Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-293/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji toga suda Kristini Devčić Merzel, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupana po punomoćniku Igoru Hrabaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 12. lipnja 2025. poslovni broj: Ovr- 22232//2015-5, 18. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb te se ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 12. lipnja 2025. poslovni broj: Ovr-22232//2015-5 i predmet vraća na ponovni postupak.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka ovrhovoditelja odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu od 12. lipnja 2025. poslovni broj: Ovr-22232/2015-5 obustavljen je predmetni ovršni postupak i ukinute su sve provedene ovršne radnje.

2. Na takvo rješenje žalbu je pravovremeno uložio ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga. Navodi da je točno da je ovrhovoditelj 9. rujna 2015. godine zaprimio obavijest Financijske agencije, ali smatra da istom nije utvrđeno da je ovrha postala nemoguća pa da bi stoga ovrhovoditelj trebao podnijeti prijedlog za promjenu sredstva, odnosno predmeta ovrhe. Ističe da iz navedenog ne proizlazi da je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika postala nemoguća, već da je osnova zavedena u redoslijedu i da se po njoj trenutno nije postupalo zbog nedostatka novčanih sredstava. Navodi da Rješenje o ovrsi nije bilo isknjiženo sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, već evidentirano u redoslijedu. Smatra da, da bi se stekle pretpostavke za primjenu članka 5. stavak 3. OZ-a odnosno da se rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti pa da bi ovrhovoditelj mogao predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe - mora biti sasvim izvjesno da se rješenje o ovrsi ne može provesti niti u trenutku dostavljanja rješenja o ovrsi banci, a niti da će se moći provesti u nekom kasnijem razumnom razdoblju zbog postojanja nekih faktičnih ili pravnih razloga koji sprječavaju provedbu. Nedostatak sredstava na ovršenikovom računu u trenutku dostavljanja rješenja o ovrsi banci smatra da nikako može predstavljati takav razlog. Smatra da sud nije mogao obustaviti predmetni ovršni postupak jer je ovrhovoditelj navodno propustio mogućnost da u roku od 2 mjeseca od obavijesti predloži novo sredstvo ili predmet ovrhe, a to stoga što ovrhovoditelj nije obaviješten o nemogućnosti, već isključivo o nedostatku novčanih sredstava te činjenici da je rješenje o ovrsi i dalje zavedeno u redoslijedu. Smatra da je očito obustavom ovrhe prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, zbog čega je pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka pa predlaže da sud ukine pobijano rješenje te predmet vrati na ponovni postupak uz nadoknadu ovrhovoditelju troška ove žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud je utvrdio da iako sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, u vezi s člankom 381. ZPP i u vezi članka 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20. i 114/22., dalje: OZ), da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odredbe članka 5. stavka 4. OZ te zbog pogrešnog pravnog stava i nepotpuno utvrdio činjenice.

6. U konkretnoj pravnoj stvari radi se o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-979/06 od 9. srpnja 2007. kao ovršne isprave. Sud prvoga stupnja donosi rješenje o obustavi ovrhe uz utvrđenje da je Financijska agencija dopisom od 10. lipnja 2015. obavijestila sud kako je nastupila nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava te da je ovrhovoditelju dostavljen podnesak Financijske agencije koji je zaprimio 9. rujna 2015., a po kojem ovrhovoditelj nije predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe u smislu članka 5. stavka 3. OZ.

7. U smislu članka 5. stavka 3. OZ ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog iz stavka 3. ovoga članka, ovrha će se obustaviti. Dakle, upravo primjenom odredbe članka 5. stavka 4. OZ prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje, no istu odredbu u konkretnom slučaju, preuranjeno, a bez utvrđenja relevantnih činjenica, pogrešno primjenjuje.

8. Naime, u konkretnom slučaju, osim odredaba OZ, na predmetnu ovrhu primjenjivao se i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine br. 91/10., 112/12., 68/18. dalje: ZPONS/10 a koji se obzirom na trenutak podnošenja ovršnog prijedloga primjenjivao na konkretni slučaj u trenutku podnošenja prijedloga i nastavno sve do 2018.) kako je to i određeno člankom 2. istog zakona. U smislu članka 9. stavka 1. ZPONS/10 Agencija (FINA) daje nalog banci da u roku propisanom pravilnikom iz stavka 10. ovoga članka izvrši nalog u visini potrebnoj za izvršenje osnove za plaćanje. Banka izvršava nalog u visini raspoloživih novčanih sredstava po računima do iznosa određenog u nalogu Agencije i o tome obavještava Agenciju. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako nalog iz stavka 1. ovoga članka nije izvršen u cijelosti, banka će prema nalogu Agencije zabraniti raspolaganje novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima do visine određene u nalogu iz stavka 1. ovoga članka, sve do novoga naloga Agencije, a stavkom 5. istog da ako osnova za plaćanje nije izvršena u cijelosti nakon provedenog postupka sukladno stavku 1. ovoga članka, Agencija daje nalog bankama da blokiraju sve ovršenikove račune i zabrane raspolaganje oročenim novčanim sredstvima. Stavkom 9. istog članka određeno je da ako tražbina iz osnove za plaćanje nije namirena u cijelosti, Agencija će na zahtjev ovrhovoditelja i/ili nadležnog tijela izdati potvrdu o nemogućnosti namirenja, u roku od osam dana od dana primitka takvog zahtjeva.

9. Dakle, u konkretnom slučaju, obzirom na trenutak izdavanja Potvrde o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava a to je 10. lipnja 2015., ista potvrda u konačnici ne potvrđuje i činjenicu da ovrha na novčanim sredstvima faktično i nije moguća, već samo činjenicu da u trenutku upita suda na računima tuženika nije bilo novčanih sredstava zbog čega u tom trenutku nije naplaćena tražbina ovrhovoditelja. U konkretnom slučaju u trenutku izdavanja takve potvrde ovrha na novčanim sredstvima po računima je, u smislu odredbe članka 9. stavka 3. ZPONS/10, još uvijek bila moguća blokadom računa ovršenika i zabranom raspolaganja njegovim računima i oročenim sredstvima, kako to osnovano u svojoj žalbi i ističe ovrhovoditelja, i to na način i po postupku propisanim člankom 8. Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj: 6/13.) a u svezi članka 32. stavka 6. ZPONS/10.

10. Ovdje sud napominje da, a obzirom na trenutak izdavanja Potvrde o nemogućnosti izvršenja i to 10. lipnja 2015., na konkretnu pravnu situaciju nije moguće primijeniti članak 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20., dalje: ZPONS, a koji je stupio na snagu 4. kolovoza 2018.), bez obzira što je pobijano rješenje doneseno 12. lipnja 2025. jer tijekom prvostupanjskog postupka nije utvrđeno da su ispunjeni uvjeti iz članka 12. ZPONS. Naime, u smislu članka 12. stavka 1. ZPONS ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika. Dakle, eventualno tek u trenutku prestanka izvršavanja osnove za plaćanje od strane FINE bi se mogla primijeniti odredba članka 5. stavka 4. OZ. Obzirom na naprijed navedeno, evidentno je da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno pravo odredbe članka 5. OZ.

11. Obzirom da prvostupanjski sud nije utvrdio prije donošenja pobijanog rješenja je li i u kojem trenutku ovrha na novčanim sredstvima doista postala nemoguća kod FINE (prestankom izvršenja osnove za plaćanje), činjenično stanje je ostalo nepotpuno, zbog čega je ovaj sud uvažio žalbu ovrhovoditelja te je temeljem članka 380. toč. 3. ZPP u svezi članka 21. OZ ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak te je odlučeno kao u toč. I izreke.

12. U ponovnom postupku sud će iznova zatražiti o FINE očitovanje o postupanju po osnovi za plaćanje te tek po utvrđenju je li osnova u potpunosti ili djelomično izvršena ili je FINA zbog nemogućnosti (u smislu članka 12. stavka 1. ZPONS) izvršenja prestala postupati po istoj, donijeti novu odluku.

13. Obzirom da je prvostupanjska odluka ukinuta, u smislu članka 166. stavka 3. ZPP u svezi članka 21. OZ ostavljeno je da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

.

U Sisku, 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel