Poslovni broj: Usž-1870/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Energetski park Korlat d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupan po direktoru DT, protiv Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Božidara Petranovića 8, Zadar, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Benkovca, Šetalište kneza Branimira 12, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I-1072/2023-12 od 5. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovnog broja: Us I- 1072/2023-12 od 5. veljače 2024.

II. Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, klase: UP/II -363- 01/22-01/239, urbroj: 2198-07-03/1-23-2 od 16. ožujka 2023. godine i predmet vraća istom tijelu na ponovno rješavanje.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke poništeno je rješenje tuženika klase: UP/II-363-01/22-01-239, urbroj: 2198-07-03/1-23-2 od 16. ožujka 2023. godine i rješenje Upravnog odjela za prostorno planiranje, komunalno gospodarstvo, zaštitu okoliša i razvoj Grada Benkovca, klasa: UP/I-363-02/22-01/46, urbroj: 2198-27-05-22-2 od 10. kolovoza 2022. godine. Pod točkom II. izreke obustavljen je upravni postupak utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa.

2. Navedenim rješenjem tuženika od 16. ožujka 2023. godine odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 10. kolovoza 2022. godine kojim je tužitelju kao obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa, utvrđen iznos komunalnog doprinosa za izgradnju građevine infrastrukturne namjene, energetskog sustava – vjeroelektrana Korlat – etapa II – gradnja pristupnog puta i 9 vjetroagregata, 1. skupine, vjetroagregati ukupnog obujma 10.476,00 m[3] na katastarskim česticama zemljišta u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] u iznosu od 523.800,00 kuna.

3. Zainteresirana osoba Grad Benkovac izjavio je žalbu iz svih zakonom propisanih razloga u bitnom navodeći da je prvostupanjski sud obustavom upravnog postupka postupio protivno odredbama Zakona o upravnim sporovima kao i Zakona o komunalnom gospodarstvu. U postupku donošenja rješenja o komunalnom doprinosu tužitelj da je dostavio zainteresiranoj osobi stvarne podatke o obujmu zgrade – volumen stupa vjetroagregata tužitelja te sam naveo obujam od 10.476 m[3] . Sukladno navedenom komunalni doprinos bi trebao iznositi: 10.476 x 50,00 kn, upravo koliko je Grad Benkovac utvrdio u poništenom prvostupanjskom rješenju. Ističe da je Pravilnikom o načinu utvrđivanja obujma i površine građevina u svrhu obračuna komunalnog doprinosa pobliže propisan način utvrđivanja obujma i površine građevina u svrhu obračuna komunalnog doprinosa pri čemu je člankom 2. tog Pravilnika propisano da se obujam i površina građevina u svrhu obračuna komunalnog doprinosa izračunavaju prema podacima iz glavnog projekta koji je sastavni dio građevinske dozvole dobiven od javnopravnog tijela koje je izdalo građevinsku dozvolu, glavnog projekta za građevinu koja se prema propisima o gradnji grad i bez građevinske dozvole na temelju glavnog projekta, odnosno prema podacima utvrđenim u postupku donošenja rješenja o komunalnom doprinosu za građevinu koja se prema propisima o gradnji gradi bez građevinske dozvole i bez glavnog projekta. Nespornim proizlazi da u glavnom projektu tužitelj nije naveo iskaz izračuna mjera građevine kao što je nesporna i činjenica da je u postupku donošenja rješenja o komunalnom doprinosu tužitelj dostavio zainteresiranoj osobi podatke o obujmu zgrade kako je to već naprijed navedeno pri čemu se ističe kako su stvarne mjere – obujam građevine 10.476,00 m3 dok je iznos izračuna mjera iz glavnog projekta tumačenje tužitelja. Zakonom o komunalnom gospodarstvu propisana je obveza plaćanja kao i način obračuna komunalnog doprinosa za vjetroelektrane (članak 81. Zakona), dok je Pravilnikom kao podzakonskim normativnim aktom Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja propisan način utvrđivanja obujma i površine građevina. Sud čini povredu Zakona o komunalnom gospodarstvu kada je oslobodio tužitelja od plaćanja obveze komunalnog doprinosa. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno, vratiti na ponovni postupak.

4. Tužitelj se očitovao o žalbi zainteresirane osobe ističući da je sud obustavio postupak jer nije uopće bilo osnove za donošenje rješenja o plaćanju komunalnog doprinosa iz razloga jer u glavnom projektu nisu bili predviđeni objekti mjerodavni za iskaz mjere građevine za komunalni doprinos, a nije ni postajala osnova za donošenje rješenja o komunalnom doprinosu. Naime, u glavnom projektu nije bilo podataka na temelju kojeg bi se komunalni doprinos mogao izračunati. Vjetroagregati za koje je utvrđen komunalni doprinos se ne nalaze na građevinskom zemljištu, već na poljoprivrednom i šumskom, pa stoga nema osnove za plaćanje komunalnog doprinosa za iste, niti je bila formirana građevinska čestica. Osim toga u glavnom projektu je bilo navedeno da u okviru istog nisu predviđeni objekti mjerodavni za iskaz mjera građevina za plaćanje komunalnog doprinosa. Osim što je podmirio svoju obvezu plaćanja komunalnog doprinosa za TS, tužitelj je uredio međusobne odnose sa zainteresiranom osobom na način da je sklopio ugovor u sufinanciranju izgradnje komunalne infrastrukture 21. srpnja 2020. godine kojim je tužitelj iznosom od 4 milijuna kuna financirao izgradnju pristupnog puta. Zainteresirana osoba pogrešno tumači propise. Za vjetroelektranu Korlat postoji ishođena građevinska dozvola i g lavni projekt, koji su u posjedu zainteresirane osobe, pa slijedom članka 2. Pravilnika podaci o obujmu i površini građevina trebaju biti preuzeti iz glavnog projekta koji je sastavni dio građevinske dozvole. Zainteresirana osoba nije imala utemeljenje za pokretanje utvrđivanja iskaza mjera građevine – obujma građevine, budući nisu sadržani u glavnom projektu. Zainteresirana osoba je dala u postupku ishođenja građevinske dozvole potvrdu na izrađeni glavni projekt, koji je sadržao podatak o izračunu komunalnog doprinosa, pa nije jasno zašto sad ima primjedbu. Prema Pravilniku o obveznom sadržaju i opremanju projekata građevina ("Narodne novine", broj: 118/19.), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja građevinske dozvole i njezinih izmjena u skladu s člankom 13. stavak 3. istog za građevine za koje se ne obračunava komunalni odnosno vodni doprinos po posebnim propisima, glavni projekt ne mora sadržavati podatke potrebne za izračun odgovarajućeg doprinosa. Smatra da zainteresirana pogrešno tumači odredbu članka 2. Pravilnika obzirom da se prema istome obujam i površina građevina u svrhu obračuna komunalnog doprinosa izračunavaju prema podacima iz glavnog projekta, dok se samo za one građevine koje se grade bez glavnog projekta i građevinske dozvole utvrđuju potrebni iskazi mjera građevina u postupku donošenja rješenja o komunalnom doprinosu, pa je u konkretnom slučaju zainteresirana osoba samovoljno pristupila izračunu iskaza m jera za komunalni doprinos ne poštujući sudsku praksu i uputu nadležnog Ministarstva. Predlaže odbiti žalbu.

5. Tuženik se nije očitovao o žalbi.

6. Žalba je osnovana kako iz razloga žalbenih navoda zainteresirane osobe tako i razloga navedenih u ovoj presudi.

7. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. -dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je osporenom presudom, uz obrazloženje kakvo je njome dano, povrijeđen zakon na štetu zainteresirane osobe.

8. Naime, prvostupanjski upravni sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i poništio rješenje tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela uz obrazloženje da iz razloga što u dijelu glavnog projekta, koji je sastavni dio pravomoćne građevinske dozvole, nema podataka za obračun komunalnog doprinosa za vjetroelektrane Korlat (budući je iskazan kao 0) nema osnova za obračun komunalnog doprinosa, niti postoje uvjeti za vođenje postupka.

9. Međutim, navedeno tumačenje prvostupanjskog upravnog suda u pogledu obveze obračuna komunalnog doprinosa i utvrđenja istog u konkretnom slučaju ovaj Sud nalazi pogrešnim.

10. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 10. kolovoza 2022., koje je doneseno na temelju odredbe članka 86. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20.) te odredbi Odluke o komunalnom doprinosu ("Službeni glasnik Grada Benkovca", broj: 2/13. i 6/13.) utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju građevine infrastrukturne namjene, energetskog sustava-vjetroelektranu Korlat- etapa br. 2 – gradnja pristupnog puta i 9 vjetroagregata skupine vjetroagregati ukupnog obujma 10.476,00 m[3] opisanim u izreci rješenja u k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina], prema projektnoj dokumentaciji izrađenoj po projektu/društvu Fractal d.o.o. Nije sporno da je u konkretnom slučaju Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, Uprave za prostorno uređenje i dozvole od državnog značaja, Sektora građevinskih i uporabnih dozvola dostavio nadležnom prvostupanjskom tijelu građevinsku dozvolu od 11. travnja 2018., za obračun komunalnog doprinosa za naprijed navedene građevine, a da je glavni projektant ST, dipl.ing.el. (društvo Fractal d.o.o. iz Splita) dostavio iskaz mjera za izračun komunalnog doprinosa.

11. Odredbom članka 81. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20. -dalje: ZKG) propisano je da se komunalni doprinos za zgrade obračunava množenjem obujma zgrade koja se gradi ili je izgrađena izraženog u kubnim metrima (m[3] ), s jediničnom vrijednošću komunalnog doprinosa u zoni u kojoj se zgrada gradi ili je izgrađena. Međutim, prema odredbi stavka 2. istog članka Zakona propisano je da se komunalni doprinos za otvorene bazene i druge otvorene građevine te spremnike za naftu i druge tekućine s pokrovom čija visina se mijenja obračunava množenjem tlocrtne površine građevine koja se gradi ili je izgrađena izražene u četvornim metrima (m[2] ) s jediničnom vrijednošću komunalnog doprinosa u zoni u kojoj se građevina gradi ili je izgrađena.

12. Prema odredbi članka 69. stavak 3. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.,-dalje: ZG) propisano je da u glavnom projektu moraju biti navedeni podaci potrebni za izračun komunalnog doprinosa i vodnog doprinosa.

13. Imajući u vidu naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno činjenično stanje kao i citirane odredbe mjerodavnog materijalnog prava, ovaj Sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika i zainteresirane osobe da sama činjenica da je za gradnju naprijed navedenih građevina ishođena građevinska dozvola, te da se neprijeporno radi o građenju u smislu odredbi članka 3. stavak 1. točka 10. Zakona o gradnji u vezi odredbe članka 69. stavak 3. i 113. stavak 2. Zakona o gradnji iako u glavnom projektu nisu prikazani elementi za obračun komunalnog doprinosa isti je trebalo obračunati.

14. Stoga imajući sve naprijed navedeno u vidu ovaj Sud smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog upravnog suda da tužitelj ne bi bio u obvezi niti bi se mogao smatrati obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa u konkretnom slučaju iz razloga i samo zato što u glavnom projektu, koji je sastavni dio pravomoćne građevinske dozvole nisu prikazani podaci za obračun komunalnog doprinosa.

15. Nadalje, ovaj Sud ukazuje na pravno shvaćanje izraženo u odlukama ovog Suda poslovnog broja: Us-1611/2010-4 od 23. listopada 2013. i Us-1553/2011-4 od 9. srpnja 2015. godine, prema kojima se za vjetroelektrane komunalni doprinos obračunava prema m[2] kao za otvorene građevine sukladno Pravilniku o načinu utvrđivanja obujma građevine za obračun komunalnog doprinosa ("Narodne novine", broj: 136/06., 135/10., 14/11. i 55/12., dalje u tekstu: Pravilnik). Naime, izričitom zakonskom odredbom je dakle propisano da se komunalni doprinos za otvorene građevine obračunava po m[2] , a ne po m tlocrtne površine građevine, pa se stoga za vjetroelektrane komunalni doprinos ne može obračunati po m[3] tlocrtne površine, obzirom da je navedeno u koliziji s odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu te isto tako odredbama Pravilnika, koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

16. Imajući u vidu sve navedeno i utvrđeno, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. 28/17. i 110/21.), odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner