Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj K-Rz-1/2025-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Davora Mitrovića, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Vesne Osmanovć, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. FŠ, zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i to kaznenog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisan i kažnjiv po čl. 120. st. 1. OKZ RH povodom izmijenjene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-33/2024 od 30. prosinca 2024. nakon održane i završene javne rasprave 9. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku ĐŠ i opt. FŠ, **.**.2025.
p r e s u d i o j e
Temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, dalje u tekstu ZKP/08)
opt. FŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], zvani F i Đ, sin Ž i ŽŠ rođ. N, rođen **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, Republike Srbije i Ujedinjenog kraljevstva, oženjen, otac dvoje djece, umirovljenik s završenom osnovnom školom, vlasnik kuće u [adresa], neosuđivan,
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi
u razdoblju od kraja kolovoza do početka rujna 1991., u Oroliku, nakon što je JNA tijekom oružane agresije na Republiku Hrvatsku okupirala navedeno mjesto i po formiranju njoj pridružene srpske paravojne formacije Teritorijalna obrana Orolik, kao pripadnik navedene oružane formacije, protivno odredbama međunarodnog običajnog ratnog i humanitarnog prava o zaštiti civila, kršeći odredbe čl. 3., st. 1. t. a) i c) i čl. 27. st. 1. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. te odredbe čl. 4. st. 1. i 2. t. a) Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. (Protokol II), lišavao slobode i zlostavljao mještane Orolika hrvatske nacionalnosti pa je tako:
- neutvrđenog dana krajem kolovoza 1991., zajedno s još trojicom pripadnika TO Orolik, naoružan automatskim oružjem ušao u obiteljsku kuću u [adresa], u kojoj je zajedno sa svojim roditeljima prebivao NŠ te od njih zatražili da im predaju sav novac, a nakon što u tome nisu uspjeli, bez opravdanog povoda lišili slobode NŠ i odveli ga u prostorije štaba TO Orolik smještenog u mjesnoj ambulanti, nakon čega je zajedno s još dvojicom pripadnika TO Orolik zadao više udaraca šakama NŠ, a kada je ovaj pao na pod, dok je ležao na tlu, sva trojica ga nastavili udarati rukama i nogama na kojima su imali obuvene vojničke čizme po glavi i svim dijelovima tijela, nanijevši mu brojne ozljede u vidu nagnječenja i oguljotina,
- neutvrđenog dana u navedenom razdoblju, u večernjim satima, zajedno s još dvojicom pripadnika TO Orolik došao do prostorija svlačionice nogometnog kluba u Oroliku u kojoj se nalazilo zatočeno više mještana Orolika hrvatske nacionalnosti, izveo iz navedene prostorije SŠ te ga odmah po izvođenju udario zatvorenom šakom u predjelu glave, a nakon što je SŠ od siline udarca pao na tlo, zajedno s drugom dvojicom započeli ga udarati rukama i nogama po cijelom tijelu, nanijevši mu brojne ozljede u vidu hematoma i oguljotina,
- neutvrđenog dana u navedenom razdoblju, zajedno s još trojicom pripadnika TO Orolik, naoružani vatrenim oružjem, došli do kuće ČŠ u [adresa], zapovijedili mu da izađe iz kuće i bez ikakvog opravdanog povoda lišili ga slobode, kojom prilikom ga je on puškom snažno udario u predjelu rebara ispod ramena, prislonio mu cijev puške u potiljak i ugurao ga u osobno vozilo kojim su ga odvezli u štab TO Orolik radi ispitivanja,
dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije protuzakonito zatvarao civilno stanovništvo i nečovječno postupao prema civilnom stanovništvu te mu nanosio velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta,
da bi time počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva opisan i kažnjiv po čl. 120. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (Narodne novine broj 53/91 i 35/93, dalje u tekstu: OKZ RH).
Temeljem čl. 158. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 75/25 – dalje u tekstu ZKP/08) oštećenici NŠ, SŠ i ČŠ se s imovinskopravnim zahtjevom upućuju u parnicu.
Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku optužnicom broj KO-DO-33/2024 od 30. prosinca 2024. optužilo je opt. FŠ zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava i to djelom opisanim pod točkom 1. ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisan i kažnjiv po čl. 120. st. 1. OKZ RH, a djelom opisanim pod točkom 2. ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, opisan i kažnjiv u članku 122. OKZ RH, uz primjenu članka 43. OKZ RH.
2. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku izmijenilo je optužnicu podneskom od 6. listopada 2025. te ponovno na raspravi od 9. prosinca 2025., a na način kako se to navodi u izreci ove presude.
3. Upitan da li se smatra krivim, opt. FŠ očitovao se da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.
4. U svojoj obrani opt. FŠ navodi da nema nikakve veze s ovim što mu se optužnicom stavlja na teret jer većinu 1991. godine nije bio u selu. Najviše vremena bio je u obilasku djece koja su bila na školovanju u Srbiji. On je bio vojni obveznik i jedino je držao stražu u selu. Prema nikom nije počinio nikakvo kazneno djelo i to je sve što ima reći u svojoj obrani i ne želi odgovarati na daljnja pitanja.
5. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke SŠ, ČŠ, LŠ, GŠ, TŠ, CŠ, SŠ, ZŠ, ĆŠ, JŠ, DŠ te sudskog vještaka Vjekoslava Wertheimera, te je pročitao zapisnik o ispitivanju svjedoka GŠ od 25. studenog 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka LŠ od 10. travnja 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka SŠ od 11. travnja 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka ČŠ od 11. travnja 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka TŠ od 18. travnja 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆŠ od 10. rujna 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka KŠ od 30. listopada 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka EŠ od 5. rujna 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka LŠ od 5. studenog 2024, zapisnik o ispitivanju svjedoka CŠ od 5. studenog 2024., zapisnik o ispitivanju svjedoka OŠ od 25. studenog 2025., iskaz svjedoka ŠŠ, sastavljen na ŽS Vukovaru dana **.**.2011. te IŠ sastavljen u ŽS u Vukovaru 29. travnja 2011. u kaznenom predmetu broj Kir-199/2009. Pročitani su i iskazi svjedoka BŠ od **.**.2011. te HŠ od 16. lipnja 2010. sastavljene u ŽS u Vukovaru, u kaznenom predmetu broj Kir-199/2009 te izvod iz kaznene evidencije (list 734 spisa) na ime opt. FŠ.
6. Iz iskaza svjedoka NŠ proizlazi da je u vrijeme rata živio u [adresa] u [adresa]. U kolovozu 1991. S su došli u njihovu kuću i tražili od njegova oca novaca. Jedan od tih koji su došli u kuću bio je naoružan, a kako otac nije imao novaca njega su odveli u štab. Tamo su ga ispitivali gdje je novac i počeli ga tući. Udarali su ga nogama i šakama po cijelom tijelu uslijed čega je jedva mogao otići pješke kući. Nakon tri dana završio je u vinkovačkoj bolnici gdje je bio dvanaest dana, a nakon toga je prebačen u našičku bolnicu odakle je otišao u Zagreb pa u Zadar. On je 1995. operirao kuk gdje su mu liječnici rekli da mu je kuk slomljen još od batina koje je dobio u štabu. Zna da su po njega u roditeljsku kuću došli sumještani iz [adresa] i isti su ga tukli u štabu. Sjeća se da su od ove četvorice koji su ga tukli bili PŠ i UŠ, dok se druge dvojice ne sjeća. Zna da su ga u štabu tukla dvojica, a nakon toga trojica. Naknadno navodi da su ga oni u štabu udarali dvadeset minuta, a sjeća se da je jedan od njih bio AŠ. Prvo je sjedio na stolici i onda su ga udarali rukama, a kada je pao na pod, udarali su ga nogama i to vojničkim čizmama. Dobivao je udarce po rebrima i dolje po nogama. On tri dana nije otišao u bolnicu nakon čega ga je jedan gospodin odveo u vinkovačku bolnicu. On je 1991. otišao u Zadar, a od drugih mještana čuo je da su ČŠ i MŠ imali problema odnosno zna da je ČŠ dobio batina jer se s njim čuje telefonom, a isti mu je rekao da ga je tukao UŠ. Ovaj događaj kad je bio u štabu bio je prije nego je palo selo Berak. Navodi da je njegova majka bila kod kuće kada su njega odveli u štab gdje je dobio batina. Kad je davao iskaz 2024. godine nije znao kako se Č preziva, a to je saznao kasnije. RŠ je njegov susjed s kojim je bio zajedno u bolnici u Vinkovcima i Našicama te su zajedno išli u Zagreb. Njega nije popisao Crveni križ, on nije išao u JNA jer su u mjestu rekli da ga ne uzimaju obzirom da je bio bolestan, on nije bio ozlijeđen kad se rušila kuća, a tom prilikom je jedna osoba prezimena L poginuo. Dok je bio u bolnicama 1991. nije imao nikakvu operaciju i nije bio u gipsu, a u bolnici se liječio od bolova i dobivao tablete. UŠ je poznavao i prije ovog događaja.
7. Iz iskaza svjedoka SŠ proizlazi da je početkom rujna živio u [adresa] kada je petnaestak mještana u popodnevnim satima pokupila vojna policija i odvela u skladište PIK-a. U tom skladištu se nije ništa događalo, jedino je vidio ČŠ i VŠ koji su bili krvavi po licu. Poslije su odvedeni u svlačionicu nogometnog kluba gdje su bili sve dok večernjih sati kada je došao optuženi UŠ s još dvojicom te ih izvlačio van i zlostavljao. On je prvi pozvan van i odmah po izlasku je dobio udarac u glavu i tada ga je udario neki čovjek koji je naknadno ubijen. Nakon toga njega su dvojica udarali nogama po tijelu, vrijeđali ga i psovali mu majku ustašku i govorili mu da mu je otac bio ustaša te da je isti kao i on. On inače poznaje optuženog UŠ koji ga je kritične zgode prvi udario šakom u glavu, a nakon toga su ga nastavili udarati ostala dvojica nogama po tijelu. To je trajalo par minuta, a nakon toga je vraćen u ovu svlačionicu iz koje su drugi izlazili van. Kako su oni u svlačionici bili u neposrednoj blizini, čulo se da su sumještani koji su izvođeni van jaukali te da se čuju psovke. Kada su se sumještani koji su izvedeni van vraćali u svlačionicu, nisu ništa govorili, no oni su čuli što se događa, a čulo se da su ljudi vani jaukali. Ujutro su njega odveli u jednu stariju kuću preko ceste je bila osoba u civilu koju nije poznavao i ona ga je ispitivala tko je donio oružje u selo i tko je bio zapovjednik u selu, tamo nije bio zlostavljan. Poslije su ih pustili kući, a 29. rujna 1991. njih četvoricu su stavili u traktorsku prikolicu te ih odveli do Šida. Kasnije je završio u logoru, a među sumještanima se nije pričalo o tome što se događalo kad su izvedeni iz ove svlačionice. Poznato mu je da optuženi FŠ ima nadimak i da su ga mještani u selu zvali FP te da ne postoji neka druga osoba s takvim nadimkom. Ovaj događaj koji je opisao u skladištu i svlačionici događa se nakon što su branitelji Berka zarobljeni. On je do te svlačionice prevezen vojnom kampanjolom. On poznaje ČŠ i nije mu poznato da bi u njegovoj kući bila smještena vojska. Zna da su drugi sumještani prevezeni u Šid, no samo da su njih četvorica završili u logoru dok su stariji sumještani vraćeni kućama. Na raspravi od 2. srpnja 2025. svjedok je dodao da u nekom drugom postupku nije iskazivao protiv optuženog FŠ kao svjedok, a da se taj postupak vodio protiv nekog drugog optuženika, on je ispitivan za događanja u logoru u nekim drugim postupcima. Navodi da ga je FŠ maltretirao večer prije u svlačionici na igralištu, a da je narednog dana dobio udarac kundakom puške po tijelu što je sasvim drugi događaj. Osim njega u svlačionici su toga dana bili njegov brat G, ČŠ, ĐP, ŽP, NP. U to vrijeme u kooperaciji kao i na nogometnom igralištu bila je vojska zajedno s pripadnicima Teritorijalne obrane. FŠ je te večeri dok su bili u svlačionici maltretirao sve sumještane, a njega izveo van i udario šakom u lice te psovao majku ustašku. U kooperaciji nije bio maltretiran, već je tamo samo bio priveden. Poslije ovog događaja u svlačionici on je odveden na ispitivanje i pušten kući. On je više puta odvođen u svlačionicu i ne može biti precizan koji je to mjesec bio, a zna da je 29. rujna 1991. odveden u Šid. On je jednom poslije rata susreo FŠ, htio mu se osvetiti i u tome ga je spriječio njegov sin i još jedan čovjek i tom prilikom imao je kod sebe neki kolac ili letvu i zbog toga je odgovarao na sudu.
8. Iz iskaza ošt. ČŠ proizlazi da je po njega dok je bio u kući došao SP autom, a kada je izašao iz kuće njega je puškom u rebra ispod ramena udario opt. FŠ te ga gurao u potiljak tom puškom da uđe u automobil. Odvezen je u centar sela gdje je ispitivan oko oružja, no tamo ga nitko nije maltretirao. Ispitivao ga je ČP, a poslije je pješke otišao kući. Još je jednom odvođen iz kuće i to u ambulantu u selu i ponovno su ga ispitivali oko oružja, ni tamo ga nisu tukli, već su ga pustili. Treći put ga je odveo LP u hangar, a to je bilo poslije ovih događaja koje je prethodno opisao i tamo je dobio krvave batine i to od dva mladića koja nije poznavao tko su, a kasnije je čuo da su to bili ČP i GP. Njemu su sumještani SŠ i NŠ rekli da ih je tukao optuženi FŠ. Poslije ovog hangara gdje su ga tukli on je odvezen na igralište u svlačionicu, a tamo ih nitko nije tukao. U svlačionici su prenoćili na betonu, a ujutro su išli na ispitivanje. On se u to vrijeme slabo kretao po selu, čuo je da su u selo dovedeni zarobljenici iz Berka, a oni su dovedeni prije nego li je on odvezen u svlačionicu. Zna da NŠ nije služio u JNA, imao je neku bolest, bio je mutav. On je prvi išao na ispitivanje iz svlačionice i to drugog dana.
9. Iskaze navedenih oštećenika sud nije u cijelosti prihvatio obzirom da isti nisu potvrđeni drugim dokazima osobito podupirućom medicinskom dokumentacijom, već je iskaze oštećenika koji u bitnim dijelovima opisuju ulogu optuženika cijenio na način da su isti dati u cilju uspjeha u navedenom kaznenom postupku.
10. Sud je prihvatio iskaze svjedoka CŠ, TP, LŠ, GŠ, obzirom da na iskaze navedenih svjedoka nije bilo primjedbi, a sami svjedoci nemaju neposrednih saznanja o događajima koji su predmet postupka.
11. Isto tako sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka ĆŠ obzirom da stranke nisu imale primjedbi na navedeni iskaz. Osim toga sud svoju odluku nije zasnovao na iskazima svjedoka JŠ i DŠ koji su bliski srodnici optuženika, a i nemaju neposrednih saznanja o samim događajima.
12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ortopeda Vjekoslava Wertheimera obzirom da je dan od strane stalnog sudskog vještaka na temelju medicinske dokumentacije, a i stranke nisu imali primjedbe na isti.
13. Analizirajući sve dokaze zajedno, kao i u međusobnoj vezi sud smatra da tijekom provedenog dokaznog postupka nije nedvojbeno i nesporno utvrđeno da je opt. FŠ počinio kazneno djelo na način kako se tereti optužnicom, uslijed čega ga je sud oslobodio od optužbe.
14. Izmijenjenom optužnicom opt. FŠ se tereti da je u mjestu [adresa] od kraja kolovoza do početka rujna 1991. kao pripadnik srpske paravojne formacije Teritorijalna obrana Orolik lišavao slobode i zlostavljao mještane [adresa] hrvatske nacionalnosti i to NŠ, SŠ i ČŠ.
15. Tijekom postupka nije sporno da je mjesto [adresa] u inkriminiranom razdoblju JNA okupirala navedeno mjesto te da su mještani [adresa] odvođeni na ispitivanja gdje su bili maltretirani i zlostavljani.
16. Sporno je da li je u tome i na koji način sudjelovao opt. FŠ odnosno da li je on zadao više udaraca šakama NŠ te ga, kada je ovaj pao na pod, nastavio udarati nogama i rukama uslijed čega je isti zadobio brojne ozljede u vidu nagnječenja i oguljotina odnosno da li je optuženi udario SŠ odmah po izvođenju iz svlačionice nogometnog kluba i to zatvorenom šakom u predjelu glave te da li je prema ošt. ČŠ istog lišio slobode te ga prilikom odvođenja udario snažno puškom u predjelu rebara ispod ramena.
17. Prvenstveno treba reći da osim pojedinačnih personalnih iskaza samih oštećenika u spisu ne postoji niti jedan dokaz koji bi potvrđivao njihove navode oko sudjelovanja opt. FŠ u mogućim zlostavljanjima, lišavanja slobode mještana [adresa].
18. Naime, u spisu ne postoji medicinska dokumentacija koja bi potvrđivala ozljede za koje se optuženi teretio da je nanio oštećenicima. Navodi oštećenog TŠ da uslijed zlostavljanja od strane optuženog, nisu potvrđeni medicinskom dokumentacijom, a činjenica što je isti operiran 1995. u Klinici za ortopediju u KBC Zagreb, proizlazi da predmetni operativni zahvat nije posljedica ozljede koja je nastala traumom iz 1991. godine, već je kod oštećenog TŠ u pitanju bolest koja se klasificira kao netraumatska. Bolest kuka koja je bila takve prirode da se pristupilo operativnom zahvatu i nužnost operativnog zahvata nije uvjetovana niti se uzročno posljedično može povezati sa štetnim događajem iz 1991. godine kako je to u svom mišljenju i naveo vještak ortoped dr. Vjekoslav Wertheimer, a što je rezultiralo da je ŽDO djelomično izmijenilo činjenični opis u dijelu inkriminacije koji se odnosi na ošt. TŠ i to tako da je jedan dio inkriminacije za koje se tereti optuženi izostavljen.
19. Osim toga, i iz dokaznog postupka nesporno proizlazi da je ošt. NŠ jedno vrijeme bio smješten u bolnici u Našicama, a nakon čega je prebačen u bolnicu u Zagreb, a da pri tom iz medicinske dokumentacije nije utvrđeno da su pregledom oštećenika utvrđene bilo kakve ozljede, a kamoli kako to tvrdi optužba da je isti zadobio brojne ozljede u vidu nagnječenja i oguljotina jer iz dostupne medicinske dokumentacije nesporno proizlazi da je ošt. NŠ boravio u navedenim medicinskim ustanovama, ali da prema istom nije ordinirana nikakva terapija koja bi bila usmjerena ka umanjivanju bolova niti iz dostupne medicinske dokumentacije proizlazi da bi liječnici poduzimali neke druge mjere liječenja u vidu previjanja oguljotina ili bilo koje druge potrebne mjere liječenja.
20. S pravom ukazuje obrana da je iskaz ošt. TŠ u najmanju ruku nekonzistentan i različit tijekom postupka odnosno da ošt. NŠ u svom iskazu ne odgovara dosljedno identično ni na jednu bitnu činjenicu. Naime, navedeni oštećenik osim nekih kontrolnih činjenica u svom iskazu od 18. travnja 2024. navodi da ga je u štabu CP udario zatvorenom šakom u glavu te da je od tog udarca pao na pod, a da su ga potom drugi udarali po tijelu te da je od batina koje je tada dobio njemu konstatirana ozljeda lijevog kuka uslijed čega je morao ići na operaciju kuka, a da tom prilikom u svom iskazu ne spominje uopće opt. FŠ.
21. Niti jedan drugi personalni dokaz ne potvrđuje da bi postojao očevidac događaja gdje optuženi FŠ navodno zlostavlja ošt. TŠ, a sam oštećenik TŠ u svom iskazu nedosljedno opisuje ulogu opt. FŠ gdje prvo navodi da je bio udaran od neke druge osobe, a onda da ga je zlostavljao FŠ za kojeg u prvom iskazu nije znao ni kako se zove, iako nije tada tako govorio te da je uslijed tog zlostavljanja zadobio brojne ozljede uslijed kojih je morao na operaciju.
22. Treba reći da je ošt. NŠ neposredno nakon navodnog kritičnog događaja s još jednim svojim susjedom otišao u bolnicu u Našice, a potom i bio u bolnicu u Zagrebu, a da pri tome, kako je već ranije rečeno, liječnici nisu konstatirali bilo kakve ozljede pa makar i manje oguljotine na tijelu navedenog oštećenika, a što su zasigurno bili u obvezi napraviti prvenstveno iz činjenice što je ošt. NŠ došao u bolnicu iz okupiranog teritorija gdje je uobičajeno bilo zlostavljanje mještana hrvatske nacionalnosti i gdje su takvi pacijenti prilikom prijema detaljno pregledavani, a potom i adekvatno zbrinuti dok iz medicinske dokumentacije na ime ošt. TŠ proizlazi da je samo boravio u navedenim medicinskim ustanovama gdje nisu provođene niti rutinske obrade niti je oštećeni NŠ slan na bilo kakve pretrage i isti nije uzimao nikakvu terapiju kojom bi se sanirale navode ozljede.
23. Svjedoci LŠ i GŠ u svojim iskazima pred sudom navode da su vidjeli TŠ kako se vraća kući gdje LŠ navodi da je dovezen automobilom, a GŠ da ga je vidio kako se vraća pješice kući, a da pri tome nitko od navedenih svjedoka nije rekao da bi NŠ bio krvav kada je išao kući poslije ispitivanja dok sam događaj navodnog maltretiranja navedenog oštećenika u dokaznom postupku nitko od svjedoka ne potvrđuje.
24. U odnosu na ošt. SŠ optuženi se tereti da je navedenog oštećenika iz prostora svlačionice nogometnog kluba izveo van te ga zatvorenom šakom udario u predjelu glave, a nakon što je SŠ od siline udarca pao na tlo, zajedno s drugom dvojicom započeo ga udarati rukama i nogama po cijelom tijelu uslijed čega je navedeni oštećenik zadobio ozljede u vidu hematoma i oguljotina.
25. Opisujući predmetni događaj ošt. SŠ navodi da ga je početkom rujna 1991. prvo vojna policija odvela u skladište PIK-a, no u tom skladištu se nije ništa događalo i tamo je vidio ČŠ i IŠ koji su bili krvavi po licu. U večernjim satima su iz skladišta bili odvedeni u svlačionicu nogometnog kluba, a u kasnim večernjim satima je došao opt. FŠ s još dvojicom koji su ih izvlačili van i zlostavljali. On je bio prvi pozvan van i odmah po izlasku dobio je udarac u glavu i to ga je udario neki čovjek koji je naknadno ubijen, a kojeg su zvali T. Nakon toga su ga dvojica udarala nogama po tijelu, vrijeđali i psovali majku, govorili da mu je otac bio ustaša, da bi potom navedeni oštećenik rekao da ga je prvo FŠ prvi udario šakom u glavu, a potom su ga nastavljali udarati druga dvojica nogama po tijelu. Nastavljajući svoj iskaz oštećeni navodi da je to sve trajalo par minuta, a nakon toga je vraćen u svlačionicu, a iz svlačionice su drugi izlazili van gdje se čulo da su ostali sumještani koji su izlazili van jaukali, a po povratku u svlačionicu nije se ništa govorilo, ali se sve čulo što se događalo vani.
26. Osim toga, iz iskaza ČŠ koji u istom navodi da je bio kritične zgode u svlačionici, a isto tvrdi i oštećeni SŠ, proizlazi da nitko nije bio tučen u svlačionici, tamo su prenoćili na betonu, a ujutro su išli na ispitivanje.
27. Dakle ošt. ČŠ o događaju u svlačionici iskazuje potpuno suprotno od svjedoka SŠ i tvrdi da su mještani u svlačionici prespavali na betonu i da tamo nitko nije nikoga tukao.
28. Nadalje, svjedok ĆŠ u svom iskazu navodi da je bio odveden u svlačionicu nogometnog kluba na igralištu i da možda nedovoljno dobro poznaje opt. FŠ, no zna za osobu koju su zvali C, a ta osoba ga nije u svlačionici zlostavljala.
29. Iz iskaza svjedoka ZP i IŠ koji su u međuvremenu preminuli, a koji su o događajima u svlačionici iskazivali u drugom predmetu koji se vodio pred Županijskim sudom u Vukovaru broj Kir-199/2009, a čiji su iskazi uz suglasnost stranaka pročitani na raspravi proizlazi da ni jedan od dva svjedoka ne spominje u bilo kojem kontekstu opt. FŠ. Tako VŠ u svom iskazu navodi te noći ih nitko nije tukao, a ujutro su ih pustili kući, dok ZP navodi da se u noći pucalo prema Komletincima, a ujutro su ih počeli voditi na ispitivanje jednog po jednog te je on ujutro pušten kući.
30. Prema tome, iz provedenih dokaza jedino oštećeni SŠ navodi da ga je iz svlačionice izveo opt. FŠ koji ga je udario šakom u glavu, a potom su ga tukli da je bio na podu dok ostali svjedoci ČŠ, ZP i ĆP koji su isto kritične zgode bili odvedeni u svlačionicu nogometnog kluba u svojim iskazima ne samo da ne spominju opt. FŠ, već decidirano tvrde da te noći u svlačionici nitko nije tučen, od mještana koji su bili zatvoreni, već da su ujutro svi odvođeni na ispitivanje.
31. U odnosu na ošt. ČŠ, optuženi se tereti da je istog s još trojicom pripadnika TO Orolik bez opravdanog povoda lišio ga slobode kojom prilikom ga je puškom snažno udario u predjelu rebara ispod ramena te prislonio cijev puške u potiljak te ga ugurao u osobno vozilo kojim su ga odveli u štab TO radi ispitivanja. Ovakve navode optužbe jedino u svom iskazu donekle navodi ošt. ČŠ, dok ni jednim drugim provedenim dokazom isti nisu potvrđeni.
32. Tijekom postupka nije sporno da je ČŠ priveden od strane pripadnika TO Orolik, da je ispitivan i da je zlostavljan, ali sporno je kakvu ulogu je u tome imao optuženik.
33. U svom iskazu oštećeni ČŠ navodi da ga optuženi nije zlostavljao, već samo kako je već navedeno zajedno s drugim pripadnicima TO Orolik lišio slobode i puškom udario u predjelu rebara te prislonio pušku na potiljak. Ovakav iskaz navedenog oštećenika ne samo da nije potvrđen nekim drugim dokazima, već je pažljivom analizom samog iskaza razvidno da je isti dat u cilju uspjeha u predmetnom postupku, a i događajima koji su uslijedili nakon njegova iskazivanja u svojstvu oštećenika.
34. Naime, iako nije odlučno za dokazivanje potrebnih činjenica oko kaznene odgovornosti optuženika ponašanje oštećenika nakon počinjenja kaznenog djela, treba reći da je iz iskaza kćerke ošt. ČŠ, TP, proizlazi da je ona nakon što je njen otac iskazivao u predmetnom kaznenom postupku kontaktirala sina optuženog te mu rekla da je njen otac, ovdje ošt. JP suglasan da u slučaju plaćanja odštete neće tražiti da optuženi ide u zatvor.
35. S pravom optuženi u navodima formalne obrane analizira iskaz ošt. ČŠ koji kada ističe da navedeni oštećenik u svom iskazu naglašava druge događaje i činjenice kada su zlostavljani ostali sumještani, a sam događaj sa opt. FŠ navodi skraćeno i bez potrebnih detalja.
36. Točno je da je od predmetnog događaja prošlo dugo vremensko razdoblje, međutim u odnosu na lišenje slobode ošt. ČŠ nema nikakvih dokaza osim sažetog iskaza samog oštećenika ČŠ.
37. Posebice u dokaznom postupku nije dokazano da je ošt. ČŠ kritične zgode zlostavljan jer ne samo da nema nikakve medicinske dokumentacije, već ni optužba nije sudu predložila dokaze koji bi potvrđivali takve navode. Navodi optužbe da je opt. FŠ lišavao slobode mještane [adresa] hrvatske nacionalnosti pa tako i ošt. ČŠ ne proizlazi iz provedenih dokaza niti netko od drugih svjedoka saslušanih tijekom postupka u svojim iskazima navode da je opt. FŠ imao bilo kakvu važnu ulogu u kritičnom razdoblju u mjestu [adresa]. Svjedoci u postupku navode da su vodeću ulogu u selu imale sasvim druge osobe koje su ih ispitivale, a neki i zlostavljali, dok optuženog FŠ spominju jedino oštećenici i to na način da njegova uloga nije opisana identično od oštećenika odnosno njegovu ulogu ošt. SŠ i ČŠ potpuno drugačije opisuju.
38. Kod takvog stanja stvari gdje po ocjeni ovog vijeća nije na nedvojben način utvrđeno i dokazano da je optuženi FŠ počinio kaznena djela na način kako se izmijenjenom optužnicom istom stavlja na teret, valjalo je uslijed nedostataka dokaza temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08 istog osloboditi od optužbe.
39. Naime, da bi sud nakon provedenog dokaznog postupka neku osobu mogao oglasiti krivom, potrebno je da se utvrde sve bitne činjenice koje tvore biće kaznenog djela, dok u konkretnom slučaju po ocjeni ovog vijeća nije dokazano van svake sumnje i dvojbe da je optuženi FŠ počinio kazneno djelo na način kako mu se to izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.
40. Kako je sud optuženika oslobodio od optužbe, odlučio je da troškovi postupka te nagrada i nužni izdaci njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Osijek, 12. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća – sudac
Davor Mitrović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest dana) od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske.
DOSTAVITI:
1. ŽDO Osijek na broj KO-DO-33/2024
2. opt. FŠ
3. Braniteljica optuženog Sanja Ormuž, odvj. iz Zagreba
4. Brantelj optuženog, DP, odvj. iz [adresa]
