Poslovni broj: Kzd-87/2017-92

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Božici Čubranić Petričec, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Mesić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽD, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KMP-DO-89/17-III od 6. lipnja 2017. nakon zaključene javne rasprave 21. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci Ive Šalov, okrivljenika i njegove braniteljice Diane Milin, odvjetnice iz Rijeke, dana 24. studenog 2025. javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I OKRIVLJENIK ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin GD i UD rođ. Ž, rođen **.**.1991. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom prometnom školom, zaposlen, s primanjima u iznosu od oko 1.500,00 eur, otac dvoje djece, sa prebivalištem u [adresa], sada sa adresom boravišta u [adresa] Gabelsbergerstrase 22a, 09376 Oelsnitz/Erzgeb, vojsku nije služio, neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

1) što je u vremenskom periodu od 30. svibnja 2015. do 23. travnja 2017. u [adresa], premda svjestan da nevjenčanu suprugu VD dovodi u ponižavajući položaj, pa na to pristajući, u alkoholiziranom stanju, verbalno i fizički napadao imenovanu šamarajući je, gađajući je raznim predmetima, izderavajući se na nju u nazočnosti zajedničkog djeteta HD (rođene **.**.2015.), prijeteći joj da će je istjerati iz kuće skupa sa djetetom, da će je ubiti, kazujući joj pri tom da joj smrtovnica već viri iz džepa, a dana 23. travnja 2017. donijevši nepoznati predmet VD se obratio riječima:„Ovo je bomba sve ću nas pobiti!“, a kojim postupanjem je kod nevjenčane supruge izazvao opravdan osjećaj straha i ugroženosti za svoj život i život svog djeteta,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za svoju sigurnost i sigurnost njemu bliskih osoba i doveo ga u ponižavajući položaj,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji opisano i kažnjivo po čl. 179 a KZ/11,

pa se okrivljenik ŽD na temelju odredbe čl. 179. a KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci.

II Na temelju odredbe čl. 56. st. 1., 2., i 3. KZ/11 okrivljeniku ŽD

izriče se UVJETNA OSUDA pa se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

III Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 okrivljeniku ŽD se u izrečenu kaznu zatvora u slučaju opoziva uvjetne osude ima uračunati vrijeme uhićenja od 24. travnja 2017. do 26. travnja 2017. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. travnja 2017. do 8. svibnja 2017.

IV Na temelju odredbe čl. 69. st. 1., st. 2. i st. 3. KZ/11 okrivljeniku ŽD izriče se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a koja sigurnosna mjera može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

V Na temelju odredbe čl. 148. st. 1.ZKP/08 nalaže se okrivljeniku podmiriti trošak kaznenog postupka s osnove paušalne svote u iznosu od 300,00 eur (tri stotine eura) te trošak psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 575,00 eur (pet stotina sedamdeset pet eura) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

VI Protiv okrivljenika ŽD

Na temelju čl. 452. st. 3. ZKP/08

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi u vremenskom periodu od 22. studenog 2015. do 23. travnja 2017., na način kao pod točkom 1), kao otac mlt. HD (rođene **.**.2015.), premda svjestan da time negativno utječe po pravilan psihofizički razvoj ovog djeteta, pa na to pristajući, u nazočnosti ovog djeteta, u alkoholiziranom stanju verbalno i fizički napadao izvanbračnu suprugu VD, na način opisan pod točkom 1), a kojim postupanjem je dijete uznemirio i izazvao kod njega osjećaj straha i bespomoćnosti i osobne ugroženosti,

dakle, zlostavio dijete,

pa da bi time počinio kazneno djelo povredom djetetovih prava opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11.

VII Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u odbijajućem dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenika zbog učina kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude.

1.1. Naime, s obzirom na rezultate provedenog dokaznog postupka zamjenica ODO u Rijeci izvršila je izmjenu činjeničnog opisa pod toč. 1. optužnice na način da se iz istoga u 4. redu činjeničnog opisa imaju izostaviti riječi "gaseći joj cigarete na rukama". Također predložila je da sud okrivljeniku sukladno čl. 69. KZ-a, a sukladno nalazu i mišljenju vještakinje Elizabete Dadić-Hero, izrekne sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu. U odnosu na toč. 2. optužnice navela je da Državno odvjetništvo odustaje od kaznenog progona protiv ovdje okrivljenog zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11, a sve uzimajući u obzir iskaz vještakinje Elizabete Dadić-Hero danog na raspravi kao i uzimajući u obzir vrijeme inkriminacije iz toč. 2. optužnice, a slijedom istog i dob djeteta HD iz čega slijedi zaključak da ista nije mogla, a obzirom na malu dob, u početnoj fazi dojenačku dob, biti svjesna težine inkriminiranog postupanja okrivljenika.

2. Upitan kakav stav zauzima prema navodima optužbe okrivljenik se očitovao na način da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela za koje se tereti. Obranu je odlučio iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. Temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka OD na zapisniku od 26. ožujka 2019. (list 82-83 spisa), GD na zapisniku od 26. ožujka 2019. (list 84-85 spisa) i PD na zapisniku od 9. srpnja 2019. (list 95-96 spisa). Temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka ED na zapisniku od 22. veljače 2022. (list 121 spisa), AD na zapisniku od 17. svibnja 2022. (list 156 spisa), MD na zapisniku od 10. rujna 2024. (list 221-222 spisa), RD na zapisniku od 21. listopada 2024. (list 228-229), JD na zapisniku od 21. listopada 2024. (list 229-230 spisa), iskaz stalnog sudskog vještaka dr. Elizabete Dadić-Hero na zapisniku od 22. travnja 2024. (list 208-210 spisa) te oštećenice VD na zapisniku od 7. travnja 2022. (list 153-154 spisa) te je na raspravi 17. listopada 2025. oštećenica VD i dopunski ispitana. Pročitana je i materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 24. travnja 2017. sa zapisnikom (list 15-16 spisa), Izvješće o poduzetom (list 90-93 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 180-192 spisa) te je izvršen uvid u spise Centra za socijalnu skrb Rijeka (list 131-151 spisa).

4. Iz iskaza oštećenice VD (list 153-154 spisa) proizlazi da je sve to što je prijavila policiji, a to je maltretiranje u fizičkom i psihičkom smislu, bilo najčešće pod utjecajem alkohola. U trijeznom stanju znalo se dogoditi vrijeđanje. U odnosu na događaj 23. travnja 2017. kada je okrivljenik naveo da je u kuću donio bombu došao je u pijanom stanju. Ne zna što je to bilo, donio je nešto metalno. Mlt. HD tom je prigodom bila u sobi, ne zna je li čula što govori, bila je tada mala. Na dan 23. travnja 2017. o svemu je obavijestila policiju te je na dan prijave smještena u sigurnu kuću gdje je ostala šest mjeseci. Dok je bila u sigurnoj kući od strane CZSS Rijeka određen je nadzor nad njihovom obitelji, a na inicijativu okrivljenika kako bi ostvario susrete i viđanja s mlt. HD. Iz sigurne kuće otišla je na stan, i danas je podstanar, nije se više vratila kući, odnosno u zajednicu s okrivljenikom. U trenucima kada je okrivljenik bio u alkoholiziranom stanju bojala se za svoj život i život svog djeteta. U odnosu na događaje nakon rođenja mlt. HD pa do 23. travnja 2017. može reći da ju pred mlt. HD okrivljenik vrijeđao, ali ju nikada nije fizički napao.

4.1. Na upit zamjenice ODO Rijeka navela je kako je dijete ukoliko je bilo prisutno dok ju je okrivljenik vrijeđao bilo uznemireno. O događajima o kojima se govori u ovom postupku razgovarala je sa ocem okrivljenika i šogoricom, a oni su te stvari mogli i čuti s obzirom da su živjeli u istoj kući, ali na različitim katovima. U odnosu na alkoholizam okrivljenika može reći da se sada stanje popravilo, puno je na njega utjecala dr. Šikić, psihijatrica te socijalna radnica.

4.1.1. Na upit braniteljice da li je izazivala svađu s okrivljenikom navela je da ako je prigovaranje zbog pijanog stanja izazivanje svađe onda je. Nastojala je, a s obzirom da je dijete tada bilo malo i dojila ga je, da se ne raspravljaju pred djetetom jer je znala da to utječe na dijete. Šogorica joj je dok bi zajedno pile kavu davala savjete što napraviti u smislu kome da se obrati, da je najbolje da uzme dijete i ode, te u koje ustanove može otići. Da joj smrtovnica viri iz džepa okrivljenik je znao reći dok je bio alkoholiziran, a i te su se riječi znale često izgovarati i u obitelji okrivljenika kao poštapalica, ali to njoj nije normalno. Te je riječi u njegovom pijanom stanju shvaćala doslovno. U odnosu na navod da joj je okrivljenik ugasio cigaretu na ruci, može reći to da je htjela ugasiti cigaretu, a on je u isto vrijeme također krenuo ugasiti cigaretu, kojom prilikom joj je cigaretu ugasio na ruku. Kako su se u to vrijeme svađali, a misli da je bio u alkoholiziranom stanju jer su njihove svađe bile većinom u alkoholiziranom stanju, misli da je to bilo namjerno, ali nije sigurna to bi trebalo njega pitati. Ja Okrivljenika je jednom udarila na način da mu je razbila tanjur u glavu. Naime, tom prilikom su jeli ručak, mlt. HD je bila u sobi i spavala je, okrivljenik je krenuo dići ruku na nju, a je onda uzela tanjur i razbila mu ga o glavu. Toj situaciji nazočio je njegov otac. Inače nije tanjure i posuđe bacala po kući. Kada je donio taj njoj nepoznati metalni predmet i rekao da je to bomba uplašila se jer je mislila da je to bomba. Nikada nije bacila ni pepeljaru ni daljinski na okrivljenika. Nakon 2017. godine više nije bilo nasilja. Naime, okrivljenik i ona se, iako ne žive zajedno, viđaju i može reći da su u nekoj vrsti veze. Dakle, viđaju se i bez djeteta. Može reći da imaju korektne odnose. Od tada do sada vidi veliki pomak. Zajedno su se dogovorili da moraju misliti o dobrobiti djeteta. Misli da su najveći problem njegove krize. Razgovaraju i o njegovom problemu pa tako zna da on i sad povremeno ima krize, ali se stanje puno popravilo.

4.2. Radi predočavanja joj ranijeg iskaza, a zbog proturječnosti sa iskazom danim na raspravi na sudu, na raspravi održanoj 17. listopada 2025. reproducirana je snimka ispitivanja oštećenice VD na dokaznom ročištu od 15. svibnja 2017. (list 57 spisa) te je nakon što je iskaz reproduciran oštećena iskazala da je to sve što je rekla na dokaznom ročištu istina i da ustraje kod reproduciranog iskaza. Upitana, s obzirom da je na raspravi iskazala drukčije, da li ju je okrivljenik fizički napao u nazočnosti djeteta, oštećena je navela da je sve što je navela u danas reproduciranom iskazu istina pa tako i to. Što se tiče navoda o gašenju cigarete može reći da je to bilo samo u jednom navratu. Tog su dana oboje bili uzrujani. Ne može se izjasniti je li to gašenje cigarete bilo u cilju njenog fizičkog ozljeđivanja, prošlo je od tada puno vremena. Ono što želi naglasiti i kod čega će uvijek ustrajati, jest da iza svega ovoga stoji okrivljenikov problem sa alkoholom.

5. Iz iskaza svjedoka OD (list 82-83 spisa) proizlazi da je aktivno dolazila u stan u kojem je živio okrivljenik sa nevjenčanom suprugom u periodu između svibnja i studenog mjeseca 2015. jer je tada njena svekrva bila teško bolesna pa ju je njegovala i zbog toga je dolazila kod svekra i svekrve, a sa njima su živjeli okrivljenik i nevjenčana supruga. Nije vidjela nikakvo fizičko nasilje, verbalno je bilo svađa no uvijek ih je oštećenica započinjala. Nije slušala o čemu su se svađali. Nakon tog studenog više nije dolazila jer nije imala niti zašto dolaziti.

5.1. Na pitanje da li je ikada vidjela da bi okrivljenik bio u alkoholiziranom stanju izjavljuje da je, no kada je pijan nije niti agresivan, a niti ne priča, ne može niti ravno hodati niti govoriti, doslovno ide spavati u robi i tako se ujutro probudi. Što se tiče svađa i povisivanja tona izjavljuje da nije čula da bi on na nju povisivao ton, ona se svađala s njim pred djetetom, svašta mu je znala reći, onda bi se makla sa strane rekla bi neka se smiri jer da je dijete tu, rekla bi da je ona uvijek poticala svađu. Nije čula da bi joj okrivljenik ikada prijetio, nije vidjela da bi je gađao predmetima niti na njoj gasio cigarete, u njihovoj kući se ne puši. Na pitanje da li zna kakav je sada odnos između okrivljenika i oštećenice izjavljuje da zna da su oni sada opet skupa u nekakvoj vezi. Na pitanje kako bi opisala okrivljenika kao osobu izjavljuje da može iskarikirati tako da kaže da je okrivljenik takva osoba da mu netko kaže uzmi čašu i neka je napuni kišom, on bi čekao da kiša počne padati i da napuni čašu. U odnosu na dijete oboje su bili pažljivi i brinuli se o djetetu. U odnosu na izjavu "da joj smrtovnica viri iz džepa" nije čula da bi okrivljenik to rekao oštećenici, to je inače poštapalica u njihovoj obitelji kada je neka osoba starija, onda bi tako rekli da joj smrtovnica viri iz džepa i to nikako nije bilo zlonamjerno. Na pitanje da li je vidjela da bi okrivljenik prijetio nepoznatim predmetom oštećenoj izjavljuje da je donio kući nepoznati predmet i to staru čahuru jer je bila namijenjena tome da se stavi na groblje i da se u nju stavlja cvijeće. Nije čula da je rekao da je to bomba i da će ih sad svih raznijeti. Staru čahuru je vidjela dan prije no što je okrivljenik završio u zatvoru. Na pitanje kako bi opisala oštećenicu izjavljuje da je bila agresivna i nestabilna po njenoj procjeni i jako konfliktna. Imala je stalno potrebu nešto se prepucavati, nije bilo s njom ugodno pričati. Nije vidjela da bi bacala predmete po kući. Na pitanje kako žive u kući izjavljuje da sa suprugom i djecom živi na jednoj etaži, a roditelji, njen šogor, oštećenica i dijete su živjeli na drugoj etaži. Na pitanje o njenom odnosnu sa oštećenicom izjavljuje da nije s njom bila u nekim posebnim odnosima no bilo je korektno najviše zbog djece. Na pitanje da li je ikada čula da bi u tom inkriminiranom razdoblju dijete plakalo u smislu da bi bilo potrebe za intervencijom izjavljuje da se u tom smislu nije ništa posebno događalo da ukoliko bi dijete počelo plakati zbog neke svađe onda bi se brzo razišli. Na pitanje da li je dijete provodilo vrijeme s njima ili kod njih izjavljuje da bi okrivljenik doveo dijete kod njih u stan ili ako su se djeca igrala u dvorištu kuće, ona nije odlazila dolje kod njih kad nije sa oštećenicom bila baš u nekim odnosima pa za time nije imala potrebe. Ovu izjavu da će sa tom bombom raznijeti kuću, a radilo se o toj staroj čahuri je pročitala u novinama i tome su se svi smijali. Na pitanje da li je vidjela da netko od rodbine oštećenice dolazi u posjet izjavljuje da su dolazili majka, brat i očuh, možda jednom u dva tjedna. U odnosu na činjenicu da su živjeli u zasebnim domaćinstvima na pitanje koliko je često odlazila u njihov stan izjavljuje da je odlazila na dnevnoj bazi tako da bi svekru odnijela hranu nakon što je majka umrla i zadržala bi se 5-10 minuta, to je bilo na dnevnoj bazi. Dakle drugih saznanja što se događalo u kući za vrijeme tih dolazaka nema osim ako se nešto događalo vani. Na pitanje o tome da li može kazati da su odnosi sa okrivljenikovom izvanbračnom suprugom bili loši izjavljuje da nisu bili loši međutim smatrala je da je bolje da ne sjedne s njom na kavu i priča nego da joj razgovor prisjedne ako sjedne s njima na kavu pričati. Na pitanje da opiše taj predmet o kojem je bilo riječ izjavljuje da je njoj suprug objasnio da se radi o donjem dijelu čahure dakle to je bio predmet kao vaza gore nije bilo ništa. Za cijelu priču vezano za tu čahuru su saznali iz novina u smislu da je okrivljenik rekao da je to bomba i da će raznijeti kuću. Tu čahuru je vidjela u nedjelju, u ponedjeljak je on završio u pritvoru, a iz novina je pročitala to da je prijetio i svi su se tome smijali. Na pitanje o tome kako se u tim prepirkama ponašao okrivljenik izjavljuje da se on uvijek povlačio, govorio bi šuti, prestani, smiri se, pusti me na miru, idem ća, dakle sve se svodilo na šuti i prestani. Nije čula da bi okrivljenik oštećenici rekao da joj smrtovnica viri iz džepa, rekla je da je to obiteljska poštapalica. Kada je rekla da su se smijali da je pročitala iz novina da će sa čahurom raznijeti kuću pritom misli na društvo prijatelja kad su to pročitali iz novina. Njena svekrva je preminula **.**.2015., do tada je svakodnevno bila kod nje brinući se o njoj jer je imala karcinom debelog crijeva pa je trebalo oko toga skrbiti. Dok je boravila kod njih u domaćinstvu na pitanje o odnosu između okrivljenika i oštećenice izjavljuje da su tada još cvjetale ruže, bili zaljubljeni, oštećenica je bila trudna bilo je ljepših i loših dana, no ako bi se i posvađali to je bilo normalno, nije bilo nikakve agresije niti sa jedne strane, sve to vrijeme dok je odlazila dolje radi njegovanja svekrve. Iako su se oni u to vrijeme glasno svađali dok je bila trudna nije bilo agresije u smislu fizičkog nasilja. Na pitanje da li joj je poznato je li bilo situacija da je došlo do nasilja na način da su ili okrivljenik ili oštećenica bili ozlijeđeni izjavljuje da za takvu situaciju ne zna. Od svekra je čula da oštećenica bacila pepeljaru i daljinski na okrivljenika međutim to nije vidjela. Nije vidjela niti čula da bi oštećenica fizički napala svekra. Kada je kazala o ponašanju okrivljenika u stanju alkoholiziranosti izjavljuje da ga ne bi okarakterizirala kao osobu koja ima problema sa alkoholom, znao se napiti jednom u tri tjedna kada bi izašao sa društvom i onda bi se vratio u takvom stanju. Na pitanje da li ono što je čula od svađa i te agresije može povezati sa time da je okrivljenik bio pod utjecajem alkohola izjavljuje da možda i je no ne može to povezati, jednostavno okrivljenik kada bi došao s posla u 15 sati došlo bi do tih svađa odnosno kaosa, a on sa posla ne stigne doći u alkoholiziranom stanju u to vrijeme. Na pitanje da li može reći što je bio okidač od 23. travnja 2017. izjavljuje da je bila nedjelja, bio je krasan i sunčan dan, misli da je oštećenica htjela da se negdje ide i nešto radi a okrivljenik je došao kući pod utjecajem alkohola i otišao spavati i misli da je to bio okidač za cijeli događaj.

6. Iz iskaza svjedoka GD (list 84-85 spisa) proizlazi da je oštećenica bila osoba slabih živaca, bolesna, stalno je nešto zanovijetala i, iako ga je to sram reći kao oca, više je dobio batina njegov sin nego što je on bio nasilan prema njoj. Djetetu nije radio ništa jer što se može raditi djetetu koje nema niti godine dana. Čak nisu niti spavali skupa negdje je ona bila sa djetetom u sobi, a on je spavao u dnevnom boravku. Općenito može reći da su bili neozbiljni i mladi, svaki na svoj način.

6.1. Na pitanje o odnosima između njegovog sina i oštećenice u razdoblju od svibnja 2015. pa dok se dijete nije rodilo izjavljuje da je odnos bio odličan, oni su bili mladi i zaljubljeni. Kada je ona rodila počela je imati probleme zbog toga što joj nitko nije mogao pomoći, morala se sama snalaziti i onda se sve svelo na to da kako se ponašalo dijete tako se ponašala i ona, po cijele dane je spavala pa onda po noći nije mogla spavati, kada bi njegov sin došao kući i hrkanje bi joj smetalo, poslije 20 sati nije smjela raditi televizija jer joj je smetala buka, tako da su gledali tv po tiho, čak su počeli gledati raniji dnevnik samo zbog njezinih zahtjeva. Ona je uvijek našla razloga za svađu, tražila je od njega da pomogne oko djeteta što on nije znao. Ono što može reći za oštećenicu je da je ona bila slabih živaca no nitko to nije htio reći što je zamjerio i njezinoj majci, a kako se nije radilo o njegovom djetetu nije mogao intervenirati. Mislio je da je potrebno da ona ode kod liječnika da dobije nekakvu terapiju pa da bi bila bolja, no majka za to nije brinula, imao je osjećaj da se majka nje riješila i ona je sklopila novi brak čime je bila zaokupljena tako da tu nije bilo nikakvog rješenja. Njegov sin je sve to trpio, a on je to gledao i šutio sve dok nije puknulo, a puknulo je u travnju 2017. Iznebuha je ona odjednom došla sa policijom uzela stvari i dijete iako nije bila niti ozlijeđena niti ništa. Na pitanje da li može ocijeniti što je bio razlog toga izjavljuje da su se oni par dana prije posvađali. Njegov sin je kuhao, dijete je bilo s njim, a ona je bila sa njim u dnevnom boravku nešto je tipkala na mobitelu i odjednom je počela razbijati po kuhinji, staklo, tanjure sve što joj je došlo pod ruku, iako joj njegov sin nije ništa napravio, nije ju silio ni ništa slično. Isto tada nije govorio, imao je svu glavu krvavu i nije ništa poduzimao, on je uzeo dijete i izašao s njim ih kuhinje. Zvao je tada majku da dođe i intervenira međutim ona nije došla, bila je potpuno nezainteresirana. Oštećenici to nije bilo prvi put da joj tako dođe trenutak i da počne razbijati oko sebe. Što se tiče nje mora reći da je ona upoznala njegovog sina dok je bila još maloljetna i živjela kao podstanar, dakle ona nije niti došla kod njih iz roditeljskog doma nego je bila podstanarka, pa već i to samo po sebi govori o njenom odnosu sa obitelji, i tako ju je njegov sin doveo kod njih kući i tako je to išlo dok je trajalo. Šutio je, nije htio ništa govoriti samo je par puta intervenirao radi djeteta. Oštećenica je svojeglava i teška. Sve ovo što je rečeno da se njegovom sinu stavlja na teret bi trebalo biti obrnuto. Posvađana je sa svima oko sebe, s nikim nije u dobrim odnosima jer sve uvijek mora biti po njezinom. I sada oni žive skupa, njegov sin trči sa djetetom i više brine o njemu, zapravo ona u potpunosti ovisi o njegovom sinu s time da sad više nije kod njih pa ne zna kakvi su odnosi. Na pitanje o tome da li je njegov sin konzumirao alkohol izjavljuje da nije sklon alkoholu. Dogodilo se da je zima prije tri godine bila takva da im je trebalo puno drva, našli su čovjeka koji im je ta drva prodao, njegov sin je išao piliti i sa njime je popio. Kada bi se to dogodilo ona bi ga izbacila iz sobe, izbacila mu stvari, prisilila ga da spava u dnevnom boravku. On nije radio gužvu kada bi bio pod utjecajem alkohola. Kada je njegov sin popio dvije pive odmah bi zaspao dakle slabo je tada podnosio alkohol i alkohol bi ga umrtvio. On nije često bio pod utjecajem alkohola, ako bi popio u društvu kad bi se slavio rođendan. Na pitanje kako bi opisao sina izjavljuje da je i on težak na svoj način, tvrdoglav i njih dvoje su isto svojeglavi, ako je on rekao crno ona je rekla bijelo i obrnuto. Ona po kući nije voljela raditi niti čistiti, pa kad bi on rekao da nešto mora napraviti onda bi se krenuli prepirati. Uređivala se kuća samo onda ako bi dolazila njezina majka. Kada je kazao da je par puta intervenirao radi djeteta pa na pitanje što pod time misli izjavljuje da kako ona nije mogla spavati po noći, a ni dijete onda bi se ona krenula derati na dijete, onda bi se dijete uznemirilo pa bi dovela dijete u dnevni boravak i dala bi ga njemu da ga uspava. Na pitanje da li je ikada bacila pepeljaru ili daljinski na njegovog sina izjavljuje da je puno puta i za stolom tanjur kada bi ručali, njegov sin je više puta imao razbijenu glavu, a to je znala raditi pred djetetom. Ona je voljela dijete no ako bi posložio njezine prioritete onda je prvo bila ona na prvom mjestu sebi, zatim obitelj i tek onda je bilo dijete. Bila je dobra djetetu ako bi je dijete slušalo. Njega ona nikada nije gurnula samo što je imala prema njemu velike prohtjeve. Bio joj je tamo na usluzi, išao za nju u trgovinu, išao na razna mjesta i slično. Nije nikada čuo da bi joj njegov sin rekao da joj viri smrtovnica iz džepa, to je bila njihova kućna poštapalica odnosno šala pogotovo se odnosila na starije osobe, i ona ju je znala koristiti. Nije nikada čuo da bi njegov sin njoj prijetio da će je ubiti i istjerati iz kuće niti vidio da bi je ošamario niti gađao predmetima niti vidio da bi joj gasio cigarete na rukama. U kući kod njih se ne puši već 40 godina, ako netko treba zapaliti cigaretu onda izađe van iz kuće. Pušili su i ona i njegov sin. Na pitanje da li je vidio da je njegov sin donio kući nepoznati predmet i rekao da će ih svih pobiti sa time izjavljuje da tamo gdje je on pilio ta drva je našao čahuru i u šali je rekao da će ih s ovim dignuti u zrak. Da je bilo nekakvog nasilja i prema djetetu odnosno u nazočnosti djeteta svakako bi bio obavijestio policiju, razmišljao je zvati socijalnu službu odnosno socijalnog radnika i to zbog toga što je oštećenica po njegovom sudu slabo brinula o djetetu u smislu da se nije držala uputa liječnika za dijete. Dijete je bilo slabašno pa je ona dobila uputu za dohranu djeteta međutim nije bila dovoljno strpljiva da tu dohranu primijeni kako treba i onda je od svega toga odustala i odbacila sve to pa je onda on po skrivećki tu hranu uzeo i davao je djetetu. Jednostavno je bila slabih živaca i nestrpljiva za dijete pa tamo gdje je mogao je spašavao situaciju, ali ništa nije smio raditi tako da ona to primijeti. Na pitanje da li je kod oštećenice ikada zamijetio ožiljke od gašenja cigareta na rukama izjavljuje da nije, ono što je mogao vidjeti no misli da to i ne bi prošlo tako da oni za to ne znaju odnosno ona bi to bila rekla da je tako nešto bilo. Za to je saznao prvi put kada je to pročitao u novinama. Na pitanje kakav je sad njihov odnos izjavljuje da je dobar jer su oni opet skupa i njegov sin se puno brine oko djeteta. Na pitanje da opiše kako je tekao jedan dan kod njih izjavljuje da su kod njih svi radili odnosno sinovi i nevjesta bi otišli raditi, a on i oštećenica su ostali kod kuće. Ona bi uglavnom ostala spavati s djetetom. Dolazili su s posla oko 16-17 sati popodne. Njegov sin ako bi došao pod utjecajem alkohola to nije bilo zato što je on obilazio gostione i opijao se, ako bi se nešto popilo to je bilo oko kuće ako bi se nešto slavilo ili radilo. Bio je kod kuće kada je on odlazio na posao i dolazio s posla. Radnim danom se nije nikada događalo da bi došao kući alkoholiziran On takav posao i radi da ne može piti. I to je bio razlog zašto je oštećenica bila ljuta jer je ona bila sama, a on je znao biti sa društvom. Ona mu je prigovarala kad bi došao pod utjecajem alkohola, a kad su bili nasamo i on bi mu rekao da što mu je to trebalo. Nije nikada smio puno govoriti pred njom jer ako bi nešto počeo govoriti onda bi odmah počela svađa, tako da nije mogao puno prigovarati. Općenito nisu puno pričali u kući jer je uvijek bilo moguće da zbog nekakve diskusije nastane svađa. Na pitanje kako bi on reagirao na te prigovore izjavljuje da je on uglavnom šutio kada bi popio onda bi se jednostavno izvrnuo kada bi došao doma. Na pitanje da li je čuo da vrijeđa oštećenicu izjavljuje da joj je možda nekad nešto i rekao no tako da bi joj uzvratio na ono što je ona njemu rekla. Nije joj predbacivao vezu sa drugim muškarcima. Imao je osjećaj da joj on dođe kao ventil na kojem bi se ona ispuhala. Govorio joj je da prestane kljucati jer da on onda bježi od nje i doista kada bi ona počela prigovarati on bi jednostavno otišao iz kuće. Taj put kada je čuo razbijanje tanjura okrivljenik je kuhao u kuhinji, a mjesto gdje se on nalazio bilo je u dnevnom boravku, sa tog mjesta je vidio što se među njima događa. Nije bilo prije razbijanja tog tanjura nikakvog fizičkog kontakta među njima. Čuo je da se oni svađaju, nije čuo oko čega, no kako je bilo komada stakla na podu, a dijete je sjedilo na podu, onda je uzeo dijete jer mu je to bilo važno. Na pitanje kakva je bila briga njegovog sina oko djeteta izjavljuje da je on brinuo o djetetu no bio je zapravo drven, nije bio spretan oko djeteta, nije znao pelenu promijeniti i tome sl. Na pitanje da li je dijete ikada palo izjavljuje da je njoj palo sto puta, a na pitanje da li je ikada palo njegovom sinu izjavljuje da je jednom koliko se sjeća i ona je zbog toga na njega galamila. Na pitanje je li ikada bila situacija da nije nitko od njih htio voziti dijete liječniku pa je to morala učiniti njezina majka izjavljuje da nije toga bilo da oni nisu htjeli voziti dijete. Bio je dogovor u kući da ako su oni na poslu i da on vodi brigu o djeci i vozi kamo treba, a što se tiče njezine majke ona je vodila dijete doktoru jednom ili dva puta. Na riječi njegovog sina da će sve dignuti u zrak sa tom čahurom koju je donio oštećenica nije nikako reagirala, bila je u sobi, on je to pokazao na ulaznim vratima kada je došao u kuću i misli da je ona to kasnije sve prilagodila vezano za dolazak policije. Nije nikada u kući govorila da će ići na policiju. On nikada nije spominjao da će zvati policiju, jer to nije niti imao namjeru jer neće mu policija uvoditi red u kući. Kad su se oni svađali na pitanje da li je tada dijete bilo uznemireno, da li je plakalo izjavljuje da to nisu bile svađe da bi se dijete od toga uzbudilo ili uznemirilo. Nekad su bili povišeni tonovi no dijete to nije uznemirilo jer su to bila uglavnom kljucanja. Plakala je par puta kada je ozlijedila glavu, plakala je kada bi je oštećenica htjela uspavljivati, a ona nije htjela spavati i to su bile situacije kada je plakala. Nije vidio da bi njegov sin oštećenicu ikada uhvatio za vrat, da bi joj rekao da će bavuljati po kantama. Nije točno da bi njegov sin od ponedjeljka do subote bio pijan. Oštećenica nije pila nikakve antidepresive koliko je njemu poznato jer nije htjela.

7. Iz iskaza svjedoka PD (list 95-96 spisa), proizlazi da po njegovim saznanjima tijekom inkriminiranog razdoblja odnosno od polovine 2015. pa do polovine 2017. se nije događalo ništa slično tome da bi njegov brat bio verbalno ili fizički agresivan prema supruzi. To je bilo vrijeme kada je mama bila na samrti, dolazile su mami njegovateljice dva puta dnevno, non stop je s njom neko bio u sobi odnosno u kući, dakle potpuno je siguran da se nije ništa dešavalo jer bi se to i čulo, a i njihov otac je bio dolje prisutan. On nije bio toliko u kući jer je radio no pošto živi na katu sigurno bi bio nešto čuo. Moguće da je bilo prepirki među njima, ali sigurno nije bilo tuče, nitko se nije tukao, iako je vanbračna supruga njegovog brata u određenoj mjeri bila agresivna.

7.1. Kada ga se pita što znači da je bila u određenoj mjeri agresivna izjavljuje da se to zapravo očitovalo kroz deranje. Misli da je ona bila takva osoba kojoj je falilo pažnje, možda je došla iz takve obitelji gdje joj je to nedostajalo i stalno je imala potrebu da je netko sluša što ona traži i zato je dolazilo do rasprave i zbog toga je često mijenjala raspoloženja. Svakodnevno je odlazio kod mame i ujutro i poslije posla tako da je mogao vidjeti kakvi su odnosi u obitelji, a 2017. su on i brat počeli zajedno raditi u istoj firmi pa je vidio kako bi se ona ponašala kad bi ga zvala i nešto zahtijevala. Zna da mu je bacila tanjur u glavu, ni prema njegovom tati se nije znala ponašati kako treba, govorila mu je da je glupan. Na pitanje da li je vidio da bi oštećenica na okrivljenika bacila pepeljaru i daljinski izjavljuje da nije, misli da je tata bio prisutan kad je to bilo. Bio je prisutan kad je bio taj događaj sa juhom i tanjurom, bila je neka prepirka i oštećenica je bacila okrivljeniku tanjur sa juhom. Bio je stalno kod mame i zna da je mama morala imati svoj mir zbog bolesti. Isto tako sve je to trajalo dok je ona bila trudna, dakle kada je dijete došlo, pred djetetom se ništa tako slično nije događalo, nitko se nije tukao niti prepirao niti ništa. Na oštećenici nije primijetio ožiljke od gašenja cigareta. Kada ga se pita da li je ikada vidio pod utjecajem alkohola izjavljuje da nikad nije dolazio pijan kući, možda bi poslije posla se popilo nekakvo piće no zbog posla si nisu mogli priuštiti da piju jer su bili stalno izvrgnuti nekakvim kontrolama tako da nije bilo utjecaja alkohola niti udaranja pod utjecajem alkohola, više je oštećenica udarala okrivljenika nego on nju. Kada ga se pita neka objasni što znači njegova izjava da je više ona njega udarala nego on nju zapravo je mislio da je više ona bila agresivna prema njemu, na njemu je vidio ožiljke, vidio je zapravo šljivu na glavi, bio je izgreban po vratu dok ona nije imala nikakvih ožiljaka po sebi. Zapravo je ovo što je ranije rekao krivo formulirao. Kada ga se pita da li mu je poznato je li oštećenica pila antidepresive izjavljuje da se raspitao o njoj preko jedne osobe koja je s njom bila u domu i saznao da je ona u domu bila sklona bjegovima i samoozljeđivanju, da je pila nekakvu terapiju. Na pitanje da li mu je poznao kakav je njihov odnos danas izjavljuje da svi govore da su skupa, a vjerojatno jesu, ne bi se u to miješao, dijete dolazi kod njih svaki drugi dan, a oštećenica ne dolazi. Živjeli su na istoj adresi, on je bio na katu, a oni su s roditeljima bili u prizemlju. Dok je mama bila živa dolazio je kod mame svakodnevno, bilo je tu i rodbine, znali su ostati i navečer zajedno i oni i rodbina. Živjeli su u domaćinstvu površine 60 m2 i osim njih puno je ljudi cirkuliralo kroz kuću i da je bilo čega i drugi ljudi bi to vidjeli, a dolazila je i socijalna skrb. Što se tiče njegove konzumacije alkohola to kad bi došla rodbina pa bi se napravio roštilj onda bi okrivljenik popio 2-3 pive, nije nikad pijan dolazio kući, zna jer su odlazili i vraćali se s posla zajedno, nekada su znali ostati s kolegama s posla na piću no to je bilo u prosjeku dva puta tjedno. On je nekad znao zaglaviti s prijateljima poslije posla no to je bilo jednom u tri ili šest mjeseci. Ona ga je zapravo napadala jer je tražila da dođe npr. u 16, a on bi došao u 20 sati i oko toga je bilo svađe no ne i tuče. Na pitanje da li je s njom imao neki fizički sukob izjavljuje da u jednoj prilici kad je već mama bila jako bolesna i na samrti i bili su joj uredili jedan krevet da može leći vani i stavili deku na to kada je u jednoj prilici pas legao na taj krevet od nje tražio da makne psa, a ona mu je odgovorila da koji je on faktor da joj naređuje što je njega razbjesnilo, pa ju je gurnuo psa je gurnuo nogom nakon čega je ona zvala hitnu, uhvatila se za trbuh, zvala je mamu, bila je policija i bio je optužen da joj je lupio šakom u trbuh. Zapravo samo ju je odgurnuo jer mu se ona suprotstavljala. Tada je saznao da ona ima dijagnozu, da je bila u domu i na tabletama i od tada s njom više ne komunicira. Na pitanje da li je ona tad bila trudna izjavljuje da je bila trudna tri mjeseca. Na pitanje da kaže da li mu je poznato o događaju iz travnja 2017. izjavljuje kako želi objasniti da su brat i on prije toga sedmicu dana svakodnevno odlazili skupa u šumu, rušili su drva za grijanje za kući i zadnji dan kada su došli kući popili su piće i otišli su spavati, bilo je mirno sve u kući i kod njih jer da je bilo neke svađe to bi čuo jer se čuje odozgo kada god bi se svađali. Ujutro ga je normalno pokupio za ići raditi. U kuću je njegov brat donio stalak za kišobrane, nije to bila nikakva bomba, a u 10 sati je po njega došla policija pri čemu oboje nisu znali o čemu se radi. Na pitanje koliko je njegova majka bila na samrti izjavljuje da se ona liječila od karcinoma tijekom dvije godine, a zadnjih mjesec-dva je bila teško pokretna tako da su je na kraju smjestili u hospicij. Ova rodbina koju sam spominjao dolazila je svaka 2-3 mjeseca, mamim brat sa familijom iz BIH, dolazili su rođaci iz Slovenije, svaki tjedan dolazili su iz CZSS i zadržali bi se po par sati. Kada je rekao da je ona bila agresivna i da je znao doći intervenirati, na pitanje zašto je imao potrebu za time izjavljuje da kada bi čuo galamu došao bi da smiri situaciju. Njega bi istjerao van i rekao mu da bude vani ako se ona ne može smiriti, zapravo je samo htio da radi mame bude mir u kući, htio je da shvati da je to mamina kuća, da je ona bolesna i da zbog bolesti ona mora biti mirna. Zapravo kad govori o tome da je čuo galamu uvijek je ona galamila, derala se, a ima specifičan kreštavi glas. On bi bio miran i šutio bi, pa kad bi tako čuo da se ona dere došao bi dolje to reći. Taj put kada je rekao da je ona na njega bacila tanjur juhe čuo je da je prije toga bila svađa, nešto je njega zvao za pomoć i ikada ga je vidio, vidio je da je sav mokar. Na pitanje da li se sjeća je li ona tada bila u trudnoći izjavljuje da se toga ne može sjetiti. Na pitanje o tom predmetu za koji je kazao da je stalak za kišobrane izjavljuje da nije čuo da je to bomba i da će ih svih pobiti, to ne bi rekao niti zbog njegovog oca. To je jedna obična cijev koja niti ne izgleda kao nešto čime se može prijetiti, jer ljudi znaju kako izgleda bomba, a zapravo se radi o jednoj velikoj čahuri u kojoj nema ničega. To su uzeli od prijatelja tada kada su išli u šumu po drva, on je to držao u svojoj konobi kao stalak za kišobrane, htio je to baciti i onda je to njegov brat uzeo i donio doma i to je stajalo u verandi za kišobrane. Ne zna gdje je bila VD kad je on to dobio no nitko nije niti vidio kad je to njegov brat donio niti ga je itko išta i pitao za to. Njegov brat je to donio u kuću sigurno 10 dana prije dolaska policije. Na pitanje da li je on bio tada u alkoholiziranom stanju izjavljuje da nije, jer su sve to vrijeme dok su radili u šumi radili sa motornim pilama i nije bilo šanse da su bili alkoholizirani. Na pitanje da li je ikada čuo da bi okrivljenik rekao oštećenici da će ju istjerati s djetetom iz kuće izjavljuje da to nije nikada čuo. I okrivljenik i njihov otac su se brinuli za njihovo dijete, ono nikada nije bilo zapušteno. Nije nikada čuo da bi okrivljenik oštećenici rekao da će ju ubiti niti da bi joj rekao da joj smrtovnica viri iz džepa, a što se tiče ove posljednje rečenice to je neka vrsta poštapalice koju je on koristio kada je pričao sa starijim osobama.

8. Iz iskaza svjedoka MD (list 221-222 spisa) proizlazi da je u svrhu praćenja mjera obiteljsko pravne zaštite saslušavala majku VD, ne sjeća se prezimena i to je zapravo jedini doticaj koji je imala sa predmetnom obitelji mlt. oštećenice HD, čijeg se prezimena također ne sjeća. To je bilo otprilike godinu dana nakon što je mjera završila, otprilike 2019. godine. Okrivljenika ne poznaje, nikada ga nije vidjela. Sjeća se da je majka u odnosu na provedenu mjeru rekla da je sve u redu sada. Nema saznanja o predmetu inkriminacije jer izuzev ovoga što je danas navela nije radila na predmetu obitelji mlt. oštećenice.

8.1. Na upit suca za mladež navela je da su od kolega na predmetu obitelji mlt. oštećenice radili ĆD i BD (sada RD). RD sada radi na Filozofskom fakultetu, Odjel za psihologiju. Došla je na njeno mjesto u lipnju 2018. godine. Kolega LD došao je raditi u Centar u ožujku 2018. godine. Nema saznanja da li je u odnosu na imenovanu obitelj mlt. oštećenice postupala kolegica JD, ako je, bila je voditelj mjere nad ostvarivanjem osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe.

8.2. Na upit braniteljice iskazala je da sada kada joj se predočava usmeno, misli da je majka VD bila prezimena VD. Majka joj je rekla u razgovoru da su odnosi sa okrivljenikom okej, da se može dogovarati sa njime i da je sve u redu. Nije joj poznato da li su ponašanja okrivljenika ostavila kakve posljedice na dijete. Ne može se niti sjetiti da li mi je majka u tom smislu nešto i govorila. O sačinjenim postupanjima Centra sačinjena su izvješća, a također se može pribaviti i zapisnička izjava majke ili službena bilješka koja je sačinjena nakon što je mjera završila, a vezano uz razgovor sa majkom o kojem je danas iskazivala. JD je u mirovini od negdje 2020. godine.

9. Iz iskaza svjedoka RD (list 228-229) proizlazi da je u inkriminirano vrijeme bila djelatnica CZSS Rijeka. Bila je psiholog u timu koji je dobio dopis, da li Državnog odvjetništva ili policije, da je došlo do nasilja u obitelji. To je njoj bila osobno prva informacija o toj obitelji. Pozvali su na odvojene razgovore oca i majku. Majka je bila smještena u sigurnoj kući, a otac se nalazio u pritvoru pa se u Centar javio kasnije. Čini joj se da je bila riječ o curici male životne dobi, otprilike 2-3 godine starosti. Ne sjeća se da li je vidjela dijete. Vidjela je i razgovarala sa majkom, ali se više detalja tog razgovora ne sjeća. Razgovarala je misli i sa ocem, ali se također ni detalja tog razgovora ne sjeća. Ono čega se sjeća da nije bilo sporno između roditelja oko razloga koji je njima kao Centru bio bitan, a to je mogu li se održavati osobni odnosi djeteta i oca, a s obzirom na pritužbe da je otac sklon konzumaciji alkohola, a dijete je bilo male životne dobi. Misli da je određena mjera nadzora i da su se osobni susreti oca i djeteta odvijali uz nadzor. Sjeća se da su oba roditelja bila suradljiva oko provođenja mjere nadzora s time da se samih detalja oko sprovođenja iste više ne sjeća.

9.1. Na upit suda iskazala je da se ne sjeća što je pisalo u dopisu kojim je Centar izviješten o nasilju u obitelji odnosno koje su činjenice u pogledu nasilja navedene.

9.2. Na upit braniteljice iskazala je da se ne sjeća da li je majka ukazivala na moguće posljedice po dijete s obzirom na stanje u obitelji. Ono čega se sjeća je da su roditelji bili suglasni da mjera ide pod nadzorom, a što se zamijetilo unutar mjere tog se ne sjeća. Nije smatrala ugrožavajućim da se susreti oca i djeteta odvijaju uz nadzor. Ne sjeća se da li je majka iskazivala nekakav strah od oca djeteta.

9.3. Na upit ODO Rijeka iskazala je da može samo pretpostaviti da se prijavljeno nasilje dogodilo u nazočnosti djeteta jer su najčešće navodi tih dojava Centru bili u tim okolnostima pa zaključuje da je tako bilo i u konkretnom slučaju.

9.4. Na upit suda navela je da je socijalni radnik u timu bila ED, dok se ne sjeća tko je bio pravnik.

10. Iz iskaza svjedoka JD (list 229-230 spisa) proizlazi da je u inkriminirano vrijeme bila djelatnik CZSS Rijeka i to u Odjelu za brak i obitelj. Ime okrivljenika ništa joj ne znači, riječ je o prevelikom vremenskom odmaku. U okviru svojeg službenog postupanja i izricala je i vodila mjere iz nadležnosti Centra, međutim pritom misli na općenito, ovog se slučaja ne može sjetiti. Da je bilo nešto strašno vjerojatno bi se sjećala.

10.1. Na upit ODO Rijeka iskazala je da je sa kolegicom ĐD radila u timu, ona je bila psiholog. Nikada nije bila u timu sa RD.

10.2. Na upit suda iskazala je da je radila i nadzor nad susretima i druženjima obitelji. ED joj je bila kolegica koja je radila u drugom timu.

10.3. Na upit braniteljice iskazala je da joj ime LD ništa ne znači.

11. Iz iskaza svjedoka ED (list 121 spisa) proizlazi da se sjeća da je kao djelatnica CZSS Rijeka sudjelovala u postupku u kojem su stranke bile ovdje okrivljenik i VD. Ne sjeća se točnih detalja samo se sjeća da su bili u tretmanu Centra te da je oštećenica bila smještena u sigurnoj kući. Sjeća se i da su vršili uvid u obiteljske prilike nakon izlaska oštećenice iz sigurne kuće na način da utvrde da li je oštećenica adekvatna za brigu oko djeteta te na koji način će otac ostvarivati susrete i druženja sa mlt. HD.

11.1. Na upit zamjenice ODO Rijeka svjedok je iskazao kako se ne sjeća konkretnog razloga smještaja oštećenice u sigurnu kuću ali da je obično razlog za smještaj u sigurnu kuću nasilje odnosno bojazan za život osobe koje se smještava u sigurnu kuću. Za vrijeme smještaja u sigurnu kuću sva pošta za oštećenicu dolazila je na adresu CZSS Rijeka gdje je bilo naloženo da se uruči oštećenici HD. Ne sjeća se kakve je emocije oštećena za vrijeme smještaja u sigurnoj kući iskazivala prema okrivljeniku jer nije radila na stručnim procjenama, a ako ju se pita sa aspekta samog kontakta sa oštećenicom nevezano uz njenu profesiju zbog proteka vremena ne sjeća se kakve bi to emocije bile. Do siječnja 2018. radila je na predmetu koji se odnosi na okrivljenog i oštećenicu. To u smislu da je sa tog predmeta tada otišla no isti je ostao i dalje aktivan, ali je netko drugi je dalje nastavio raditi po njemu. Po njenom odlasku sa navedenog predmeta po predmetu je radila MD, psiholog i SD, socijalni radnik.

11.2.Na upit braniteljice iskazala je da se ne sjeća razloga smještaja oštećenice u sigurnu kuću. Nadzor nad susretima i druženjima obitelji vršila je djelatnica JD. Na upit da li se prije smještaja u sigurnu kuću oštećenica obraćala Centru navela je da bi po sjećanju rekla da nije, ali da je pamti isključivo po situaciji smještaja u sigurnu kuću.

12. Iz iskaza svjedoka AD (list 156 spisa) proizlazi da je majka oštećenice VD pa preko kćerke ima saznanja o tome što se događalo, međutim što je točno bilo ne može reći jer nije bila prisutna. Sjeća se da joj je kćerka rekla da je okrivljenik druga osoba kada popije. Puno toga je držala u sebi jer joj možda nije htjela reći da se ne brine. Zna da je bila u Sigurnoj kući i da joj je rekla da je okrivljenik bio pijan i da je donio neku spravu zbog koje se uplašila da će joj nešto napraviti. Bojala se većih incidenata zbog alkohola. Ne sjeća se detalja zbog proteka vremena. Njena kćerka i okrivljenik sada su svom odnosu dali novu šansu.

12.1. Na upit ODO Rijeka iskazala je da je neki strah kod VD postojao, ali nije puno o tome pričala. Vezano uz spravu kćer joj je rekla u smislu da će „sve otići u zrak“. Odlazila je kod kćerke i okrivljenika u kuću, ne toliko učestalo, jer je tada bila trudna, ali nije primijetila da bi okrivljenik verbalno ili fizički napadao njenu kćerku.

12.2. Na upit braniteljice iskazala je da nakon događaja iz 2017. kćerka joj se nije žalila na ponašanje okrivljenika. Kćerka je okrivljeniku dala novu priliku zbog djeteta koje imaju, a i njoj je rekla da je on njezin izabranik. Ne sjeća se je li joj se kćerka prije smještaja u Sigurnu kuću povjerila odnosno potužila na ponašanje okrivljenika. Nikada nije primijetila da bi se njena kćerka ponašala agresivno. Kćerka joj o ponašanju okrivljenika osim pritužbe na alkohol i sprave koju je donio ništa drugo nije rekla. Ne sjeća se da li joj je kćerka rekla da je bacila tanjur okrivljeniku u glavu. 2017. razgovarala je sa okrivljenikom na način da mu je davala savjete, a on je na to šutio i slušao.

13. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 24. travnja 2017. sa zapisnikom (list 15-16 spisa) proizlazi da je od okrivljenika ŽD **.**.2017. privremeno oduzeta jedna prazna čahura (mesingana), topovska na kojoj su oznake M70, koja se nalazila u šupi odnosno pomoćnim prostorijama kuće.

14. Iz Izvješća o poduzetom (list 90-93 spisa) te iz spisa Centra za socijalnu skrb Rijeka (list 131-151 spisa) proizlazi postupanje Centra za socijalnu skrb u odnosu na obitelj mlt. oštećenice HD, a iz čega je vidljivo da su obiteljske prilike Centru poznate od travnja 2017 kada je zaprimljena obavijest Skloništa za žrtve obiteljskog nasilja o smještaju majke VD i mlt. HD dana 24. travnja 2017. gdje su smještene posredstvom dežurne socijalne radnice Centra te djelatnika I. PP Rijeka, kao žrtve obiteljskog nasilja od strane Catalininog izvanbračnog partnera i oca mlt. djevojčice, ŽD.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka stalnog sudskog vještaka dr. Elizabete Dadić-Hero (list 180-192 spisa) proizlazi da se vještačenje temelji na uvidu u spis, uvidu u medicinsku dokumentaciju i pregledu okrivljenika. Okrivljenik je osoba koja ne boluje od nedovoljnog duševnog razvitka, duševne bolesti ili težeg duševnog poremećaja. Uočen je njegov poremećaj osobnosti i to Ovisni poremećaj ličnosti F60.7 kojeg karakterizira bespomoćnost, submisivnost, nesposobnost donošenja odluka ali i potreba za stalnom podrškom. Ovakve osobe postaju emocionalno ovisne o drugima, pasivne su i stalno nastoje drugima ugađati. Naglašen je strah od napuštanja uz osjećaj bespomoćnosti te u slučaju završetka emocionalnog odnosa započinju odmah novu emocionalnu vezu. Prisutan je strah od samoće ili napuštanja, ali i prihvaćanje zanemarivanja i zlostavljanja od strane druge osobe. Kod osoba s navedenim poremećajem karakteristika je da stavljaju tuđe potrebe ispred svojih, a pesimizam i nedostatak samopouzdanja je stalno prisutan. Naivni su i skloni mašti, radi čega izbjegavaju suprotstaviti se drugima a sve radi straha od gubitka podrške ili neslaganja. Poremećaj osobnosti često se javlja u komordibitetu s ovisnosti ili s poremećajem raspoloženja. Iz dostupne medicinske dokumentacije nije zabilježeno da bi se okrivljenik ranije liječio kod psihijatra. Sam okrivljenik tijekom razgovora izrijekom negira da je ikad bio kod psihijatra ili uzimao psihofarmake. Nalazi se samo jedan nalaz dr. Šikić gdje je upućen od strane Centra za socijalnu skrb Rijeka, bez postavljene dijagnoze. Dakle, na navedenom pregledu nije zabilježena zlouporaba niti ovisnost o alkoholu. U spisu se ne nalazi podatak da je okrivljenik bio alkoskopiran. Ako sud pokloni vjeru iskazima svjedoka moguće je da je okrivljenik bio pod utjecajem alkohola u vrijeme djela koje mu se stavlja na teret. I sam okrivljenik naveo je da rijetko i prigodno konzumira alkohol. Obzirom na iskaze svjedoka u ovom postupku, djela koja mu se stavljaju na teret učinjena su pod odlučujućim djelovanjem alkohola pa se stoga preporuča mjera liječenja od alkoholizma koja se može provesti ambulantno. U slučaju da ne pokazuje suradljivost preporuča se hospitalizacija. Iz zaključka stalnog sudskog vještaka proizlazi da okrivljenik ŽD ne boluje od prave i trajne duševne bolesti niti nedovoljnog duševnog razvitka. Kod okrivljenika se dijagnosticira Ovisni poremećaj ličnosti F60.7 uz Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom F10. U vrijeme počinjenja djela koja mu se stavljaju na teret postoji osnova za redukciju njegovih sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i upravljanja svojom voljom, odnosno bio je smanjeno ubrojiv. Raspravno je sposoban.

15.1. Iz iskaza stalnog sudskog vještaka dr. Elizabete Dadić-Hero (list 208-210 spisa) proizlazi da stalni sudski vještak u cijelosti ustraje kod pisanog nalaza i mišljenja dostavljenog u spis predmeta.

15.1.1. Na upit ODO Rijeka vještak je naveo da s obzirom na iskaze svjedoka, jer okrivljenik nije alkoskopiran, mišljenja je da je djelo koje mu se stavlja na teret počinio pod odlučujućim djelovanjem alkohola stoga je mišljenja da mu se preporuči liječenje od alkohola, a mjera se može provoditi ambulantno naravno ukoliko bude okrivljenik suradljiv i redovit u liječenju kako preporuči nadležni psihijatar. Obzirom da okrivljenik ne konzumira alkohol svaki dan, prava i trajna ovisnost od alkohola se kod okrivljenog kao takva nije razvila. Okrivljenik ŽD ima sklonost povremene konzumacije alkohola i u takvim stanjima obzirom na djelovanje alkohola može biti i verbalno pa čak i fizički agresivan.

15.1.2. Na upit braniteljice vještak je naveo da s obzirom na jedan ovisni poremećaj ličnosti gdje osoba ima trajan osjećaj bespomoćnosti, nesposobnost donošenja odluka, ali i potrebi da nekome pripada, da mu netko daje podršku upravo radi toga ovdje okrivljenik pristaje i na sadašnji odnos sa bivšom suprugom koji nije definiran, ali i sa navedenim je on zadovoljan i na to pristaje. Konzumacijom alkohola obzirom na metabolizam djelovanja alkohola isti mu umanjuje strah od napuštanja, strah od gubitka potpore i može burnije reagirati. Iako je prošlo 7 godina od djela koja mu se stavljaju na teret okrivljenik nije sustavno liječen niti je bio kod psihijatra te je mišljenja i nadalje da bi bilo potrebno ambulantno liječenje, a iz razloga još što okrivljenik nema dostatnu kritičnost spram istog. Na pitanje kako ga vidi kao oca ne može odgovoriti jer je potrebno vidjeti i interakciju sa njegovom djecom, no međutim iz razgovora se doznaje da uredno plaća alimentaciju za stariju kćer, ima povremena viđanja, a iz odnosa sa bivšom suprugom doznaje se po navodu okrivljenika da se viđaju u intervalima koje mu omogućuje njegov posao u inozemstvu. Tijekom razgovora pokazivao je emocionalnu investiciju odnosno empatiju dok je iskazivao o djeci. Ne možemo isključiti utjecaj alkohola na moguće ponašanje okrivljenika jer općenito alkohol djeluje na naše ponašanje, a ovisno o koncentraciji istoga. Manje koncentracije alkohola dovode do toga da zakoče moralne i etičke norme, možemo postati nedistancirani, verbalno agresivni za razliku od većih koncentracija kada nas uspori, gubimo koordinaciju uz moguće padove.

15.1.3. Na upit suda da se pobliže izjasni vezano uz šifru F10 poremećaj ponašanja uzorkovan alkoholom stalni sudski vještak je iskazao da se kod okrivljenika radi o F10.1 zapravo o zlouporabi alkohola, a što znači da ne konzumira alkohol svakodnevno nego povremeno.

15.1.4. Na upit braniteljice na pitanje kako je inkriminirani period djelovao na dijete, obzirom da je duži vremenski period i da dijete nije vidjela, stalni sudski vještak je iskazao da se ne može izjasniti o navedenom. Svakako ističe da se radi o djetetu koje je dojenačke dobi bilo na početku, ali svakako da je bilo starije životne dobi za pretpostaviti je da bi tada i posljedice mogle biti veće. Bitno je da dijete u dojenačkoj dobi ima potrebu da zadovolji svoje osnovne nagone, a to je da bude nahranjeno, da bude u toplini, da bude presvučeno, da bude naslonjeno na majku prilikom dojenja, da osjeća sigurnost. Općenito ukoliko se partneri svađaju to ne znači da dijete tek rođeno dojenačke dobi raspoznaje vulgarizme, prijetnje i slično. Stoga je mišljenja da u navedenoj dobi dijete isto ne može prepoznati i trpjeti radi navedenog.

16. Iz obrane okrivljenika iznesene na raspravi, kao i u obrani iznesenoj prilikom prvog ispitivanja, u bitnom proizlazi da se ne smatra krivim za ovo za što ga se tereti. Tvrdi da je on dopio više batina od oštećene dok da on nju nije udarao. Nikada ju nije prijavio za njene napade. Predmet koji je donio je čahura za kišobrane, to nije bomba. Da je vidjela što je to znala bi. Nije joj prijetio ovim riječima za koje se tereti. Uzrok svađa odnosno Catalininih napada je bio taj što je puno radio, znao je otići na sastanke te u kafić sa kolegama i partnerima, a to je njoj smetalo jer je ona htjela da to vrijeme provodi sa njom. Znala ga je zvati. Nije imao radno vrijeme, vodio je dijete u vrtić, a ona je mislila da ako vodi firmu da može izlaziti kada hoće. Većinom je ona izazivala njihove svađe. VD je izvanbračnu zajednicu napustila kad ga je prijavila za ovo, dakle u travnju 2017. Vratila se u njihovu zajednicu kad je izašao iz zatvora. Živjeli su zajedno od tada pa do unazad 2 godine, dakle do 2023. I sada joj plaća stan kao i uzdržavanje za dijete. VD ga je više puta fizički napadala. Nakon što su obnovili izvanbračnu zajednicu odnosno nakon Catalininog povratka nije se ponovilo ništa slično u smislu svađe. U pogledu liječenja od alkohola obraćao se dr. Šikić. Od Catalininog povratka pred njom nije konzumirao alkohol, eventualno bi popio neko piće na rođendanu ili nekoj fešti.

17. Analizirajući rezultate ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra u cijelosti dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

18. Nesporno je bilo da su okrivljenik ŽD i oštećenica VD bivši izvanbračni partneri, da su u inkriminirano vrijeme živjeli zajedno u kući okrivljenikovih roditelja na adresi [adresa], kao i da je u toj izvanbračnoj zajednici 22. studenog 2015. rođeno njihovo zajedničko mlt. dijete HD.

19. Sporno je bilo je li okrivljenik postupao na način kako se to optužnicom tereti odnosno je li u inkriminiranom razdoblju, na adresi na kojoj su tada zajedno živjeli u izvanbračnoj zajednici, u alkoholiziranom stanju, verbalno i fizički napadao oštećenicu na način da ju je šamarao, gađao raznim predmetima, izderavao se na nju u nazočnosti zajedničkog mlt. djeteta HD, prijetio joj da će je istjerati iz kuće skupa sa djetetom, da će je ubiti, kazujući joj pri tom da joj smrtovnica već viri iz džepa, a dana 23. travnja 2017. donio nepoznati predmet te se oštećenoj obratio riječima: „Ovo je bomba sve ću nas pobiti!“, a kojim postupanjem je kod oštećenice kao svoje nevjenčane supruge izazvao opravdan osjećaj straha i ugroženosti za njen život te za život njenog djeteta, a čime je postupajući na optuženi način teško kršio propise o zaštiti nasilja u obitelji te izazvao kod svoje supruge strah za sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba i doveo je u ponižavajući položaj zbog čega postoji kaznena odgovornost okrivljenika za optuženo kazneno djelo, a sve navedeno s obzirom da okrivljenik u cijelosti poriče postupanje koje mu se stavlja na teret u bitnom tvrdeći da je upravo oštećenica prema njemu tako postupala odnosno izazivala svađe kao i da on nema problema sa konzumacijom alkohola.

20. Oštećenica VD tereti okrivljenika za inkriminirano postupanje ustrajno tvrdeći da ju je u inkriminiranom razdoblju okrivljenik u alkoholiziranom stanju, verbalno i fizički napadao tako što ju je šamarao, gađao je raznim predmetima, izderavao se na nju u nazočnosti zajedničkog mlt. djeteta, prijetio joj da će je istjerati iz kuće sa djetetom, da će je ubiti, govorio da joj smrtovnica već viri iz džepa, a dana 23. travnja 2017. donio joj nepoznati predmet i rekao da je to je bomba i da će ih sve pobiti. Navodi da se u trenucima kada je okrivljenik bio u alkoholiziranom stanju bojala se za svoj život i život svog djeteta. Da joj smrtovnica viri iz džepa okrivljenik je znao reći dok je bio alkoholiziran, a i te su se riječi znale često izgovarati i u obitelji okrivljenika kao poštapalica, ali to njoj nije normalno i te je riječi u njegovom pijanom stanju shvaćala doslovno.

21. Sud iskaz oštećenice prihvaća kao vjerodostojan jer ne nalazi razlog zašto bi oštećenica neistinito iskazivala. Ispitana prije rasprave, kao i na raspravi u dva navrata, iskazivala je detaljno, dosljedno i suglasno o okrivljenikovom postupanju spram nje u inkriminiranom razdoblju prije nego je napustila izvanbračnu zajednicu, te je ustrajala kod svih iznesenih činjenica u tijeku cijelog postupka, čak i kada je, u trenutku ispitivanja na raspravi 7. travnja 2022. bila obnovila vezu sa okrivljenikom pa je životno da bi nastojala od njega otkloniti ili barem umanjiti odgovornost. Pored toga, na dan prijave 23. travnja 2017. oštećenica je smještena u sigurnu kuću što također govori u prilog istinitosti njenih navoda, osobito u smislu pretrpljenog straha za život nje i djeteta jer u protivnom ne bi takav smještaj prihvatila da se nije osjećala ugroženo.

22. Nadalje, iskaz oštećenice potkrijepljen i iskazom njene majke AD koja je ispitana na raspravi u svojstvu svjedoka i kojoj se ona kao svojoj majci povjerila, a u tom je smislu svjedok i iskazivao na raspravi navodeći da joj je kćerka rekla da je okrivljenik druga osoba kada popije, da zna da je njena kćerka bila u sigurnoj kući i da joj je rekla da je okrivljenik bio pijan i da je donio neku spravu zbog koje se uplašila da će joj nešto napraviti, da joj je kćer rekla u smislu da će „sve otići u zrak“, da se bojala većih incidenata zbog alkohola. Svjedok je dodatno naveo da se ne sjeća je li joj se kćerka prije smještaja u sigurnu kuću povjerila odnosno potužila na ponašanje okrivljenika, da nikada nije primijetila da bi se njena kćerka ponašala agresivno, da joj kćerka o ponašanju okrivljenika osim pritužbe na alkohol i sprave koju je donio ništa drugo nije rekla kao i da osobno nije primijetila da bi okrivljenik verbalno ili fizički napadao njenu kćerku. Uzimajući sve iskazno u obzir, sud smatra da je svjedok AD doista samo prenosila saznanja koja je dobila od kćeri te ono što je osobno vidjela i da je njen iskaz u tom smislu vjerodostojan i kao takav potkrjepljuje iskaz oštećenice.

23. Svjedoci OD, GD i PD potkrjepljuju obranu okrivljenika na način da u potpunosti negiraju da bi u inkriminiranom razdoblju okrivljenik bio verbalno u fizički nasilan prema oštećenici te tvrde da je takva bila upravo oštećenica odnosno da je ona ta koja je stalno prigovarala, izazivala svađe sa okrivljenikom i bila agresivna. Tvrde da svoja saznanja o tome imaju zato što su živjeli u istoj kući sa okrivljenikom i oštećenicom i da bi zasigurno tako nešto znali da je bilo jer su njihove svađe čuli. Negiraju i da bi okrivljenik konzumirao alkohol i u takvom stanju postupao na inkriminirani način tvrdeći da je alkohol okrivljenik konzumirao povremeno i prigodno, te je radio i u okviru svog posla nije mogao konzumirati alkohol. Nisu čuli da bi okrivljenik oštećenici ikada prijetio, nisu vidjeli da bi je gađao predmetima niti na njoj gasio cigarete. Izraz "da joj smrtovnica viri iz džepa" je prema iskazima ovih svjedoka njihova obiteljska poštapalica odnosno šala i nije zlonamjerna. Negiraju i da bi okrivljenik oštećenici donio metalni predmet i prijetio na način da će ih sve ubiti s time da u pogledu navedenog predmeta različito iskazuju što dodatno pobuđuje sumnju u njihove iskaze, točnije svjedok GD ne negira da bi okrivljenik postupio u tom pogledu na način koji se tereti međutim tvrdi da je to rekao u šali, a da je to oštećenica iskoristila kod prijave policiji.

24. Sud ne prihvaća iskaze ovih svjedoka jer je riječ o osobama bliskim okrivljeniku (otac, brat, šogorica) pa njihove iskaze smatra usmjerenima na otklanjanje od njega kaznene odgovornosti. Osim toga, svjedoci OD te osobito PD ni za vrijeme izvanbračne zajednice okrivljenika i oštećenice nisu bili u dobrim odnosima sa njom pa se njihovi iskazi i u tom smislu ukazuju pristranima. Osim toga ovi svjedoci iskazuju da je oštećenica više tukla okrivljenika nego on nju iz čega proizlazi da je zapravo bilo takvog postupanja i od strane okrivljenika. U pogledu izraza "da joj smrtovnica viri iz džep" svi govore istovjetno nastojeći tako oduzeti značaj ozbiljnosti tog izraza, a osim toga, valja reći, oštećenica ne negira da je riječ o obiteljskoj poštapalici međutim iskazuje da joj takav izraz nije normalan i da je te riječi shvatila doslovno dok joj je iste okrivljenik uputio u alkoholiziranom stanju.

25. Iskaze svjedoka ED, RD, MD i JD sud prihvaća kao vjerodostojne jer je riječ o stručnim osobama koje su postupale u okviru svoje službene dužnosti u obitelji okrivljenika i oštećenice pa tako samo prenose saznanja koja iz toga imaju i sud ne nalazi da bi ovi svjedoci imali kakav motiv za lažno iskazivanje. Njihovi su iskazi potkrijepljeni i materijalnom dokumentacijom u vidu Izvješća Hrvatskog zavoda sa socijalni rad od 11. travnja 2019. (list 90-93 spisa) te preslikama spisa vođenih pred Centrom za socijalnu skrb Rijeka (list 131-151 spisa). Pored navedenog ovi svjedoci iskazuju o saznanjima iz razdoblja nakon razdoblja inkriminacije dakle počevši od 23. travnja 2017. te nakon izlaska oštećenice iz Sigurne kuće i mjerama koje su od strane Centra za socijalnu skrb Rijeka poduzimane u cilju obiteljsko pravne zaštite mlt. djeteta HD dok o navodima inkriminacije niti jedan od ovih svjedoka nema konkretnih saznanja izuzev da je bila riječ o prijavi obiteljskog nasilja od strane oštećenice, a što je utvrđeno i pročitanom materijalnom dokumetacijom dostavljenom od strane Centra za socijalnu skrb Rijeka..

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Elizabete Dadić-Hero u bitnom proizlazi da okrivljenik ŽD ne boluje od prave i trajne duševne bolesti niti nedovoljnog duševnog razvitka. Kod okrivljenika se dijagnosticira Ovisni poremećaj ličnosti F60.7 uz Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom F10. U vrijeme počinjenja djela koja mu se stavljaju na teret postoji osnova za redukciju njegovih sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i upravljanja svojom voljom, odnosno bio je smanjeno ubrojiv. Raspravno je sposoban. S obzirom na iskaze svjedoka, jer okrivljenik nije alkoskopiran, mišljenja je da je djelo koje mu se stavlja na teret počinio pod odlučujućim djelovanjem alkohola stoga preporuča liječenje od alkohola, a mjera se može provoditi ambulantno ukoliko bude okrivljenik suradljiv i redovit u liječenju kako preporuči nadležni psihijatar. Obzirom da okrivljenik ne konzumira alkohol svaki dan, prava i trajna ovisnost od alkohola se kod okrivljenog kao takva nije razvila. Okrivljenik ŽD ima sklonost povremene konzumacije alkohola i u takvim stanjima obzirom na djelovanje alkohola može biti i verbalno pa čak i fizički agresivan.

27. Nalaz i mišljenje vještaka sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan jer se temelji na uvidu u spis, medicinskoj dokumentaciji te pregledu okrivljenika. Vještak je i dodatno ispitan na raspravi te je dao sva potrebna dodatna pojašnjenja strankama i sudu.

28. S obzirom na sve navedeno iskazima oštećenice VD i iskazom njene majke AD kojoj se povjeravala, a djelomično i iskazima svjedoka OD, GD i PD koji iskazuju o svađama okrivljenika i oštećenice, a koje svađe su uključivale i fizičko nasilje, i koji ne negiraju, iako doduše umanjuju činjenicu da je okrivljenik znao konzumirati alkohol, kao i rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja kojim je kod okrivljenika dijagnosticiran Ovisni poremećaj ličnosti F60.7 uz Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom F10., u cijelosti je obeskrijepljena obrana okrivljenika pa sud ocjenjuje da je takva njegova obrana usmjerena otklanjanju od sebe kaznene odgovornosti koju okrivljenik pokušava otkloniti prebacujući krivnju na oštećenicu.

29. Stoga iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik oštećenicu u inkriminiranom razdoblju, u obiteljskoj kući svojih roditelja gdje je živio sa oštećenicom VD kao nevjenčanom suprugom te njihovom zajedničkom mlt. kćerkom HD, premda svjestan da svoju nevjenčanu suprugu VD time dovodi u ponižavajući položaj i na to pristajući, u alkoholiziranom stanju, verbalno ju i fizički napadao šamarajući je, gađajući je raznim predmetima, izderavajući se na nju u nazočnosti zajedničkog djeteta HD (rođene **.**.2015.), prijeteći joj da će je istjerati iz kuće skupa sa djetetom, da će je ubiti, kazujući joj pri tom da joj smrtovnica već viri iz džepa, a dana 23. travnja 2017. donijevši nepoznati predmet VD se obratio riječima:„Ovo je bomba sve ću nas pobiti!“, a kojim postupanjem je kod nje izazvao opravdan osjećaj straha i ugroženosti za svoj život i život svog djeteta, a kojim postupanjem je teško kršio odredbu čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i izazvao strah i uznemirenost kod oštećenice te ju nedvojbeno doveo i u ponižavajući položaj, zbog čega je u konačnici potražila smještaj u sigurnoj kući.

30. Sve navedeno je u konkretnom slučaju, s obzirom na bezobzirnost i agresivnost postupanja (šamaranje, gađanje predmetima, prijetnje izbacivanjem iz kuće te smrću) po mišljenju suda ušlo u sferu kažnjivog ponašanja odnosno prelazi granicu obiteljskog nesklada.

31. Stoga nema dvojbe da je okrivljenik postupao s neizravnom namjerom kada je, svjestan nedopuštenosti svog ponašanja pa na isto pristajući prema oštećenici postupao na način opisan u izreci presude čime je ostvario sve subjektivne i objektivne elemente bića kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.

32. Prilikom donošenja odluke o kaznenopravnoj sankciji sud je okrivljeniku olakotnim cijenio činjenicu što je otac dvoje maloljetne djece te kaznenu neosuđivanost. Olakotnim mu nije cijenjena smanjena ubrojivost s obzirom da je riječ o samoskrivljenoj smanjenoj ubrojivosti. Sud mu je otegotnim cijenio način počinjenja kaznenog djela u kojem je pokazao izrazitu bezobzirnost i agresivnost prema oštećenici i to u nazočnosti njihovog zajedničkog mlt. djeteta zbog čega je oštećenica sigurnost potražila u sigurnoj kući odnosno napustila zajednički dom.

33. Cijeneći navedene olakotne i otegotne okolnosti, a uzimajući pritom u obzir sve okolnosti inkriminiranog događaja, sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora od 8 mjeseci, a zatim okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju od 2 godine u uvjerenju da se već samim prijekorom u smislu izricanja kazne bez njezina izvršenja mogu ostvariti sve svrhe kaznenopravnih sankcija predviđene zakonom. Potom je sud temeljem odredbe čl. 56. st. 1. KZ/11 okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo i ukoliko bude poštivao izrečenu sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu. Izrečenu sankciju i to kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci i potom primjenu uvjetne osude uz rok kušnje od 2 godine u kojoj osim činjenice da ne smije počiniti novo kazneno djelo mora poštivati i izrečenu sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu sud smatra primjerenom stupnju krivnje i društvenoj opasnosti djela kao i da će se istom ostvariti kao generalna tako i specijalna prevencija. Naime, prema mišljenju suda ukoliko se okrivljenik bude pridržavao izrečene sigurnosne mjere, postoji visok stupanj vjerojatnost da okrivljenik neće počiniti novo kazneno djelo. Naime, uzimajući u obzir utvrđenja u provedenom psihijatrijskom vještačenju sud nalazi važnijim u svrhu ostvarenja specijalne prevencije u konkretnom slučaju provesti liječenje od ovisnosti o alkoholu kao dodatni uvjet izrečene uvjetne osude, nego izreći kaznu bezuvjetnog zatvora.

34. Naime, s obzirom na rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja, sud je okrivljeniku uz uvjetnu osudu izrekao i sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu s obzirom da je provedenim vještačenjem utvrđeno da je okrivljenik kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem te ovisnosti i da okrivljenik ima sklonost povremene konzumacije alkohola i u takvim stanjima obzirom na djelovanje alkohola može biti i verbalno pa čak i fizički agresivan.

35. Sigurnosna mjera okrivljeniku je izrečena na temelju čl. 69. st. 1. KZ/11 te je sukladno čl. 69. st. 2. KZ/11 određeno da će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje od ovisnosti izvan zatvorskog sustava, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a sukladno čl. 62. st. 3. KZ/11 može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

36. Kako je u vrijeme počinjenja djela za kazneno djelo iz čl. 179. a KZ/11 bila propisana kazna zatvora do tri godine, dok je čl. 22. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 126/19) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020. godine za ovo kazneno djelo propisana kazna zatvora od jedne godine do tri godine, dakle, propisan je minimum kazne, sud je u odnosu na predmetno kazneno djelo primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela jer sada važeći zakon nije blaži za okrivljenika.

37. Kako je okrivljenik proglašen krivim za kazneno djelo pod toč. 1. optužnice, na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 dužan je nadoknaditi troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu primjerenu njegovim imovinskim prilikama, složenosti i trajanju izvida i kaznenog postupka te troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja citiranih u izreci presude.

38. U pogledu kaznenog djela pod toč. 2. optužnice, a riječ je o kaznenom djelu iz čl. 177. st. 2. KZ/11, s obzirom da je zamjenica ODO u Rijeci na raspravi od 21. studenog 2025. izjavila da odustaje od kaznenog progona protiv okrivljenika za to kazneno djelo, valjalo je sukladno odredbi čl. 452. toč. 3. ZKP/08 donijeti presudu kojom se optužba za to kazneno djelo odbija te da troškovi u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

39. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Rijeci, 24. studenog 2025.

Sudac za mladež:

Božica Čubranić Petričec

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

-ODO u Rijeci uz zapisnike

-okr. G

-braniteljica D. Milin, odvj. iz Rijeke uz zapisnike

-oštećenica Upo pravom.