REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-4261/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RN rođene R, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Gordana Lazović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju punomoćnici Boris Porobija, Sanja Porobija i Hrvoje Ivić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-629/2016-2 od 5. lipnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-605/15-18 od 23. ožujka 2016., u sjednici održanoj 19. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice u dijelu kojim pobija presudu Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-629/2016-2 od 5. lipnja 2019. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-605/15-18 od 23. ožujka 2016. u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za isplatu iznosa od 18.093,03 kn, odbija se.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se djelomično revizija tužiteljice, ukidaju presuda Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-629/2016-2 od 5. lipnja 2019. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-605/15-18 od 23. ožujka 2016. obje u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 18.093,03 kn, a tekućim na iznose od:

- 299,75 kn tekućim od 15. travnja 2008. pa do isplate,

- 289,95 kn tekućim od 15. svibnja 2008. pa do isplate,

- 342,87 kn tekućim od 15. lipnja 2008. pa do isplate,

- 290,75 kn tekućim od 15. srpnja 2008. pa do isplate,

- 290,14 kn tekućim od 15. kolovoza 2008. pa do isplate,

- 290,03 kn tekućim od 15. rujna 2008. pa do isplate,

- 301,15 kn tekućim od 15. listopada 2008. pa do isplate,

- 307,91 kn tekućim od 15. studenog 2008. pa do isplate,

- 298,30 kn tekućim od 15. prosinca 2008. pa do isplate,

- 324,23 kn tekućim od 15. siječnja 2009. pa do isplate,

- 324,50 kn tekućim od 15. veljače 2009. pa do isplate,

- 315,79 kn tekućim od 15. ožujka 2009. pa do isplate,

- 309,88 kn tekućim od 15. travnja 2009. pa do isplate,

- 318,19 kn tekućim od 15. svibnja 2009. pa do isplate,

- 314,75 kn tekućim od 15. lipnja 2009. pa do isplate,

- 315,35 kn tekućim od 15. srpnja 2009. pa do isplate,

- 552,42 kn tekućim od 15. kolovoza 2009. pa do isplate,

- 558,86 kn tekućim od 15. rujna 2009. pa do isplate,

- 551,70 kn tekućim od 15. listopada 2009. pa do isplate,

- 556,32 kn tekućim od 15. studenog 2009. pa do isplate,

- 555,59 kn tekućim od 15. prosinca 2009. pa do isplate,

- 568,08 kn tekućim od 15. siječnja 2010. pa do isplate,

- 576,11 kn tekućim od 15. veljače 2010. pa do isplate,

- 574,37 kn tekućim od 15. ožujka 2010. pa do isplate,

- 582,34 kn tekućim od 15. travnja 2010. pa do isplate,

- 596,95 kn tekućim od 15. svibnja 2010. pa do isplate,

- 471,51 kn tekućim od 15. lipnja 2010. pa do isplate,

- 485,01 kn tekućim od 15. srpnja 2010. pa do isplate,

- 484,55 kn tekućim od 15. kolovoza 2010. pa do isplate,

- 512,52 kn tekućim od 15. rujna 2010. pa do isplate,

- 496,23 kn tekućim od 15. listopada 2010. pa do isplate,

- 500,00 kn tekućim od 15. studenog 2010. pa do isplate,

- 216,57 kn tekućim od 15. prosinca 2010. pa do isplate,

- 217,23 kn tekućim od 15. siječnja 2011. pa do isplate,

- 214,60 kn tekućim od 15. veljače 2011. pa do isplate,

- 216,19 kn tekućim od 15. ožujka 2011. pa do isplate,

- 216,27 kn tekućim od 15. travnja 2011. pa do isplate,

- 221,13 kn tekućim od 15. svibnja 2011. pa do isplate,

- 231,48 kn tekućim od 15. lipnja 2011. pa do isplate,

- 243,24 kn tekućim od 15. srpnja 2011. pa do isplate,

- 100,18 kn tekućim od 15. kolovoza 2011. pa do isplate,

- 92,25 kn tekućim od 15. rujna 2011. pa do isplate,

- 89,57 kn tekućim od 15. listopada 2011. pa do isplate,

- 89,76 kn tekućim od 15. studenog 2011. pa do isplate,

- 90,12 kn tekućim od 15. prosinca 2011. pa do isplate,

- 92,43 kn tekućim od 15. siječnja 2012. pa do isplate,

- 93,12 kn tekućim od 15. veljače 2012. pa do isplate,

- 92,37 kn tekućim od 15. ožujka 2012. pa do isplate,

- 97,05 kn tekućim od 15. travnja 2012. pa do isplate,

- 92,63 kn tekućim od 15. svibnja 2012. pa do isplate,

- 93,30 kn tekućim od 15. lipnja 2012. pa do isplate,

- 92,47 kn tekućim od 15. srpnja 2012. pa do isplate,

- 92,24 kn tekućim od 15. kolovoza 2012. pa do isplate,

- 90,20 kn tekućim od 15. rujna 2012. pa do isplate,

- 91,96 kn tekućim od 15. listopada 2012. pa do isplate,

- 92,78 kn tekućim od 15. studenog 2012. pa do isplate,

- 92,24 kn tekućim od 15. prosinca 2012. pa do isplate,

- 91,58 kn tekućim od 15. siječnja 2013. pa do isplate,

- 91,36 kn tekućim od 15. veljače 2013. pa do isplate,

- 91,13 kn tekućim od 15. ožujka 2013. pa do isplate,

- 92,75 kn tekućim od 15. travnja 2013. pa do isplate,

- 90,37 kn tekućim od 15. svibnja 2013. pa do isplate,

- 89,97 kn tekućim od 15. lipnja 2013. pa do isplate,

- 90,21 kn tekućim od 15. srpnja 2013. pa do isplate,

- 89,96 kn tekućim od 15. kolovoza 2013. pa do isplate,

- 90,84 kn tekućim od 15. rujna 2013. pa do isplate,

- 91,40 kn tekućim od 15. listopada 2013. pa do isplate,

- 91,67 kn tekućim od 15. studenog 2013. pa do isplate,

- 92,65 kn tekućim od 15. prosinca 2013. pa do isplate,

- 91,66 kn tekućim od 15. siječnja 2014. pa do isplate te se nalaže tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zateznim kamatama, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od 16. prosinca 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ukidaju se rješenja o troškovima postupka sadržana u toč. II. i III. presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-629/2016-2 od 5. lipnja 2019. i u toč. II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-605/15-18 od 23. ožujka 2016. i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

III. O troškovima u povodu revizije protiv presude odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. da tužiteljici RN isplati iznos od 18.093,03 kn sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi, za razdoblje od 15. travnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g., određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

- 299,75 kn tekućim od 15. travnja 2008.g. pa do isplate,

- 289,95 kn tekućim od 15. svibnja 2008.g. pa do isplate,

- 342,87 kn tekućim od 15. lipnja 2008.g. pa do isplate,

- 290,75 kn tekućim od 15. srpnja 2008.g. pa do isplate,

- 290,14 kn tekućim od 15. kolovoza 2008.g. pa do isplate,

- 290,03 kn tekućim od 15. rujna 2008.g. pa do isplate,

- 301,15 kn tekućim od 15. listopada 2008.g. pa do isplate,

- 307,91 kn tekućim od 15. studenog 2008.g. pa do isplate,

- 298,30 kn tekućim od 15. prosinca 2008.g. pa do isplate,

- 324,23 kn tekućim od 15. siječnja 2009.g. pa do isplate,

- 324,50 kn tekućim od 15. veljače 2009.g. pa do isplate,

- 315,79 kn tekućim od 15. ožujka 2009.g. pa do isplate,

- 309,88 kn tekućim od 15. travnja 2009.g. pa do isplate,

- 318,19 kn tekućim od 15. svibnja 2009.g. pa do isplate,

- 314,75 kn tekućim od 15. lipnja 2009.g. pa do isplate,

- 315,35 kn tekućim od 15. srpnja 2009.g. pa do isplate,

- 552,42 kn tekućim od 15. kolovoza 2009.g. pa do isplate,

- 558,86 kn tekućim od 15. rujna 2009.g. pa do isplate,

- 551,70 kn tekućim od 15. listopada 2009.g. pa do isplate,

- 556,32 kn tekućim od 15. studenog 2009.g. pa do isplate,

- 555,59 kn tekućim od 15. prosinca 2009.g. pa do isplate,

- 568,08 kn tekućim od 15. siječnja 2010.g. pa do isplate,

- 576,11 kn tekućim od 15. veljače 2010.g. pa do isplate,

- 574,37 kn tekućim od 15. ožujka 2010.g. pa do isplate,

- 582,34 kn tekućim od 15. travnja 2010.g. pa do isplate,

- 596,95 kn tekućim od 15. svibnja 2010.g. pa do isplate,

- 471,51 kn tekućim od 15. lipnja 2010.g. pa do isplate,

- 485,01 kn tekućim od 15. srpnja 2010.g. pa do isplate,

- 484,55 kn tekućim od 15. kolovoza 2010.g. pa do isplate,

- 512,52 kn tekućim od 15. rujna 2010.g. pa do isplate,

- 496,23 kn tekućim od 15. listopada 2010.g. pa do isplate,

- 500,00 kn tekućim od 15. studenog 2010.g. pa do isplate,

- 216,57 kn tekućim od 15. prosinca 2010.g. pa do isplate,

- 217,23 kn tekućim od 15. siječnja 2011.g. pa do isplate,

- 214,60 kn tekućim od 15. veljače 2011.g. pa do isplate,

- 216,19 kn tekućim od 15. ožujka 2011.g. pa do isplate,

- 216,27 kn tekućim od 15. travnja 2011.g. pa do isplate,

- 221,13 kn tekućim od 15. svibnja 2011.g. pa do isplate,

- 231,48 kn tekućim od 15. lipnja 2011.g. pa do isplate,

- 243,24 kn tekućim od 15. srpnja 2011.g. pa do isplate,

- 100,18 kn tekućim od 15. kolovoza 2011.g. pa do isplate,

- 92,25 kn tekućim od 15. rujna 2011.g. pa do isplate,

- 89,57 kn tekućim od 15. listopada 2011.g. pa do isplate,

- 89,76 kn tekućim od 15. studenog 2011.g. pa do isplate,

- 90,12 kn tekućim od 15. prosinca 2011.g. pa do isplate,

- 92,43 kn tekućim od 15. siječnja 2012.g. pa do isplate,

- 93,12 kn tekućim od 15. veljače 2012.g. pa do isplate,

- 92,37 kn tekućim od 15. ožujka 2012.g. pa do isplate,

- 97,05 kn tekućim od 15. travnja 2012.g. pa do isplate,

- 92,63 kn tekućim od 15. svibnja 2012.g. pa do isplate,

- 93,30 kn tekućim od 15. lipnja 2012.g. pa do isplate,

- 92,47 kn tekućim od 15. srpnja 2012.g. pa do isplate,

- 92,24 kn tekućim od 15. kolovoza 2012.g. pa do isplate,

- 90,20 kn tekućim od 15. rujna 2012.g. pa do isplate,

- 91,96 kn tekućim od 15. listopada 2012.g. pa do isplate,

- 92,78 kn tekućim od 15. studenog 2012.g. pa do isplate,

- 92,24 kn tekućim od 15. prosinca 2012.g. pa do isplate,

- 91,58 kn tekućim od 15. siječnja 2013.g. pa do isplate,

- 91,36 kn tekućim od 15. veljače 2013.g. pa do isplate,

- 91,13 kn tekućim od 15. ožujka 2013.g. pa do isplate,

- 92,75 kn tekućim od 15. travnja 2013.g. pa do isplate,

- 90,37 kn tekućim od 15. svibnja 2013.g. pa do isplate,

- 89,97 kn tekućim od 15. lipnja 2013.g. pa do isplate,

- 90,21 kn tekućim od 15. srpnja 2013.g. pa do isplate,

- 89,96 kn tekućim od 15. kolovoza 2013.g. pa do isplate,

- 90,84 kn tekućim od 15. rujna 2013.g. pa do isplate,

- 91,40 kn tekućim od 15. listopada 2013.g. pa do isplate,

- 91,67 kn tekućim od 15. studenog 2013.g. pa do isplate,

- 92,65 kn tekućim od 15. prosinca 2013.g. pa do isplate,

- 91,66 kn tekućim od 15. siječnja 2014.g. pa do isplate te se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak sa zateznim kamatama, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim od 16. prosinca 2015.g. do isplate, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici RN naknaditi tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužiteljice RN i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 42 P-605/15-18 od 23. ožujka 2016. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 18.093,03 kune sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos (točka I. izreke prvostupanjske presude).

II Uvažava se djelomično žalba tužiteljice RN i preinačava se navedena presuda u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (točka II. izreke prvostupanjske presude) i sudi:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka, tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka."

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku presudu. Tužiteljica je zatražila trošak revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je djelomično osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz kojeg je podnesena, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnosi.

7. Iz sadržaja pravnih pitanja navedenih u reviziji, razloga važnosti navedenih pitanja na koje se tužiteljica određeno pozvala i cjelokupnog obrazloženja revizije proizlazi da se pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u bitnom svodi na slijedeće:

"Može li (u uvjetima konverzije kredita koja je nastala sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu suglasno odredbama Zakona – ZID ZPP, "Narodne novine", broj 102/15) potrošaču pripadati pravo na isplatu na temelju stjecanja bez osnove u dijelu koji se odnosi na ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi iz osnovnog ugovora?"

8. U revizijskom stupnju postupka nije sporno da su stranke nakon sklapanja Ugovora o kreditu od 5. veljače 2008. i nakon što je stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), 2015. sukladno odredbama tog Zakona sklopile Dodatak ugovora o kreditu i to 9. siječnja 2016. Sporan je domašaj Dodatka ugovora o kreditu odnosno, sporno je jesu li sklapanjem Dodatka stranke uredile sve svoje odnose vezano za ništetne odredbe ugovora o kreditu.

9. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju donesen je nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne ravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jača od tečaja CHF, rasle su ugovorne promjenjive kamate što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR. Taj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

10. Ovaj Zakon bio je predmet ocjene o suglasnosti sustavom RH, a Ustavni sud RH je ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim sustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona sustavom (odluka broj U-I- 3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

11. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i ovaj sud u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe Osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli", ovaj sud je odgovorio da sporazum o konverziji na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe Osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VSRH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava odnosno Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

12. Nižestupanjski sudovi su odbivši tužbeni zahtjev za isplatu od 18.093,03 kn izrazili shvaćanje da su sklapanjem tog Dodatka izmijenjene odredbe ugovora o namjenskom kreditu, pa i odredba prema kojoj je tuženica mogla jednostrano mijenjati kamatnu stopu, a obzirom da je ta ništetna ugovorna odredba sklapanjem Dodatka izmijenjena, to da ne postoji osnova za nalaganje tuženici da tužiteljici isplati utuženi iznos. Naime, shvaćanje je suda da je Dodatkom ta ništetna odredba izmijenjena na način da su stranke suglasno utvrdile visinu kamatne stope u razdoblju postojanja obveze tužiteljice, a u skladu s odlukama o kamatnim stopama tuženice na način da su stranke i za cijelo utuženo razdoblje definirali kamatnu stopu koja je obračunata na iznos glavnice.

13. Relevantne odredbe ZID ZPK/15, kojima je uređeno načelo konverzije i načina izračuna konverzije kredita glase:

Članak 19.b

Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranom u CHF izjednači s položajem koji bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Članak 19.c

(1.) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita, za koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanje denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primjeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene, koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečajne uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanje u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđeno otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući i sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamjeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđeni po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupno uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

- ako iznos pretplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvate konverzije od strane potrošača.

14. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR.

15. Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. ZOO).

16. Nadalje, treba naglasiti, da iz navedenih odredbi ZID ZPK i Dodatka ugovoru sklopljenog sukladno tim odredbama, proizlazi da vjerovnik i dužnik upravo polazeći od ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (i valutnoj klauzuli), Dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu kamatne stope (i valutne obveze) za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), s time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi čl. 19.c st. 5. ZID ZPK/15.

17. Tijekom postupka nije bilo sporno da je Dodatak ugovora o kreditu sklopljen koji je izričito propisivao način konverzije i koji u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe Glave II. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP), koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovoru unose odredbe i načela konvencija koja obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to prijeći odredba čl. 49. st. 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom odredbom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

18. Slijedom iznesenog, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovora o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke te nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštetnosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke iznova i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu uredile svoje odnose u pogledu promjenjivosti kamatne stope (i valute obveze), tražbina potrošača – korisnika kredita na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjenjive stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u CHF, odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF je posljedično izvršenoj konverziji podmirena, budući da su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih iznosa prestala (u tom smislu i ovaj sud u Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022.).

19. Stoga odgovor na pitanje zbog kojeg je podnesena revizija glasi:

"Potrošač, koji je sklopio Dodatak ugovora o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja Dodatka ugovoru, po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa, osim onih iznosa koji nisu bili predmet obračuna konverzije kredita u smislu čl. 19.c ZID ZPK/15 (npr. zakonska zatezna kamata na razliku uplaćenih pojedinih mjesečnih anuiteta)."

20. Navedeno u bitnom u skladu je sa shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela ovog suda od 20. prosinca 2022. U tom smislu i ovaj sud u Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022.

21. S obzirom na sve navedeno, tužbeni zahtjev, u dijelu koji se odnosi na isplatu glavnice od 18.093,03 kn, nije osnovan, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.

22. Međutim, ZID ZPK/15 izrijekom ne proglašava ništetnom niti jednu ugovornu odredbu ugovora o kreditu niti pravno uređuje restituciju potrošača zbog te ništetnosti. Iz sadržaja teksta ZID ZPK/15 proizlazi da se sklapanjem Dodatka ugovoru mijenja nepoštena ugovorna odredba te da se ispunjenje učinjeno na temelju nepoštetnih (ništetnih) ugovornih odredbi uračunava u ispunjenje prema valjanim odredbama Dodatka i postiže sporazum o eventualnoj preplati kad ona nije dostatna za zatvaranje cijelog kredita prema novom otplatnom planu ili potrošaču vraća preplata onda kad njezin iznos premašuje ukupan zbroj anuiteta prema novom otplatnom planu.

23. ZID ZPK/15, iako vrlo detaljno regulira načelo konverzije, način izračuna, kao i učinke konverzije kredita, izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan člankom 1111. stavkom 1. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Naime, odredbama članka 19.c stavak 4. i stavak 5. alineja 2. ZID ZPK/15 određeno je u kojim situacijama se neće obračunavati ili plaćati kamate, dok za predmetne zatezne kamate na izvršene uplate na temelju ništetne odredbe do dana izvršene konverzije nije tim specijalnim propisom ništa određeno. Također, kada ZID ZPK/15 određuje koje troškove konverzije snose potrošači, u članku 19.e izrijekom navodi da oni snose: razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona; iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona; iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

24. Dakle, ovim specijalnim propisom ništa nije određeno u pogledu zateznih kamata po osnovi odredbe članka 1111. ZOO koje tužiteljica također potražuje tužbenim zahtjevom. Pri tom nije prijeporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju sukcesivno izvršila uplate pojedinačno navedenih iznosa.

25. Prema iznesenom pravnom shvaćanju ovog suda (točka 16. i 17.), prilikom tumačenja dosega ZID ZPK/15 valja imati na umu da između jednog dijela (ovdje specijalnih pravnih pravila ZID ZPK/15) i cjeline (propisa koji uređuju zaštitu potrošača i općih propisa obveznog prava) postoji povezanost te sadržaj i smisao ZID ZPK/15 proizlazi iz te njegove povezanosti s drugim pravnim pravilima (ovdje konkretno ZZP, ZOO) i iz njegove integralne pripadnosti cjelokupnom pravnom sustavu.

26. U skladu s rečenim, u situaciji kada specijalnim propisom o preostalom spornom pitanju ništa nije određeno, a ZZP upućuje na primjenu odredaba ZOO, primjenjuje se taj opći propis, dakle odredba članka 1115. ZOO. Podudarno pravno shvaćanje o primjeni općeg propisa (također ZOO) ako posebnim propisom nije što drugo izrijekom određeno, ovaj je sud zauzeo u nizu svojih odluka (primjerice Rev 1331/16-2 od 23. siječnja 2018. i dr.) te izrazio i kroz pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-270/17-10 od 18. prosinca 2017.

27. Zaključno, na temelju svih iznesenih razloga, na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15 valja odgovoriti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim ostala je i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata ne te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

28. U tom smislu je i ovaj sud na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022., zauzeo pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

29. Posljedično svemu navedenom, a kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženice po ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu, nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatražene zatezne kamate u smislu odredbe članka 1115. ZOO, već su tužiteljici dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinačnog utuženog iznosa kontinuirano do isplate. U tom smislu i ovaj sud u Rev 586/2019-14 od 21. prosinca 2022.

30. Zbog navedenog, nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje pobijane presude u navedenom dijelu pa je, na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude u dijelu koji se odnosi na zatražene zatezne kamate na pojedinačno određene iznose, a kako je to pobliže određeno u točki I. izreke ovog rješenja.

31. Kako je zbog ukidanja dijela presude za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka koja o tom uspjehu ovisi (točka II. izreke).

32. Na osnovi odredbe članka 166. stavka 4. ZPP ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu revizije odluči u konačnoj odluci (točka III izreke).

Zagreb, 19. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić