K-47/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Nives, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐI zbog kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. u svezi stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje u tekstu: KZ/97) u povodu optužnice ODO Šibenik od 12. siječnja 2015. broj K- DO-234/11, nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 19.studenog 2025 g. u prisutnosti zamjenika ODO Šibenik ,optuženika, njegovog branitelja , te objave presude dana 24. studenog 2025.g.,

p r e s u d i o j e:

I.Opt. ĐI, sin pok. Đ, i pok. FI, rođene F, rođenog u [adresa] dana 12. siječnja 1963.godine, s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vozač, pismen sa završenom srednjom školom, OIB [osobni identifikacijski broj], zaposlen,prima plaću od 7.000,00 kuna, razveden. Otac jednog djeteta, lošeg imovnog stanja, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,na slobodi,

oslobađa se optužbe

da bi u vremenu od 21. siječnja 2008. godine do 30. kolovoza 2008. godine u Šibeniku, u svojstvu direktora trgovačkog društva " [obrt] [adresa], nakon što je prethodno, dana 06. travnja 2007. g., kao vlasnik obrta " [obrt]" zaključio kupoprodajni ugovor i za 100.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u hrvatskim kunama, kupio čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi građevinsku parcelu i samostalnu zemljišnu česticu , površine 20.000,00 m2, pod uvjetima određenim "Odlukom o uvjetima i postupku raspolaganja zemljištem na području Gospodarske zone Podi- Grad Šibenik" i natječajem za prodaju zemljišta na području Gospodarske zone "Podi", ugovorom o prijenosu ugovora zaključenim dan 21. siječnja 2008. godine između njega, kao vlasnika obrata " [obrt]", njegovog trgovačkog društva " [obrt]" d.o.o., kojeg kao direktor također zastupao i Grada Šibenika, prenio na svoje trgovačko društvo " [obrt] i predmetnu nekretninu, pritom neistinito uvjerivši Gradonačelnicu Grada Šibenika, kao njenog predstavnika, kako je isti prijenos predmetne nekretnine s obrta " [obrt]", na trgovačko društvo " [obrt], isključivo u funkciji ostvarivanja investicijskog programa izgradnje pogona za proizvodnju aluminijskih proizvoda, temeljem kojeg je na obrt " [obrt]" predmetna nekretnina i knjižena, uz uvjet, rok i ograničenje prava vlasništva iz čl. 7.2 a.b.c.d.e. istog kupoprodajnog ugovora, iako unaprijed odlučio da predmetnu nekretninu za to uopće ne upotrijebi, već da je, protivno istim uvjetima iz zaključenog kupoprodajnog ugovora, hipotekarno optereti radi osiguranja vraćanja kredita prethodno odobrenih njegovom obrtu " [obrt]" za kupnju tegljača sa priključnim vozilima i za obrtna sredstva, a da investicijski program za pogon za doradu aluminijskih traka i proizvodnju fleksibilnih cijevi od aluminija ne realizira, a iste kredite da ne otplati, pa kada ista Gradonačelnica Grada Šibenika povjerovala i potpisala isti ugovor o prijenosu ugovora od 21. siječnja 2008., koji isti dan i soleminiziran kod Javnog bilježnika Igora Lučeva, pod brojem OV-1024/08, potom je izdala i odobrenje, klasa: 403-03/08-01/1, ur. broj :2182/01-07/1-08-2 od 25. srpnja 2008. kojom Grad Šibenik odobrava upis hipoteke na predmetnoj nekretnini, dana 22. srpnja 2008.g, u Šibeniku, kao direktor trgovačkog društva " [obrt] iz [adresa], s OTP bankom Hrvatska d.d. Zadar zaključio Opći ugovor i sporazum o osiguranju za već zaključene pojedinačne ugovore o kreditima i to ugovora o dugoročnom kreditu br. 061222462587 odobrenom u iznosu od 5.000.000,00 kuna od 03.01.2007.g. i sve pojedinačne ugovore o odobravanju kredita, garancija, akreditiva, obvezujućih pisama namjere, ugovora u zaduženju i tražbina zasnovanih na njima koje će isto njegovo trgovačko društvo " [obrt] iz [adresa] s istom bankom zaključiti do 31.03.2015. –te, u ukupnom iznosu od 960.000,00 EUR-a, kojim, u svrhu osiguranja svih tražbina iste banke po tom ugovoru, izričito i neopozivo dozvolio upis hipoteke u korist iste banke upravo na tu nekretninu, čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina], a 30. kolovoza 2008. sklopio anex drugih ugovora o dugoročnom kredu temeljem kojeg je brisano založno pravo s pokretnina te dugoročni kredit osigurao navedenim općim ugovorom temeljem čega je ista banka, nakon što njegovo trgovačko društvo " [obrt] nije izmirivalo svoje kreditne obveze, dana 06. veljače 2012. godine ishodila rješenje o ovrsi broj : Ovr-2347/11 kojim je određena ovrha na istoj nekretnini i to radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja OTP banke d.d. Zadar u iznosu od 5.395.117,14 kuna, radi čega vlasnik iste nekretnine Grad Šibenik, niti nakon što je putem prijedloga za uknjižbu od 29. kolovoza 2011.g. ishodio svoju uknjižbu na istu nekretninu, istom ne može raspolagati sve do namirenja tražbine banke kreditora koja je višestruko veća od vrijednosti same te nekretnine, a na kojoj nije izgrađen niti pogon za proizvodnju aluminijskih traka i proizvodnju fleksibilnih cijevi od aluminija, na koji način je Grad Šibenik oštećen za iznos od 412.369,766 eur-a,

dakle, da je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu ili drugu pravnu osobu na drugi način lažnim prikazivanjem činjenica doveo nekoga u zabludu i time ga naveo da na štetu tuđe imovine što učini, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi i prouzročenja takve štete,

pa da bi time okr. ĐI počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, prijevarom u gospodarskom poslovanju, označenu po članku 293. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/97.

.

Obrazloženje

Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku podiglo je pred ovim sudom optužnicu od 12. siječnja 2015. broj K-DO-234/11 protiv optuženika ĐI zbog kaznenog djela iz članka 293. stavaka 2. u svezi stavka 1. KZ/97 pobliže opisanog u izreci navedene optužnice.

Povodom navedene optužnice protiv okrivljenog je proveden kazneni postupak i donesena prvostupanjska presuda pod brojem K- 264/15 od dana 29. listopada 2020 g. koja je odlukom Županijskog suda u Osijeku broja Kž-417/2021-4 od dana 10. veljače 2022 g. ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

Upitan kakav stav zauzima prema optužbi, optuženik se i u ponovljenom postupku očitovao na način da se ne smatra krivim.

U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem te saslušanjem svjedoka KI, ĆI, RI, CI, EI,, ČI, ZI, JI, ŽI, VI, financijskog vještaka Hrvojke Bačić, pismenog nalaza i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Hrvojke Bačić, te je pročitana je odluka o uvjetima i postupku raspolaganja sa zemljištem na području Gospodarske zone Podi- Grad Šibenik (list 23- 27spisa), natječaj za prodaju građevinskog zemljišta na području Gospodarske zone Podi- Grad Šibenik (list 28-30 spisa), zaključa kojim se prihvaća ponuda obrta [obrt] (list 31 spisa), Investicijski program i troškovnik (list 32-88 spisa), kupoprodajni ugovor (list 89-97 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 98spisa), lokacijska dozvola (list 99 spisa), dopisa OTP banke i ĐI (list 100-101 spisa), ugovor o prijenosu ugovora (list 107-109 spisa), odluka kreditnog odbora i dopis OTP banke (list 114-116 spisa), dopis [obrt] (list 117 spisa), Opći ugovor i sporazum o osiguranju uz punomoć i ovjeru javnog bilježnika (list 118-124 spisa), odobrenje Grada Šibenika (list 130 spisa), ugovor o dugoročnom kreditu uz punomoć ( list 131-139 spisa), uvjerenje Ureda državne uprave, obrtnica (list 145 i 146 spisa), ugovor o kreditu (list 147-150 spisa), anex ugovora o kreditu (list 147-151 spisa), anex ugovora o dugoročnom kreditu (list 152-157 spisa), anex ugovora o dugoročnom kreditu broj 2 (list 158-165 spisa), ugovor o preuzimanju duga (list 171-177 spisa), ugovor o pristupanju dugu (list 186-191 spisa), konto kartice (list 192-197 spisa), dopisi- upozorenja Grada i ĐI, javnobilježnička potvrda, izdaci iz zk uloška (list 199- 216 spisa), prijedlog za ovrhu i rješenje (list 217-220 spisa), rješenje Grada Šibenika povijesni izvadak (list 222- 224 spisa), podaci o solventnosti i prijava potpisa (list 237- 240 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 241- 246 spisa), podaci OTP banke i porezne uprave (list 323-327 spisa), potvrda o visini dohotka (list 328-332 spisa), račun društva ARX (list 392-394 spisa), lokacijska dozvola (list 395- 406 spisa), lokacijska dozvola (list 416-427 spisa), dopis društva ARX d.o.o. (list 428), računi društva ARX d.o.o. (list 429-432 spisa), računi antipoputa Dabro d.o.o. (list 433- 38 spisa), računi Dizalice i montaža d.o.o. (list 439-440 spisa), računi Quickmeches d.o.o. (list 441-442 spisa), prijave poreza na dobit (list 443-450 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 456 spisa).

Optuženik je u svojoj obrani pred državnim odvjetnikom kazao da nije imao namjeru nikog prevariti, da je imao namjeru ovaj projekt dovesti do kraja te da je u isti uložio dosta novca, oko 7 725 000,00 kn, međutim da do realizacije projekta nije došlo zbog gospodarske situacije u Republici Hrvatskoj koja se negativno odrazila na poslovanje njegova trgovačkog društva, za gradnju hale i realizaciju projekta da nije imao novca, da je ulaskom "Transadrie" u " [obrt] odlučeno da se projekt proširi, a novac koji je dobio prodajom udjela u " [obrt]" d.o.o. , da je potrošio za poslovanje, kupnju dionica "Transadrie", život i druge stvari. Zalog sa kamiona da je tražio od banke da se skine jer da se radilo o zastarjelim vozilima zbog čega je odlučio nabaviti nova, a što se tiče Grada Šibenika, da isti nije oštećen jer je zemljište u cijelosti plaćeno Gradu i da to zemljište bilo tko bude koristio, Grad da će od toga imati koristi, a osim toga, da su odgovorne osobe grada znale za svaki njegov potez i pratili projekt. Banka da je od njega i njegovih partnera tražila garancije te da je on dao sve što može dati, sve svoje kreditne obveze da je uredno podmirivao do ulaska u krizu, i nije imao dugovanja niti prema državi niti prema radnicima, kupio je dionice "Transadrie", međutim "Transadria" je zapala u teškoće i povukla ga za sobom tako da je račun njegovog trgovačkog društva u blokadi.

Na raspravi dana 28. listopada 2020 g. -list 453 spisa je dopunio svoju obranu navodeći da je Transadria ušla i u vlasništvo njegove firme, svugdje je bio jamac tako da mu je banka uzela stan, Transadria je bila najveća špediterska tvrtka, imala je dug manji od imovine, pa je mislio da neće propasti, a banka je tražila od njega da obrt preoblikuje u d.o.o., što je on i učinio. Namjera mu je bila izgraditi tu halu, a ne nikoga prevariti. Što se tiče vlasništva tog terena, on je bio vlasnik, vlasništvo je zatim prebačeno na [obrt], nakon toga zbog propasti Transadrie i TIPa ne zna što se dalje dešava, ali on više nije vlasnik te čestice, vidio je da je Gingase d.o.o. upisan kao vlasnik.

Na raspravi dana 19. studenog 2025 g. u ponovljenom postupku je u svojoj obrani naveo da ostaje kod svoje obrane koju je dao na zapisnik od 28. listopada 2020. ostaje pri činjenici da zaista nikog nije htio prevariti, uložio je vlastite novce, kupio teren koji je bio zapušten, kojeg je on uredio i pripremio za gradnju i sve to poplaćao, dao je osobno jamstvo za svaki kredit koji je digao, jer da je imao prijevarnu namjeru ne bi dao osobno jamstvo, dodatno je i od njegove bivše supruge da bude jamac u kreditu OTP banke i OTP banka je zaplijenila njen stan, oduzet je stan i njemu i supruzi. Otp banka je tražila da se [obrt] registrira kao d.o.o. ne obrt, jer jedino tako su mogli odobriti kredit za projekt koji je namjeravao provesti, banka je bila spremna to financirati i da je Transadria ispunila te obveze, objekt bi bio napravljen, ne samo hala, nego benzinska crpka, proizvodnja aluminija, što je išlo u korist njemu i svim ostalim korisnicima tog projekta od države, porezne uprave itd.

Njegova tvrtka je financijski rasla i dobro poslovala, imala je 100.000.000,00 kn prometa godišnje sve dok se nije udružio s Transadriom koja je sve to povukla sa sobom, dakle, on je dobro financijski stajao,nije sumnjao da će ovi propasti. On je išao u poslovni projekt s Transadriom jer su bili najveća špediterska tvrtka a on je bio prijevoznik. Prijevoznik ima kamione a špediterstvo su takvi da oni nemaju kamione, nego robe. Rade carinjenje robe i organizaciju transporta robe, imaju ugovore s Inom i puno drugih hrvatskih firmi, i mogu ugovoriti prijevoz njihovih roba, oni nemaju kamione, a on ima kamione.

Ja sam njima dao 51% vlasništva moje firme jer sam smatrao da ću dobro proći, jer su oni bili najbolja špediterska firma, nisam mislio da će to ići naopako za mene. Ne znam zašto su propali, imaju su vjerojatno puno radnika, pojavila se konkurencija, tržište nije bilo samo njihovo, nisu se prilagodili, desila se globalna kriza koja je uništila masu tvrtki, ne znam koja je to bila godina, ali dosta tvrtki je propalo uslijed globalne krize i tako su povukli i [obrt]

On jednostavno nije bio u mogućnosti da to sam popravi i poduzme po tom pitanju. U ovom cijelom procesu oštećen je samo on i privatno i poslovno a Grad Šibenik nije uopće oštećen niti od njega išta traži. Misli da sam jedini u gradu koji je dobio kaznenu prijavu koji nije završio projekt na Podima. A to se dešava kad je jedna politička struktura izgubila vlast, došla druga i podigla kaznenu prijavu.

On ništa nije napravio zlonamjerno, imao je suglasnost Grada.

On je ogroman novac uložio za dobivanje CMET dozvola, a to znači da je morao kupiti čista ekološka vozila koja je kupio po naputku Ministarstva prometa, i tu je uložio kad Hrvatska nije bila članica Europske unije, a njegove dobre kamione je zamijenio s ekološki prilagođenim kamionima, i s tim dozvolama je negoraničeno mogao prelaziti granici, znači apsolutna njegova želja je bila da njegova firma bude velika ali desio se život i ispalo je tako.

U vrijeme podizanja kredita, sklapanja ugovora s Gradom firma je imala 10 zaposlenih, a tokom godina je imala 40 zaposlenih, i u prometu su svake godine rasli, svake godine su radili sve bolje i bolje.

U trenutku pregovaranja s Transadriom imao je 40 zaposlenih i nezna koliko kamiona možda 45, 46.

Nakon propasti Transadria banka je uzela sve njegove kamione i privatnu njegovu imovinu i blokirala njegov račun, uzela je njegov i ženin stan. Banke tj. razno razni leasingi su dvije godine držali njegove kamione pa ih potom prodali.

Uglavnom je ostao bez ičega.

On je htio u toj hali proizvodit aluminijsku foliju za domaćinstvo, foliju za frizere i fleksibilne cijevi, to su cijevi koje idu na instalaciju, radio je s TLM ,vršio je prijevoz njihovih roba, vidio je da oni ne plaćanju račune,, kasnili su s plaćanjem, prijevozničkih tura koje sam ja za njih radio i tad je došao na ideju da ne ovisi o njima, da od njih kupim sirovinu od kojeg bih sam radio proizvode. Oni nisu radili ono što ja bi radio oni bi napravili svitak aluminija a ja bi od toga radio proizvode za kućanstva i ostalo, zato ih nisam smatrao konkurencijom, oni su mi trebali biti partneri za sirovinu i prijevoz. Ništa ja na svoju ruku nisam radio bez suglasnosti Grada, za sve sam dobio suglasnost, radio sam plan i projekt svega i Grad je sve to imao i izdao dozvole. U trenutku kad sam ulazio u zaključenje ugovora s Gradom niti poslije apsolutno mi nije namjera bila ikoga prevario, što je vidljivo jer sam dao svoje osobno jamstvo i sve uložio u firmu. Ja bi voli da nisam, ali desilo se.

Ocjenom svih izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud je utvrdio da u postupku nije dokazano da bi okrivljeni počinio utuženo kazneno djelo. Pa ga je temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP-a valjalo osloboditi od optužbe i osloboditi troška ovog postupka.

Naime, svjedokinja LI je u svom iskazu izjavila da je u kritično vrijeme bila gradonačelnica grada [adresa] te da je u to vrijeme krenula realizacija projekta poduzetničke zone Podi, osnovano je povjerenstvo radi provođenja javnih natječaja i prodaje zemljišta na Podima, na jedan od tih natječaja da se javio ĐI te da je ona s njim potpisala kupoprodajni ugovor, a radilo se kao i u svakom drugom slučaju na način da je povjerenstvo prikupilo sve ponude i usporedilo ih te njoj predložilo ponuditelja koji je imao najbolji investicijski poduzetnički program, a prije nego bi ona potpisala ugovor, da je projekt trebao biti odobren i od strane gradskog poglavarstva, ĐI ne poznaje, a ugovor koji je s njim zaključen da koliko se sjeća nije ni po čemu odskakao od ugovora zaključenih s drugim investitorima te je ona isti potpisala nakon što je prošao cijelu proceduru i nakon što bi joj stručne službe Grada sve pripremile, ona je pitala je li sve u redu i isti potpisala nakon što je prošao cijelu proceduru i nakon što bi joj stručne službe Grada donijele na potpis dokumente, među kojima je i kupoprodajni ugovor kao i ugovor o prijenosu nekretnine se obrta vlasništvo optuženika K na njegovu tvrtku [obrt], kao i odobrenje kojim mu je omogućeno hipotekarno opterećenje te nekretnine u iznosu od 960.000,00 eura a svu dokumentaciju koju bi potpisivala kod javnog bilježnika prethodno je dobila od stručnih služi Grada i potpisala tek kad joj je rečeno da je s tim sve u redu, a njihov posao nije bio da prate svaki pojedinačni projekt, odnosno da li je investitor u određenom roku ishodio potrebe dozvole, izgradio građevinu, zaposlio radnike i slično, te da to nije bio njezin zadatak i ona da nije znala kako ĐI nije postupio sukladno obvezama iz ugovora, već da je sve to saznala godinu dana nakon što je prestala biti gradonačelnica, a zbog svega da se osjeća prevarenom jer je njezin potpis na svim ispravama,a to da je sve saznala godinu dana nakon što je prestala biti gradonačelnica.Ona zapravo nije znala kako se odvija realizacija projekta i u što je utrošen novac dobiven od banke, a zbog kojeg je hipotekom opterećena predmetna nekretnina na Podima, a realizaciju tih projekata trebali su pratiti upravni odjeli grada i tajništvo grada [adresa], a poduzetnici su bili dužni u roku od 2 godine dovršiti projekt i ishoditi uporabnu dozvolu.

Svjedokinja RI u svom je iskazu izjavila da je kroz 2006. -2008. bila tajnica Grada, a što se tiče povjerenstva za provedbu javnih natječaja za prodaju zemljišta na Podima, da su članovi povjerenstva prikupljali dokumentaciju, provjeravali istu, bodovali kandidate i formirali "rang listu" dok je funkcija LI kao predsjednice povjerenstva bila uglavnom formalna- sazivanje sjednica i potpisivanje dokumentacije, nacrt ugovora koji se zaključivao s kandidatima je bio sastavljen od strane odvjetnika i dijelom je bio jednak za sve sukladno općim uvjetima poglavarstva Grada, a u drugom dijelu je bio sastavljen sukladno uvjetima koje bi pojedinačni kandidat u svojoj ponudi naveo, ideja ovih projekata na Podima je bila da se izgrade novi proizvodni pogoni i otvore nova radna mjesta pa su u tom smislu bili postavljeni i uvjeti poduzetnicima, npr. da s odobri hipotekarno opterećivanje nekretnina na Podima isključivo radi osiguranja kredita za realizaciju poduzetničkog projekta, ona da je pratila projekt u administrativnom dijelu, odnosno pripremala materijal za povjerenstvo i za zaključenje ugovora dok je dio oko ishodovanja lokacijske dozvole i drugih akata potrebnih za realizaciju projekta kao i praćenje realizacije projekta na terenu, radilo trgovačko društvo "Podi" d.o.o., a projekt ĐI nije razlikovao od ostalih, isti je ispatio kupoprodajnu cijenu, zaključio ugovor, tražio je od Grada da se projekt s njegovog obrta prebaci na trg. društvo " [obrt] i iako se svih detalja oko toga ona ne sjeća, sigurna je da ne bi gradonačelnici odnijela na potpis odluku koju nije donijelo poglavarstvo, a inače, da ĐI nije jedini poduzetnik koji nije uspio realizirati projekt jer su se uvjeti na tržištu promijenili, poduzetnici su ostali bez novca za dovršetak poslova, ali ona ne zna i nije bio njezin posao da prati realizaciju ovog niti drugih projekata, a odobrenje za upis hipoteke odrađivala je imovinsko-pravna služba Grada. U ponovljenom postupku je ostala kod svog gornjeg iskaza te dodala da se više teško može sjetiti nakon 16 godina kakva je bila gospodarska situacija u utuženo vrijeme , da nema saznanja da okrivljeni nije realizirao svoj projekt, da nema saznanja da li postoji još netko tko nije uspio s projektom na Podima temeljem Ugovora zaključenim s Gradom, ali sjeća se da nije bilo lako, da je bilo i drugih poduzetnika koji su tražili odgode realizacije projekta , a plaćanje je bilo prije same realizacije ugovora i projekta po cijeni od 5 eura po m2.

Svjedok CI je u svom iskazu izjavio da je bio direktor trgovačkog društva "Podi Ražine" d.o.o., kojem su bila upućivana pisma namjere poduzetnika zainteresiranih za kupnju terena na Podima, a potom su oni ta pisma namjere s priloženom dokumentacijom slali povjerenstvu na daljnju obradu, jedno vrijeme je i on bio član tog povjerenstva te se sjeća da je projekt ĐI bio prosperitetan i izvediv, trgovačko društvo "Podi Ražine" d.o.o. je svim poduzetnicima nastojalo pomoći oko prikupljanja dokumentacije, kontakata s Urednom državne uprave koji je izdavao dozvole na način da bi ukazivali na nedostatke projekata na Podima, a što se tiče projekta ĐI, sjeća se kako se usmeno na sjednici povjerenstva izvještavalo o tome da ĐI kasni s realizacijom projekta, ali da se to toleriralo i drugim poduzetnicima koji su, za razliku od ĐI, u konačnici ipak uspjeli posao dovesti do kraja, a poznato mu je da je banka ovu parcelu prodala drugom investitoru.

I u ponovljenom postupku ovaj svjedok je ostao kod gornjeg iskaza te dodao u bitnom da je bilo još slučajeva koji nisu uspjeli realizirati projekt na Podima niti je počela gradnja i njima bi se oduzela ta nekretnina.

Sjeća se firme "Filips" čiji vlasnik niti nakon što je probio rokove i izlazilo mu se u susret, nije realizirao svoj projekt, došao je čak pred Gradsku upravu da će se zapaliti i do dan-danas sve skupa, napamet govori, mislim da je 5 terena oduzeto poduzetnicima koji su ih kupili i platili, a koji nisu započeli nikakve radove i oduzeto im je bez ikakve naknade ti tereni.

Vrlo povoljna cijena je bila tih nekretnina koje su se kupovale na Podima i to od 5 E/m2 i on sad ne zna tržišnu cijenu jer takvom zonom može se samo uspoređivati područje TLM gdje je cijena bila uvijek otprilike 100 e/m2. Na Podima se tada niste imali s čim uspoređivati jer je to bio teren koji je tek nastao, ali nije bila jedina pogodnost ta cijena, nego je Grad sve proizvodno-servisne djelatnosti u cijelosti oslobodio komunalnog doprinosa i sve zapravo pogodnosti su pokrivene predmetnim kupoprodajnim ugovorom Grada, ali nije siguran da li je to pokriveno kupoprodajnim ugovorom, jer je moguće da je postojala i odluka Gradskog vijeća. Komunalni doprinos je popriličan, pa je bila povoljna i komunalna naknada, a ona se plaćala tek u četvrtoj godini poslovanja u cijelosti. Pogodnost je bila i ta što u [adresa] u to vrijeme nije bilo nikakvih lokacija osim na Podima.

Gradsko vijeće je donijelo odluku da se komunalna naknada plaća počevši od funkcioniranja firme, četvrtu godinu poslovanja, ali na način da se za prvu godinu poslovanja plati 25 % komunalne naknade, za drugu 50%, a za treću godinu 75% i tek za četvrtu godinu 100%.

Danas da je firma GIM-GASE d.o.o. kupila tu istu nekretninu od banke i izgrađen je neki manji objekt i neki su strojevi tamo i to je to što se može vidjeti i ta parcela je ograđena, napravljen je betonski zid, a radi se o tvrtki koja se bavi punjenjem vatrogasnim aparatima i servisiranjem aparata, jer nakon zaključenja ugovora sa Gradom, on da kao direktor trgovačkog društva Podi od 2000 godine prestaje pratiti što se dalje dešava, oni da nemaju s njima toliko kontakt koliki su imali do zaključenja ugovora.

Na pitanje suda tko je provjeravao realizaciju projekta, da li se na terenu što počelo graditi ili nije izgradilo s obzirom da je rekao da je kroz ovo godine 5 nekretnina vraćeno Gradu, iskazao je da postoji imovinska pravna služba koja ima te ugovore i prati ih, odjel za izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola i kad se sve to ishoduje, nema određene osobe koja to prati, ali sami ti poduzetnici dođu u Grad, ukoliko imaju problem, pa i on konkretno bih ih znao pratiti, iako je njegov ured u Mandalini, sjedne u auto i obiđe i vidi što se dešava na Podima i ako je baš upadno da se čitav niz godina ništa ne događa na terenu, obrati se Gradu Šibenik, sazove se Povjerenstvo koje daje mišljenje o čemu konačno odlučuje gradonačelnik. Misli da u ovom periodu kad nije bilo gradonačelnika, Povjerenstvo je dalo mišljenje Poglavarstvu Grada jer to povjerenstvo nema moć izvršne odluke.

Svjedok EI, predsjednik nadzornog odbora Transadrie d.d je u svom iskazu izjavio da je društvo Transadria d.d. ušlo u vlasničku strukturu [obrt] na način da su postali suvlasnik 50% udjela, te se sjeća da je bio u industrijskoj zoni Podi i vidio tu parcelu na kojoj nije bilo ništa izgrađeno, a poznato mu je da je [obrt] imao lokacijsku dozvolu za izgradnju hale, a tadašnji predsjednik uprave Transadrie d.d. pok. ZI je tražio izmjenu prvotnog projekta koji je zamislio optuženik izgradnje hale na način da se iskoristi maksimalna izgradivost po zakonu na toj parceli, i zbog čega je trebalo izmjeniti i svu projektnu dokumentaciju, a [obrt] je u proljeće 2011. dobio građevinsku dozvolu, ali Transadria d.d. je imala takve financijske probleme da nije mogla financirati projekt na Podima jer su se borili za vlastitu likvidnost i za deblokadu računa, a dana 13. rujna 2013. je otvoren stečaj, a time je upropašten i [obrt]

Svjedok ponovno saslušan na glavnoj raspravi u ponovljenom postupku je izjavio da ostaje pri svom iskazu kojeg je dao dana 9. svibnja 2013. godine, te kojeg je dao i na glavnoj raspravi pred prethodnim sucem. Sjeća se što je rekao, te dodaje na upit branitelja okr. da je Transadria kupila 50 % udjela u tvrtki [obrt] jer se ulazilo u Europsku uniju, a Transadria nije imala razvijeno poslovanje transporta dok je tvrtka [obrt] imala i ĐI je imao sve međunarodne dozvole. Transadria je do 14.000.000.00, 00 kuna godišnje plaćala uslugu međunarodnog transporta, za prijevoz robe za klijente.

Mora reći sudu da mu je cijeli ovaj postupak van razuma. I u odnosu na ono što se zbivalo kod njih u Transadri, i u odnosu na ovdje okr. ĐI kojeg su po njegovu mišljenju posebne okolnosti uvjetovale da on ne izgradi tu halu po Ugovoru s Gradom [adresa], a ne zbog njegove namjere. Naime opisao bih vrijeme 2008. kad je Transadria čiji je on bio predsjednik Nadzornog odbora imala klijente, bavila se uvozovom 50% vlasništva Luke Šibenik, ali nisu imali mrežu transporta, uopće nisu imali transport niti jednog kamiona niti skladišta, a to je imala firma [obrt] i oni da su kupili i ĐI je dozvolio pola [obrt] da mu Transadria bude "kišobran" jer su bili čuvena tvrtka u bivšoj Jugoslaviji bivši Transjug i ĐI je to odgovaralo, vidjeli su njegovu dokumentaciju i sve dozvole, vidjeli su njegove projekte koje je on dogovorio s Gradom Šibenik, vezano za ovu nekretninu na Podima i ta nekretnina se nalazi odmah do nekretnine GI. Transadria da je tražila da se skladište poveća u visinu s 9 na 12 m, tako da i mogu i oni imati dio skladišnog prostora. Ali za tako nešto je trebalo ponovno tražiti dozvole. Kad su vidjeli da je sve u redu tada su izvršili kupnju i kada su vidjeli dokumentaciju. Nakon toga su tražili izmjenu građevinske dozvole s 9 na 12. Međutim, referentica ureda za prostorno uređenje se razbolila koja je radila na građevinskim dozvolama ,navodno je gospođa imala karcinom, nisu mogli ishodovati izmjenu građevinske dozvole i zato zapravo okrivljeni nije ni dovršio taj projekt, nije mogao jer je Transadria u međuvremenu ušla u stečaj i povukli njega u stečaj jer su bili povezano društvo. Da ne priča što je on pravno poduzimao da ne odeu u stečaj. Nije se mirio s time, ali to se desilo. Zna da je on po ugovoru s Gradom pripremio nekretninu za gradnju, pribavio sve dozvole, komunalne prihode izveo i dobio je kredit OTP banke i znači da je imao namjeru gradit po Ugovoru s Gradom. Ja postavljam pitanje kako može Grad biti na šteti koji mu je prodao ledinu. Okrivljeni je napravio sve što je naveo, uložio vlastiti novac i to prije nego je Transadria kupila udio u [obrt]. Nije mu jasno kako Grad može biti na šteti. To što je okr. opteretio tu nekretninu hipotekom dobio je suglasnost Grada. Grad može raskinuti Ugovor i prodati nekretninu za puno veću vrijednost jer je ona sada uređena, i to je njegovo mišljenje.

Kao ekonomista može reći da su posljedice stečaja bile takve da su oni kao firma izgubili sve i on kao dioničar i Ć tadašnji Ministar odnosno ne on ,nego njegov stečajni upravitelj je u bescjenje prodavao njihove nekretnine.

Npr. imali su upravnu zgradu u centru Rijeke koja je vrijedila 25.000.000.00,00 a stečajni upravitelj ju je prodao za 4.000.000.00. A da je on naredio kao predsjednik NO da se zgrada proda, njega bi priveo Uskok.

Oni su povukli u stečaj i [obrt] kao 50% vlasnici udjela, povezana društva i sva imovina [obrt] je otišla u stečajnu masu, sredstva se blokiraju i okr. nema odakle vraćati kredit.

On da ne zna u što je okr. i u koju svrhu i gdje uložio kredit koji je dobio od OTP banke. On je njih ( Transadriu) uzeo za vid njihovog imena i brenda i veza, i time su se poslovi [obrt] povećali, dakle on je imao 20. milijuna kuna prihoda, prvu godinu, drugu godinu za duplo, a treću godinu skoro 110 milijuna kuna, oni su kao Transadria 2009. sa 600 zaposlenih jedva 40 milijuna prihoda imali. Okr. je s 20 vozača i 20 kamiona stvorio takav prihod.

Transadria je politički uništena. Transadria je prodana jednoj njemačkoj grupaciji a lokalni HDZ i smjena vlasti na SDP je utjecala po njegovom mišljenju na tužbu ovdje okrivljenom , a u pozadini je politika i politički interesi. Politika se miješala i donosili odluku i za Transadriu i [obrt], a oni su izgubili novce, otpustili ljude i preko noći ostali bez novca.

ĐI je ostao bez kamiona koje su mu uzele leasing kuće, jer oni su kao Transadria jamčili leasing kućama za te kamione da će se uredno otplaćivati, ali kako su oni propali, tako su i njemu automatizmom oduzeli kamione, samim time je on gubio posao, niti uvoz niti izvoz. Misli da je stečaj bio 2011. Transadria je odmah poslije toga, i [obrt] i pravne i fizičke osobe koje su imale veze s Transadriom su uništene, njihov stečaj je zbog njihove povezanosti prouzrokovao stečaj [obrt] Ne želi da ispadne da su oni donijeli neku odluku nego je to naprosto zakonitost stečaja. Njemu da je suđeno u Rijeci, odnosno njima 6 u kaznenom postupku, da su proizveli neimovinsku korist, pa on postavlja pitanje jeli itko čuo za takvu korist. U svakom slučaju taj postupak je obustavljen. Oni su politički progonjeni, da bi politička garnitura imala opravdanje što su oni napravili, išao je stečaj Transadrie. Transadria je imala neboder u Srbiji, Ljubljani, ničeg više nema. To je sve prodano dalje nekim tvrtkama. Cijelo ovo vrijeme on da je bio predsjednik Nadzornog odbora zato je dobro upoznat s cijelim procesom. Nadzorni odbor je donosio sve odluke jednoglasno, dva predstavnika države – Fond za privatizaciju, jedan predstavnik radnika i njih 4 mali dioničari.

Što se tiče ĐI evo što je on izgubio, u zoni Podi na toj nekretnini je trebalo biti najveći servis i distributivni centar za kamione DAF, to su nizozemski kamioni – šleperi, najveći distributivni centar što se tiče distribucije za Agrokor, on je vozio Agrokor a nije ga špeditirao, pogon za preradu aluprofila, Tlm d.o.o. nije plaćao uslugu transporta on je dobivao od TLM aluminija od čega je radio aluminijske profile u svom pogonu u [adresa] i izvozio na Sjevernu Njemačku. Samim tim je donio posao Transadrii na carinskim naknadama kod izvoza takvih profila i to je bio njihov interes, jer oni su imali naknadu carinjenjem, Transadria je kupila [obrt] za transport da se razviju kad ono dođe stečaj. Luka [adresa] je imala 3 spremnika nafte, bio im je plan tu dovesti naftu u [adresa]. Ali političke osobe u ovoj zemlji su mukti dobivale tu naftu, a Hrvatska nije imala strateške rezerve nafte propisane pravilima EU i tako da su i tu propali. To to su bile političke odluke. Isto kao u ovom predmetu. To nije rekao prethodnom sucu jer je sve naknadno saznao, saznao je preko HHO (Hrvatski helsinški odbor) kao voditelj primarne pravne zaštite, više tu ne radi. On ovako reagiram jer je imao protiv sebe postupak preko 14 godina koji je toliko trajao i ovo ga sve nervira, kao i sve firme u Hrvatskoj koje su otišle u stečaj.

Svjedok ZI je u svom iskazu u postupku izjavio da je od 2008. bio član uprave društva Transadria d.d. a od prosinca 2010. postao je predsjednik uprave te drži kako optuženik nije u projekt kupnje zemljišta u industrijskoj zoni Podi i izgradnju industrijskog postrojenja nije išao s lošim namjerama, dapače, oni su donijeli odluku da se otkupi dio društva [obrt] zato jer su smatrali to dobrim poslovnim potezom od strateške važnosti za Transadriu, a trgovačko društvo optuženika je bilo dobar poslovni i strateški partner je imao razvijenu mrežu šlepera i međunarodne dozvole za prijevoz pa su donijeli odluku o otkupu 50% dionica društva [obrt], a o izgradnji hale u Podima da mu je poznato samo to da je vidio građevinske strojeve kako rade grube građevinske radove, pripremaju teren u ljetu 2008. godine, a tečaj same Transadrie da je nastao zbog financijskog opterećenja po jamstvima i zadužnicama u iznosu preko 30.000.000,00 kuna, i njihova aktiviranja a do kraha društva dovela je recesija koja je bila u punom zamahu.

Svjedok MI je u svom iskazu izjavio da je od 1996. do 2009. radio kao viši depozitni komercijalist u OTP banci te daje dijelom upravo on izradio investicijski program za ĐI koji je u to vrijeme sa svojim obrtom ostvarivao veliki promet i rast, bio je solventan i kao takav potencijalno dobar klijent, ĐI je planirao na Podima proizvoditi pogon aluminija i logistički centar cestovnog prometa pa mu je odobren kredit od 5 mil. kuna. kako bi osnažio svoj obrt i izvršio pripremne radove za izgradnju pogona, ulaskom "Transadrie" u taj posao, planovi su se promijenili, trebalo je graditi veći kompleks, veće vrijednosti, pa je vršeno preprojektiranje, a u pogledu pojedinih rokova vezanih za realizaciju projekta, poznato mu je kako su probijeni rokovi za izgradnju hale, a građevinska dozvola da misli kako nije ishodovana. Prvi ugovor o kreditu u vrijednosti od 5 mil. kuna bio je osiguran zalogom nad tegljačima, stanu u [adresa] te garancijom HAMAG-a, ali na traženje ĐI da se jednim kreditom obuhvate svi plasmani do 31.3.2015. u svrhu realizacije projekta na Podima, sklopljen je Opći ugovor i sporazum 22. srpnja 2008. te je isti osiguran zalogom nad nekretninom u Podima jer je njihova procjena u banci bila da zemljište vrijedi oko 50,00 eura po m[2] , a istovremeno je ĐI tražio da se briše založno pravo nad vozilima, a temeljem ponašanja optuženika i dokumentacije s kojom je raspolagao on je smatrao da su ti projekti prihvatljivi, Bonitet firme [obrt] bio je dobar, u uzlaznoj putanji, imao je mogućnost dobivanja plasmana, a potencijal mu je bio i u suradnji s Transadriom, a opći ugovori i sporazum o osiguranju na iznos od 960.000,00 eura sklopljen je isključivo radi realizacije projekta na Podijima, a misli da je grad dao suglasnost na taj ugovor jer bez njihove suglasnosti banka ne bi ni sklopila ugovor, a društvo Transadria propalo je po njegovom stajalištu jer banka nije izdala garanciju a koja je bila uvjet za obavljanje njihovih poslova.On da je bio zaposlenik OTP banke do lipnja 2009. godine.

Saslušan u ponovljenom postupku je ostao kod svog ranijeg iskaza i dodao da se više ne sjeća svih detalja utuženog slučaja, i nakon što mu je sud pročitao njegov iskaz dat pred ODO Šibenik dana 08. siječnja 2013., izjavio je da u cijelosti ostaje kod istog s tim što dodaje da je okrivljenik imao obrt [obrt], a osnovao je trgovačko društvo [obrt] da bi mogao dobiti kredit jer obrt ima svoje limite, obrt može u pravilu dobiti kredit do 1 milijun eura, a trgovačko društvo može dobiti više. Zato je okrivljenik išao u gašenje obrta, u transformaciju u trgovačko društvo sa ograničenom odgovornošću. Okrivljenik je već dobio kredit kao obrt [obrt] i to 5 milijuna kuna. Izjavio je da nije bilo razloga za otvaranjem trg. društva od strane okrivljenika,za dobivanje većeg iznosa kredita, jer je on kredit već dobio od OTP, već tvrtka trgovačko društvo ima više djelatnosti, može registrirati više djelatnosti, a time i šire i veće poslovanje. Okrivljenik puno lakše radi kao poduzetnik tvrtke i banci je prepoznatljiviji kao tvrtka.

Ovo nije jedinstven slučaj- pretvaranje obrta u trgovačko društvo, to se radi.

[obrt] je imao reference i bonitete isto kao obrt [obrt] i imao je rast poslovanja. Ne zna na koji način i koliko je Transadria kupila udio [obrt] Poznato mu je da je okrivljenik postao dioničar Transadrie, ali to je bilo kasnije, on više nije bio u banci.

Svjedok OI je u svom iskazu izjavio da je bio direktor poslovnog centra OTP banke d.d. Zadar, od 2005. do 2010. te mu je poznato da je 03. siječnja 2007. banka s obrtom optuženika potpisala ugovor o dugoročnom kreditu u iznosu od 5.000.000,00 kuna, iz programa HBOR za kreditiranje poticanja razvitka malog i srednjeg poduzetništva za realizaciju projekta pogona za proizvodnju proizvoda od aluminija, kupnju pet tegljača i za obrtna sredstva, a prije odobravanja kredita temeljito su provjerili solventnost i bonitet klijenta, i od ukupnog iznosa kredita na dan 04. travnja 2012. vraćeno je 1.955.652,00 kuna a ostalo nevraćeno glavnice 3.044.348,00 kuna, potom je 22. siječnja 2007. potpisan aneks ovog ugovora kojim je banka upisala zalog na tegljačima, a iza toga 07. srpnja 2008. s obrtom [obrt] ugovor o izdavanju garancije u iznosu od 37.000,00 eura, aneks tog ugovora na 65.000,00 eura, te 23. srpnja 2010. aneks ugovora s [obrt] na iznos od 70.000,00 eura, a potom dana 22. srpnja 2008. s društvom [obrt] potpisan je opći ugovor i sporazum o osiguranju na iznosu od 960.000,00 eura upisom založnog prava na nekretnini u vlasništvu [obrt], a pribavljena je i suglasnost Grada za upis založnog prva, što je i inače bila praksa za poduzetnike koje su financirali za projekte u zoni Podi, a iza toga 30. kolovoza 2008. banka je potpisala aneks dugoročnog kredita kojim je brisala zaloge s tegljača s poluprikolicama te dugoročni kredit osigurala spomenutim Općim ugovorom. Nakon toga je 24. listopada 2008., dalje navodi banka društvu [obrt] odobrila kratkoročni kredit u iznosu od 1.000,000,00 kuna, 05. prosinca 2008. u iznosu od 400.000,00 kuna, a koji krediti su vraćeni, dok je 13. siječnja 2009. između banke i HBOR-a potpisan dodatak ugovora kojim je korisnik dugoročnog kredita i odobren obrtu [obrt] postala tvrtka [obrt] i po kojem kreditu je 13. travnja 2010. Transadria d.d. pristupila dugu i dostavila instrumente osiguranja, a u to vrijeme Transadria je bila poželjan klijent jer je odlično poslovala, a po njemu projekt izgradnje hale na Podima bio je izvediv te ga je optuženik doista planirao realizirati, a da je uočio u svojim kontaktima s optuženikom kako on prijevarno postupa, tu bi suradnju prekinuo. Saslušan u ponovljenom postupku ostao je u cijelosti kod ranijeg iskaza te dodao je je on u utuženo vrijeme bio direktor banke i sve što je banka potpisala da je prethodno pregledalo najmanje 8 ljudi u banci, jer postoje tijela u banci koja daju suglasnost i potpisuju.I ovo nije prvi kredit, već je bilo prije kredita koji su dati u industrijskoj zoni Podi u Gradu Šibenik.

Svjedok ŠI, direktor društva je u svom iskazu izjavio da je 2011. za [obrt] njegovo društvo sačinilo projekt za halu na Podima, imali su sklopljeni ugovor, napravili su idejni projekt, te glavni projekt, a onda je sve stalo, nakon što su napravili glavni projekt, fakturirali su R za obavljeni posao, ali do danas im nije plaćeno, ali kada su mu predočeni računi iz 31.ožujka 2008. , 08. prosinca 2007. i 24. travnja 2008., a koji se odnose na gospodarsku zoni Podi naveo je da su ti računi plaćeni jer ne bi uslijedilo daljnje sklapanje ugovora i nove fakture, a temeljem njihovog projekta ishodovana je lokacijska dozvola, nakon čega su sklopili glavni ugovor, a što se tiče realizacije projekta, vidio je da se teren nasuo, ali da nije ništa izgrađeno.

Svjedok PI je u svom iskazu izjavio da je s ĐI, odnosno odnosno njegovom firmom [obrt], njegova firma Dabro d.o.o. surađivala je tijekom 2008. ili 2009., ĐI ih je angažirao da na području gospodarske zone Podi izvrše pripremu građevinskog zemljišta, što su oni učinili i izvršili su te radove što obuhvaća iskope, preklope, nasipe i slično, radi se o prvoj fazi zemljanih radova za koje je njima sve uredno plaćeno,radilo se o iznosima od cirka 1.000.000,00 kuna bruto. U ponovljenom postupku svjedok je ostao kod svog iskaza.

Svjedok KI, vlasnik je društva Dizalica i montaža d.o.o. je iskazao kako se sjeća se da su s društvom [obrt] [adresa] poslovali konkretno s ĐI koji ih je angažirao za projektiranje i izgradnju hale na Podima. Oni su projekt napravili, a do izgradnje nije došlo, ne zna zbog čega, ovaj njihov projekt dijelom je plaćen.

Sudski vještak za financije i ekonomiku poslovanja Hrvojka Bačić je u svom pisanom nalazu i mišljenju navela da je ĐI iz [adresa], u svojstvu vlasnika obrta [obrt] iz [adresa], te suvlasnika i direktora TD TIP d.o.o. [adresa], u vremenskom periodu od 2007. do 2011. g. provedenim poslovnim aktivnostima i financijskim transakcijama oštetio Grad Šibenik jer je nekretninu (zemljište) kupljenu od Grada Šibenika, u gospodarskoj zoni "Podi", po povlaštenoj cijeni i uvjetima, hipotekarno opteretio u iznosu od 960.000,00 EUR-a i to kako je utvrđeno u svrhu osiguranja općeg kreditiranja TD TIP d.o.o. [adresa], od strane OTP banke, zaključno od 31.03.2015. godine, a što nije isključivo u svrhu realizacije investicijskog programa, odnosno namjenskog kredita za zemljište u gospodarskoj zoni "Podi", a u saldu sa sklopljenim kupoprodajnim ugovorom od 06.travnja 2007. godine, kupljeno zemljište od Grada Šibenika, po povlaštenoj cijeni od 5 EUR-a, uredno je plaćeno i evidentirano u poslovnim knjigama obrta [obrt] po knjigovodstvenoj vrijednosti od 783.483,29 kn, a preoblikovanjem obrata u društvo s ograničenom odgovornošću, izvršen je prijenos vlasništva predmetne nekretnine [obrt] [obrt] na TD TIP d.o.o Šibenik, 21. siječnja 2008. godine da bi nakon toga temeljem Općeg ugovora i sporazuma o osiguranju, 22. srpnja 2008. godine bilo upisano založno pravo na predmetnoj nekretnini u iznosu od 960.000,00 EUR-a u korist OTP banke, a potom zabilježena ovrha na predmetnoj nekretnini radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, a predmetno je zemljište hipotekarno opterećeno i u svrhu osiguranja kredita za kupnju tegljača s poluprikolicama, pa smatra da upis založnog prava na predmetnom zemljištu u iznosu od 960.000,00 EUR-a, nakon procjene kojom je procijenjena vrijednost zemljišta od 1.000,000,00 EUR-a, deset puta veća nego što je bila kupoprodajna vrijednost, te nije bilo isključivo u svrhu osiguranja kreditiranja I faze izgradnje hale- pogona za proizvodnju aluminijskih proizvoda i ostalih djelatnosti na lokaciji Gospodarske zone PODI, što se potvrđuje i raspoloživim financijskim pokazateljima, prema kojima je ostvareno svega 10,6% financijskog plana Investicijskog programa "Pogon za doradu aluminijskih traka i proizvodnju fleksibilnih cijevi od aluminija", odnosno ukupna ulaganja u gospodarsku zonu "Podi" su u iznosu od 2.196.595,61 kn, od ukupno 20.687.462 kuna planiranih sredstava, a kako je zbog nepodmirenja kreditnih obveza TD TIP d.o.o. [adresa], određena ovrha na predmetnom zemljištu, u korist OTP banke, radi naplate novčanih potraživanja u ukupnom iznosu od 5.395.117,14 kn, a od čega se dospjela tražbina ovrhovoditelja od 3.107.053,43 kn odnosi na Ugovor o dugoročnom kreditu iz 2007. g (za kupnju tegljača s poluprikolicama), mišljenja je da je Grad Šibenik oštećen na prethodno opisani način jer ne može raspolagati predmetnim zemljištem sve do namirenja tražbine banke.

Na raspravi je vještakinja dopunila svoj nalaz i mišljenje navodeći da je po njoj grad oštećen jer nisu ispoštovani uvjeti ugovora o kupoprodaji nekretnine kojim se regulira povlaštena cijena i namjena jer kupac nije proveo investicijski program koji je ugovorio, vještačenjem nije utvrđena visina štete, ali ona postoji i postoji više varijanti za iznos štete, maksimalna bi bila tržišna vrijednost nekretnine 1.000.000,00 eura, druga varijanta drugi iznos visine štete 960.000,00 eura, založno pravo na nekretnini, treći iznos visine štete da može biti visina naplate novčani potraživanja banke OTP u iznosu od 5.395.117,00 kuna koje potražuje od trgovačkog društva [obrt] ili može biti samo novčano potraživanje ovrhovoditelja znači banke od 3. 107.000, 053 kune koji se odnosi na ugovor o dugoročnom kreditu za kupnju tegljača.

Iz sadržaja Odluke o uvjetima i postupku raspolaganja sa zemljištem na području Gospodarske zone Podi- Grad [adresa] od 25. listopada 2005. Gradskog poglavarstva Grada Šibenika (list 23-27 spisa) , predviđeno je, između ostalog, da će Grad Šibenik zemljište na navedenom području prodavati prema Općim i posebnim uvjetima, uputama ponuditelja i kriterija za vrednovanje, koje je prilikom raspisivanja natječaja utvrđuje gradsko poglavarstvo Grada Šibenika kupoprodajnim uvjetima, s početnom cijenom zemljišta od 5eura/ m[2] pri čemu Grad zadržava pravo ne prihvatiti niti jednu valjanu ponudu iz natječaja (članak 4), zatim da kupac zemljišta u roku od devet mjeseci od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora pribavi urednu građevinsku dozvolu za gradnju sukladno idejnom projektu i dobivenoj lokacijskoj dozvoli te započeti izgradnjom, a u roku od dvije godine od sklapanja kupoprodajnog ugovora pribaviti urednu uporabnu dozvolu te započeti s obavljanjem djelatnosti (članak 5), da kupac nije ovlašten kupljeno zemljište otuđiti ili opteretiti za vrijeme od tri godine od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora, a iznimno mu je dopušteno kupljeno zemljište dati pod hipoteku radi osiguranja za pribavljena sredstva za ostvarivanje investicijskog programa (članak 6), a kršenje ovih uvjeta i obveza predstavlja razlog za prestanak prava vlasništva kupca (članak 7).

Iz sadržaja natječaja za prodaju građevinskog zemljišta na području Gospodarske zone Podi- Grad Šibenik od 25. listopada 2005. (list 28-30 spisa) proizlazi da su predviđeni uvjeti koje ponude za kupnju zemljišta moraju sadržavati, pa tako između ostalog i idejni projekt, opis dosadašnjeg poslovanja, gospodarsku procjenu ulaganja sa investicijskim programom, rok izgradnje i početak obavljanja djelatnosti, i iznos planiranih ulaganja i izvori financiranja.

Iz sadržaja zaključka Gradskog poglavarstva grada Šibenika od 07. rujna 2006. (list 31 spisa), proizlazi da je ovo poglavarstvo prihvatilo ponudu [obrt] za kupnju dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 20.000,00 m[2] na području gospodarske zone Podi za kupoprodajnu cijenu od 5 eura za jedan metar četvorni, odnosno ukupno 100.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti.

Iz sadržaja investicijskog programa iz prosinca 2005. (list 32-88 spisa) proizlazi da je obrt [obrt] u vlasništvu optuženika izradio ovaj program u cilju utvrđivanja opravdanosti ulaganja temeljem natječaja za prodaju građevinskog zemljišta.

Iz sadržaja kupoprodajnog ugovora (list 89-96 spisa) proizlazi da su dana 06. travnja 2007. grad [adresa], kao prodavatelj, s jedne strane, te ĐI, vlasnik obrta [obrt] kao kupac, s druge strane sklopili kupoprodajni ugovor, kojim prodavatelj prodaje nekretninu koja je opisana u zaključku gradskog poglavarstva Grada Šibenika od 25. listopada 2005., a kupac kupuje i prima u vlasništvo uz ograničenja i uvjete s rokovima predviđenim ugovorom, a koja ograničenja i uvjeti u cijelosti odgovaraju navedenim ograničenjima i uvjetima iz spomenute Odluke o uvjetima i postupku raspolaganja sa zemljištem na području Gospodarske zone Podi- Grad Šibenik (članak 7. točka 2. a.b.c.d.e) kao i da je kupac u cijelosti uplatio prodavatelju kupoprodajnu cijenu u iznosu od 100.000,00 eura.

Iz sadržaja izvatka iz obrtnog registra (list 98) proizlazi da je obrt [obrt] u vlasništvu ĐI.

Iz sadržaja lokacijskih dozvola (list 99, 102-106 spisa) proizlazi da je Grad Šibenik, izdao ovu dozvolu za izgradnju gospodarskih građevina na predmetnoj čestici zemljišta.

Iz dopisa OTP banke od 02. listopada 2007. (list 100 spisa) proizlazi da je ova banka preporučila obrtu [obrt] a s obzirom na visinu zahtjeva za kredit od oko 2 mil eura, te s obzirom na razinu postojećeg poslovanja s preko 30 mil kuna ukupnog prihoda da obrt [obrt] svoje poslovanje započne voditi kroz društvo s ograničenom odgovornosti preoblikovanjem obrta u d.o.o. jer da u protivnom neće biti u mogućnosti realizirati traženi kredit.

Iz sadržaja dopisa optuženika od 14. siječnja 2008. (list 101 spisa) proizlazi da se optuženik obratio Gradskom poglavarstvu Grada Šibenika navodeći kako je u međuvremenu zatražio kredit za realizaciju planirane investicije te mu se ukazao nužnim osnovati trgovačko društvo, te ih je zamolio da sklope dodatak ugovora kojim bi sva prava i obveze s obrta [obrt] prebacili na društvo [obrt] [adresa]. Iz odluke OTP banke d.d. od 10. lipnja 2008. (list 114-115 spisa) proizlazi da je Kreditni odbor ove banke odobrio potpisivanje ugovora o preuzimanju duga po ugovoru o dugoročnom kreditu od 03. siječnja 2007. s pripadajućim aneksom kojim dug preuzima [obrt] uz uvjet da se u imovinu društva [obrt] unese zemljište u poslovnoj zoni Podi.

Iz dopisa OTP banke od 21. srpnja 2008. (list 116 spisa) proizlazi da je ova banka od optuženika zatražila da od Grada Šibenika ishodi suglasnost za upis založnog prava od 960.000,00 eura temeljem Općeg ugovora i sporazuma o osiguranju tražbina banke na predmetnom zemljištu.

Iz dopisa [obrt] [adresa] od 21. srpnja 2008. (list 117 spisa) proizlazi da se ovo društvo temeljem zahtjeva OTP banke obratilo Gradu Šibeniku za suglasnost upisa založnog prava na predmetnoj čestici za realizaciju prve faze projekta.

Iz sadržaja Odobrenja Grada [adresa] od 25. srpnja 2008 (list 130-139 spisa) proizlazi da je Grad Šibenik odobrio upis hipoteke na predmetnoj čestici zemljišta u korist OTP banke a radi osiguranja Općeg ugovora i sporazuma o osiguranju od 22. srpnja 2008. koji je odobren temeljem projekta "Pogon za proizvodnju proizvoda od aluminija" u iznosu od 960.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti.

Iz sadržaja Općeg ugovora i sporazuma o osiguranju sklopljenog 22. srpnja 2008. između OTP banke d.d. i [obrt] iz [adresa], kojeg zastupa optuženik kao direktor, proizlazi da su istim uređena sredstva osiguranja tražbine upisom založnog prava i određeni rokovi dospijeća tražbina utemeljenih na pojedinačnim ugovorima, pri čemu sam ugovor obuhvaća i osigurava već zaključene pojedinačne ugovore i to ugovor o dugoročnom kreditu odobren u iznosu od 5 miliona kuna od 03. siječnja 2007. te sve pojedinačne ugovore o odobravanju kredita, garancija, ugovora o zaduženju tražbina zasnovanih na njima koji će ugovorne strane zaključiti do 31.03.2015., te je ugovoreno kako zalogodavac [obrt] dopušta da se upušta hipoteka u korist banke na njegovim nekretninama upisanim u Zku 1817 k. o. [katastarska općina] radi osiguranja tražbina banke prema korisniku.

Iz ugovora o dugoročnom kreditu sklopljenog 03. siječnja 2007. između OTP banke, ĐI, kao vlasnika obrta [obrt] i korisnika kredita te jamca i SI, kao zalogodavca, proizlazi da je za kupnju pet tegljača s poluprikolicama i za obrta sredstva korisniku kredita odobren iznos od 5 miliona kuna, aneksom br. 1 ovog ugovora (list 150-157) radi osiguranja potraživanja banke korisnik kredita je ovlastio banku da provede upis založnog prava na teretnim automobilima i priključnim vozilima korisnika kredita, a aneksom broj 2 istog ugovora (list 158-161), stranke su ugovorile da se briše teret na ovim pokretninama, a da se uknjiženo založno pravo temeljem Općeg ugovora i sporazumu o osiguranju od 22.07.2008. odnosi i na osiguranje tražbina iz ovog ugovora.

Iz sadržaja ugovora o prijenosu ugovora sklopljenog 21. siječnja 2008. između ĐI, vlasnika obrata [obrt] kao kupca i prenositelja, i [obrt], kao primatelja, i Grada Šibenika kao prodavatelja i druge strane ugovora koji se prenosi (list 107-112 spisa) proizlazi da je Grad Šibenik, kao prodavatelj, dao pristanak ĐI, vlasniku obrta [obrt] kao kupcu, na primatelja [obrt] prenijeti kupoprodajni ugovor od 06. travnja 2017.

Iz sadržaja ugovora o preuzimanju duga po ugovoru o dugoročnom kreditu od 30.03.2009. (list 171-177 spisa) sklopljenog između OTP banke d.d., kao vjerovnika, TIP. d.o.o. kao preuzimatelja i zalogodavca, ĐI, kao vlasnika obrta [obrt], dužnika i jamca te SI kao zalogodavca proizlazi da je društvo [obrt], zastupano po optuženiku kao direktoru preuzelo dug dužnika ĐI, a kojeg ovaj duguje banci temeljem ugovora o kreditu te aneksa ugovora a ugovorom o preuzimanju duga po ugovoru o dugoročnom kreditu Aneksu 1 i Aneksu 2, od 13. travnja 2010. (list 178-186), predviđeno je da je potraživanje banke osigurano i uknjižbom založnog prava na nekretnini oznake 1306/141, upisane u zu 178 k. o. [katastarska općina].

Iz ugovora o pristupanju duga sklopljenog 13. travnja 2010. između OTP banke kao vjerovnika te Transadrie d.d., kao pristupatelja dugu proizlazi da Transadria d.d. pristupa dugu dužnika [obrt] te se obvezuje ispuniti potraživanje koje banka ima prema dužniku po ugovoru o dugoročnom kreditu, Aneksu 1 i Ankesu 2 ugovora.

Iz dopisa Grada Šibenika od 26. siječnja 2010. (list 200 spisa) proizlazi da je Grad Šibenik kao prodavatelj, u smislu ugovora od 06. travanja 2007. dostavio društvu [obrt] upozorenje zbog kršenja ugovornih obveza jer da ovo društvo u ugovorom predviđenim rokovima nije pribavilo potrebne dozvole i započelo s gradnjom.

Iz sadržaja izvatka iz zemljišno knjižnog odjela [adresa] od 08. veljače 2011. (list 202-203 spisa), proizlazi da je na kat. čest. [katastarska čestica], uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu [obrt] na temelju Općeg ugovora i sporazuma o osiguranju od 25. srpnja 2008. te posebice Odobrenja od 25. srpnja 2008. Grada Šibenika uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 960.000,00 eura u protuvrijednosti kuna na korist OTP banke d.d.

U svom odgovoru na upozorenje Grada Šibenika od 26. siječnja 2010. optuženik navodi kako su lokacijsku dozvolu dobili, predali zahtjev za građevinsku dozvolu, izvršili čišćenje terena i zemljane radove s ravnanjem izbijanjem terena te izabrali izvođača radova za ostatak zemljanih radova i izvođenje radova na objektu, te da kasne s izgradnjom objekta zbog objektivnih okolnosti od kojih da je glavna globalna kriza koja je pristup novcu otežala iz razloga visokih kamatnih stopa banaka pa da su se morali prilagoditi i pričekati, a da u toj godini namjeravaju započeti i završiti izgradnju objekta.

Iz javnobilježničke potvrde od 01. travnja 2011. javnog bilježnika Igora Lučeva (list 206-207 spisa) proizlazi da je ovaj bilježnik izdao javnobilježničku potvrdu kojom je izjavio da su ispunjeni uvjeti za vraćanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Gradu Šibeniku.

Iz isprave Grada Šibenika od 15. ožujka 2011. (list 211 spisa) proizlazi da je Grad Šibenik izdao izjavu kojom utvrđuje da su ispunjeni uvjeti za vraćanje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Gradu Šibeniku.

U dopisu od 04. travnja 2011. optuženik, kao direktor [obrt] upućenom gradu [adresa] navodi, a nakon primitka izjave od 15. ožujka 2011., kako je od trenutka potpisa ugovora uloženo 5.540.696,15 kuna u zemljište i izradu projektne dokumentacije, čišćenje i ravnanje terena, nabavljena oprema, sukladno investicijskom programu u iznosu od 5.776.761,53 kn, te zaposleno novih 24 od dogovorenih 26 radnika.

Iz prijedloga za ovrhu (list 217-220 spisa) proizlazi da je OTP banka d.d., kao ovrhovoditelj protiv ovršenika Grada Šibenika podnijela prijedlog za ovrhu temeljem spomenutih ugovora i sporazuma o osiguranju, Aneksa tih ugovora kao ovršnih isprava radi naplate novčane tražbine u iznosu od 5.395.117,14 kn na nekretnini ovršenika označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] upisan u zk.u 1817 k. o. [katastarska općina], zabilježbom ovrhe, te prodajom ove nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja.

Iz rješenja Grada Šibenika od 10. kolovoza 2010. (list 222 spisa), proizlazi da je Grad Šibenik odbio zahtjev investitora [obrt] za izdavanje Potvrde Glavnog projekta za izgradnju gospodarsko proizvodne skladišne građevine na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Iz povijesnog izvatka područnog ureda za katastar od 07. srpnja 2011. proizlazi da se u postupku cijepanja čestice na dijelu čestice 1306/10 k. o. [katastarska općina] formirala čestica zemlje [katastarska čestica] a kako je to i navedeno u izvodu iz popisa katastarskih čestica te popisu promjena ovog Područnog ureda (list 225 i 226 spisa).

Iz sadržaja podataka o solventnosti na dan 03. travnja 2012. (list 237 spisa), proizlazi da je društvo [obrt] na svom računu u OTP banci imalo 0,00 kuna, a iz prijave potpisa (list 238 i 239 spisa) proizlazi da je optuženik osoba ovlaštena za potpisivanje u ime društva kao i da je, prema povijesnom izvadku iz sudskog registra od 26. listopada 2012. (list 240-246 spisa) direktor istog društva, koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno.

Iz potvrda o visini dohotka porezne uprave Područnog ureda Šibenik (list 328- 332) proizlazi da je optuženik 2008. ostvario dohodak u iznosu od 90.330,97 kuna, u 2009. 158.759,97 kuna, u 2010. 188.638,51 kuna, u 2011. 127.013,03 kune, te u 2012. 101.030,14 kuna.

Iz rekapitulacije ugovorenih poslova društva ARX d.o.o. (lit 428 spisa) proizlazi da je za izradu idejnog, glavnog i izvedbenog projekta za gospodarsko- proizvodnu građevinu u zoni "Podi" koja je ugovorena sa istom tvrtkom, uloženom od strane društva [obrt] 270.000,00 kuna, a za koje radove je i društvo ARX d.o.o. ispostavilo i odgovarajuće račune (list 429-432 spisa).

Iz računa izdanog od strane DI dipl. ing. geod. (list 433 spisa) proizlazi da je navedeni društvu [obrt] za izradu posebne geodetske podloge ispostavio račun u iznosu od 3.690,00 kuna, a društvo Dabro d.o.o. za radove na gradilištu i objektu u poslovnoj zoni Podi (list 434-438 spisa) u iznosu od 830.330,00 kuna, a društvo Dizalice i montaža d.o.o. za proizvodnju i montažu metalnih konstrukcija (list 439 i 440 sipa) račune u iznosu od 52.844,31, te društvo Quick Meches d.o.o. za provjeru (list 441 spisa) u iznosu od 5.776.761,43 kune, a iz prijave poreza na dobit (list 443-450 spisa) proizlazi da je društvo [obrt] za 2008. prijavilo dobit u iznosu 3.600.512,05 kuna, a za 2009. 227.813,40 kuna.

Iz izvatka iz zemljišne knjige (list 456 spisa) od 27. listopada 2010. proizlazi da je na temelju rješenja od 01. rujna 2014. Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-2347/11 zabilježena dosuda na ime ponuditelja na nekretnini oznake 1306/141 Zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist OTP banke d.d., a na temelju ugovora od kupoprodaji od 16. travnja 2018. na ovoj nekretnini uknjiženo je pravo vlasništva u korist Gingase d.o.o.

Nakon ovako provedenog postupka, ovaj sud drži kako nije dokazano da je optuženik ĐI počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, zbog čega je po članu 453. točka 3. ZKP/08 oslobođen od optužbe.

Uvodno treba kazati kako među strankama postoji niz neprijepornih činjenica, koje stoga i ovaj sud drži utvrđenim.

Tako nije prijeporno da je optuženik kao vlasnik obrta [obrt] dana 06. travnja 2007. g., zaključio kupoprodajni ugovor i za 100.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u hrvatskim kunama, kupio čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u naravi građevinsku parcelu i samostalnu zemljišnu česticu, površine 20.000,00 m2, i to od Grada Šibenika, kao prodavatelja, pod uvjetima određenim "Odlukom o uvjetima i postupku raspolaganja zemljištem na području Gospodarske zone Podi- Grad [adresa]" i natječajem za prodaju zemljišta na području Gospodarske zone "Podi", kao i da je 21. siječnja 2008. ugovorom o prijenosu ugovora sklopljenim između njega, kao vlasnika obrata " [obrt]", njegovog trgovačkog društva " [obrt], kojeg kao direktor također zastupao i Grada Šibenika, predmetnu nekretninu prenio na svoje trgovačko društvo " [obrt], te da je ova nekretnina i knjižena na obrt optuženika, uz uvijete, rok i ograničenja prava vlasništva iz čl. 7. 2. a.b.c.d.e. kupoprodajnog ugovora, a koji ugovori su soleminizrani od strane javnog bilježnika pa tako i ugovor o prijenosu ugovora od 21. siječnja 2008. od javnog bilježnika Igora Lučeva pod brojem OV- 1024/08.

Nije prijeporno ni da je gradonačelnica Grada Šibenika izdala Odobrenje klasa:

403-03/08-01/1, ur. broj :2182/01-07/1-08-2 od 25. srpnja 2008. kojom Grad Šibenik odobrava upis hipoteke na predmetnoj nekretnini.

Neprijeporno je da je optuženik dana 22. srpnja 2008.g, u [adresa], kao direktor trgovačkog društva " [obrt] iz [adresa], s OTP bankom Hrvatska d.d. Zadar zaključio Opći ugovor i sporazum o osiguranju za već zaključene pojedinačne ugovore o kreditima i to ugovora o dugoročnom kreditu br. 061222462587 odobrenom u iznosu od 5.000.000,00 kuna od 03.01.2007.g. i sve pojedinačne ugovore o odobravanju kredita, garancija, akreditiva, obvezujućih pisama namjere, ugovora u zaduženju i tražbina zasnovanih na njima koje će isto njegovo trgovačko društvo "TIP" d.o.o. iz [adresa] s istom bankom zaključiti do 31.03.2015. –te, u ukupnom iznosu od 960.000,00 EUR-a, kojim, u svrhu osiguranja svih tražbina iste banke po tom ugovoru, izričito i neopozivo dozvolio upis hipoteke u korist iste banke upravo na nekretninu, čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. br. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina], a 30. kolovoza 2008. sklopio anex drugih ugovora o dugoročnom kredu temeljem kojeg je brisano založno pravo s pokretnina te dugoročni kredit osigurao navedenim općim ugovorom temeljem čega je banka nakon što njegovo trgovačko društvo " [obrt] nije izmirivalo svoje kreditne obveze 06. veljače 2012. godine ishodila rješenje o ovrsi broj : Ovr-2347/11 kojim je određena ovrha na istoj nekretnini i to radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja OTP banke d.d. Zadar u iznosu od 5.395.117,14 kuna, pri čemu optuženik nije izgradio pogon za proizvodnju aluminijskih traka i proizvodnju fleksibilnih cijevi od aluminija, dok je nekretnina u ovršnom postupku prodana društvu Gingase d.o.o.

Sve ove okolnosti neprijepornim proizlaze iz obrane samog optuženika, iskaza ispitanih svjedoka JI, OI, RI, CI, EI, MI, ZI, JI, ŽI, VI, nalaza i mišljenja vještaka Hrvojke Bačić te sadržaja navedenih isprava.

Prijepornim se ukazuje je li optuženik doveo u zabludu Grad Šibenik u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora od 06. travnja 2007. lažno mu prikazujući da nekretninu koju je kupio po povlaštenim uvjetima neće koristiti radi ostvarivanja investicijskog programa izgradnje pogona za proizvodnju aluminijskih ugovora, što je bila namjena ugovora, već da će je hipotekarno opteretiti radi osiguranja vraćanja kredita koje je imao prema OTP banci, uslijed čega je Grad Šibenik nakon što je banka u ovršnom postupku prodala nekretninu, po optužnici oštećen za iznos od 1.000.000,00 eura , i jednoj varijanti štete financijske vještakinje,međutim, koja je zapravo rekla da šteta nije utvrđena, ali postoje četiri varijante koje se mogu uzeti kao šteta.

Nije sporno da je opt. ĐI od Grada Šibenika zatražio i dobio odobrenje za prijenos Ugovora sa svojeg obrta „ [obrt]“ na trgovačko društvo „ [obrt] [adresa]. Također nije sporno da je optuženik od Grada Šibenika dobio odobrenje dana 25. srpnja 2008. godine za upis hipoteke na predmetnoj nekretnini. Međutim, iz tog odobrenja razvidno je da se isto daje radi osiguranja Općeg ugovora i Sporazuma o osiguranju od 22. srpnja 2008. godine temeljem projekta "Pogon za proizvodnju proizvoda od aluminija", iz čega proizlazi da je odobrenje dano isključivo s ciljem realizacije projekta koji je ugovoren s Gradom Šibenikom, kako to u iskazima potvrđuju svjedoci – predstavnici Grada Šibenika.

Točno je da je okrivljeni podigao novi kredit kod OTP banke kojim je objedinio sve dotadašnje kredite i obveze i dugoročni kredit od 5.000,000,00 kuna u jedan jedinstveni kredit u iznosu od 960.000,00 eura i dozvolio upis hipoteke upravo na predmetnu nekretninu na Podima u tom iznosu, što nije potpuno u skladu sa odobrenjem Grada Šibenika o upisu založnog prava na nekretnini u svrhu Investicijskog projekta Pogona za proizvodnju proizvoda od aluminija.

Iz navedenog se može zaključiti da odobrenje nije dano za saniranje dugove optuženikovog obrta „ [obrt]“, kojim kreditom je kupljen tegljač, priključna vozila i odobrena obrtna sredstva u iznosu od 5.000.000,00 kuna. Na taj način opt. ĐI je temeljem dopune ugovora – Aneks 2 Ugovora o dugoročnom kreditu brisao založno pravo s pokretnina (tegljača, šlepera), a dugoročni kredit tako osigurao predmetnom nekretninom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u predmetnu nekretninu, u cilju realizacije projekta, opt. ĐI uložio svega 10% predviđenog iznosa odobrenog temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu, od čega se glavnina odnosi na vrijednost zemljišta, a ne na radove. Vještak u nalazu i mišljenju navodi da se ovrha pokrenuta od strane banke većim dijelom i odnosi na tražbinu po Ugovoru o dugoročnom kreditu, odnosno na neplaćena potraživanja koja se uglavnom odnose na isplatu tegljača s poluprikolicama, a koji nisu bili nabavljeni za realizaciju projekta, već su nabavljeni prije sklapanja Kupoprodajnog ugovora s Gradom Šibenikom, a s kojih je na naprijed navedeni način brisan zalog, te je jedino sredstvo osiguranja ostala upravo predmetna nekretnina.

Međutim, istina je da je podigavši jedan objedinjeni kredit kod OTP banke okrivljeni sanirao i prethodne kredite i objedinio ih u jedan jedini kredit , ali nemože se reći da i taj kredit [obrt] nije uključivao realizaciju projekta po Ugovoru sa Gradom Šibenik, jer okrivljeni je uložio u ravnanje zemljišta koje ima 22.000,00 m2 , dakle, proveo je zemljane radove, ishodio dozvole potrebne od Grada za gradnju hale, međutim , evidentno je da je želio više u poslovnom smislu, pa se udružio sa tvrtkom koja imponira Transadria , vidjevši tu očito veći poslovni uspjeh koji bi se odrazio i na projekt sa Gradom , pa sud ovdje nemože reći da su takvi poslovni potezi koji su slijedili nakon odobrenja Grada upisa hipoteke na zemljištu koje je Grad dao okrivljenom u svrhu projekta gospodarskom u poslovnoj zoni Podi , bili prijevarna namjera okrivljenog prema Gradu. Istina je dakle, da je okrivljeni išao sveobuhvatnim kreditom proširiti poslovanje, zato je evidentno osnovao i tvrtku [obrt] i ugasio dotadašnji obrt [obrt] , jer mu je upravo tvrtka služila da može registrirati više djelatnosti, a kredit je mogao dobiti preko obrta i miliom eura, kako je to iskazao svjedok MI, zaposlenik tada banke. Da je u tom cilju okrivljeni osnovao tvrtku proizlazi i iz iskaza svjedoka EI, tada na čelu NO Transadrie s kojom se tvrtkom udružila okrivljenikova tvrtka na čujem čelu je bio okrivljeni iz svih razloga koje je naprijed naveo svjedok EI, a to je zajednički poslovni interes , i on kaže da je okrivljeni imao u planu osim ovog pogona za proizvodnju aluminija , proširiti još poslovanje na transport nafte, na Agrokor, a dokaz tome da okrivljeni nije imao prijevarnu namjeru je i to što je nakon udruženja sa Transadriom koja je kupila 50% udjela tvrtke okrivljenog [obrt] je činjenica što su od Grada tražili izmjenu građevinske dozvole na visinu izgradnje skladišta od 9 na 12 metara. Dakle, ne znači da je okrivljeni imao prijevarnu namjeru prema Gradu Šibeniku i namjerno mu prouzrokovao štetu jer nije plaćao kredit i OTP banka je pokrenula ovrhu i na kraju prodala nekretninu trećoj tvrtci, čime da je nastala šteta Gradu , koji niti ne postavlja ovdje nikakav imovinskopravni zahtjev. Činjenica je da iz svih iskaza svjedoka koji su tada radili u Gradu Šibeniku i direktora Poda svjedoka CI , gore iznesenih, sud može zaključiti da je ne samo okrivljeni već i drugi poduzetnici koji su po povoljnoj cijeni dobivali zemljišta u svrhu razvijanja gospodarstva , što je bio cilj Grada Šibenika i takva politika, pa su oni imali određenu slobodu djelovanja, probijali su rokove realizacije svojih projekata , a što jeste životno i logično jer se nemože jedan tako veliki poslovni projekt staviti u okviru strogih rokova, kako su oni propisani, istina, samim kupoprodajnim ugovorom tvrtke i obrta okrivljenog s Gradom.U ovoj situaciji kod ovakvih "velikih" Ugovora i projekata nemože se na realizaciju istih gledati strogo formalistički i to nije činio niti sam Grad Šibenik koji je sklapao takve Ugovore. Bilo je probijanja rokova, bilo je poduzetnika još koji nisu uspjeli realizirati svoj projekat , ali bi se nekretnina vratila Gradu, kako to iskazuje CI , direktor te poslovno gospodarske zone i tvrtke Podi. Iz iskaza svjedoka NI i AI , predstavnicima Transadrie s kojima se tvrtka okrivljenog udružila proizlazi jednako kao što je iskazivao u obrani i završnoj riječi okrivljeni , da je okrivljeni modernizirao potpuno svoj vozni park, kupio moderna sredstva prometa po najnovijim standardima, imao sve međunarodne dozvole već tada kad Hrvatska nije ni vila u EU , imao je savršena sredstva i opremu za međunarodni transport zbog čega su i ušli s njim u zajedničko poslovanje , a sve je to okrivljeni trebao kupiti i platiti, naravno, s novcem od kredita i zalogom na istima i ugovorima sa leasing kućama. Istina je da se ovdje radi o odmaku sa osnovnog projekta vezano za dobijanje zemljišta od Grada Šibenika , ali taj projekt nije nestao niti je bilo namjere da se ne realizira, jer o istom projektu se govorilo i u banci OTP, kako je to iskazivao tada direktor banke OI i sa predstavnicima Transadrie, koji su upravo vidjeli to zemljište na Podima i zbog nabavke modernih sredstava prijevoza isli se , tako velika tvrtka , udružiti sa tvrtkom okrivljenog [obrt] Dakle, nikada nije dovedena realizacija projekta na Podima u pitanje, već se dogodio ili loš ili stjecajem okolnosti promašen , kako se to kasnije pokazalo, poslovni potez okrivljenog zbog činjenice nesporne da je Transadria dovedena do stečaja i automatski povukla i tvrtku okrivljenog.

Ovdje se sud slaže sa obranom okrivljenog , koja je postavila pitanje motiva okrivljenog da prevari Grad Šibenik ,kod kupnje nekretnine, doduše po povoljnim uvjetima , ali ju je okrivljeni platio 100.000,00 eura u vrijeme 2007 g., jer se prije svega morala platiti kupoprodajna cijena , pa kad se uzme da se paralela vrijednosti te nekretnine vukla prema vrijednosti prostora tvornice TLM , na manjoj periferiji Grada, koja se cijenila 50 eura po m2, danas 100 eura po m2, , kako je iskazivao svjedok CI, koji to najbolje zna kao direktor Poda ( predmetne gospodarske zone u odnosu na koju je i politika i cilj Grada Šibenika bila da omogući razvijanje gospodarstva i veće zapošljavanje), a u vrijeme financijskog vještačenja tržišna cijena nekretnine je 1.000.000.00 eura , postavlja se zaista koji bi to prijevarni motiv bio okrivljenog da izgubi toliku vrijednost, prijevarnom namjerom prema Gradu Šibeniku.Tolika vrijednost se nemože nadomjestiti podignutim kreditima, jer je okrivljeni u stečaju svoje tvrtke i stečaju Transadrie izgubio i navedena moderna sredstva prijevoza u koje je uložio, zapravo je izgubio sve kako navodi , a platio je milion i nešto kuna za pripremu zemljišta.

Postavlja se logično pitanje u konkretnom slučaju , koji bi bio motiv okrivljenog da za iznos od 960.000,00 Eura, koliko je glasio dugoročni kredit kojeg je okrivljeni podigao u OTP banci „žrtvuje „ 50 % udjela u suvlasništvu tvrtke [obrt],( jer je 50% prodao Transadrii ali je zapravo Transadria time jamčila za dugove okrivljenog kojim su bili opterećeni tegljači i kamioni), i time i sve tegljače ili vozni park za koji okrivljeni tvrdi da je ulagao u njega i prije nego je Hrvatska ušla u EU( što su potvrdili svjedoci iz Transadrie) , da bi to bio moderni vozni park ,da je isposlovao sve dozvole i certifikate za međunarodni transport( i to je tražilo novac), da bi žrtvovao ipak nekretninu koju je platio 100.000,00 eura, uložio u nju ravnanjem terena, ishodovanjem građevinske dozvole,negdje oko milion i nešto kuna, za novac koji bi eventualno „ izvukao „ od tih poslovnih poduhvata kad se oduzme 100.000,00 koje je platio za teren, milion i nešto kuna za ravnanje terena i dozvole, 50% udjela svoje tvrtke [obrt], koja je imala moderan vozni park u kojeg je okrivljeni uložio, i on čisti dohodak koji je ostvario s tom tvrtkom u 2008 godini u iznosu od 90.330,97 kuna , u 2009 g. 158.759,97… kako to proizlazi iz podataka o visini dohotka porezne uprave, mada svjedoci iz Transadrie svjedoče da je okrivljeni imao višemilionsku zaradu prva tri godine njihovog udruživanja, a svjedok MI, zaposlenik banke također potvrđuje da je tvrtka [obrt] imala dobar bonitet i bila poželjan klijent.

Dakle, nije sudu logično niti uvjerljivo da bi okrivljeni izgubio takav teren u gospodarskoj zoni Podi od 20.000,00 m2 za tri i nešto miliona kuna ( 420.000,00 eura),na koji iznos je glasila ovrha banke , pa sud kad uzme ovu računicu ne vidi da bi okrivljeni prijevarnom namjerom „profitirao“, posebno kada kaže da je založio i svoju osobnu u supruginu imovinu( mada tome nije pridonio dokaz) i da je ostao bez ičeg , tada se nikakva prijevara ne bi isplatila i sud ne vidi u ovoj računici motiva za okrivljenog da bi postupao prijevarno, zbog čega utvrđuje da je okrivljeni „želio više“ i išao u veći poslovni poduhvat od ugovorenog s Gradom Šibenik , pri čemu se to pokazala kao pogreška zbog udruživanja i stečaja sa Transadriom , da okrivljeni nije postupao prema Gradu sa prijevarnom namjerom, dakle ovdje po ovom sudu potpuno nedostaje subjektivni element utuženog kaznenog djela, zbog čega nije dokazano da bi okrivljeni isto i počinio i valjalo ga je osloboditi od optužbe.

Šibenik, 24. studenog 2025 g.

Sudac:

Nives Vrvilo

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje županijski sud.

DN:

1. ODO Šibenik

2. optuženik ĐI

3. branitelj optuženika, Branko Baica, odvj.