Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ovr-205/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari ovrhovoditelja DDM Invest III AG, Švicarska, 6300 Zug, Landis&Gyr Strasse 1, OIB: 42497989050, koju zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika ZH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Tomažić , odvjetnik u Zagrebu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr-568/2015-185 od 9. srpnja 2025., 03. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr-568/2015-185 od 9. srpnja 2025. se potvrđuje.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
" I/ Iz iznosa od 34.454,84 eura dobivenog prodajom nekretnine u vlasništvu ovršenika, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], stambeno-poslovna zgrada broj 161b, tloc. površine 159 čm i dvorište [adresa], ukupne površine 556 m2, - ETAŽA: 40/1000, 1. stan broj 2 na prvom katu, obračunske površine 18,6 čm, namiruje se u tražbina ovrhovoditelja, i to:
a) u cijelosti s naslova troškova ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji u iznosu od 934,68 eura, b) u cijelosti s naslova troškova ovršnog postupka u iznosu od 829,52 eura, c) u cijelosti s naslova zateznih kamata na glavnicu, za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu u iznosu od 3.850,06 eura, d) u cijelosti na ime glavnice u iznosu od 19.908,42 eura i dospjele redovne kamate u iznosu od 892,46 eura,
e) djelomično s naslova zateznih kamata na glavnicu, za razdoblje izvan posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu u iznosu od 8.039,70 eura.
II/ Ovrhovoditelj ostaje nenamiren za iznos od 10.311,35 eura".
2. Ovo rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija ovršenik zbog bitnih povreda ovršnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava što su žalbeni razlozi iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se kao podredni primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ). Žalitelj predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz uputu za postupanje. .
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje o namirenju, na temelju članka 50. stavak 5. OZ-a u vezi članaka 365. stavak 2. i članka 381. podrednog ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.
6. Neosnovana je žalbena tvrdnja kako ne bi bili ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje pobijanog rješenja o namirenju jer je sud trebao zastati s ovim ovršnim postupkom dok se pravomoćno okončaju postupci koji se vode protiv sadašnjeg i ranijeg ovrhovoditelja, Zagrebačke banke d.d.. Naime, žalitelj je prije donošenja pobijanog rješenja prethodno i više puta pravomoćno odbijen s prijedlogom za odgodom ovrhe, pa zapreke za daljnjim provođenjem ovrhe i donošenjem pobijanog rješenja o namirenju nije bilo.
7. U vezi žalbenih navoda koji se odnose na tvrdnju kako je ovršenik osporio potraživanje ovrhovoditelja i kako se prvostupanjski sud nije očitovao na njegove prigovore koji se tiču obračuna tražbine, valja reći da su se ovršenikovi „prigovori“ na obračun tražbine, koji se ponavljaju i u žalbi, odnosili na tvrdnje o tome kako je trebalo utvrditi je li kredit, radi povrata kojeg se vodi ovaj ovršni postupak, uopće isplaćen korisniku kredita POLVID d.o.o. od strane prvotnog ovrhovoditelja, ako jest u kojem iznosu, pitanja o načinu obračuna glavničnog potraživanja od strane banke, kao i o stopama po kojima su obračunavane kamate, navode o tome kako nije dostavljen dokaz da je kredit potrošen a niti da je novi ovrhovoditelj platio banci iznose koje potražuje iz naplaćene kupovnine, niti dokaze da je prijenos tražbine nenaplatan, te kako je sud trebao pozvati ovrhovoditelja da dostavi relevantne dokaze i dopuni prijavu tražbine, valja reći da su dijelom pravno irelevantni, a dijelom i pravno nerazumljivi.
7.1. Naime, u ovoj fazi postupka, u kojoj je već pravomoćno rješenje o ovrsi, u kojem je na mjesto prvotnog ovrhovoditelja već stupio novi ovrhovoditelj, u kojem je nekretnina na kojoj se provodila ovrha prodana i dosuđena kupcu, te mu i predana u posjed, te je pobijano rješenje ono o namirenju, relevantni prigovori mogu biti oni koji se odnose na pravilan obračun tražbina koje se namiruju. Žalitelj nije iznosio takve prigovore već je ili iznosio tvrdnje koje se tiču pitanja koja su bila relevantna za prethodnu fazu ovršnog postupka, ne i za rješenje o namirenju, ili je samo postavljao pitanja u vezi načina na koji je obračunata ovrhovoditeljeva tražbina, a ne i konkretne prigovore a obračun, pa je neosnovana žalbena tvrdnja kako je prvostupanjski sud propustio očitovati se na njegove prigovore na (ovrhovoditeljev) obračun.
8. Netočan je žalbeni navod da ovrhovoditelj, koji nije bankarska institucija, nema pravo obračuna kamata kao da on to jest, jer je on, stupajući u poziciju ranijeg ovrhovoditelja, preuzeo njegovu glavnu ali i sporednu tražbinu (kamate).
9. Pozivanje žalitelja na odredbu članka 117. OZ-a je irelevantno za ocjenu valjanosti pobijanog rješenja o namirenju, a pri tom valja ukazati da navedena odredba glasi:
„Osoba koja se namiruje iz prodajne cijene može, ako to utječe na njezino namirenje, najkasnije na ročištu za diobu, drugoj takvoj osobi osporiti postojanje tražbine, njezinu visinu i red namirenja.“,
a žalitelj je ovršenik, dakle nije osoba koja se namiruje iz prodajne cijene, pa neosnovano žalitelj smatra da bi imao „pravni položaj“ temeljem te zakonske odredbe u pogledu tražbine koju bi imao ako bi se u sudskom ili ustavnosudskom postupku utvrdilo kako nije bilo osnove za provođenje ovog ovršnog postupka.
10. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju članka 380. stavak 2. podrednog ZPP-a.
U Dubrovniku 03. prosinca 2025.
Sutkinja:
Josita Begović