Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ovr-177/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak & Partneri iz Splita, protiv ovršenika ad. 1. AŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad. 2. FŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Budislavu Anđelinoviću, odvjetniku u Splitu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja i ZŠ protiv rješenja Općinskog suda u Splitu posl.br. Ovr-3069/2020-68 od 10. srpnja 2025., 03. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu posl.br. Ovr-3069/2020-68 od 10. srpnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
" I. Odbija se ZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijedlogom da stupi na mjesto ovrhovoditelja u ovom predmetu.
II. Obustavlja se ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu od 4. listopada 2016., broj Ovr-5029/16".
2. Ovo rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobijaju ovrhovoditelj i ZŠ, novi ovrhovoditelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda parničnog postupka, što su žalbeni razlozi iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP) koji se kao podredni primjenjuje na temelju članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – u daljnjem tekstu: OZ). Žalitelji predlažu pobijano rješenje preinačiti i dopustiti promjenu osobe ovrhovoditelja, ukinuti obustavu ovrhe, odnosno naložiti prvostupanjskom sudu nastavak postupka diobe kupovnine uz sudjelovanje novog ovrhovoditelja, a sve to pred drugim sucem pojedincem.
.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Prvostupanjski je sud, točkom I. pobijanog rješenja, odbio prijedlog za stupanje u ovaj ovršni postupak novog ovrhovoditelja jer da su ovrhovoditelj i osoba s kojom je on zaključio Ugovor o ustupu tražbine (dalje: Ugovor) postupili protivno načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima i protivno načelu ispunjavanja tražbine u obveznim odnosima zbog toga što nisu neposredno nakon sklapanja tog Ugovora zatražili od suda stupanje novog ovrhovoditelja na mjesto dotadašnjeg, a što su po stavu suda trebali učiniti do donošenja pravomoćnog rješenja o dosudi na način da je novi ovrhovoditelj pristupio u ovaj ovršni postupak sukladno članku 85. stavak 3. i u vezi s člankom 32. stavak 1. i 3. OZ-a.
5.1. Točkom II. pobijanog rješenja prvostupanjski je sud obustavio ovrhu jer da ovrhovoditelj, nakon sklapanja Ugovora (19. listopada 2021.) nije imao pravnog interesa da u ovom postupku ustraje, zbog čega niti daljnja provedba ovrhe nije moguća jer se nije mogla provoditi u korist tog ovrhovoditelja.
6. Ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 50. stavak 5. OZ-a, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. podrednog ZPP-a jer su razlozi pobijanog rješenja nejasni i proturječni.
7. Stupanje novog ovrhovoditelja na mjesto dotadašnjeg ovrhovoditelja propisano je člankom 32. stavak 3. OZ-a koja glasi:
„Ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Novi ovrhovoditelj mora primiti ovršni postupak u onom stanju u kojem se on nalazi u trenutku kad u njega stupa. Za promjenu ovrhovoditelja nije potreban pristanak ovršenika.“,
dok je pristupanje ovrsi propisano člankom 85. OZ-a koji glasi:
„1) Nakon upisa zabilježbe ovrhe ne može se za namirenje druge tražbine istoga ili drugoga ovrhovoditelja na toj nekretnini provesti poseban ovršni postupak. (2) Ovrhovoditelj za čiju je tražbinu kasnije određena ovrha na istoj nekretnini stupa u već pokrenuti ovršni postupak.
(3) Pokrenutom ovršnom postupku može se pristupiti do pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine kupcu.
(4) O pristupanju postupku sud će obavijestiti ovrhovoditelja u čiju je korist prije obavljena zabilježba.
(5) Razlozi zbog kojih ovrha nije dopuštena u korist pojedinih od više ovrhovoditelja u čiju se korist ovrha provodi na istoj nekretnini, odnosno razlozi za obustavu ovrhe u odnosu na pojedine od ovrhovoditelja bez utjecaja su na provedbu postupka u korist drugih ovrhovoditelja.
(6) Ako se razlog za odgodu ovrhe tiče samo jednoga od više ovrhovoditelja, ovrha se neće odgoditi, nego će sud pri donošenju rješenja o namirenju odrediti odgodu namirenja toga ovrhovoditelja sve dok se postupak u odnosu na njega ne nastavi. Sredstva namijenjena namirenju toga ovrhovoditelja sud će pohraniti do nastavka postupka. Ako postupak ne bude nastavljen, ta će se sredstva upotrijebiti za namirenje drugih ovrhovoditelja, odnosno predat će se ovršeniku.“
7.1. Iz navedenih odredbi jasno proizlazi da stupanje novog ovrhovoditelja umjesto dotadašnjeg nije isto što i pristupanje ovrsi, stupanjem novog ovrhovoditelja umjesto starog mijenja se samo osoba ovrhovoditelja, dok pristupanjem ovrsi ne dolazi do promjene osobe dotadašnjeg ovrhovoditelja, već dolazi do povećanja broja tražbina, a moguće i povećanja broja ovrhovoditelja, pa ova dva instituta nije bilo moguće povezivati kako je to učinio prvostupanjski sud.
8. Odredba o stupanju novog ovrhovoditelja umjesto dotadašnjeg procesna je odredba i o tom stupanju ovršni sud može odlučivati samo u okviru onoga što je propisano člankom 32. stavkom 3. OZ-a, dakle postoji li javna ili ovjerovljena privatna isprava koja dokazuje da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina prenesena na drugu osobu (novog ovrhovoditelja) ili da je na njega na drugi način prešla, odnosno postoji li o tome pravomoćna odluka donesena u parničnom postupku.
9. OZ ne propisuje u kojem roku osoba na koju je prenesena tražbina može ili mora obavijestiti sud o prijenosu tražbine a, kako je već objašnjeno, promjena osobe ovrhovoditelja ne može se dovoditi u vezu s pristupanjem ovrsi. Nejasno je i zašto i na temelju čega prvostupanjski sud povezuje načelo savjesnosti i poštenja iz materijalnog propisa (Zakona o obveznim odnosima) s procesnom odredbom OZ-a o stupanju novog ovrhovoditelja, što sve ukazuje na ostvarenje žalbenih razloga bitne povrede postupka, te pogrešnu primjenu materijalnog prava. .
10. Pogrešno prvostupanjski sud smatra da se ovrha može obustaviti zbog činjenice da je tražbina radi koje se ovrha provodi prešla na neku drugu osobu, jer se tu ne radi o nemogućnosti provedbe ovrhe, a niti je ostvaren bilo koji drugi razlog zbog kojih se ovrha može obustaviti, a koji je propisan člankom 72. OZ-a na koji se prvostupanjski sud pozvao i koji glasi:
„(1) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta.
(2) Ovrha će se obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(3)… (ukinut odlukom Ustavnog suda)
(4) Ovrha će se na prijedlog ovršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena. (5) Rok za prigovor zbog razloga iz stavka 3. ovoga članka iznosi osam dana i počinje teći od dana kojega je ovršenik saznao da je ovrhom zahvaćen predmet koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojemu je mogućnost ovrhe ograničena. Nakon isteka roka od trideset dana od poduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stavka 3. ovoga članka prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.
(6) Rješenjem o obustavi ovrhe ukinut će se sve provedene ovršne radnje ako se time ne dira u stečena prava trećih osoba.“
11. Zbog svega navedenog ovaj sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. podrednog ZPP-a, a i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju članka 380. točka 3. u vezi članka 381. i 369. stavak 1. podrednog ZPP-a.
12. U nastavku postupka valja povesti računa i o tome tko je (sve) ovršenik, s obzirom na rješenje od 9. travnja 2024. (str.249 spisa).
U Dubrovniku 03. prosinca 2025.
Sutkinja:
Josita Begović
