Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-796/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Kosanović, odvjetnik u Kutini, Trg kralja Tomislava 10/I, protiv tuženika Županijska uprava za ceste Požeško-slavonske županije, Požega, M. Gupca 6, OIB: 84424023604, kojeg zastupa punomoćnik Dominik Brekalo, odvjetnik u Požegi, Dragutina Lermana 6, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku 23. srpnja 2025., poslovni broj: Pn- 31/2019-61, 23. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika Županijska uprava za ceste Požeško-slavonske županije te preinačava rješenje Općinskog suda u Sisku 23. srpnja 2025., poslovni broj: Pn-31/2019-61 i rješava:

Nalaže se tužitelju IZ da naknadi tuženiku Županijska uprava za ceste Požeško-slavonske županije trošak postupka u iznosu od 7.011,02 eura u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju IZ da naknadi tuženiku Županijska uprava za ceste Požeško-slavonske županije trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 289,06 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Sisku od 23. srpnja 2025., poslovni broj: Pn- 31/2019-61 naloženo je ovdje tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 27.824,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2025. do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno uložio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio uspjeh stranaka u postupku, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine. Navodi da je tužitelj prvotnim tužbenim zahtjevom zahtijevao i naknadu štete radi duševnih boli zbog gubitka bliske osobe u iznosu od 110.000,00 kn/14.599,50 eura kao zasebnu osnovu, a sa kojim tužbenim zahtjevom je odbijen. Osim iznesenog navodi da je apsolutno pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju i to da je tužitelj po osnovi uspio 100%. Ističe da je prvotnoj tužbi zahtjev tužitelj postavio iz tri osnove i to:

1. naknada imovinske štete (tuđa pomoć i njega),

2. naknada neimovinske štete-povreda prava osobnosti

3. naknada štete radi duševnih boli zbog gubitka bliske osobe.

Ističe prije svega kako je sud u pobijanom rješenju zanemario kako je tužitelj 20. lipnja 2013. godine smanjio tužbeni zahtjev, a osnove tužbenog zahtjeva su ostale iste. Ističe da je jasno i nedvosmisleno kako tužitelj po osnovi nije uspio 100% a kako to navodi sud u pobijanom rješenju navodi, jer je uspio sa dvije od tri osnove, odnosno u 66,66%, ali ističe da ni u ove dvije preostale osnove nije uspio u 100% omjeru. Naime, ističe da je tužitelj tužbom tražio naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe a s kojim zahtjevom je pravomoćno odbijen. Nadalje navodi da je tužitelj tužbom tužitelj tvrdio da je tužitelj suodgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50% a isto tako tužitelj je dana 20. lipnja 2013. godine smanjio tužbeni zahtjev, a osnove tužbenog zahtjeva su ostale iste. Ističe da je sud u konačnici u presudi, a koja je postala pravomoćna, utvrdio kako je doprinos tužitelja šteti 80 % a tuženika 20% pa tuženik ističe kako je tužitelj, ne samo da je uspio u dvije od tri osnove, već je i u odnosu na te dvije osnove u odnosu na odgovornost uspio samo sa 40% (od početno priznate suodgovornosti od 50% uspio samo sa 20%). Dodaje da je tužitelj u osnovi s naknadom imovinske štete tužitelj uspio sa 40%, u osnovi naknade neimovinske štete - povrede prava osobnosti u omjeru 40%, dok u osnovi naknade štete radi duševnih boli zbog gubitka bliske osobe nije uspio jer je isti odbijen odnosno zaključuje da je tužitelj po osnovi uspio u 26,6% (40%+40%+0%=80%:3=26,6%). U odnosu na visina ističe da je tužitelj sa zahtjevom za naknadu štete zbog smrti bliske osobe u iznosu od 110.000,00 kuna/14.599,50 eura je tužitelj odbijen, te je njegov uspjeh za visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na tu osnovu iznosi 0%. U odnosu na naknadu neimovinske štete-povreda prava osobnosti na zdravlje ističe da je tužitelj tražio iznos od 54.947,24 eura, no da mu je u konačnici pravomoćno dosuđen iznos od 20.470,37 eura/154.234,00 kn slijedom čega je tužitelj u odnosu na taj osnov visinom uspio sa 37,25% (20.470,37:54.947,24=37,25%). U odnosu na uspjeh sa visinom tužbenog zahtjeva u odnosu na naknadu imovinske štete navodi da je tužitelj po navedenoj osnovi tražio iznos od 68.352,24 eura (sve traženi iznosi već su umanjeni za priznati stupanj suodgovornosti od 50%), no tuženik smatra da bez obzira na tako zatraženi iznos imovinske štete VPS imovinske štete iznosi od 26.544,56 eura/200.000,00 kn a kako je tužitelj odredio 26. ožujka 2019. a koji tuženik smatra da je relevantan za određivanje uspjeha tužitelja. Nadalje navodi da je tužitelju konačno dosuđen iznos od 21.883,59 eura, zbog čega smatra da je tužitelj u odnosu na naknadu imovinske štete uspio sa 82,44%. Uzimajući u obzir sve tri osnove (82,44%+37,25%+0%=119,69%:3=39,90%) smatra da je tužitelj u konačnici uspio sa 39,90 % u odnosu na visinu svoga zahtjeva, a u odnosu na osnovu 26,6%, odnosno konačan tužiteljev uspjeh u postupku iznosi 33,25%. Tuženik ističe i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava jer je sud pogrešno utvrdio visinu pojedinih troškova tužitelja, a i priznao je trošak tužitelju sastava žalbe i revizije s kojima tužitelj nije uspio. Predlaže da županijski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsko rješenje na način da naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 18.816,02 eura, a podredno da uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje i po potrebi predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovoru na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, pogrešno primijenio materijalno pravo odredbe članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.,146/25., dalje: ZPP).

6. Naime, suprotno navodima žalbe tuženika, VPS kao i omjer uspjeha stranaka, a kako je to određeno člankom 154. stavka 2. ZPP, u postupku određuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći pritom računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. No, ovdje ovaj sud ističe da, iako se konačan uspjeh stranaka utvrđuje, a u smislu članka 154. stavka 2. ZPP prema konačno postavljenom zahtjevu, tijekom postupka tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je pravomoćno odbijan (kako u pogledu imovinske tako i neimovinske štete) i to, najprije preko zatraženog iznosa sa priznatim doprinosom tužitelja od 50 do 60% a naknadno i preko zatraženog iznosa tužitelja preko doprinosa od 60% do 80%. Unatoč pravomoćno odbijenom dijelu zahtjeva tužitelja, o troškovima postupka odlukom višeg suda ostavljeno je odlučiti konačnom odlukom, a kojom je svakako bilo potrebno u razmjer uspjeha stranaka, bez obzira na konačni zahtjev u pogledu imovinske štete, uzeti i dio zahtjeva kojim je tužitelj već pravomoćno odbijen.

7. Slijedom iznesenog, osnovano tuženik ističe u svojoj žalbi da tužitelj sa osnovom zahtjeva nije uspio sa 100%, kako pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud, već sa 27% (26,6%, a kako ispravno tuženik elaborira u svojoj žalbi) kao i da je sa visinom u konačnici uspio sa 40% (39,90%) odnosno ukupan uspjeh tužitelja je 33,50%. Slijedom navedeno od uspjeha tuženika od 66,50% je, pravilnom primjenom članka 154. stavka 2. ZPP, valjalo je odbiti uspjeh tužitelja te u konačnici tuženiku priznati trošak u omjeru od 33%.

8. Tuženiku je priznat trošak (prema VPS od 1.053.500,00 kn) odgovora na tužbu u iznosu od 1.398,23 eura (Tbr. 8/1., 52/2., 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa), trošak pristupa na ročište od 18. listopada 2012., 16. studenog 2012., 14. lipnja 2013. i 5. srpnja 2013. za svako u iznosu od 1.398,23 eura (Tbr. 9/1., 52/2. i 54. Tarife), trošak sastava podneska od 10. svibnja 2013. u iznosu od 1.398,23 eura (Tbr. 8/1., 52/2. i 54. Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu 19. srpnja 2013. u iznosu od 66,36 eura (Tbr. 9/3., 52/2. i 54. Tarife), trošak sastava podneska od 15. veljače 2016., 14. ožujka 2016. i 12. travnja 2017. (VPS 110.319,20 eura) za svaki u iznosu od 1.103,19 eura (Tbr. 8/1., 52/2. i 54. Tarife i to ukupno maksimalno 4 podneska), pristup na ročište od 23. veljače 2016. u iznosu od 551,59 eura (Tbr. 9/2., 52/2. i 54. Tarife), pristup na ročište od 28. rujna 2016. u iznosu od 1.103,19 eura (Tbr. 9/1., 52/2. i 54. Tarife), pristup na ročište za objavu od 5. lipnja 2017. u iznosu od 66,36 eura (Tbr. 9/3., 52/2. i 54. Tarife), sastav žalbe od 19. lipnja 2017. u iznosu od 414,75 eura (Tbr. 10/1., 52/2. i 54. Tarife), pristup na ročište od 26. ožujka 2019. u iznosu od 331,80 eura (VPS 26.544,56 eura, Tbr. 9/1., u svezi članka 2. ZPP te Tbr. 52/2. i 54. Tarife), pristup na ročište od 13. listopada 2022., 17. veljače 2023. i 15. siječnja 2024. za svako u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1., 52/2., 54. Tarife), pristup na ročište od 23. studenog 2023. u iznosu od 125,00 eura (Tbr. 9/5., 52/2. i 54. Tarife), trošak sastava podnesaka od 7. veljače 2023., 28. veljače 2023., 8. rujna 2023., 5. listopada 2023. za svaki u iznosu od 200 eura (Tbr. 8/3., 52/2., 54. Tarife) odnosno ukupno trošak u iznosu od 16.658,00 eura. Na taj iznos, a temeljem Tbr. 46. Tarife tuženiku je priznat i PDV od 25% u iznosu od 4.164,50 eura odnosno ukupan trošak zastupanja u iznosu od 20.822,50 eura. Tuženiku je priznat i materijalni trošak pristupa punomoćnika tuženika koji je odvjetnik na ročište dana 13. listopada 2022., 17. veljače 2023., 23. studenog 2023. i 15. siječnja 2024. iz sjedišta punomoćnika u sjedište suda (ukupno 272,10 km u oba smjera – https://map.hak.hr) i to po cijeni 30% cijene bezolovnog benzina za svaki prevaljeni kilometar (a temeljem Tbr. 50/3. Tarife, cijena kojeg je utvrđena na dan zaključenja glavne rasprave u iznosu od 1,40 eura https://www.indeks.hr/vijesti/clanak/vlada-objavila-nove-cijene-goriva) odnosno 0,42 eura po prijeđenom kilometru, pritom vodeći računa o zahtjevu tuženika (članak 2. ZPP), slijedom čega je tuženiku po tom osnovu priznat ukupno materijalni trošak u iznosu od 423,00 eura. Ukupno tuženiku je priznat trošak u iznosu od 21.245,50 eura. Obzirom da je tuženik u konačnici uspio sa 33% tužitelju je u konačnici naloženo da tuženiku nadoknadi trošak ovog postupka u ukupnom iznosu od 7.011,02 eura.

9. Tuženiku, a u smislu članka 155. ZPP, nije priznat trošak zatraženih pristojbi jer je tuženik, a u smislu članka 11. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18. i 51/23. dalje: ZOSP, a i u skladu s člankom 16. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama – "Narodne novine", broj: 74/95., 57/96., 137/02., 26/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15. - popis tijela javne vlasti Povjerenika Vlade za informiranje red. broj. 5774.) oslobođen plaćanja istih, slijedom čega isti nije bio niti dužan platiti pristojbu niti ga je sud na plaćanje pristojbe pozivao. Nadalje tuženiku nije priznat niti trošak sastava podneska od 6. lipnja 2022. i od 8. siječnja 2024. jer u istima tuženik ponavlja već iznesene navode, niti mu je priznao trošak pristupa na ročište za objavu dana 28. veljače 2024. jer na to ročište tuženik nije niti pristupio. Nadalje tuženiku nije priznat niti trošak sastava odgovora na reviziju od 15. travnja 2019. budući da isti trošak nije bio nužan niti potreban za vođenje ovog postupka (pa niti revizijskog). Osim iznesenog ovaj sud ovdje ističe da je tuženiku, a u smislu Tbr. 8/1. Tarife, priznato sveukupno 4 podneska u visini određeno tim tarifnim brojem za cjelokupni prvostupanjski postupak, dok su ostali podnesci tuženiku odmjereni u skladu s Tbr. 8/3. Tarife.

10. Obzirom na izneseno, u konačnici je ovaj sud, uvažavajući žalbu tuženika, a temeljem članka 380. točke 2. ZPP preinačio pobijano rješenje te naložio tužitelju da tuženiku namiri trošak u iznosu od 7.011,02 eura i odlučio kao u točki I. izreke.

11. Obzirom da je tuženik uspio svojom žalbom samo djelomično, jer od zatraženih 18.816,02 eura troška mu je dosuđen iznos od 7.011,02 eura (dakle u omjeru od 37%), u istom omjeru mu je priznat trošak sastava žalbe od 781,25 eura (Tbr. 10/1., 52/1., 54. i 46. Tarife) odnosno u iznosu od 289,06 eura koji je naloženo da plati tužitelj. Stoga je, a temeljem članka 166. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

U Sisku 23. prosinca 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel