pozivajući je njezin mobilni telefon broja [broj telefona], a na koje pozive mu se DV nije javljala, nakon čega joj je 16. prosinca 2018. godine počeo slati SMS poruke uvredljivog sadržaja pišući joj kakva je ona majka da je sa dugim cijevima (misleći na spolni organ), da je psiho neka mu opere čarape i da će joj to platiti, da se ista zbog straha i uznemirenosti dana 19. prosinca 2018. godine morala obratiti Hrvatskom telekomu kako bi blokirala njegove pozive i SMS poruke,

dakle, ustrajno i kroz dugo vrijeme sa osobom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i time kod nje izazvao strah za njezinu sigurnost, a djelo je počinjeno u odnosu na bračnog druga,

pa se okrivljenik PV zbog počinjenja jednog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 opisanog u točki 1. izreke osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 3 (TRI) MJESECA

pa se okrivljenik PV zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu mlt. CV opisanog u točki 2. izreke presude, osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

pa se okrivljenik PV zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu mlt. UV opisanog u točki 2. izreke presude, osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

pa se okrivljenik PV zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu mlt. ĆV opisanog u točki 2. izreke presude, osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

pa se okrivljenik PV zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji iz čl. 179 a. KZ/11 na štetu ŠV opisanog u točki 3. izreke osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

pa se okrivljenik PV zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji iz čl. 179 a. KZ/11 na štetu CV opisanog u točki 3. izreke osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

pa se okrivljenik PV zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasiljem u obitelji iz čl. 179 a. KZ/11 na štetu DV opisanog u točki 3. izreke osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

pa se okrivljenik PV zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode

- nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. KZ/11 opisanog u točki 4. izreke osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 3 (TRI) MJESECA

a na temelju čl. 51. KZ/11 okrivljenik PV se osuđuje na

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 2 (DVA) MJESECA.

II. Na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11, okrivljeniku PV izriče se

DJELOMIČNO UVJETNA OSUDA

na način da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku PV u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja 23. veljače 2019. do 25. veljače 2019. godine, te od 15. svibnja 2019. do 12. studenoga 2019., kada je istražni zatvor ukinut.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025, 13/2026 dalje: ZKP/08) nalaže se okrivljeniku PV naknaditi trošak ovog kaznenog postupka i to iznos paušala u visini od 200,00 eura (dvjesto eura), u roku 15 dana, od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podnijelo je 28. svibnja 2019. optužnicu pod brojem KMP-DO-54/19 protiv okrivljenika PV (dalje: okrivljenik) zbog učina kaznenih djela činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci ove presude.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za učin kaznenih djela za kojih ga se optužbom tereti, a svoju obranu iznio je na kraju dokaznog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka pročitan je ispis poruka od 14. prosinca 2018. i 16. prosinca 2018., pročitana je presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. 22 Pp-J-1590/19 od 21. prosinca 2018., dopis Hrvatskog Telekoma d.d. od 19. prosinca 2018., pročitana je potvrda o privremenom oduzimanju predmeta br. 01108735 od 20. siječnja 2019. sa zapisnikom i reproduciran je DVD snimak sa lista 50-51, pročitani su optužni prijedlozi podnijeti Prekršajnom sudu u Rijeci od strane III. PP Rijeka, presuda Prekršajnog suda u Rijeci od 08. rujna 2016., izvješće CZSC od 06. travnja 2017. i 30. lipnja 2016. te zapisnik o ispitivanju svjedokinja sa dokaznog ročišta ŠV, CV i DV. Na raspravi pred sudom ispitane su svjedokinje KV i DV **.**.2019., na raspravi su saslušane 09. rujna 2019. svjedokinje CV i ŠV, na raspravi je 25. rujna 2019. godine saslušan svjedok OV, na raspravi 11. listopada 2019. saslušan je svjedok MV, na raspravi je saslušana 24. listopada 2019. svjedokinja dr. PVH, izvršen je uvid u zdravstveni karton na listovima 245 do 294 spisa, na raspravi je saslušana 7. studenoga 2019. svjedokinja VV, na raspravi je saslušana 26. studenoga 2019. svjedokinja dr. AV, na raspravi je 20. listopada 2022. saslušan svjedok ČV, izvršen je uvid u dopise CZSS Rijeka od 24. svibnja 2022., izvješće Zavoda za neurologiju i dječju psihijatriju s lista 383 spisa te izvješća UZOR-a od 12. svibnja 2022., na raspravi je saslušana 6. travnja 2023. svjedokinja LV, na raspravi 24. siječnja 2025. je saslušana svjedokinja SVH, pročitana je dokumentacija HZSR od 5. veljače 2025. i prilozi, te su na raspravi 29. listopada 2025. saslušani svjedoci UVH i NV. Na kraju dokaznog postupka okrivljenik je iznio svoju obranu te je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

Kaznena prijava podnesena je 4. siječnja 2019. godine u Trećoj policijskoj postaji Rijeka od strane DV.

4. Svjedokinja DV na raspravi održanoj 30. kolovoza 2019. iskazivala je da je okrivljenik posljednje dvije godine svakodnevno konzumirao alkohol. Također je navela da je okrivljenik u razdoblju 2016./2017. radio u Njemačkoj, pri čemu je u početku ondje boravio mjesec do mjesec i pol dana, dok se kasnije njegov boravak sveo na svega nekoliko dana. U odnosu na točku 1. iskazivala je da su predmetnom događaju bile prisutne njihove kćeri ĆV i UV. Navela je da je okrivljenik došao kući u alkoholiziranom stanju te joj rekao da će je zaklati i dignuti kuću u zrak, zbog čega su ona i kćeri bile u strahu. Iskazivala je da je smatrala kako bi okrivljenik mogao ostvariti prijetnje, imajući u vidu raniji događaj kada ju je pokušao baciti s balkona, zbog čega je prekršajno bio kažnjen. U odnosu na točku 2. navela je da ju je okrivljenik najprije povremeno, a potom svakodnevno nazivao psihom, kurvom, kravom i droljom te fizički napadao na način da ju je gurao, šamarao i udarao nogom, a sve u prisutnosti djece UV, ĆV i CV. Iskazivala je da je djeci govorio da su kopilad i da će ih staviti u dom, a da je jednom prilikom, kada se CV vratila iz škole i zbog prethodnih prepirki nije htjela pozdraviti okrivljenika, uhvatio CV za vrat i stiskao ju sve dok nije pocrvenjela, nakon čega je ona reagirala tako da je skočila na njega i izgrebla ga. Navela je da su ona i djeca zbog takvog ponašanja bili u strahu. Također je navela da je ĆV u spornom razdoblju zbog ponašanja okrivljenika imala noćno mokrenje, glavobolje i poteškoće s koncentracijom u školi, što je primijetila i njezina učiteljica, te da je zbog glavobolja s njom odlazila na liječničke preglede, gdje joj je dijagnosticiran stres. Nadalje je navela da je okrivljenik CV govorio da bi bilo bolje da ju je pobacila te da su joj djeca rekla kako ih je okrivljenik znao ošamariti kada bi ih čuvao, a UV i ĆV govorio da će ubiti njihovu majku ako mu se budu požalile. U odnosu na točku 3. navela je da je okrivljenik CV i ŠV vrijeđao govoreći im da su kurve, iscjedci i kopilad, da je tražio da se napravi DNK analiza radi utvrđivanja očinstva te da joj je prijetio da će je prebiti, slomiti joj vilicu i potom je voziti u invalidskim kolicima po selu. Iskazivala je da su se zbog takvog ponašanja djeca i ona osjećala ugroženo, nemoćno i poniženo. U odnosu na točku 4. navela je da ju je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju u više navrata pokušavao kontaktirati, na koje pozive mu se nije javljala, te da joj je slao SMS poruke u kojima ju je vrijeđao nazivajući je psihom i govoreći da je s „dugim cijevima“, misleći pritom na drugu osobu. Navedeno je potkrijepljeno i dopisom Hrvatskog telekoma d.d. od 19. prosinca 2018. godine te ispisom SMS poruka poslanih DV od strane okrivljenika.

5. Svjedokinja KV na raspravi održanoj 30. kolovoza 2019. iskazivala je da je okrivljenik nakon sklapanja braka počeo puno piti, te da se sa suprugom odselio od njegove majke zato što su odnosi s navedenom bili loši, kao i odnosi između supružnika. Navela je da je od okrivljenikove majke čula da je policija dolazila na intervenciju, a od samog okrivljenika da je njegova supruga ishodovala zabranu pristupa te da se on vratio na adresu za vrijeme dok je na snazi bila zabrana pristupa.

6. Svjedokinja ŠV na raspravi održanoj 9. rujna 2019. u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) iskazivala je da je primila poruku od sestre UV u kojoj je navedena rekla da ju je bilo strah i da je majka bila zvala policiju jer su se roditelji svađali. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2) iskazivala je da je okrivljenik posljednjih nekoliko godina svakodnevno konzumirao alkohol te da je unazad dvije do tri godine radio u Njemačkoj, pri čemu je otprilike polovicu godine boravio tamo, a polovicu u Republici Hrvatskoj. Navela je da je bila prisutna kada je okrivljenik vrijeđao majku govoreći joj da je kurva, glupa i da okolo šara te da ju je znao fizički napadati u prisutnosti sve djece tako što ju je naguravao i šamarao. Iskazivala je da je okrivljenik govorio da njezina sestra CV nije trebala biti rođena te da je spominjao pobačaj. Navela je da se sjećala događaja kada je došlo do prepirke između CV i okrivljenika, kojom prilikom ju je okrivljenik podigao i uhvatio za vrat, a ona i majka su vikale da je spusti, nakon čega je to i učinio. Iskazivala je da je sestra ĆV često imala glavobolje i povremeno mokrila u krevet, najčešće kada je okrivljenik bio prisutan u kući, te da joj je ĆV rekla kako je uzrok tome bio strah od okrivljenika. Iskazivala je da se zbog okrivljenikovog ponašanja osjećala tužno te da ga se bojala kada je bio pod utjecajem alkohola, dok je, kada je bio trijezan, bio sasvim drugačiji čovjek. U odnosu na točku 3) navela je da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju, u alkoholiziranom stanju vrijeđao nju i CV govoreći im da su kurve, govna, niškoristi, iscjedci i kopilad, zbog čega se osjećala poniženo i loše. U odnosu na točku 4) iskazivala je da je okrivljenik putem poruke tražio da ĆV čestita rođendan te pokušavao doći do navedene i poslati joj čokoladu. Iskazivala je da joj je majka rekla kako ju je u tom razdoblju okrivljenik zvao na mobitel i slao joj poruke.

7. Svjedokinja CV na raspravi održanoj 9. rujna 2019. u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) iskazivala je da joj je majka poslala poruku da se nešto dogodilo i da je otišla od kuće. Također je iskazivala da joj je majka rekla da više ne može trpjeti okrivljenikovo ponašanje, da joj je svakodnevno govorio da će je ubiti te da će je staviti u invalidska kolica, a da je navedeno više puta bilo rečeno i pred njom. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2) iskazivala je da je okrivljenik posljednjih nekoliko godina gotovo svakodnevno konzumirao alkohol, a da je, kada je u rijetkim slučajevima bio trijezan, bio normalan. Navela je da je u Njemačkoj radio godinu i pol do dvije godine, pri čemu bi mjesec i pol dana boravio u [adresa], a dva tjedna u Republici Hrvatskoj, dok bi ponekad u Republici Hrvatskoj boravio i kraće. Iskazivala je da je okrivljenik svakodnevno vrijeđao majku govoreći da će joj razrezati pičku nožem, baciti bombu na kuću, da je kurva i drolja, te da ju je znao ošamariti i udariti nogom, a da su tome bile prisutne UV i ĆV. Navela je da je UV, ĆV i njoj govorio da su kopilad, u prosjeku jednom tjedno. Iskazivala je da joj je rekao kako bi bilo bolje da ju je majka pobacila te da od nje nije bilo nikakve koristi. Navela je da se jednom prilikom, kada je bila prisutna i njezina sestra ŠV, posvađala s okrivljenikom, kojom prilikom ju je uhvatio za vrat i podigao, nakon čega je reagirala majka koja se nastavila svađati s njim, dok je ona otišla u sobu. Iskazivala je da je ĆV, kada bi čula svađe, učestalo mokrila u krevet i imala glavobolje. Navela je da se zbog ponašanja okrivljenika osjećala kao da je najgore dijete i da je kriva za sve te da se okrivljenika bojala. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 3) navela je da je okrivljenik njoj i ŠV svakodnevno govorio da su kurve, iscjedci i kopilad, a da je njihovoj majci govorio da će joj polomiti kosti i staviti je u invalidska kolica. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 4) navela je da joj je majka rekla kako joj je otac slao poruke te da je zbog toga uzela drugi mobitel.

8. Svjedok OV na raspravi održanoj 25. rujna 2019. iskazivao je da je susjed okrivljenika. Naveo je da mu je po pričanju susjeda bilo poznato da odnosi između okrivljenika i njegove supruge nisu bili idealni te da mu se supruga navedenog bila požalila da je nagao. Iskazivao je da mu je bilo poznato da je okrivljenik znao boraviti u [adresa] po šest mjeseci tijekom godine, s time da je unutar tog razdoblja po mjesec dana znao boraviti u [adresa], nakon čega bi ponovno otišao u Njemačku, a potom se znao vratiti nakon tjedan dana boravka u Republici Hrvatskoj. Naveo je da je, s obzirom na to da je živio pored kuće okrivljenika, znao čuti galamu i viku od strane oboje supružnika. Iskazivao je da mu je bilo poznato da okrivljenik nije imao prisan odnos sa starijom kćeri, dok je s dvije mlađe kćeri uvijek bio zajedno.

9. Svjedok MV na raspravi održanoj 11. listopada 2019. iskazivao je da je blizak prijatelj okrivljenika. Naveo je da mu je bilo poznato da je okrivljenik tijekom prethodne godine radio u Njemačkoj i Belgiji u intervalima te da je povremeno boravio u inozemstvu, a povremeno kod kuće. Iskazivao je da je odnos okrivljenika prema supruzi i djeci bio korektan kada je dolazio kod njega. Naveo je da nije vidio nikakvih trzavica između navedenog i njegove djece, posebice mlađe. Iskazivao je da mu se okrivljenik povjerio kako se nešto mijenja u odnosu između njega i njegove supruge te da je, prema njegovim navodima, supruga rekla da je okrivljenik maltretirao djecu.

10. Svjedokinja PVH na raspravi održanoj 24. listopada 2019. iskazivala je da je bila pedijatrica mlt. ĆV te da nije bilo evidentirano postojanje poteškoća s noćnim mokrenjem u razdoblju od kraja 2015. do studenoga 2016. godine. Iskazivala je da joj se majka u kolovozu 2018. godine prvi put obratila zbog Marijinih glavobolja, nakon čega je dijete bilo upućeno na preglede, te da je iz nalaza psihologa i neuropedijatra proizlazilo da se radi o tenzijskim glavoboljama povezanim sa visoko stresnom obiteljskom situacijom. Nadalje je iskazivala da je ĆV u rujnu 2017. godine, a potom ponovno u prosincu 2018. godine, bila dijagnosticirana infekcija mokraćnog sustava. Navela je da joj je okrivljenik bio poznat jer je zajedno s majkom, ali i samostalno, dovodio djecu na liječničke preglede. Iskaz navedene svjedokinje potkrijepljen je kompletnom preslikom zdravstvenog kartona za mlt. ĆV sa lista 245 do 294 spisa.

11. Svjedokinja VV na raspravi 7. studenog 2019. iskazivala je da je DV zajedno s djecom, UV i ĆV, od prosinca 2018. godine boravila u Sigurnoj kući. Iskazivala je da je DV govorila o nasilju koje je okrivljenik počinio prema njoj, dok su UV i ĆV izražavale strah od oca te u početku nisu iskazivale želju za susretima s njim. Navela je da su djeca opisivala događaje iz obitelji, pri čemu su govorili da je otac tukao majku, gađao je daljinskim upravljačem te učestalo konzumirao alkohol a zbog čega su osjećali strah i napetost. Istaknula je da tijekom većeg dijela boravka u Sigurnoj kući djeca nisu tražila susrete s ocem, osim što je UV pred kraj boravka pitala kada će ga vidjeti, te da DV nikada nije branila kontakte djece s ocem.

12. Svjedokinja AV na raspravi održanoj 26. studenoga 2019. iskazivala je da je mlt. ĆV bila upućena na psihodijagnostičku obradu te da su tijekom procjene bili dobiveni podaci koji su upućivali na obiteljsko nasilje, pri čemu nije bio njezin zadatak utvrđivati uzrok glavobolja. Navela je da je ĆV u razgovoru vezano uz odnos s ocem iskazala da teško podnosi situaciju, da osjeća strah te da otac ružno govori o majci. Svjedok ČV na raspravi održanoj 20. listopada 2022. iskazivao je da je u prijateljskim odnosima s okrivljenikom. Naveo je da je, prema njegovom mišljenju, odnos okrivljenika i njegove djece bio dobar te da nikada nije stekao dojam da bi se supruga ili djeca bojale okrivljenika. Iskazivao je da mu je okrivljenik znao reći da se njegova supruga znala čudno ponašati te da je primijetio kako to više nije bilo „to“. Iskazivao je da je okrivljenik tijekom 2018. i 2019. godine otišao raditi u inozemstvo na njegov nagovor, jer je smatrao da bi se time stabilizirali odnosi u obitelji. Naveo je da su zajedno u inozemstvu u pravilu radili oko mjesec i pol dana, nakon čega bi otprilike tjedan dana boravili u [adresa], a potom bi se ponovno vraćali na rad u inozemstvo.

13. Svjedokinja ĆVH na raspravi održanoj 6. travnja 2023. iskazivala je da joj je bilo poznato da su se održavali osobni odnosi okrivljenika i djece u Obiteljskom centru, da je majka dovodila djecu, ali i da djeca nikada nisu ušla u Obiteljski centar. Iskazivala je da je prije otprilike sedam godina zajedno s kolegicom UVH otišla na hitnu intervenciju na adresu prebivališta na [adresa] jer je navodno došlo do nasilja u obitelji, pri čemu je tamo bila supruga okrivljenika, dok okrivljenika nije bilo. Iskazivala je da je okrivljenik svaki puta po povratku iz Njemačke dolazio na savjetovanje s problemom da ne može doći do svoje djece, te da su razgovarali o tome kako bi se trebao ponašati i što bi mogao učiniti kako bi situacija bila drugačija. Iskazivala je da ona nikada nije razgovarala s djecom te da se supruga okrivljenika nikada nije obraćala Obiteljskom centru.

14. Svjedokinja SVH na raspravi održanoj 24. siječnja 2025. iskazivala je da je tijekom 2021. godine, kao djelatnica Podružnice obiteljskog centra pri Centru za socijalnu skrb, bila voditeljica nadzora osobnih susreta okrivljenika s djecom, pri čemu je njezina uloga bila pratiti i evidentirati tijek susreta. Navela je da su se susreti trebali održavati jednom mjesečno u trajanju od jednog sata, ali da se dio susreta nije ostvario zbog otkazivanja od strane majke ili nedolaska okrivljenika. Iskazivala je da su djeca prije prvog službenog susreta u razgovoru s njom navela kako se vesele susretu s ocem, dok su na samom susretu odbila ostvariti kontakt s njim, uz napomenu da je UV tom prilikom ipak prišla ocu i pozdravila ga. Nadalje je navela da su djeca tijekom jednog od narednih susreta iskazala kako se boje oca i da ih je tukao, o čemu je obavijestila nadležni centar. Iskazivala je da nije imala priliku razgovarati s djecom nasamo jer je majka bila prisutna tijekom susreta te da je stekla dojam kako njezin stav prema okrivljeniku utječe na ponašanje djece i njihovo odbijanje susreta. Navela je da tijekom niti jednog susreta nije primijetila da bi okrivljenik bio pod utjecajem alkohola te da je kod njega uočila nastojanje da ostvari kontakt s djecom i teškoće zbog njihova neostvarenja. Dodala je da joj djeca nikada nisu navela da smatraju kako bi ih otac pratio. Navedeni iskaz svjedokinje potkrijepljen su izvješćima HZSR o provedbi osobnih susreta okrivljenika sa djecom.

15. Svjedokinja UVH na raspravi održanoj 29. listopada 2025. iskazivala je da joj je okrivljenik poznat iz vremena rada u HZSR Rijeka te da je DV zajedno s djecom bila smještena u sigurnu kuću. Navela je da joj je DV u razgovorima spominjala nasilje od strane okrivljenika, a okrivljenik da joj je negirao navode o nasilju i iskazivao želju za ostvarivanjem kontakta s djecom. Nadalje je navela da je UV pokazivala strah prema ocu te da je jednom prilikom izjavila kako se boji oca jer je osjetila miris alkohola. Iskazivala je da je s djecom razgovarala bez prisutnosti majke te da nije stekla dojam da majka utječe na njihovu odluku da ne viđaju oca. Navela je da joj djeca nikada nisu rekla da je otac bio nasilan prema njima, kao i da tijekom razgovora s okrivljenikom nije primijetila znakove alkoholiziranosti.

16. Svjedok NV na raspravi održanoj 29. listopada 2025. iskazivao je da je okrivljenika upoznao kao provoditelj psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji u udruzi UZOR. Iskazivao je da je imao posredna saznanja o navodima DV o nasilju i prijetnjama od strane okrivljenika te da je tijekom razgovora s navedenim stekao dojam kako je umanjivao vlastite postupke vezane uz nasilje i konzumaciju alkohola. Naveo je da nije razgovarao s djecom niti neposredno sudjelovao u njihovom tretmanu, već je o tome imao saznanja od kolegica. Istaknuo je da tijekom provođenja tretmana nije primijetio da bi okrivljenik dolazio pod utjecajem alkohola.

17. Iz izvješća UZOR-a od 12. svibnja 2022., Zavoda za neurologiju i dječju psihijatriju KBC Rijeka od 17. svibnja 2022. godine te dopise CZSS Rijeka od 24. svibnja 2022. proizlazi da su ĆV i UV imale strah od okrivljenika. Navedeno je da je mlt. UV imala izraženu anksioznost, da je pokazivala agresivnost u ponašanju, nemogućnost nošenja sa stresnim situacijama i da se protivila susretima s okrivljenikom dok je mlt. ĆV imala glavobolje, noćne more i povremenu enurezu.

18. Iz izvješća Centra za socijalnu skrb Rijeka od 30. lipnja 2016. te 06. travnja 2017. godine proizlazi da je bilo evidentirano nasilje u obitelji i da je okrivljenik bio upozoren da se suzdrži od nasilnog ponašanja, pogotovo u prisutnosti maloljetne djece. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje ŠV na dokaznom ročištu proizlazi da je bila nazočna situacijama u kojima je okrivljenik u više navrata vrijeđao njezinu majku, prigovarao joj da ga vara te joj prijetio da će je rasporiti nožem i da će ih sve uništiti. Navela je da se takav način komunikacije okrivljenika prema majci događao u razdoblju posljednjih godinu do dvije dana. Nadalje je iskazivala da je u razdoblju od 2016. do 2018. godine bilo situacija u kojima se okrivljenik iskaljivao na CV, govoreći joj da je „kopile“, da se „kurva“ , te je navela da ju je jednom prilikom, u njezinoj i majčinoj prisutnosti, uhvatio za vrat, podigao u zrak i gušio, zbog čega su ga ona i majka molile da je pusti. Navela je da se okrivljenik na isti način ponašao i prema njoj, osobito kada je bio pod utjecajem alkohola tako da ju je učestalo vrijeđao da je glupača, kurva te da bi bilo bolje da se „izdrkao u koprive“. Iskazivala je da je takvo negativno ponašanje okrivljenika bilo prisutno od 2016. godine pa nadalje te da ga se bojala. Nadalje je navela da je tijekom posljednje dvije godine okrivljenik, prema njezinoj procjeni, više vremena provodio radeći izvan Republike Hrvatske nego kod kuće.

19. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje CV na dokaznom ročištu proizlazi da je navedena iskazivala kako ju je okrivljenik fizički napao dok je pohađala drugi razred srednje škole, na način da ju je rukom uhvatio za vrat, podigao i gušio jer ga nije pozdravila po dolasku kući, a da je daljnji napad spriječila njezina majka. Navela je da navedeni događaj nisu prijavili policiji jer su se bojale okrivljenika. Nadalje je iskazivala da ju je okrivljenik kažnjavao udaljavanjem i zabranom objedovanja za zajedničkim stolom, prijetio joj izbacivanjem iz kuće, a da se takvo postupanje tijekom posljednje dvije do tri godine učestalo ponavljalo. Navela je da je bila nazočna kada je okrivljenik fizički napadao njezinu majku, šamarao je, pokušao baciti s balkona, optuživao da ga vara i da ima ljubavnika. Iskazivala je da je okrivljenik alkohol konzumirao svakodnevno. Nadalje je navela da joj je okrivljenik često govorio kako bi bilo bolje da ju je majka pobacila i da je samo smetnja u životu, kao i da je učestalo izražavao sumnju da nijedno od njegove djece nije njegovo te govorio da će napraviti DNK analizu. Iskazivala je i da se ĆV nakon većih svađa, tijekom kojih bi u kuću dolazila policija, zbog straha znala pomokriti u krevet. Navela je da je okrivljenik njezinoj majci prijetio da će je ubiti, dići kuću u zrak, da neće živjeti u kući ako on u njoj ne bude živio te da će joj, ako utvrdi da ga vara, „izbiti pičku“. Na kraju je iskazivala da je okrivljenik više vremena boravio na radu u Saveznoj Republici Njemačkoj nego u Republici Hrvatskoj.

20. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje DV na dokaznom ročištu proizlazi da je navedena iskazivala da ju je okrivljenik psovao i omalovažavao, govorio joj da je kurva i da je bude udavio, bio fizički nasilan te jednom prilikom da ju je pokušao baciti s balkona, a sve to u prisutnosti njihove djece, te da je u posljednje dvije do tri godine došlo do intenziviranja takvog ponašanja prema njoj i djeci. Iskazala je da je okrivljenik starije kćeri nazivao „kurvama“ i „iscjedcima. Navela je da smatra kako se događaj u kojem je gušio CV dogodio zato što ga nije htjela pozdraviti prilikom dolaska kući. Nadalje je iskazala da je od najmlađih kćeri saznala kako im je okrivljenik prijetio ukoliko budu govorile o svemu što se događalo dok ih je on čuvao, kao i da je saznala da je prijetio da će nju ubiti. Iskazala je da, iako je boravila u sigurnoj kući od okrivljenika je primala poruke, zbog čega je bila prisiljena putem operatera onemogućiti daljnje kontakte. Navela je da je ĆV imala glavobolje za koje je liječničkim pregledima bilo utvrđeno da su posljedica pretrpljenih traumi, da je zbog šamaranja posljedično mokrila u krevet, a da se kod UV stres bio manifestirao kroz grizenje noktiju. Iskazala je da je okrivljenik najmlađe kćeri vrijeđao nazivajući ih „kopiladi“, govoreći im da ne zaslužuju živjeti s njom te da je nikakva majka.

21. Okrivljenik prilikom prvog ispitivanja dana 24. veljače 2019. godine nije iznosio obranu, odgovarao na pitanja niti priznao učin kaznenih djela za koje ga se tereti, dok je na raspravi u svojoj obrani iskazivao da mu je žao zbog cijele situacije, ali da smatra kako je sve bilo pogrešno prikazano. Naveo je da nijedan navod iz činjeničnog opisa optužbe nije istinit. Nadalje je naveo da je u prosincu 2016. godine otišao raditi u Njemačku, a da je po povratku započelo učestalo pozivanje policije. Iskazivao je da je bivša supruga tukla djecu i loše se odnosila prema njima, te da mu je jednom prilikom CV bila poslala poruku da nemaju što jesti. Iskazao je da je djeci govorila kako im ne šalje novac, zbog čega im je po povratku kući pokazao bankovne izvatke iz kojih je bilo vidljivo da je novac bio uplaćen. Osporavao je da je ikada prijetio bivšoj supruzi ili da je psihički odnosno fizički zlostavljao svoje kćeri. Naveo je da je tijekom inkriminiranog razdoblja neprekidno boravio u inozemstvu po dva do tri mjeseca, nakon čega bi dolazio kući na otprilike tjedan dana. Iskazivao je da je u razdoblju obuhvaćenom točkom 4. optužnice jednom ili dvaput pokušao kontaktirati bivšu suprugu kako bi se raspitao za UV i ĆV. Nadalje je naveo da je u prosincu 2018. godine razgovarao s mlađim kćerima te im rekao da će ih odvesti u školu, na što je UV počela vrištati i govoriti mu da ne dolazi jer će ga CV, ŠV i bivša supruga „zatvoriti“. Iskazao je da uredno doprinosi uzdržavanju svojih kćeri te da im je slao i pakete, koji su mu se vraćali. Na kraju je naveo da mu djeca nedostaju te da se s UV povremeno dopisivao.

22. Slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka osnovano je zaključiti kako je okrivljenik PV svojim postupanjem ostvario bitna obilježja kaznenih djela i to pod točkom 1. jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. KZ/11, pod točkom 2. tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, pod točkom 3. tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179 a. KZ/11 te pod točkom 4. jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavak 2. KZ/11, na način opisan u izreci ove presude.

23. U ovom postupku nije sporno da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju bio u braku s DV, da su zajedno roditelji djece ŠV, CV, UV i ĆV, da je dio inkriminiranog razdoblja radio u Saveznoj Republici Njemačkoj, da su DV, ĆV i UV bile smještene u sigurnu kuću te da je prilikom njihovog boravka tamo pokušao ostvariti kontakt s DV putem telefona.

24. U postupku je bilo sporo da li je okrivljenik postupao na način opisan u činjeničnom opisu optužbe, a ovaj sud je zauzeo stajalište da je okrivljenik postupao upravo na način opisan u izreci ove presude, a to iz razloga kako slijedi.

25. Vezano za točku 1. izreke presude, po stavu suda utvrđeno je da je okrivljenik 15. prosinca 2018. godine počinio kazneno djelo prijetnje na način opisan u izreci presude. Takav zaključak proizlazi prvenstveno iz uvjerljivog i dosljednog iskaza žrtve, koja je navela da joj je okrivljenik inkriminiranog dana, u alkoholiziranom stanju i u nazočnosti njihovih maloljetnih kćeri UV i ĆV, rekao: „Zaklat ću te i dignut ću kuću u zrak“, uslijed kojih prijetnji je kod nje i maloljetne djece izazvao opravdan osjećaj straha. Vjerodostojnost njezina iskaza dodatno je potvrđena materijalnom dokumentacijom, odnosno glasovnom porukom snimljenom od strane UV **.**.2018., a iz koje proizlazi da je okrivljenik bio u vidno alkoholiziranom stanju, vikao na mlt. ĆV, te joj rekao da policijskim službenicima kaže kako nije vrijeđao niti udarao njezinu majku, iako je, prema njezinim navodima, zamalo fizički nasrnuo na nju, a da je zbog njegovog ponašanja bila u strahu i željela pobjeći iz kuće.

26. U odnosu na točku 2. izreke presude po stavu suda utvrđeno je da je okrivljenik u vremenskom periodu od konca 2015. pa do 11. studenog 2016. godine kod djece, svojim ponašanjem izazvao osjećaj straha i uznemirenosti. Iz vjerodostojnih i međusobno suglasnih iskaza svjedoka DV, ŠV i CV proizlazi da je navedeni kroz dulje vremensko razdoblje učestalo psihički i fizički zlostavljao svoju suprugu u nazočnosti djece, vrijeđajući je pogrdnim imenima te je fizički napadajući, zbog čega su djeca bila izložena kontinuiranom nasilnom ponašanju u obitelji. Navedene svjedokinje također su suglasno iskazivale da je okrivljenik vrijeđao i svoju djecu, nazivajući ih „kopiladi“ i „kurvama“, dok je CV govorio da bi bilo bolje da ju je majka pobacila. Nadalje, suglasno su opisale inkriminirani događaj u kojem je okrivljenik CV uhvatio za vrat i podigao je s poda, uslijed čega je ostala bez zraka, što je kod prisutnih članova obitelji izazvalo osjećaj bespomoćnosti i osobne ugroženosti. Da je takvo ponašanje ostavilo posljedice na maloljetnu ĆV potvrđuje medicinska dokumentacija iz koje proizlazi da su joj tijekom 2018. godine dijagnosticirane tenzijske glavobolje povezane sa izrazito stresnom obiteljskom situacijom. Navedeno je potvrđeno i iskazom njezine tadašnje pedijatrice PVH te iskazima psihologinja VV i AV, kojima je ĆV opisivala strah od oca, njegovog učestalog konzumiranja alkohola, vrijeđanja i fizičkog nasilja prema majci. Da je dugotrajna izloženost nasilju ostavila ozbiljne posljedice na žrtve proizlazi i iz dokumentacije Centra za socijalnu skrb od 24. svibnja 2022., Zavoda za neurologiju i dječju psihijatriju KBC Rijeka od 17. svibnja 2022. i Udruge UZOR od 12. svibnja 2022. Izvješća Centra za socijalnu skrb Rijeka od 30. lipnja 2016. i 6. travnja 2017. godine te iskazi svjedoka ĆVH, DVH, SVH i NV dodatno potvrđuju da su obiteljski odnosi uslijed nasilja u obitelji već dulje vrijeme bili ozbiljno narušeni te da su zbog toga u više navrata bile uključene nadležne institucije. Navedena situacija kulminirala je odlaskom DV i maloljetnih kćeri u sigurnu kuću, a prije toga dolazilo je do višekratnih intervencija policije i vođenja prekršajnih postupaka protiv okrivljenika, što proizlazi iz presude Prekršajnog suda u Rijeci od dana 08. rujna 2016. godine kojom je navedeni proglašen krivim zbog nasilja u obitelji, optužnih prijedloga podnijetih Prekršajnom sudu u Rijeci od strane III. PP Rijeka, a u više navrata bile su izdane i privremene mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze. Navedeno potvrđuje kontinuitet nasilnog ponašanja okrivljenika, učestalost intervencija nadležnih tijela te činjenicu da ni ranije izrečene mjere nisu bile dostatne da navedenog odvrate od protupravnog ponašanja.

27. Vezano za točku 3. izreke presude, sud je utvrdio da je okrivljenik u vremenskom periodu od 11. studenog 2016. godine pa do dana 14. prosinca 2018. godine počinio kaznena djela nasilja u obitelji na način opisan u izreci presude. Naime, sud je poklonio vjeru i smatrao istinitim i životnim iskaze svjedokinja DV, CV i ŠV iz kojih proizlazi da je okrivljenik kroz dulje vremensko razdoblje učestalo vrijeđao ŠV i CV nazivajući ih „kurvama“, „iscjedcima“ i „kopiladi“, dok je prema supruzi iskazivao agresivno ponašanje, prijeteći joj da će joj polomiti kosti i staviti je u invalidska kolica. Iz navedenih iskaza također proizlazi da je učestalo izražavao sumnju u svoje očinstvo te govorio da će napraviti DNK analizu, a navedenim radnjama je članove obitelji vrijeđao, ponižavao i izazivao kod njih osjećaj straha. Također, sud je analizirajući iskaze ispitanih svjedoka KV, OV i MV u njihovoj međusobnoj povezanosti, utvrdio da se podudaraju i dodatno potvrđuju da su odnosi između okrivljenika i njegove supruge bili dugotrajno narušeni te obilježeni učestalim sukobima i svađama, na što upućuje i iskaz OV koji je kao susjed obitelji okrivljenika često čuo galamu i viku koja je dolazila iz njihove kuće.

28. Vezano za točku 4. izreke presude, sud je utvrdio da je okrivljenik u vremenskom periodu od 15. prosinca 2018. pa do 04. siječnja 2019. godine počinio kazneno djelo nametljivim ponašanjem na način opisan u izreci presude. Naime, sud je smatrao istinitim i iskrenim iskaz žrtve iz kojeg proizlazi da ju je okrivljenik, nakon njezina smještaja u sigurnu kuću, u više navrata pokušavao kontaktirati putem telefona, iako mu se ona nije javljala, te joj slao SMS poruke uvredljivog i ponižavajućeg sadržaja, zbog čega je kod žrtve izazvao osjećaj uznemirenosti i nelagode, te činjenicu da je bila prisiljena zatražiti blokiranje njegovih poziva i poruka putem mobilnog operatera. Navedeno proizlazi i iz dopisa Hrvatskog telekoma d.d. od 19. prosinca 2018. godine, kao i sadržaja poruka od 14. i 16. prosinca 2018. godine, u kojima joj je upućivao pogrdne i uvredljive riječi, omalovažavao je, dovodio u pitanje njezine roditeljske sposobnosti te joj predbacivao odnos prema zajedničkoj djeci. Sud navedene poruke cijeni u povezanosti s iskazom žrtve i ostalim provedenim dokazima te ih prihvaća kao vjerodostojnu materijalnu dokumentaciju koja potvrđuje način i intenzitet komunikacije između okrivljenika i navedene.

29. Sagledavajući tako sva činjenična utvrđenja u ovom postupku, sud je nesporno zaključio da je okrivljenik postupao na način opisan u izreci ove presude pa da je na taj način počinio jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11, tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavka 2. KZ/11.

30. Valja istaći da je sud zauzeo stajalište da je obrana okrivljenika u cijelosti ocjenjena kao neistinita i usmjerena isključivo na otklanjanja kaznene odgovornosti i prebacivanja krivnje na suprugu, obzirom da su iskazi žrtvi potkrijepljeni djelomično i drugim dokazima u spisu (iskazima svjedoka, SMS porukama, izvješćima UZORA, CZSS i dr.), te kao što je već navedeno, žrtva nije ostavila dojam da lažno tereti okrivljenika, već upravo suprotno, ista djelovala iskreno i uplašeno.

31. Ponašanjem okrivljenika opisanog u točki 1. izreke ostvareni su svi elementi kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te ovaj sud nije povjerovao obrani okrivljenika gdje je naveo da nije nikada prijetio žrtvi te je kao istinit, iskren i vjerodostojan iskaz ocijenio iskaz navedene i na temelju toga iskaza utvrđeno je da je okrivljenik tom prilikom uputio riječi prijetnje da će je zaklati i dignuti kuću u zrak, a što je u pravnom smislu prijetnja i nesporno je da riječi kojim se prijeti nečijim ubojstvom s opravdanim razlogom, a s obzirom na cjelokupnu situaciju, kod žrtve izazivaju osjećaj straha i nesigurnosti za vlastiti te za život njene mlt. djece koja su prisustvovala inkriminiranom događaju, te da se je žrtva opravdano uplašila. Ponašanje, odnosno riječi okrivljenika su po svojem sadržaju bile podobne izazvati osjećaj straha i uznemirenosti kod žrtve, te prema stavu ovoga suda riječi da će zaklati i dignuti kuću u zrak imaju obilježje ozbiljne prijetnje, jer riječi kojima se prijeti klanjem i uništenjem stambenog prostora predstavljaju nagovještaj zla, te je takva prijetnja podobna proizvesti kod žrtve osjećaj straha i uznemirenosti.

32. Ponašanjem okrivljenika opisanog u točki 2. izreke presude ostvareni su elementi kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu mlt. CV, UV i ĆV. Naime, opisanim ponašanjem okrivljenik je zlostavio djecu i to iz razloga što je nesporno negativno utjecao na njihov psihofizički razvoj obzirom da su mlt. CV, mlt. UV i mlt. ĆV kroz dulje vremensko razdoblje prisustvovale nasilničkom ponašanju navedenoga prema njihovoj majci pri čemu ju je vrijeđao pogrdnim imenima te fizički napadao. Također, sukladno iskazima svjedokinja koje je sud smatrao istinitim i vjerodostojnima proizlazi da je okrivljenik vrijeđao svoju djecu nazivajući ih “kopiladi”, starije kćeri “kurvama”, dok je CV govorio da bi bilo bolje da ju je majka pobacila te je jednom prilikom fizički nasrnuo na nju na način da ju je uhvatio za vrat i podigao je s poda, uslijed čega je ostala bez zraka. Nasilje u obitelji dodatno je imalo svoje negativne posljedice i na maloljetnu ĆV što potvrđuje medicinska dokumentacija i iskazi svjedoka iz kojih proizlazi da su joj tijekom 2018. godine dijagnosticirane tenzijske glavobolje povezane sa izrazito stresnom obiteljskom situacijom, a navedena je, prema iskazima svjedoka, imala i povremenu enurezu. Dakle, ponašanjem okrivljenika opisanog u točki 2. izreke ostvareni su elementi tri kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu mlt. CV, UV i ĆV. Naime, opisanim ponašanjem okrivljenik je zlostavio djecu i to iz razloga što je nesporno utjecao na negativan psihofizički razvoj djece obzirom da je gore opisanim ponašanjem kod djece izazvao osjećaj straha i uznemirenosti, odnosno zlostavio troje djece. Odgovornost je i dužnost svakog roditelja zaštititi djecu od ponašanja koja mogu na bilo koji način utjecati na negativni psihofizički razvoj djeteta, a ovakvo ponašanje okrivljenika predstavlja upravo jedno ponašanje roditelja koje se ne smije tolerirati i pravdati. Zaštita djece mora svakome roditelju biti ispred vlastitih probitaka i ambicija. Iz utvrđenja suda na temelju iskaza svih saslušanih svjedoka i materijalne dokumentacije zaključuje se da su opisani inkriminirani događaji opisani u točkama 2. izreke ove presude negativno utjecali na psihosocijalni razvoj djece.

33. Ponašanjem okrivljenika opisanog u točki 3. izreke ostvareni su svi elementi kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11. Naime, opisanim ponašanjem u stanjima alkoholiziranosti, okrivljenik je kod žrtvi opravdano izazvao strah za njihovu sigurnost, a što je vidljivo i iz iskaza navedenih. Također, nepobitno ih je doveo u ponižavajući položaj jer su nedvojbeno vrijeđanja kćeri da su „kurve“, „iscjedci“ i „kopilad“ ,izražavanje sumnje u očinstvo, agresivno ponašanje prema supruzi i prijetnje da će joj polomiti kosti i staviti u invalidska kolica ponašanja kojima se krši propis o zaštiti nasilja u obitelji, dok teže kazneno djelo nije počinjeno.

34. Ponašanjem okrivljenika opisanog u točki 4. izreke presude ostvareni su elementi kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. KZ/11. Naime, iz svega gore utvrđenog nedvojbeno je da je okrivljenik imao namjeru počiniti kazneno djelo nametljivog ponašanja unatoč tome što je žrtva smještena u sigurnu kuću radi nasilja u obitelji, a u cilju da stupi u kontakt sa navedenom koja, kao supruga okrivljenika, ulazi u krug bliskih osoba, a sadržaj poruka je bio uvredljivog i ponižavajućeg sadržaja koji je kod žrtve izazvao osjećaj uznemirenosti, tjeskobe i nelagode.

35. Zbog svega narečenog i svih okolnosti ovog predmeta utvrđeno je da je okrivljenik postupao na način opisan u izreci presude zbog čega je okrivljenik u ovom postupku proglašen krivim zbog počinjenja jednog kaznenog djela protiv osobne slobode

– prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 te jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. KZ/11.

36. Prilikom odmjeravanja vrste i mjere kaznene sankcije sud je okrivljeniku cijenio utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotnu okolnost na strani okrivljenika sud je uzeo u obzir njegovu kaznenu neosuđivanost. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio činjenicu da je okrivljenik čineći kaznena djela prema članovima svoje obitelji, uključujući i u odnosu na maloljetnu djecu, za iste izazvao ozbiljne posljedice za njihovo psihičko stanje zbog čega su i bili smješteni u sigurnu kuću. Također, kao otegotnu okolnost sud je cijenio izostanak kritičkog odnosa okrivljenika prema vlastitom ponašanju, već je odgovornost za nastalu situaciju pretežito prebacivao na bivšu suprugu. Nadalje, kao otegotna okolnost cijenjena je upornost okrivljenika u protupravnom postupanju obzirom da su djela počinjena kroz dulje vremensko razdoblje, da su mu izricane mjere opreza i zabrane približavanja, koje ga mjere nisu odvratile od daljnjeg protupravnog ponašanja.

37. Slijedom navedenog, cijeneći olakotne i otegotne okolnosti sud je okrivljeniku utvrdio pojedinačne kazne zatvora, te mu je u konačnici izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Na tako izrečenu kaznu zatvora sud je primijenio institut djelomične uvjetne osude iz čl. 57. KZ/11 na način da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

38. Izrečenu sankciju sud smatra primjerenom stupnju krivnje okrivljenika i društvenoj opasnosti djela kao i da će se istom ostvariti kako generalna tako i specijalna prevencija. Sud smatra da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i izraziti jasna društvena osuda nasilja u obitelji kao osobito štetnog oblika ponašanja kojim se ugrožava sigurnost i dostojanstvo članova obitelji, osobito djece.

39. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca valjalo uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja 23. veljače 2019. do 25. veljače 2019. godine, te od 15. svibnja 2019. do 12. studenoga 2019., kada je istražni zatvor protiv njega ukinut.

40. S obzirom da u ovom postupku nije postavljen imovinskopravni zahtjev, sud o istome nije ni odlučivao.

41. Obzirom da je okrivljenik u ovom postupku proglašen krivim za kaznena djela za koja ga se tereti, a imajući u vidu trajanje i složenost kaznenog postupka, broj izvedenih dokaza te ispitanih svjedoka, temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08 dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 200,00 eura, sukladno članku 145. stavku 2. točki 6. ZKP/08, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

42. Okrivljenik se dalje upozorava sukladno čl.148. st.6. ZKP/08 da ukoliko njegovo imovno stanje u vrijeme izvršenja odluke o trošku bude takvo da bi plaćanjem tog troška bilo dovedeno u pitanje njegovo vlastito uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati, sud može, na njegov obrazloženi zahtjev, posebnim rješenjem osloboditi ga dužnosti naknade tih troškova. Okrivljenik je dužan uz svoj zahtjev priložiti dokaze o svom imovinom stanju, stanju svoje obitelji ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati odnosno osoba koje su po zakonu dužne uzdržavati njega. Iz dokaza o imovnom stanju moraju biti vidljivi ukupni prihodi unutar godine dana, podaci i stanje o računima u bankarskim i drugim financijskim institucijama te vlasništvo nad nekretninama, pokretninama pravima.

43. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 31. prosinca 2025.

Sudac za mladež:

Petra Primc

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. ODO Rijeka

2. Okrivljenik PV

3. Braniteljica okr. Dalia Kanceljak, odvj. iz Rijeke