Poslovni broj: Usž-1910/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZV iz [adresa] i HV iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba DV iz [adresa], JV iz [adresa], FV iz [adresa], Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, Općinskog državnog odvjetništva u Sisku, Sisak, Ulica Ferde Hefelea 57, u predmetu radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2796/2022 od 5. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2796/2022 od 5. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji tražili poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-942-01/20-01/362, urbroj: 514-04-02- 02-01/08-22-02 od 8. lipnja 2022. Ovim rješenjem povodom žalbi zainteresiranih osoba poništeno je rješenje Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-943-01/20-01/97, urbroj: 2176/01-10-20-15 od 7. listopada 2020. i predmet je vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak. Istim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja.

2. Protiv ove presude tužitelji su izjavili žalbu kojom obrazlažu tijek događaja od izgradnje oduzetih objekata do konfiskacije imovine te događaja koji su prethodili donošenju osporenog rješenja. Navode nasljednike prijašnjih vlasnika KV, DV i MV i to one koji su podnijeli zahtjev za naknadu, kao i one koji nisu taj zahtjev podnijeli. Smatraju nejasnim obrazloženje prigovora prema kojem bi im pripadalo pravo na povrat oduzete imovine u naravi.

3. Tuženik i zainteresirane osobe pozvani su da dostave odgovor na žalbu.

4. Odgovor na žalbu dostavilo je Općinsko državno odvjetništvo u Sisku koje se u cijelosti protivi žalbenim navodima i predlaže da Sud žalbu odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenom razloga na kojima tužitelji temelje žalbu u ovom upravnom sporu u odnosu na razloge na kojima se temelji osporena presuda ovaj Sud nije našao postojanje niti jednog od odredbom članka 126. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/14.) propisanih razloga zbog kojih bi prvostupanjsku presudu valjalo poništiti.

7. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem prvostupanjsko tijelo nije na pravilan način utvrdilo što je u ovom postupku predmet naknade, da je pogriješilo kod utvrđivanja suvlasničkih omjera ovlaštenika naknade JV, FV i DV, a također je ocijenilo nezakonitim i nejasnim zaključak prvostupanjskog tijela prema kojem ovlaštenicima naknade pripada pravo na 40% procijenjene vrijednosti objekta i 15% od vrijednosti poslovne zgrade.

8. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je tijelo prvog stupnja rješenje donijelo u ponovnom postupku nakon što je ranijim rješenjem tuženika od 25. rujna 2014. poništeno rješenje prvostupanjskog tijela od 11. lipnja 2003. i predmet je vraćen na ponovni postupak s detaljnom uputom u pogledu načina na koji je to tijelo dužno utvrditi predmet naknade i to provođenjem vještačenja po vještaku građevinske i geodetske struke kako bi se odredila površina koja je oduzeta, površina dvorišta, površina koja se koristi i koja je ušla u pretvorbu poduzeća, broj postojećih zgrada, prostorija, gabarita, katnost, način korištenja, sve površine i stanje u kojem se nalaze, opremljenost te ukoliko se ne koristi istovjetna površina koja je oduzeta nedvojbeno utvrditi što je rekonstruirano, na kojoj čestici se nalazi i u koju svrhu se koristi. Tuženik je osporenim rješenjem utvrdio da prvostupanjsko tijelo nije postupilo po navedenoj uputi, a kako naknadu nije odredilo za svu oduzetu imovinu niti je uputilo na način odlučivanja u svezi s preostalom imovinom, tuženik je ponovno vratio predmet prvostupanjskom tijelu uz jasnu i nedvosmislenu uputu.

9. Presudom prvostupanjskog suda u cijelosti je potvrđena pravilnost i zakonitost stajališta tuženika, što tužitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju. Naime, tužitelji neosnovano ističu da bi imali pravo na povrat oduzete imovine u naravi. Navedeno iz razloga što je tijekom provedenog upravnog postupka i spora nedvojbeno utvrđeno da se zahtjev odnosi na imovinu koja je konfiscirana kao mjera nakon osuđujuće presude Suda za nacionalnu čast Hrvata i Srba od 9. srpnja 1945. Spisu predmeta prileži mišljenje Državnog odvjetništva RH, broj: KR-I-DO-1688/12 od 12. prosinca 2012., kojim se ova presuda ocjenjuje politički motiviranom i do koje je došlo zlouporabom prava, odnosno političke moći. Rješenjem Kotarskog narodnog suda u Novskoj od 16. kolovoza 1945. konfiscirana imovina upisana je kao vlasništvo FNRJ, a zadnji upisani korisnik bilo je trgovačko društvo Kony-pin d.o.o. Novska u pretvorbu kojeg je ušlo oduzeto poduzeće, a također je utvrđeno da ovo poduzeće više ne postoji.

10. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilan je zaključak upravnih tijela i prvostupanjskog suda prema kojem se oduzeta imovina ne može vratiti u vlasništvo ovlaštenicima naknade. Naime, prema odredbi članka 45. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 80/02., 81/02. i 98/19.) poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. tog Zakona ne vraćaju se. Prema odredbi stavka 2. istog članka Zakona pod poduzećem se smatra vrijednost oduzetih nekretnina, uključujući i poslovni prostor, a ovlaštenicima naknade pripada pravo na naknadu sukladno odredbama istog Zakona.

11. Prema odredbi članka 47. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima u društvima u kojima se nalazi imovina poduzeća oduzetog prijašnjem vlasniku, a ako ostvarenje prava na navedeni način nije moguće prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća.

12. Kako je neprijeporno utvrđeno da se oduzeta imovina odnosi na poduzeće „Motorni mlin braća Knežević“ koje je ušlo u pretvorbu društvenog poduzeća Kony-pin, koje poduzeće više ne postoji, to je pravilno i na zakonu osnovano određeno pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društava iz portfelja Republike Hrvatske.

13. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić