Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-200/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Katarine Žuk, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog ST i 2. optuženog HT zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. i članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 13. svibnja 2022. i 1. optuženog ST od 16. svibnja 2022. protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-249/2020 od 25. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 10. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba 1. optuženog ST te se ukida prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. KZ/11 za koje je 1. optuženik proglašen krivim.

II Uslijed odluke pod točkom I preinačuje se odluka o kazni pa se 1. optuženi ST temeljem članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Temeljem članka 54. KZ/11 1. optuženom ST u izrečenu kaznu zatvora ima se uračunati vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 7. prosinca 2019. do 11. rujna 2020.

III U preostalom dijelu žalba 1. optuženika i žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u preostalom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-249/2020 od 25. listopada 2021. temeljem članka 453. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) 2. optuženi HT oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – razbojništvo iz članka 230. stavak 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv života i tijela – pokušaj teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11. Temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećeni AT upućen je s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci 2. optuženog HT i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja Pere Jurića, odvjetnika iz Osijeka padaju na teret proračunskih sredstava. Istom presudom 1. optuženi ST je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela – pokušaja teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11. 1. optuženom ST je temeljem članka 230. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci a temeljem članka 118. stavak 1. KZ/11 mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine pa je temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 1. optuženi ST osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Temeljem članka 54. KZ/11 u vrijeme trajanja kazne zatvora uračunava se vrijeme za koje je 1. optuženi ST bio lišen slobode od 7. prosinca 2019. do 11. rujna 2020. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenom AT dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 385,00 kuna. Temeljem članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 1. optuženi ST oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku te 1. optuženi ST, po branitelju Mariu Vrapcu, odvjetniku u Osijeku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku a podredno da preinači prvostupanjsku odluku i izrekne mu blažu kaznu.

3. Odgovori na žalbe državnog odvjetnika i 1. optuženika nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-236/2022 od 19. kolovoza 2022.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana dok je žalba 1. optuženika djelomično osnovana.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

6. Žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik navodi da pobijana odluka kojom je 2. optuženik oslobođen optužbe da bi počinio kaznena djela iz članka 230. stavak 1. i članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer je sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o izostanku kaznenopravne odgovornosti 2. optuženika.

7. Međutim, pobijana odluka u odnosu na oslobađajući dio i 2. optuženika sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i uvjerljivi i koje prihvaća ovo vijeće. Iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi da se državni odvjetnik u stvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Žaleći se s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz oštećenog koji na raspravi nije prepoznao 2. optuženika kao drugu osobu koja ga je tukla zajedno s 1. optuženikom budući je trebao prihvatiti iskaz oštećenog s prvog ispitivanja kada je detaljno opisao postupanje osobe koja je imala brkove i kuštravu kosu a koji iskaz je potvrđen materijalnom dokumentacijom i zapisnikom o prvom ispitivanju 2. optuženika na kojoj je vidljivo da ima kuštravu kosu i da je sijed. U pogledu te činjenice logično je da oštećeni protekom dvije godine od događaja nije prepoznao 2. optuženika jer se u međuvremenu promijenio. Nadalje, prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da, osim obrane 1. optuženika s prvog ispitivanja nema drugih (podupirućih) dokaza. 1. optuženik u svojoj obrani u prethodnom postupku jasno opisuje na koji način je došao u kontakt s 2. optuženikom te odnos i postupanje 2. optuženika prema oštećenom. Prvostupanjski sud pogrešno ne vjeruje obrani 1. optuženika iz razloga jer 2. optuženik nije zatečen po policiji na mjestu događaja. Uz to, prvostupanjski sud zanemaruje obranu 2. optuženika u prethodnom postupku već uzima kao relevantnu samo njegovu obranu s rasprave. Međutim, 2. optuženik je u obrani u prethodnom postupku naveo da je vidio dolazak policije na kolodvor i da su ga djelatnici policije ondje pregledali oko 00,30 sati jer su tražili da li ima novac kod sebe dok iz iskaza oštećenog, osobito onog s prvog ispitivanja koje je provedeno ubrzo nakon događaja, jasno proizlazi da su dvojica muškarca, koja su bila u društvu s još jednom ženskom osobom, silom od njega uzeli novac i potom ga istukli. 1. optuženika je naknadno prepoznao dok je za drugog muškarca naveo da ima sijedu kuštravu kosu i brkove.

9. Nasuprot ovakvih navoda državnog odvjetnika prvostupanjski sud s pravom, analizirajući provedene dokaze, zaključuje da, osim obrane 1. optuženika nema drugih dokaza koji bi upućivali na 2. optuženika kao počinitelja kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11. Naime, 2. optuženik negira da je počinio kazneno djelo na štetu oštećenog, oštećeni na raspravi nije mogao prepoznati 2. optuženika kao počinitelja kaznenog djela na njegovu štetu a tijekom prethodnog postupka nije provedena radnja prepoznavanja 2. optuženika. Okolnosti na kojima inzistira državni odvjetnik da je oštećeni jednog od počinitelja opisao kao muškarca s brkovima i kuštravom kosom dok je iz zapisnika o prvom ispitivanju 2. optuženika vidljivo da ima kuštravu kosu i da je sijed nisu u dovoljnoj mjeri konkretne i pouzdane da bi se sa sigurnošću moglo zaključiti da se radi o 2. optuženiku. Osim toga, činjenica što su djelatnici policije kasnije, nakon inkriminiranog događaja zatekli 2. optuženika na kolodvoru također ne upućuje da je ranije počinio kazneno djelo na štetu oštećenog.

10. Nadalje, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da se osuđujuća presuda ne može u cjelini ili u odlučujućem dijelu temeljiti na iskazu suoptuženika s prvog ispitivanja koji nije bio ispitan od strane drugog suoptuženika (ovdje 2. optuženik nije bio prisutan prvom ispitivanju 1. optuženika). U takvoj procesnoj situaciji moraju postojati dostatni čimbenici protuteže i odgovarajuća postupovna jamstva koja nadoknađuju prikratu obrane zbog korištenja nekonfrontiranog dokaza. Međutim, u ovom postupku dokazi provedeni na raspravi, dakle u kontradiktornom postupku, ne podupiru iskaz 1. optuženika s prvog ispitivanja (na koji se poziva državni odvjetnik) pa taj njegov iskaz nije pouzdan.

U odnosu na žalbu 1. optuženika

11. Žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka 1. optuženik navodi da je pobijana presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude zbog čega se ne može ispitati. Uz to, pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima o sadržaju zapisnika i isprava te samih tih isprava i zapisnika.

12. Međutim, nasuprot ovakvih navoda 1. optuženika pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza sa samim tim ispravama i iskazima, pri čemu 1. optuženik niti ne precizira o kojoj se proturječnosti konkretno radi. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

13. Žaleći se s osnove povrede kaznenog zakona 1. optuženik navodi da u odnosu na kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. KZ/11, iz činjeničnog opisa izreke presude ne proizlazi primjena sile s ciljem oduzimanja tuđe pokretne stvari pa se ne radi o kaznenom djelu razbojništva već eventualno nekom drugom kaznenom djelu protiv imovine.

14. U pravu je 1. optuženik da je na njegovu štetu pogrešno primijenjen kazneni zakon jer je proglašen krivim radi kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11 koje ne proizlazi iz činjeničnog opisa izreke presude. Naime, razmatrajući činjenični opis izreke proizlazi da je 1. optuženik iz stražnjeg džepa hlača oštećenog uzeo i za sebe zadržao 385,00 kuna i osobnu iskaznicu za vrijeme dok je oštećeni bio na podu na koji je pao tijekom vršenja male nužde u stanju alkoholiziranosti. Dakle, iz činjeničnog opisa ne proizlazi da bi 1. optuženik uporabom sile oštećenom oduzeo novac i osobnu iskaznicu. To što ga je prema ostatku činjeničnog opisa naknadno udarao rukama po tijelu ne predstavlja primjenu sile koja je poduzeta u cilju oduzimanja i protupravnog prisvajanja tuđe pokretne stvari. Isto tako, kada prema činjeničnom opisu 1. optuženik prilazi oštećenom na željezničkom kolodvoru i udara ga rukama po tijelu i pregledava u WC-u gdje ga je odvukao, tražeći ga 50,00 eura ali se od njega udaljava jer nije našao vrijedne stvari također ne predstavlja kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11 već pokušaj tog kaznenog djela.

15. Žaleći se s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja 1. optuženik navodi da prvostupanjski sud utvrđenje o njegovom identitetu pogrešno crpi iz iskaza oštećenog budući je njegov iskaz nekonzistentan, proturječan i manjkav. Oštećeni je u kritičnom događaju bio u tolikoj mjeri alkoholiziran da je uslijed omamljenosti pao na pod toaleta čime je ozbiljno dovedena u sumnju vjerodostojnost njegovog iskaza. Uz to, neposredno nakon događaja je pretrpio snažne epileptičke napade uslijed kojih je bio zbunjen i u nemogućnosti valjane reprodukcije prethodnih događaja. Nadalje, oštećeni ga prilikom prepoznavanja kod policije nije prepoznao s potpunom izvjesnošću nego ga je prepoznao na raspravi bez osiguranja istodobne nazočnosti drugih oštećenom nepoznatih osoba. Naposljetku, 1. optuženik ističe da prilikom uhićenja kod njega nisu pronađeni predmeti, dokumenti i novac oštećenog. Što se tiče kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. KZ/11 1. optuženik ističe da su prema nalazu i mišljenju sudsko medicinskog vještaka ozljede oštećenog u području lica i prsišta nastale silom slabog intenziteta i da su obje ozljede mogle nastati i padom oštećenog. Stoga, prije svega nije dokazano da je udarao oštećenog a čak i da ga je udarao, uzimajući u obzir silu s kojom su ozljede nanesene, nema postupanja u namjeri teškog tjelesnog ozljeđivanja oštećenog.

16. Nasuprot navodima 1. optuženika prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te osnovano 1. optuženika proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11. Naime, iz iskaza oštećenog jasno proizlazi da ga je po izlasku iz WC-a, a nakon što su ga ondje dvije osobe tukle, pretražile odjeću i tražile 50,00 eura, zaustavio 1. optuženik te ga je udarao rukama i nogama po tijelu dok je druga osoba sjedila sa ženskom osobom i pila pivo. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka proizlazi da je oštećeni pretrpio ozljede u vidu nagnječenja u predjelu lijeve jagodice na licu i krvnog podljeva oko lijevog oka koje ozljede su najvjerojatnije nastale udarcem tupo-tvrdog sredstva slabog intenziteta, najčešće udarcem zatvorene šake. Nadalje, oštećeni je pretrpio i prijelom XI rebra desnog prsišta u stražnjoj podpazušnoj liniji koji je mogao nastati udarcem tupotvrdog sredstva srednje jakog intenziteta (šakom, stopalom, koljenom i sl.) ili padom. Na raspravi 30. rujna 2021. vještak je dopunio nalaz i mišljenje i naveo da ozljede koje je zadobio oštećeni govore u prilog da su nastale direktnim udarcima jer padom na glavu u pravilu nastaju oguljotine na koži a oštećeni nije pretrpio oguljotine nego krvni podljev. Isto tako kod pada prijelom rebra najčešće nastaje na najvećoj zakrivljenosti rebra dok je oštećeni prijelom rebra zadobio u stražnjoj podpazušnoj liniji, dakle u liniji uz kralježnicu pa takav prijelom govori u prilog da je nastao direktnim udarcem. Dakle, jasno je da je oštećeni ozljede zadobio od udaraca 1. optuženika koji je postupao u cilju da ga teško tjelesno ozljedi očigledno iznerviran činjenicom da oštećeni ranije nije imao 50,00 eura koje ga je tražio. Oštećeni je prepoznao 1. optuženika kao osobu koja ga je po izlasku iz WC-a željezničkog kolodvora zaustavio i udarao rukama i nogama po tijelu kod policije (sa 60-70% sigurnosti) a što je s potpunom sigurnošću potvrdio na raspravi. Drugim riječima, prepoznavanje 1. optuženika je provedeno sukladno odredbi članka 301. ZKP/08 (u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Policijskoj postaji Osijek 13. veljače 2020.) a na raspravi je oštećeni samo sa sigurnošću potvrdio da se radi upravo o 1. optuženiku.

17. Žaleći se zbog odluke o kazni 1. optuženik smatra da mu je izrečena prestroga kazna, osobito kada se uzme u obzir priroda i visina štete.

18. Prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni na strani 1. optuženika nije našao olakotne okolnosti dok mu je otegotnim cijenio višestruku kaznenu osuđivanost (u dvadeset navrata) od čega u devet navrata radi kaznenih djela teških krađa, u tri navrata radi kaznenih djela oduzimanja tuđe pokretne stvari i krađe te radi kaznenih djela zadovoljenja pohote pred djetetom ili maloljetnom osobom, uništenja tuđe stvari, krivotvorenja isprave, zlouporabe opojnih droga i tjelesne ozljede.

19. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.

20. Prvostupanjski sud je 1. optuženiku za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 34. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Naime, uzimajući u obzir raniju višestruku osuđivanost 1. optuženika blažom kaznom se ne bi u dovoljnoj mjeri utjecalo na njega da ubuduće ne čini kaznena djela, izrazila društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela niti bi se ojačalo povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. S obzirom da je prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11 za koje je 1. optuženik također proglašen krivim presuda je preinačena u odluci o kazni pa je 1. optuženik za kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

21. U ponovljenom postupku za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11 u odnosu na 1. optuženog ST prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze, otkloniti nedostatak na koji mu je ukazano ovim rješenjem te nakon toga sukladno odredbi članka 450. stavak 2. ZKP/08 donijeti novu pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

Sisak, 10. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Melita Avedić