Poslovni broj: Usž-1328/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu EČ, vlasnice knjigovodstveno ugostiteljskog obrta [obrt] sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Robert Rist, odvjetnik u Krku, A. Cesarca br.10, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi utvrđivanja ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1860/2024-8 od 20. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1860/2024-8 od 20. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-335-06/24-01/57, URBROJ: 529-06-03-02- 02/1-24-2 od 6. rujna 2024. i rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj, KLASA: UP/I-335-03/23-01/54, URBROJ: 2170-08-02/16-24-12 od 2. svibnja 2024., ispravljenog rješenjem istog tijela, KLASA: UP/I-335-02/23-03/54, URBROJ: 2170-08-02/16-24-13 od 6. svibnja 2024. (točka I. izreke), te se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika odbija se žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o utvrđivanju ispunjavanja minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljskih djelatnosti u ugostiteljskom objektu na adresi [adresa].

3. Tužiteljica je izjavila žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS). U žalbenim razlozima iznosi da prvostupanjskom presudom nije razjašnjeno radi li se u konkretnom slučaju o kiosku s naslonjenom nadstrešnicom za kojeg treba ishoditi uporabnu dozvolu. Smatra da je protivno načelu zakonitosti tuženikovo tumačenje propisa koji se odnose na gradnju, jer to nije u njegovoj nadležnosti. Analizirajući članak 2. stavak 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22., 155/23, dalje: Pravilnik), zaključuje da je postavljanje kioska bez odobrenja za gradnju u skladu s odlukom nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave . Smatra da se postavljanje kioska bez odobrenja za gradnju ne odnosi isključivo na javnu površinu, što potvrđuje očitovanje Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Krk, prema kojem je predmetni kiosk izrađen u skladu glavnim projektom i za njegovu izradu nije potrebno ishoditi uporabnu dozvolu. Nejasni su joj razlozi radi kojih dostavljene isprave nadležnog tijela za graditeljstvo i prijedlog za saslušanje stručne osobe koja je izradila glavni projekt, nisu dostatni za utvrđenje navedene okolnosti. Skreće pozornost na mjerodavni Urbanistički plan uređenja UPU 1 Krk i uvjerenje o podacima iz dokumenta prostornog uređenja od 29. veljače 2024., prema kojima je k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], označena oznakom JT – Javni trg, „Novi trg“ što ukazuje da je predmetni kiosk postavljen na javnu površinu. Ne spori da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] privatno vlasništvo ĐČ, ali je ta čestica, izmjenom UPU-1 Krk, postala dio čestice javnog trga JT2, na kojoj je moguća gradnja poslovne građevine. Ističe da namjena prostora nije povezana s vlasništvom obzirom da je ona određena urbanizacijom i prostornim planovima. Naglašava da je uređenje predmetnog prostora u cijelosti izvedeno uz suglasnost Grada Krka, koji je bio stranka u postupku prilikom izgradnje i ishođenja uporabne dozvole za poslovni objekt i uređenje trga. Smatra da Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21., dalje: ZUD) ne zabranjuje mogućnost obavljanja ugostiteljske djelatnosti u izdvojenom pogonu, jer takva zabrana nije propisana. Pozivajući se na ustavno načelo jednakosti svih pred zakonom, drži da joj ne bi smjelo biti zabranjeno ono što je drugim poduzetnic ima u njezinom okruženju dozvoljeno, a to je da se na razdaljini manjoj od 100 m između ugostiteljskog objekta i kioska obavljaju svoju djelatnost. Mišljenja je da članak 14. stavak 2. ZUD-a, ne zabranjuje lokalnoj samoupravi da svojom odlukom odredi lokalno ambijentalno obilježje i poziciju kioska, a što je u konkretnom slučaju učinjeno davanjem suglasnosti na postavljanje kioska na predmetnoj poziciji 20. ožujka 2023. Zaključuje da upravni akti Grada Krka, kojima se, na prostorima koji su Zakonom o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj : 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19., i 67/23.) namjenom određeni kao javni, dopušta postavljenje kioska, predstavljaju upravne akte koji su izuzeti od ograničenja iz članka 14. stavka 2. ZUD-a. Osporava stav da bi radi dokaza aktivne legitimacije dostavljeni ugovor o plodouživanju trebao biti upisan u zemljišne knjige. Ukazuje i na povredu niza načela ZUP-a. Predlaže da se poništi prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, iznosi da su prigovori tužiteljice u bitnom istovjetni navodima tužbe, na koje se već očitovao u odgovoru na tužbu. Smatra da je dužnost prvostupanjskog tijela donijeti zakonitu i pravilnu odluku , za što je potrebno utvrditi ispunjava li ugostiteljski objekt u smislu članka 24. stavka 1. ZUD-a uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja. Potvrđuje da je Zakonom o obrtu („Narodne novine“, broj:143/13., 127/19. i 41/20.) propisana mogućnost da obrtnik posluje i u izdvojenom pogonu postojećeg obrta, odnosno jedno ili više međusobnih odvojenih prostora izvan sjedišta obrta u kojima se obavlja obrt. Međutim, osporava da ugostitelj može, samo zato što to nije eksplicitno zabranjeno zakonom, obavljati ugostiteljsku djelatnost u objektu jednostavnih usluga – kiosku kao izdvojenom pogonu postojećeg ugostiteljskog objekta caffe bara, obzirom da takva skupina ugostiteljskih objekata nije propisana Pravilnikom o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina »Restorani«, »Barovi«, »Catering objekti« i »Objekti jednostavnih usluga« ("Narodne novine", broj: 82/07., 82/09., 75/12., 69/13., 150/14. i 85/15., dalje: Pravilnik o razvrstavanju), a koji propisuje vrste ugostiteljskih objekata, skupine u koje se oni razvrstavaju, kao i opće i minimalne uvjete koje moraju ispunjavati s obzirom na određenu skupinu. Smatra neosnovanim i navode tužiteljice da se kiosk, na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], nalazi na površini javne namjene obzirom da, iz članka 14. Urbanističkog plana uređenja UPU 1 – Krk, proizlazi da će se na površini sjeverno od raskrižja ulica Stjepana Radića i Kralja Tomislava, među kojima je i predmetna čestica, tek formirati građevna čestica javnog trga, a tužiteljica nije dostavila dokaz da je takva čestica formirana. Budući da ne postoje osnovani razlozi za poništenje presude, tuženik predlaže da se žalba odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio zakon na njezinu štetu.

6. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama koji su pravilno i u potpunosti utvrđeni, nakon čega je, pravilnom primjenom odredbe članka 24. ZUD-a, osnovano zaključio da objekt jednostavnih usluga – kiosk, kao izdvojeni pogon postojećeg ugostiteljskog objekta caffe bara „[obrt]“, na adresi [adresa], ne ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnost jednostavnih usluga.

7. Odredbom članka 24. stavka 1. ZUD-a propisani su uvjeti koje mora ispunjavati ugostitelj za obavljanje zatražene ugostiteljske djelatnosti u određenom ugostiteljskom objektu, a u konkretnom slučaju, nije sporno da tužiteljica nije dokazala da ima pravo korištenja predmetnog poslovnog objekta, što je jedan od propisanih uvjeta iz spomenutog zakonskog članka. Kao dokaz prava na korištenje predmetnog ugostiteljskog objekta, tužiteljica je dostavila ugovor o plodouživanju sklopljen 13. lipnja 2023. između nje i vlasnika OČ, ali to ugovoreno pravo osobne služnosti nije u njezinu korist uknjiženo na predmetnoj čestici u zemljišnoj knjizi. Budući da se pravo plodouživanja na nekretnini u skladu s člankom 220. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/78., 137/99., 22/00, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.), osniva uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi, kao tereta na poslužnoj nekretnini, tužiteljica, i po ocjeni ovog Suda, nije dokazala ispunjavanje propisanog uvjeta iz članka 24. stavka 1. točke 2. ZUD-a.

8. Pored navedenog, žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju da u konkretnom slučaju nije ispunjen ni uvjet iz članka 24. stavka 1. točke. 4. ZUD-a, kojim je propisana obveza ispunjavanja i drugih uvjeta određenih istim Zakonom, kraj činjenice da smještaj predmetnog objekta nije u skladu s člankom 14. stavkom 2. ZUD- a, jer se nalazi na udaljenosti manjoj od 100 metara od postojećeg ugostiteljskog objekta u građevini.

9. Imajući na umu činjenice utvrđene u postupku kao i mjerodavne zakonske odredbe, osnovano je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev te ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelj ice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela, a kojim nije usvojen njezin zahtjev za utvrđivanje minimalnih tehničkih uvjeta za predmetni objekt.

10. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni razlozi tužiteljice o ispunjavanju drugih uvjeta iz članka 24. stavka 1. ZUD-a, odnosno da predmetni objekt zadovoljava kategoriju ugostiteljskog objekta za obavljanje tražene vrste ugostiteljske djelatnosti te da ispunjava uvjete iz propisa o gradnji. Ovo iz razloga jer se neovisno o ispunjavanju tih uvjeta, zahtjevu tužiteljice ne može udovoljiti već samo zbog toga što nisu ispunjeni uvjeti o pravu korištenja ugostiteljskog objekta te o propisanoj udaljenosti tog objekta u odnosu na postojeći u građevini.

11. Kraj takvog stanja stvari, a budući da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za usvajanjem žalbe.

12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić