Poslovni broj: Usž-1099/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Općine Baška Voda, Baška Voda, Obala sv. Nikole 65, OIB: 23958451309, koju zastupa opunomoćenik Zoran Antunović, odvjetnik iz Makarske, Ante Starčevića 3, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba HK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ZK, [adresa], NK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], EK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Ante Kukoč, odvjetnik iz Splita, Trg hrvatske bratske zajednice 3, MK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Dario Vitlić, odvjetnik iz Makarske, Alkarska 4 i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske koje zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, OIB: 70793241859, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsI- 790/2023-12 od 20. prosinca 2023., te o žalbi zainteresirane osobe MK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv točke III. i IV. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsI-790/2023-12 od 20. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Usvajaju se žalbe i poništavaju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 16 UsI-790/2023-12 od 20. prosinca 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942- 01/22-01/165, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 29. studenog 2022.

III. Poništava se dopunsko rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-944-07/97- 01/00422 URBROJ: 2181/1-13/15-22-0155 od 9. svibnja 2022. i vraća se predmet prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice Općina Baška Voda za naknadu troškova upravnog spora.

V. Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba HK, ZK, NK, EK i MK za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora.

VI. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe MK za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/22-01/165, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 29. studenog 2022. i rješenja Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: UP/I-944- 07/97-01/00422, URBROJ: 2181/1-13/15-22-0155 od 9. svibnja 2022. godine.

1.1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, točkom II. izreke naloženo je tužiteljici na ime troškova upravnog spora zainteresiranim osobama HK, DK, NK i EK naknaditi iznos od 3.250,00 eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja, točkom III. izreke naloženo je tužiteljici na ime troškova upravnog spora naknaditi zainteresiranoj osobi MK iznos od 1.000,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti rješenja, dok je točkom IV. izreke u preostalom dijelu odbijen zahtjev zainteresirane osobe MK za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice protiv dopunskog rješenja Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: UP/I-944-07/97-01/00422, URBROJ: 2181/1-13/15-22-0155 od 9. svibnja 2022. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem ovlaštenicima naknade, HK i MK za po 3/12 dijela, DK, NK i EK za po 2/12 dijela, daje se u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao zk.č.br. [katastarska čestica], oranica Potočina površine 996 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina], koja odgovara dijelu k. č. br. [katastarska čestica] Čioci, oranica površine 1698 m2, k.o. [katastarska općina], što je prikazano i obojano žutom bojom te označeno slovima C- D-E-F-C u površini 996 m2 na skici lica mjesta izrađenoj po ovlaštenom vještaku za geodeziju Perici Puljiću od 1. veljače 2019. (točka 1. i 2.); obveznikom naknade određena je Općina Baška Voda (točka 3.); određena je zemljišnoknjižna provedba rješenja nakon njegove pravomoćnosti (točka 4.), te da svaka stranka snosi svoje troškove (točka 5.).

3. Tužiteljica pravovremeno podnesenom žalbom pobija presudu i rješenje prvostupanjskog suda zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, smatra da je sud nepravilno primijenio odredbu članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16,. 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS) jer se u obrazloženju nije izjasnio o svim činjenicama koje je tužiteljica iznijela. Smatra pogrešnim zaključak da se naturalnim povratom spornog zemljišta neće narušiti prostorna cjelovitost tog zemljišta. Nadalje, ponavlja da predmetno zemljište predstavlja sastavni dio nogometnog igrališta, odnosno sportsku građevinu koja je sukladno odredbi članka 88. stavku 1. Zakona o športu („Narodne novine“, 60/92., 25/93., 11/94. i 77/95.) po samom zakonu prešla u vlasništvo tužiteljice kao jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, a što, prema mišljenju tužiteljice, predstavlja zapreku za primjenu odredbe članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., dalj: Zakon o naknadi), u odnosu na tu nekretninu.

3.1. Osporava utvrđenja suda iz točke 19. i 20. pobijane presude te navodi da iz odredbi članka 98. stavka 1., članka 100., članka 101. stavka 1., članka 131. stavka 1. i 6. Zakona o cestama (“Narodne novine”, broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., dalje u tekstu: ZC) proizlazi da su nerazvrstane ceste ex lege postale one ceste koje su se na dan stupanja na snagu ZC-a koristile za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su bile pristupačne većem broju korisnika te koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona. Poziva se na pravno shvaćanje ustavnosudske prakse (rješenje Ustavnog suda RH broj U-I- 6326/2011 i dr. od 7. veljače 2017.), sukladno kojem se sadržaj i svrha zakonskih odredbi o evidentiranju nerazvrstanih cesta u katastru i zemljišnoj knjizi iscrpljuje u normiranju pravno – tehničkih radnji i postupaka potrebnih za katastarsko i zemljišnoknjižno evidentiranje stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi ceste kako bi se postigla usklađenost faktičnog i knjižnog stanja tih nekretnina, a koje se pravno shvaćanje u biti svodi na to da pravna priroda odnosnih upisa u katastar i zemljišnu knjigu nije konstitutivna, već deklaratorna. S tim u vezi, mišljenja je da, potvrda kojom se potvrđuje da je zemljište privedeno svrsi i da u naravi predstavlja nerazvrstanu cestu koja je to postala po sili zakona, predstavlja javnu ispravu s presumpcijom istinitosti onog što je u njoj navedeno, tj. da to zemljište predstavlja nerazvrstanu cestu. Mišljenja je da postojanje te predmnjeve nije oboreno niti jednim izvedenim dokazom, a posebice ne geodetskim elaboratom, kao ni očevidom održanim na tom zemljištu u tri navrata (23. ožujka 2010., 12. listopada 2015. i 27. rujna 2018.), kako to, prema mišljenju tužiteljice, pogrešno, zaključuje sud. Navodi da, iz razloga postojanja velikog broja takvih neevidentiranih cesta na području te jedinice lokalne samouprave i ograničenih materijalno - ljudskih resursa, u vrijeme trajanja upravnog postupka i upravnog spora nije izradila geodetski elaborat za evidentiranje i tog dijela nerazvrstane ceste, međutim, smatra da ta činjenica nije od utjecaja na status tog zemljišta kao nerazvrstane ceste.

3.2. Isto tako, ni okolnost da je održanim očevidima (23. ožujka 2010., 12. listopada 2015., 27. rujna 2018.) utvrđeno da se na to zemljište vozilom može pristupiti jedino iz pravca zapada (tj. iz jednog smjera), da je isto sa sjeverne strane omeđeno igralištem, odnosno boćalištem i njegovim pomoćnim objektom, kao i da se predmetna čestica faktički koristila i koristi kao "divlji" parking za korisnike bungalova i boćalište, ne dovodi u pitanje ranije spomenutu predmnjevu, jer ne samo da te činjenice ne dokazuju suprotno, već potvrđuju tu predmnjevu, odnosno da je riječ o makadamskom putu- cesti koja nema izlaz u pravcu istoka, dakle, radi se o tzv. slijepoj ulici, koja se koristi za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju korisnika. Smatra da sud, u primjeni odredbe članka 131. ZC-a, makadamski put pogrešno izuzima iz pojma ceste, jer iz odredbi tog Zakona ne proizlazi da se taj pojam ne bi odnosio i na makadamski put, a da je tomu tako potvrđuje i činjenica da je još Zakon o cestama („Narodne novine“, broj 29/84., 47/86., 24/87., 47/89., 20/90., 42/90.) poznavao makadamski put kao nerazvrstanu cestu obzirom da je u članku 14. propisivao „Nerazvrstana površina koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju raznih korisnika (seoski, poljski i šumski putovi, putovi na nasipima za obranu od poplava i sl.)“.

3.3. Nadalje, prema mišljenju tužiteljice, u prilog navodima da je sporno zemljište bilo privedeno namjeni za koju je eksproprirano (oduzeto) i da su na tom zemljištu izvedeni znatniji radovi u vidu pripreme za gradnju, idu i drugi dokazi izvedeni tijekom postupka, kao primjerice donošenje prostornog plana Općine Makarska br. 08/85., nadalje, provedeno je uređenje imovinskopravnih odnosa na način da su u postupku, koji se vodio kod bivšeg Sekretarijata općinske uprave Makarska, Odsjeka za upravno- pravne poslove broj UP-I02-1375/72, sklopljene nagodbe o isplati naknade, koje su i isplaćene na zahtjev bivše Općine Makarska od strane G.P. Hidrogradnja-Sarajevo, zatim, u travnju 1971. izrađen je situacijski nacrt prometnice iz kojeg je, temeljem preklopa katastarskog plana, vidljivo da prolazi preko dijelova k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] u sveukupnoj širini od 14 m, izvršeni su zemljani radovi ravnanja trase ceste i postavljanja elektro instalacije na koje su spojeni stupovi javne rasvjete, zračne snimke iz 1999. i 2003. koje su sastavni dio nalaza vještaka građevinske struke Žarka Čuvala, iz kojih je vidljivo da sporno zemljište u naravi predstavlja dio makadamskog puta koji se nastavlja na asfaltirani put i proteže u pravcu istoka do mjesta gdje je ranije postojao zid koji je početkom 2000. uklonjen, nakon čega dalje u pravcu istoka prelazi u tkz. protupožarni put, tim da je vještak uz komentar snimke iz 1999. (str. 17.), jasno naznačio da su „na snimci vidljivi tragovi prolaza vozila u produžetku čestice prema istoku“, svakako ukazuju da bi taj put bio izgrađen do 11. listopada 1996., te da predstavlja nerazvrstanu cestu, a koje dokaze sud uopće nije uzeo u obzir niti ih je posebno cijenio, a niti je dao razloge tomu, čime je također povrijedio odredbu članka 60. stavka 4. ZUS-a.

3.4. Na kraju, smatra da je sud propustio utvrditi činjenicu narušava li se naturalnim povratom predmetnog zemljišta njegova prostorna cjelovitost, kao i predstavlja li sporno zemljište u dijelu u kojem je sastavni dio nogometnog igrališta - sportsku građevinu.

3.5. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje, otkloniti nedostatke i riješiti upravnu stvar. Potražuje naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.562,50 EUR na ime zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku.

4. Zainteresirana osoba MK podnijela je žalbu protiv točke III. i IV. izreke rješenja prvostupanjskog suda zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da joj je neosnovano odbijen zahtjev za naknadu troškova zastupanja po odvjetniku na raspravi 14. prosinca 2023., u iznosu od 500 bodova, što sukladno Tar.br. 27. u svezi sa Tar.br. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 138/23.) iznosi 1.000,00 EUR-a. Predlaže usvojiti žalbu i potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 EUR-a i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 33,18 EUR, što sveukupno čini iznos od 1.283,18 EUR.

5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

6. Zainteresirane osobe HK, ZK, NK, i EK u odgovoru na žalbu navode da je u ponovno provedenom prvostupanjskom postupku, a sukladno izričitoj uputi prvostupanjskog suda iz njegove prethodne ukidne odluke, tijelo prvog stupnja postupilo u cijelosti po toj uputi te je i pribavilo i pregledalo Elaborat izvedenog stanja - nerazvrstane ceste dr. Šimuna Sikavice u Baškoj Vodi tvrtke ARH7 B.B. d.o.o. i njemu priklopljeno Uvjerenje načelnika Općine da je isti elaborat izrađen s projektnim zadatkom da se prikažu točne granice odnosno površina i oblik nerazvrstane ceste na području Ulice Dr. Šimuna Sikavice u Baškoj Vodi. Navode da iz tog elaborata proizlazi da nerazvrstana cesta ne obuhvaća predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] već da završava dalje od ovog zemljišta i to baš na čestici zem. [katastarska čestica] kao posljednjoj u nizu čestica u obuhvatu ove ceste. Nadalje, navode da su uvjerenja na koja se poziva tužitelj ex post izdale odgovorne osobe Općine – tužitelja te ne predstavljaju dokaz koji bi osporio utvrđenja prvostupanjskog tijela, već predstavljaju ovjeru neistinitog sadržaja. Nadalje, navode da je odredbama članka 88. Zakona o športu iz 1995. bilo propisano, između ostalog, da sportski objekti i druge nekretnine u društvenom vlasništvu, na kojima pravo korištenja imaju sportske organizacije i udruge ili druge pravne osobe osnovane radi upravljanja sportskim objektima prelaze u vlasništvo gradova i općina ili županija na čijem se području nalaze. Međutim, smatraju da, ako je tim zakonom tužitelj - Općina Baška Voda postala vlasnikom nogometnog igrališta za koje je u postupku utvrđeno da jednim manjim dijelom danas zahvaća predmetno zemljište, ta okolnost nije zapreka za vraćanje predmetnog zemljišta u vlasništvo bivšim vlasnicima pored neprijeporne činjenice da u ovom konkretnom slučaju namjena zemljišta zbog kojega je ono oduzeto nije bila izgradnja nikakvog sportskog objekta kao i s obzirom na to da je točkom 3. izreke prvostupanjskog rješenja o vraćanju u vlasništvo određeno da je obveznik povrata upravo Općina Baška Voda u čijoj imovini se nalazi predmetna nekretnina. Ističu da orto-foto snimka iz 1999. s preklopom katastarskih granica ovdje predmetne č. zem. [katastarska čestica], koja je prilog Nalaza i stručnog mišljenja vještaka građevinske struke Žarka Čuvala (Supervision, str. 15), jasno pokazuje da u vrijeme nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi predmetno zemljište nije bilo u obuhvatu nogometnog igrališta, jer ga na toj orto-foto snimci od igrališta dijeli drvored čempresa. Predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu.

7. Zainteresirana osoba MK se, odgovorom na žalbu, pridružuje svim navodima iz odgovora na žalbu zainteresiranih osoba HK, ZK, EK i NK. Predlaže odbiti žalbu i obvezati tužiteljicu da naknadi zainteresiranoj osobi trošak sastava odgovora na žalbu.

8. Žalba su osnovane.

9. Ispitujući odluku prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjskom presudom povrijeđen zakon.

10. Prvostupanjskom presudom ocijenjeno je zakonitim rješenje tuženika s obrazloženjem da je pravilan zaključak tuženika da nisu ostvarene zakonom propisane iznimke zbog kojih nije moguć naturalni povrat jer da tužiteljica nije poduzela radnje radi evidentiranja nerazvrstane ceste u odnosu na predmetnu česticu, odnosno nije poduzela bilo kakvu radnju radi upisa te čestice kao nerazvrstane ceste u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta.

11. Ovaj Sud ne nalazi pravilnom takvu odluku prvostupanjskog suda. Naime, suprotno utvrđenjima prvostupanjskog suda, tuženika i prvostupanjskog tijela, podaci spisa predmeta daju dostatnu osnovu za zaključak da predmetno zemljište nije podobno za naturalni povrat, jer, po ocjeni ovog Suda, predmetno zemljište nije moguće vratiti bez da se naruši trenutna prostorna cjelovitost, namjena uporabe prostora i imovine, čime je ostvarena iznimka propisana člankom 55. stavkom 1. točkom 3. Zakona o naknadi.

12. Predmetno zemljište, zk.č.br. [katastarska čestica] površine 996 m2, zk. ul [broj ZK uloška], k.o. [katastarska općina] (dio k. č. br. [katastarska čestica] površine 1698 m2, k.o. [katastarska općina]), eksproprirano je rješenjem Sekretarijata općinske uprave Makarska, Odsjeka za opću upravu i upravno pravne poslove broj: Up-Io-02-1375/1-1972 od 17. ožujka 1972. u korist Općine Makarska, radi izgradnje javnog puta u Baškoj Vodi predio zvan Bučine. 17. Sporni dio zemljišta se po Prostornom planu Općine Makarska, koji je važio na dan 11. listopada 1996., nalazio unutar kompleksa zemljišta i unutar turističkih funkcionalnih cjelina. Izmjenom prostornoplanske dokumentacije od travnja 2009., predmetna čestica se nalazi unutar granica postojećeg građevinskog područja naselja, sportsko-rekreacijske namjene (Rn1 sportski centar unutar naselja).

12.1. Valja reći da su, osim navedenog zemljišta, predmetnim rješenjem o eksproprijaciji bile oduzete i zk.č.br. [katastarska čestica] površine 702 m2, k.o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] (dio k. č. br. [katastarska čestica] sveukupne površine 1698 m2, k.o. [katastarska općina]), i dio zk.č.br. [katastarska čestica] površine 426 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. [katastarska općina], a koje nisu predmet ovog postupka.

13. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Žarka Čuvala od 30. srpnja 2019., koje se odnosi na cijelu k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 1698 m2, proizlazi da je, s obzirom na sadašnje korištenje predmetne čestice, južni dio čestice zemljišta u naravi dijelom asfaltiran te dijelom makadamski put i isti, temeljem Zakona o cestama, predstavlja nerazvrstanu cestu u javnoj upotrebi i to Ulicu dr. Šimuna Sikavice. Sjeverni dio čestice predstavlja boćalište koje se nalazi unutar sportsko- rekreacijske namjene. Na sjeveroistočnom dijelu čestice manjim dijelom nogometno igralište od NK Uranije ulazi unutar obuhvata predmetne čestice zemljišta. Nadalje, između boćališta i nogometnog igrališta, u smjeru sjeverozapad-jugoistok, cijelom dužinom predmetne čestice proteže se neizgrađeni dio zemljišta (pokos) u padu u smjeru sjever-jug širine cca 4 m, preostalo neizgrađeno zemljište predmetne čestice je izduženog i nepravilnog oblika.

13.1. Slijedom navedenog, vještak je mišljenja da predmetne čestice zk.č.br. [katastarska čestica] i [katastarska čestica] sve k.o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], odnosno k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina], nije moguće naturalno vratiti, a da se ne naruši trenutna prostorna cjelovitost, namjena uporabe prostora i imovine sukladno članku 55. točki 3. Zakona o naknadi, jer se s južne strane nalazi nerazvrstana cesta u javnoj upotrebi, dok se prema važećoj prostornoplanskom uređenju Općine Baška voda, od travnja 2009. izgrađeno boćalište nalazi u zoni Rn1 – sportski centar te prema Prostornom planu uređenja Općine Baška voda, od ožujka 2012., nalazi u zoni Rn1-sportski centar, a prema Izmjenama i dopunama Prostornog plana uređenja Općine Baška voda, od lipnja 2017., nalazi se i u zoni RN4-sportski centar, a sa sjeveroistočne strane dio predmetne čestice je pod nogometnim igralištem. Nadalje, za neizgrađeni dio zemljišta, pokos između boćališta i nogometnog igrališta NK Uranije, također nije moguć naturalni povrat jer bi se isto, oblikom, položajem te funkcijom, nalazilo kao slijepo crijevo između postojećih gore navedenih objekata.

13.2. Vještak zaključuje da jedino postoji mogućnost naturalnog povrata neizgrađenog dijela zemljišta koje nije u upotrebi, ali je uređeno, a odnosi se na sjeverozapadni dio predmetne čestice koji se nalazi prije izgrađenog prizemnog objekta i obuhvaćao bi cca 120 m2 od sveukupne površine čestice (sukladno skici isječka iz DGU - površina neizgrađenog dijela k. č. br. [katastarska čestica]).

13.3. Valja naglasiti da dio k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] (Čioci, oranica, površine 1698 m2) površine cca 120 m2, u odnosu na koji vještak u svom nalazu utvrđuje mogućnost naturalnog povrata, predstavlja dio zk.č.br. [katastarska čestica], k.o. [katastarska općina] koja nije predmet ovog postupka, s obzirom da je prvostupanjskim rješenjem zainteresiranim osobama vraćena zk.č.br. [katastarska čestica] oranica Potočina, površine 996 m2, k.o. [katastarska općina]. Navedeno proizlazi iz Skice isječka iz DGU koja se nalazi u prilogu nalaza te iz Skice izmjere stalnog sudskog vještaka za geodeziju od 1. veljače 2019. na kojoj je predmet povrata obojan žutom bojom te označen slovima C-D-E-F-C.

13.4. Nalazu vještaka je priložena potvrda Općine Baška Voda, Upravnog odjela za gospodarenje prostorom i komunalno-prometne poslove, KLASA: 361-01/19-01/34 od 12. lipnja 2019., kojom se potvrđuje da je čestica zemlje [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] nerazvrstana cesta kao dio ulice dr. Šimuna Sikavice u Baškoj Vodi, sukladno članku 107. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., dalje: ZC).

14. Ovaj Sud drži da predmetna potvrda Općine Baška Voda od 12. lipnja 2019. predstavlja potvrdu o činjenicama o kojima je ista kao jedinica lokalne samouprave dužna voditi službenu evidenciju. Člankom 107. stavkom 3. ZC-a propisano je da jedinica lokalne samouprave vodi jedinstvenu bazu podataka o nerazvrstanim cestama na svom području. Člankom 101. stavkom 1. ZC-a propisano je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Člankom 131. stavkom 6. ZC-a propisano je da će se nerazvrstane ceste iz stavka 1. istog članka Zakona upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi.

14.1. Iz navedenog proizlazi da je potvrda tužiteljice od 12. lipnja 2019. (koja je izdana pozivom na ZC), a kojom se potvrđuje da je čestica zemlje [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] nerazvrstana cesta kao dio ulice dr. Šimuna Sikavice u Baškoj Vodi, javna isprava u smislu članka 159. ZUP-a (tako i ovaj Sud u presudi poslovni broj: Usž- 1983/20 od 6. studenog 2020.).

14.2. Uz navedeno, treba reći i da je člankom 101. ZC-a propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi (stavak 1.) te se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste (stavak 2.).

15. Iz svega izloženog, po ocjeni Suda, proizlazi da nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavlja komunalnu infrastrukturu (makadamski javni put, što ulazi u pojam nerazvrstane ceste) koja je po zakonu neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave.

16. Nadalje, imajući u vidu stručni nalaz i mišljenje vještaka Čuvala, a nasuprot utvrđenjima prvostupanjskog suda i upravnih tijela, podaci spisa predmeta daju osnovu za zaključak da bi se vraćanjem spornog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] (Čioci, oranica površine 1698 m2), odnosno cijele zk.č.br. [katastarska čestica] (oranica Potočina površine 996 m2), na skici izmjere stalnog sudskog vještaka za geodeziju od 1. veljače 2019. obojano žutom bojom te označeno slovima C-D-E-F-C, bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora, stoga su prvostupanjski sud i upravna tijela nepravilno primijenila odredbu članka 55. točke 3. Zakona o naknadi, kojom je propisano da se ne vraća u vlasništvo i posjed imovina čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine. Konačno, ovaj Sud nalazi i da je ovdje riječ o izgrađenom građevinskom zemljištu, na kojem je izvršena priprema za gradnju pa se, kao takvo, ni prema članku 17. Zakona o naknadi ne može naturalno vratiti.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je poništiti presudu prvostupanjskog suda i rješenja upravnih tijela, s tim da je nastavno u postupku prvostupanjsko tijelo dužno postupiti po pravnim shvaćanjima i primjedbama iznesenima u ovoj presudi te odrediti tužiteljima naknadu sukladno članku 57. Zakona o naknadi.

18. Nadalje, iako je uspjela u predmetnom upravnom sporu, Sud je ocijenio neosnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora na ime zastupanja po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku iz sljedećih razloga. Naime, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-7441/21 od 4. srpnja 2024., navedeno je da " (…) Ustavni sud podsjeća kako je o pitanju zastupanja i prava naknade troškova zastupanja javnopravnih tijela u upravnom sporu (odnosno tumačenja i primjene članka 79. stavka 1. u vezi s člankom 20. stavkom 3. ZUS-a) već odlučivao u predmetu broj: U-III-575/2020. U odluci od 16. rujna 2021. (v. točku 18.1. obrazloženja te odluke; www.usud.hr), Ustavni sud je, imajući u vidu pravna stajališta koja je zauzeo u odluci i rješenju broj: U-I-2753/2012 i dr. od 27. rujna 2016. ("Narodne novine" broj 94/16.), kao i pravna stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u presudi broj: U-zpz 1/2020 od 3. ožujka 2020., utvrdio kako troškovi zastupanja javnopravnog tijela u upravnom sporu po odvjetniku kao punomoćniku ne spadaju u izdatak u sporu koji bi u smislu članka 20. stavka 3. ZUS-a bio nužan i opravdan. (…)".

19. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu činjenicu da je tužitelj Općina Baška Voda jedinica lokalne samouprave, ovaj Sud ocjenjuje da su stajališta iz ustavnosudske odluke, broj: U-III-575/2020 od 16. rujna 2021. kao i odluke U-III- 7441/21 od 4. srpnja 2024., primjenjiva i u konkretnom slučaju pa Općini Baška Voda ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora po odvjetniku kao opunomoćeniku, jer isti ne predstavljaju izdatak u sporu koji bi, u smislu članka 20. stavka 3. ZUS-a u vezi s člankom 79. stavkom 1. ZUS-a, bio nužan i opravdan (tako i ovaj Sud u odlukama poslovni broj: Usž-4512/2024-2 od 18. ožujka 2025., Usž- 4026/2024-2 od 5. veljače 2025.). Slijedom navedenog, odbijen je zahtjev tužiteljice Općina Baška Voda za naknadu troškova upravnog spora.

20. Kako zainteresirane osobe nisu uspjele u upravnom sporu, to ovaj Sud nije posebno ocjenjivao žalbene navode zainteresirane osobe MK u odnosu na dio troška upravnog spora koji joj nije dosuđen, s obzirom da zainteresirane osobe u konkretnom slučaju uopće nemaju pravo na naknadu troška upravnog spora, a zainteresirana osoba MK niti na trošak žalbenog postupka, zbog čega je, na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a, navedene zahtjeve Sud odbio.

21. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 58. stavka 1. te članka 79. stavka 6. ZUS-a, sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24.), odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić