Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž Ovr-231/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., iz Zagreba, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetniku iz Osijeka, protiv ovršenika VZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi odlučivanja o zahtjevu za naknadom troškova postupka izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-1265/2025-2 od 31. ožujka 2025., 17. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i u pobijanom, odbijajućem dijelu, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Ovr-1265/2025-2 od 31. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je o troškovima izravne naplate po pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na način da je ovrhovoditelju dosuđen trošak u iznosu od 93,75 EUR, dok je s više zatraženim troškom ovrhovoditelj odbijen.

2. Ovo rješenje, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija ovrhovoditelj u dijelu u kojem je njegov zahtjev odbijen, a to nije točka II. izreke rješenja, jer je o prihvaćajućem i odbijajućem dijelu odlučeno jedinstvenom odlukom, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se kao podredni primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - u daljnjem tekstu: OZ). Predlaže u pobijanom dijelu (kako pogrešno navodi u točki II.) odluku preinačiti i ovrhovoditelju dosuditi i zatraženi trošak pribave pravomoćnosti koji, sukladno odredbi članka 32. stavak 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada punomoćniku ovrhovoditelja, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjskim rješenjem sud je ovrhovoditelju priznao troškove sastava zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji, te sastava podneska kojim je zatražena naknada troškova izvansudske ovrhe, dok nije prihvatio zahtjev za naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, primjenjujući odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a kojima je propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (stavak 1.), te će rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju (stavak 4.), pa radnju pribave pravomoćnosti i ovršnosti nije trebalo poduzimati.

6. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. podrednog ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada ovrhovoditelju nije priznao trošak pribave pravomoćnosti i ovršnosti, jer taj trošak nije bio potreban (članak 155. stavak 1. podrednog ZPP-a) budući je zakonskim odredbama, na koje se prvostupanjski sud i pozvao (članak 283. stavak 1. i 4. OZ-a), kao lex specialis, propisana posebna procedura izdavanja i dostave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti za rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesene od strane javnog bilježnika, po kojoj tu potvrdu javni bilježnik izdaje i dostavlja i bez zahtjeva ovrhovoditelja, dakle po službenoj dužnosti, što radnju pribavljanja takve potvrde čini nepotrebnom.

8. Žalbeni navod o tome kako je neprihvatljiv stav da bi se trebalo dokazivati da je upravo punomoćnik stranke išao na sud ili podneskom tražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti je neosnovan, sve da je to (nedostatak dokaza o tome da je potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti pribavio punomoćnik stranke a ne sama stranka) i bio razlog zbog kojeg prvostupanjski sud nije ovrhovoditelju taj trošak dosudio, a to nije bio razlog odbijanja. Tarifa i nije propis na temelju kojeg sud odlučuje o tome koji će se trošak u sudskom postupku stranci priznati ili ne, Tarifa je samo cjenik usluga (što joj i ime govori) koje odvjetnici pružaju svojim strankama, a koje od tih usluga su bile potrebne u konkretnom sudskom postupku i padaju na teret protivne stranke, odlučuje sud prema procesnim pravilima pojedine vrste postupka.

9. Slijedom navedenog o žalbi ovrhovoditelja odlučeno je na temelju članka 380. točka 2. podrednog ZPP-a.

10. Žalitelj ukazuje i na drugačiju praksu drugih sudova, pa čak i drugačiju odluku i pravno shvaćanje revizijskog suda, ali ovaj je drugostupanjski sud shvaćanja da je prvostupanjski sud pobijanom odlukom pravilno primijenio materijalno pravo, točnije odredbe članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a, kao lex specialisa, kada je donio pobijanu odluku.

11. O zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka odlučeno je točkom II. izreke na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. podrednog ZPP-a budući žalitelj sa žalbom nije uspio.

U Dubrovniku 17. prosinca 2025.

Sutkinja:

Josita Begović