REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-88/2025-61

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, uz sudjelovanje Josipe Grgić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog SI, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.) u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu od 1. listopada 2024., broj KO-DO-1513/2024, izmijenjene 12. studenoga 2025.., nakon javne rasprave održane 25. travnja 2025., 16. srpnja 2025., 13. listopada 2025. i 12. studenoga 2025., u prisutnosti savjetnice općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Ivane Živković, optuženog SI i braniteljice optuženika, odvjetnice Željke Horvat Šoš, 14. studenoga 2025.. objavio je i 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Optuženi SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i BI rođene B, rođen **.**.1999. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, autolimar sa završenom SSS, oženjen, bez djece, vlasnik kuće na adresi prebivališta površine od oko 200m2, vojsku nije služio, bez odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak.

k r i v  j e

što je

16. srpnja 2024. oko 23,00 sati u caffe baru „Mirni kutić“ u [adresa], gdje je kao konobarica zaposlena njegova supruga GI, u nakani da ju ustraši, povišenim glasom joj rekao „Jebo ti G mater, kurvo, ubit ću te tu u kutiću došel bum s pištoljem i vmoril te bum, ti više ne budeš došla u moju kuću“ kojim je svojim ponašanjem kod supruge ĐI izazazvao opravdani osjećaj uznemirenosti i straha za vlastiti život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11., a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

te se optuženi SI za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11.

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 10 (DESET) MJESECI

Na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. stavak KZ/11. optuženiku se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 10 mjeseci na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.) nalaže se optuženom SI u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura.

II Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.

optuženi SI (osobni podaci kao u točki I izreke)

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi

u vremenu od studenog 2023. do 16. srpnja 2024., u [adresa], te u [adresa], protivno odredbi članka 10. točke 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22), u nakani da omalovaži i ponizi svoju suprugu GI s kojom je stupio u brak 21. lipnja 2024., a koja je do tada bila njegova partnerica u intimnoj vezi, te joj nanese fizičku i psihičku bol, istu učestalo i kontinuirano verbalno napadao govoreći joj da je kurvetina poremećena retardirana, svakodnevno ju psovao: „Jebo ti G mater glupu“, govorio joj da nema svoj stav, da je glupa, kontrolirao joj mobitel, a oko Božića 2023., na gore navedenoj adresi, fizički na nju nasrnuo na način da ju je nogama pritisnuo na krevet, rukama ju uhvatio za vrat, zatim kasnije uzeo jastuk koji joj je stavio na glavu i tako ga držao pritisnutog, na koji način je kod supruge GI izazvao opravdani osjećaj manje vrijednosti i bespomoćnosti,

dakle da bi, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji i bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo je u ponižavajući položaj, čime da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11.

Na temelju članka 149. stavak 1. i 3. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 5. ZKP/08. te dvije trećine nužnih izdataka i nagrade branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je optužnicu broj KO- DO-1513/2024 1. listopada 2024., izmijenjenu 12. studenoga 2025., protiv optuženog SI zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. i 3. i drugih KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužbi optuženi SI je izjavio da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao zapisnik i potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, serijski broj: [serijski broj] od 17. srpnja 2024. s DVD medijem sa snimkom video zapisa (list spisa 25. i 26.), ispitao oštećenu GI, svjedokinju ĆI, PI i BI, vjenčani list za optuženika i oštećenicu, ugovor o radu na određeno vrijeme za optuženika te ZK izvadak, te je izvršio uvid u prekršajnu i kaznenu evidenciju za optuženika.

3.1. Sud je odbio prijedlog optuženika za izdvajanjem snimke na DVD mediju, kao nezakonitog dokaza, jer iz sadržaja snimke proizlazi da je optuženik upoznat sa činjenicom da se isti snima.

4. U svojoj obrani optuženi SI je naveo da je u 10. mjesecu 2023. upoznao oštećenicu koja je radila kao konobarica u kafiću. Od samog početka ona je pričala stvari koje nemaju veze s vezom te je koješta izmišljala, govorila je da ima rak dojke, da je trudna te je zaključio da ona nije sva svoja. Od Badnjaka do Božića bili su kod njezinih roditelja pa nakon toga kod njegovih, a prije Nove Godine optuženik je otišao u bolnicu, a ona se uopće nije raspitivala nekoliko dana o njemu niti mu se javljala. Potom su Staru i Novu godinu proveli zajedno kod njegovih roditelja. Naveo je da kada on nije htio izlaziti da se ona derala na njega, svađali su se tako da ga je bilo sram da to sve njegovi susjedi čuju i da uopće izađe van. Naveo je da on njoj nije nikada stavljao jastuk na usta iako je ona često vikala i derala se, točno je da je znao povisiti ton, ali se nije derao na nju. Naveo je da je pred njegovim prijateljima znala govoriti o njihovom seksualnom životu što je njemu bilo neprihvatljivo, a učestalo je konzumirala alkohol, jednom ga je udarila kada joj je rekao da je glupa, govorila mu je da se kurva s konobaricom pa ga je također udarila, lagala je da je trudna pa je svoju majku zamolio da je odveze doktoru pa je doktor ustanovio da samo ima menstruaciju i da nije trudna što je zapravo sve bilo smiješno. Jednom je uočio da u novčaniku drži travu pa joj je tu travu bacio. Naveo je da oštećenica nikada nije kod njega živjela već je znala prespavati. U 4. mjesecu 2024. oštećenica je ponovno rekla da je trudna i da je mora ženiti. Jednom prilikom je potegnula nožem po njegovom tijelu te i danas ima ožiljak na trbuhu koji optuženik pokazuje u sudnici, no zbog toga je nije prijavio, znala ga je bocnuti i nožem i to je bilo učestalo. Oštećenicu je oženio jednog petka u lipnju 2024. te je nakon tog vjenčanja ona njega drugi udarila pa on nju jer je pričala gluposti. Naveo je da joj je posudio 200,00 eura koje mu je trebala vratiti do 15. u mjesecu i to u srpnju 2024. te je došao u kafić u kojem je ona radila da mu vrati te novce, a ona je govorila da mu neće vratiti novce te je udarila po njegovom telefonu pa je on malo poludio te mu je izletjelo kada je rekao da će je ubiti, ali on to stvarno nije mislio i kaje se zbog toga što je to izgovorio. Te novce vratila mu je gospođa BI te je otišao kući. Nakon pola sata za njim je došla oštećenica te su tu noć zajedno spavali te se ujutro probudili i svatko je otišao na svoju stranu. Nakon toga, tog istog dana, došla je policija te su mu rekli da se javi u policijsku postaju što je i učinio, bio je zadržan u policiji i kada je se nakon 24 sata vratio kući uočio je da su na njegovoj kući porazbijani prozori i da mu nedostaju neke stvari pa je zaključio da ih je oštećenica odnijela. Policija mu je rekla da oni znaju tko je razbio prozore pa su mu rekli da se smiri jer je bio malo lud od svega toga jer mu je kuća bila demolirana dok je bio u zatvoru, te je moglo ispasti da je on razbio prozore i da će opet biti priveden. Nakon tog događaja oštećenica je predlagala da se nađu te kada je ušao u kafić, pred svima se derala da se pomire i da joj se vrati i nakon toga je opet završio u zatvoru jer je prekršio mjere opreza koje su mu određene. Oštećenica je prijavljujući kršenje mjera policiji navela da je skakao iz stana s 4 metra visine, što je sve izmislila jer je to nemoguće da s te visine skoči i da se ne polomi. Nakon toga on više nije bio u nikakvom kontaktu s oštećenicom te je njihov brak u konačnici i razveden. Na postavljeno pitanje braniteljice naveo je da on oštećenici nije nikada govorio da je poremećena, da je kurva i da je retardirana niti joj je psovao mater, nije ju nikad pritiskao na krevet niti joj stavljao jastuk na glavu, ona je jednom oko 3 ujutro pa tako do 6 sati vikala i derala se i počela trgati odjeću sa sebe, a po njemu je to sve bila reakcija na događaje koje je proživjela u kafiću pa ju je pokušao smiriti dajući joj vodu i tabletu. Oštećenica nikada nije živjela kod njega u [adresa]. Naveo je da je počeo piti nakon vjenčanja jer je shvatio da se oženio s pogrešnom osobom, a do njihovih svađa dolazilo je jer nije postojao zajednički dogovor oko bilo čega. Naveo je da je uvijek oštećenica prva započela svađu, plakala je i vrištala da su je čuli svi susjedi, a onda bi zapalila džoint i smirila se. Nakon ovog događaja u kafiću ista je normalno došla k njemu i zaspala. Istaknuo je da mu je bilo žao oštećenice i njezinih reakcija, govorila mu je da je ona posvojeno dijete, te da su joj njezini posvojitelji sve dopuštali pa i da puši travu što njemu nije bilo normalno. Na postavljeno pitanje zastupnice optužbe pojasnio je da je oštećenica cijelo vrijeme njihove veze imala iznajmljeni stan te je dolazila kod njega i takva je situacija bila i prije i nakon njihovog vjenčanja, te nije dolazila svaki dan kod njega nego svaki drugi ili treći dan.

5. U ovom kaznenom predmetu nije sporno da su optuženi SI i oštećena GI bili u ljubavnoj vezi. Nije sporno ni da je optuženik oštećenici u srpnju 2024. u kafiću prijetio da će ju ubiti.

5.1. Sporno je da li je optuženi SI oštećenicu tijekom njihove veze i to prije i nakon sklapanja braka učestalo napadao govoreći joj da je kurvetina, da je poremećena, da je retardirana, psovao ju: „Jebo ti G mater glupu“, govorio joj da nema svoj stav, da je glupa, te joj kontrolirao mobitel te da je fizički nasrnuo na nju tako da ju je nogama pritisnuo na krevet, rukama ju uhvatio za vrat, uzeo jastuk koji joj je stavio na glavu i tako ga držao pritisnutog , te jesu li njegovim postupanjem na taj način ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji.

6. Iz iskaza svjedokinje GI proizlazi da je optuženika upoznala u 9. mjesecu 2023. u kafiću kod ĆI te kako tada nije bila u vezi, stvarno se zaljubila u SI i tako je počela njihova veza. Vrlo brzo nakon upoznavanja odlazila je živjeti kod njega, a malo je živjela i kod svoje šefice. U početku je sve bilo dobro, ali onda je nakon par mjeseci optuženik počeo iskazivati veliku ljubomoru osobito na njezin posao i na to kako se oblači, upućivao joj je ružne riječi da je kurva, govorio pas mater, bog mater, da želi pažnju od drugih, da ne želi biti s njom i slično. U to vrijeme on je znao dići ruku na nju, ali ne previše pod čime podrazumijeva da ju je znao ošamariti ili odgurnuti, te je to sve utjecalo na njezinu psihu te je bila pod stresom te je morala razmišljati što će obući te je optuženik kada je popio pričao razne gluposti. Optuženika je prvi put prijavila policiji negdje nakon 7 mjeseci veze i zna da je s tim u vezi išla na sud i da je bila neka rasprava. Optuženika je vidjela odnosno slučajno ga je srela u ožujku 2025. oko njezinog rođendana u centru te su malo porazgovarali, ali su se vrlo brzo porječkali. Istaknula je da njezine emocije prema njemu nisu u potpunosti ugašene i jako joj je žao zbog njegovog ponašanja. Navela je da mora priznati da on nije bio okej prema njoj, ali možda i ona nije bila okej prema njemu. Nakon sklapanja braka optuženik je postao još više ljubomoran i taj njihov brak je trajao nekih 6 mjeseci, ali su razvod dobili prije neka 3 mjeseca jer je odugovlačila taj razvod s obzirom da se nije mogla pomiriti da se razvede tako mlada, ali je onda optuženik tražio razvod pa je taj brak i razveden. S obzirom da taj njihov brak nije funkcionirao po njezinom sjećanju negdje nakon tri mjeseca ona je optuženika prevarila, a zna da je i on išao na kurve što joj je pokazivao na mobitelu. Navela je da se sjeća nekog događaja iz studenog 2024. u blizini benzinske pumpe jer se njezin stan nalazio tamo te su se porječkali što su čuli drugi ljudi te su ih prijavili. Tada je optuženik bio u zatvoru par sati i nakon toga mu više nije pisala poruke jer ju je jako uvrijedio. Navela je da je optuženika htjela pozvati na svoj rođendan u ožujku 2025., ali on nije htio doći jer je rekao da se boji mjera opreza te je rekao da tko zna s kim se ona nalazi pa nije došao. Navela je da zna da mjere opreza služe da se nju zaštiti, ali je istaknula da je on njoj jako nedostajao i htjela ga je vidjeti. Što se tiče događaja iz kafića navela je da zna da je radila popodnevnu smjenu i to je osobito smetalo optuženiku jer tada dođu mladi dečki i sjede na šanku te bi ona razgovarala s njima, a i odijevala se mladenački jer je tada i bolje izgledala, a sve u cilju da napravi bolji promet što je sve optuženiku jako smetalo. Navela je da kad optuženik popije više od 5 piva počinje pričati gluposti, počne ju vrijeđati tako da to i drugi čuju, da je i ona znala ponekad popiti rakiju pa bi i ona postala agresivnija. U jednoj prilici kada je trebala prespavati kod šefice, optuženik je došao u kafić i predložio da dođe kod njega, ali onda je krenula prepirka te je rekao da će ju razbiti, da je luckasta te je nasrnuo na nju s pepeljarom te je išao u krug oko šanka i onda su ga smirili i onda je na kraju otišla spavati kod njega što šefica nije znala jer je skočila kroz prozor, a to je napravila jer je znala da će se optuženik smiriti. Na postavljeno pitanje braniteljice optuženika navela je da je do sklapanja braka malo živjela kod ĆI, a malo kod optuženika, ali joj se čini da je više živjela kod ĆI. Nakon sklapanja braka preselila se kod optuženika pa nakon što je počela razmišljati da li će biti s njim ili neće našla je podstanarski stan. U odnosu na učestalost njihovih svađa navela je da je bilo mjeseci u kojima je optuženik bio okej cijeli mjesec, a nekad su svađe bile svaki dan. Oni su se međusobno i svađali i ona je znala odgovoriti i njemu pogrdnim riječima, ali bi se onda povukla dok on nikad nije odustajao. Njezina reakcija na njegovo postupanje je bila da je plakala, da je imala napad panike i sve bi prošlo klada bi on nju zagrlio. Primijetila je da ima problema s pamćenjem u zadnjih godinu i pol dana te je pokušala uzeti antidepresive s kojima je znala kombinirati i džoint kada joj je dijagnosticiran benigni tumor. Navela je da pije tablete za smirenje jer ima neki unutarnji strah i nisko samopouzdanje. U odnosu na postupanje optuženika prema njoj, navela je da je se jednom njega prestrašila kada je bacao stolice po stanu, ali ih nije bacao prema njoj. Navela je da je otišla na policiju prošle godine u ljeti nakon svađe s optuženikom u stanu jer se bojala da se više neće moći vratiti jer je on rekao da skupi stvari i da zove svoju mamu. Nakon tog događaja je počela više pušiti i piti i kada bi ju uhvatila kriza htjela ga je nazvati, ali on se nije htio javiti pa je gledala zajedničke slike i tako sve do trećeg mjeseca kada ga je srela te je bila sretna kao malo dijete jer je cijelo vrijeme vjerovala i htjela da opet budu zajedno. Posljednji događaj u stanu i svađa bila je nakon tri mjeseca od sklapanja njihovog braka. Cijeli taj njihov odnos je vrlo kompliciran. U odnosu na njihove financije navela je da je optuženik njoj uplaćivao svoju plaću pa bi onda ona njemu vraćala novac tako da ga je podizala jer on nije imao svoju karticu, te bi on njoj davao novce za što bi joj trebalo te je trošila njegove novce te je on plaćao sve režije pa može reći da je on bio jako financijski brižan. Navela je da je upoznala obitelj optuženika i to njegove dvije sestre, mamu i tatu i misli da su se u početku njegova majka i ona međusobno svidjele, ali kasnije je njegova majka nju zamrzila jer misli da je pila više od njega, što je točno jer je mogla popiti više nego on i nju nikada ne bi "primio alkohol" pa je ona osuđivala to njezino takvo postupanje jer su non stop išli okolo i pili, a alkohol je očito negativno djelovao na optuženika i onda bi ga "okrenuo". Navela je da je optuženika dva puta osobno prijavila policiji. Na postavljeno pitanje državnog odvjetnika pojasnila je da ovo što je rekla da je optuženika znalo okrenut da to znači da je isti padao, buncao, mrmljao što joj je bilo jako smiješno te je uvijek pazila da bude sposobna se o njemu brinuti i sigurno ga dovesti do kuće nakon što su zajedno pili. U takvom stanju on je njoj upućivao razne ružne riječi, a drugi dan kada bi ga pitala sjeća li se što joj je govorio on bi rekao da ne zna. Navela je da misli da je on uvijek bio pijan kada joj je govorio ružne riječi. Oko Božića 2023. između njih je nastala svađa jer su njoj samo dolazile poruke na društvenim mrežama, a i zvali su je dečki iz kafića u kojem je radila te je on tada legao na nju i pitao tko joj to šalje poruke te s obzirom da je vrištala uzeo je jastuk i stavio joj ga na glavu kako bih se stišala i ne bi ometala susjede. Čim je to napravio imala je osjećaj da mu je žao, a on je samo to učinio kako ona ne bi više vikala te su se nakon toga smirili. Nakon što joj je predočena druga rečenica iz njezinog iskazu s lista 58 spisa od 7. kolovoza 2024., navela je da su točne riječi koje joj je optuženik uputio kritične zgode, ali da nije točno da joj je on stavio mokru krpu na glavu kako bi joj nešto nažao napravio jer joj je on stavio tu krpu na glavu kako bi ona došla k sebi jer je vikala i imala napadaj panike te joj je donio i čašu vode pa joj je onda bilo bolje. Tim jastukom je optuženik nije gušio, točno je da je ostala bez zraka, ali je to bilo zbog toga što je nisko disala i što njezino ponašanje tada doista nije bilo normalno. Navela je da je optuženik tu i tamo gledao njezin mobitel osobito kada bi ona zaspala i to joj se nije svidjelo, a nekada je znao i izbrisati poruke pa onda ne bi znala tko joj je pisao. Navela je da su si znali dati mobitel jedno drugom u ruke, ali joj je smetalo da gleda njezine poruke i fotografije kada ona spava. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe da li se sjeća nekog događaja u kafiću kada je optuženik tražio neke novce od nje, navela je da se toga sjeća i da je to bilo prije neke jedne godine i 4 mjeseca, odnosno prije njihovog vjenčanja. Tada je optuženik došao u kafić i tražio da mu vrati neke novce koje je on njoj prethodno bio dao jer ga je tražila da joj da novce za frizuru. Tad su se porječkali oko toga i on je njoj govorio da je kurvetina i da je to kurvanjski kafić, a polovicu toga nije ni čula, a zna da je vlasnica kafića sve to snimala. Tada mu je te novce dala njezina šefica i stavio je novce u džep, a sjeća se da ih je polio i pivom, a moglo se raditi negdje od 150,00-200,00 eura. Šefica ga je tjerala da izađe iz kafića jer je bio kraj rada te je on otišao, ali ju je čekao kod nekog prozora, a ona je ostala još koju minutu sa šeficom razgovarati o tome što se dogodilo. Tada je trebala ostati spavati kod šefice, ali ja ona svom silom, htjela da tu večer provede s optuženikom pa je tada i skočila kroz prozor i otišla kod optuženika. Navela je i da joj je te zgode optuženik u kafiću i prijetio, odnosno da je govorio da će ih ubiti sve, ali te riječi je čula na snimci koju joj je pokazala njezina šefica jer je tada u kafiću bilo jako glasno pa nije mogla čuti sve njegove riječi. Navela je da inače pamti samo lijepe trenutke. Ona je se tada isto derala pa i zbog tog razloga nije mogla čuti što govori optuženik, a njoj je njezina šefica tu snimku pokazala kada su razgovarale u kafiću i kada je optuženik otišao za kojeg je znala da neće otići te je stajao u bliz ini njezine sobe i onda kada je otišla u sobu razgovarali su preko prozora te ju je molio da ide s njim te obećavao da više neće raditi scene te je ona njemu rekla da ga voli što je on potvrdio te s obzirom na to da ju je šefica zaključala u kuću, ona je izašla kroz prozor. Nakon ovog događaja otišla je na policiju jer su je tako nagovarali njezina mama i šefica te su joj govorile da zar se ona ne boji za sebe pa je malo razmislila i otišla je na policiju jer je zaključila da ovakvo ponašanje baš i nije normalno. Navela je da bi se htjela pomiriti s optuženikom, jer joj je kod njega posebno bilo lijepo što je počeo ići u crkvu iako prije toga nije išao i misli da on ima puno dobrih osobina, jedino što mu nedostaje je ljubav koju nije primao iz obiteljskog okružja jer joj je pričao da su ga roditelji sa 15 godina izbacili iz kuće. Navela je da joj je optuženik prijetio u kafiću nekim oružjem, ali ne zna kojim, ali zna da on nema nikakvo oružje jer je čistila njegovu kuću, a i pitala ga je u povjerenju da li ima kakvo oružje, a sigurna je da on nije sposoban počiniti bilo kakvo teže djelo, odnosno nekoga ubiti te je on spomenuo oružje samo da bi ju zastrašio. Navela je da je malo bila u šoku, ali zna da on to ništa ne može ostvariti. Optuženika je više prijavila zbog psihičkog maltretiranja nego zbog fizičkog, ona bi njega znala ošamariti, a on bi nju znao odgurnuti. Sjeća se jedne prilike kada optuženik nije došao kući nakon posla te je otišla tamo gdje se on nalazio te ga je ošamarila, a on joj nije uzvratio.

6.1.Iz iskaza svjedokinje BI proizlazi da zna zbog čega je pozvana na sud i to zbog svog sina koji je bio u vezi s EI i u vezi s nekim prijetnjama kojima ona nije bila prisutna. Njegova veza počela je krajem 2023. te iako je kratko trajala sin joj je rekao da se misle oženiti jer se mora ženiti jer je GI trudna. Sin joj je govorio da mu je ona prijetila nožem ako je neće ženiti. Tada je upoznala EI i u jednoj prigodi ona je iz torbe vadila neke flašice sa različitim vrstama žestokog pića nakon neke promocije što joj je bilo čudno, a njoj je to bilo jako smiješno. U drugoj prigodi sjeća se da je ista pričala neke gluposti kojima tada nije bilo ni mjesto ni vrijeme jer je bilo riječ o nekim stvarima iz privatnog života, o tome gdje je radila i s kim je bila, što je sve njoj bilo jako čudno. Sin ju je upozoravao da pazi što govori, u prisustvu EI jer je ona bila jako ljubomorna pa tako nije smjela pitati ništa u vezi sa nekom njegovom drugom curom. Navela je da se sjeća da je jedne prigode njih oboje vozila doktoru u Petrovu jer je GI krvarila, a bila je trudna, a nakon tog pregleda ista joj nije htjela ništa reći je li uopće pregledana što joj je također bilo vrlo čudno, a na kraju se ispostavilo da nije bila uopće trudna. Navela je da nije nikad čula da su se njezin sin i GI svađali. Sin joj je prepričavao da mu je GI govorila da se po gostioni u kojoj je radila, razbijalo te se na to žalila, a njezino mišljenje je bilo da se makne i da ne mora raditi u toj gostioni, no ona je govorila da mora raditi, da mora zabavljati ljude i s njima piti. Navela je da je njezin sin renovirao kuću u kojoj je živio, no sjeća se da GI nikada nije iskazala volju da mu dođe pomoći sa čišćenjem niti se ikada tamo pojavila kada je ona bila tamo prisutna. Jedne prilike ih je tako oboje vidjela kako ispred gostionice piju jeger, s time da misli da je GI mogla popiti više nego njezin sin. Na postavljeno pitanje branite ljice optuženika navela da je njezin sin živi na adresi [adresa]. Na toj adresi je oštećenicu vidjela možda jednom, iako je na tu adresu često dolazila i to nekad dvaput tjedno, a nekad i svaki dan. Navela je da ne zna da je ona na toj adresi stvarno boravila jer zna da je živjela tamo gdje je i radila, a zatim se preselila u neki drugi stan u blizini. Navela je da se oštećenica nikada njoj nije pojadala, uvijek je izgledala lepršavo i sve joj je to izgledalo da nema nikakvih problema sa bilo kim. Od drugih ljudi je čula da je oštećenica otišla na radno mjesto njezinog sina i da ga je tamo dvaput ošamarila pa si je postavila pitanje zbog čega si on to dopušta. Navela je da je po njezinom mišljenju oštećenica imala problema sa alkoholom, a njeno cjelokupno ponašanje, kao što je i prethodno opisala, je bilo čudno. Navela je da ne zna da je ona uzimala bilo kakve tablete, da joj je optuženik govorio da je ona teško bolesna, ali nikad nije saznala o kakvoj se bolesti radi pa je zaključila da uopće nije bolesna jer joj je čudno da netko govori da je bolestan, a da ne ode liječniku već sve ostane na riječima. Na daljnje pitanje navela je da njezin sin psuje, npr. Đ i slično, no nije nikada čula da bi isti ikome rekao da je kurvetina, da je retardirana i slično. Na pos tavljeno pitanje zastupnice optužbe navela je da zna da je njezin sin bio uhićen jer ga je policija tražila, da ga nije mogla naći na adresi te da je zatim pušten te joj je tada rekao da ga je GI prijavila zbog prijetnje. On joj nije pričao o detaljima niti je ona njega dalje pitala o čemu je riječ. Sin joj nije pričao o okolnostima prekida s EI s time da se njihov način života nije ni na koji način promijenio ni nakon vjenčanja u šestom mjesecu jer su i prije i nakon toga živjeli kao cura i dečko. EI je vidjela možda desetak puta u svom životu. Pojasnila je da je ista jednom prilikom pričala o događajima u kafiću i to je činila s uzbuđenjem opisujući tko je što radio u tom kafiću. U odnosu na njezina saznanja o njezinoj bolesti, zaključila je da ona uopće nije nikad ni išla doktoru jer je cijelo vrijeme bila u [adresa], nikada nije vidjela nikakav papir, a jednom je čula da je sa svojom majkom razgovarala o tome da mora ići doktoru, ali je to činila nonšalantno tako da nije stekla dojam da je ista stvarno bolesna. Njezin sin je na upit o njezinoj bolesti uvijek odgovarao da je ona doista bolesna i da pazi kako s njom razgovara upravo zbog te bolesti. Naveo je da zna da je njezin sin znao popiti, ali to bi bilo možda dvaput mjesečno, možda svaki drugi vikend jer je preko tjedna radio. Navela je da njezin sin i GI nisu nikada živjeli zajedno i pod tim misli kada govori o tome da su živjeli kao cura i dečko.

6.2.Svjedokinja PI je navela da zna da je na sud pozvana zbog prijave protiv njezinog brata i incidenta koji se dogodio s njegovom curom. To su joj javili njihovi roditelji s obzirom na to da ona ne živi u [adresa]. Rekli su joj da je bila neka svađa i da je onda ta cura prijavila njezinog brata, da je to bio neki događaj u birtiji, da nije bilo nikakvog fizičkog kontakta već da je sve ostalo na riječima, no o kojim riječima se radilo, ne zna. Zna da je to bilo u sedmom mjesecu 2024., negdje 16./17.7.2024. te da je oštećenica optuženika prijavila tek drugi dan jer je nakon te svađe nakon 20 minuta otišla kod njega kući, a onda ga je drugi dan nazvala policija. Navela je da je čula da njezin brat ima curu kada je njezina sestra imala promociju negdje prije Božića 2023. i smatrala je da je to super koliko potrajalo da potrajalo. Iako povremeno na par dana dolazi u Hrvatsku, tu curu nije nikada upoznala sve do vjenčanja. Njoj su prijatelji od njezinog brata govorili da je ta cura branila njezinom bratu da se s njima druži jer ako se s njima druži da bi tada došlo do svađa između njih dvoje. Ti njegovi prijatelji znali su joj govoriti da je oštećenica znala doći u kafić gdje je on bio sa svojim prijateljima te ga šamarati pa bi se odlučio maknuti kako bi izgladio situaciju. Ti isti prijatelji govorili su joj s obzirom da je starija sestra i da je optuženik nju uvijek spominjao kao neki uzor, da razgovara s njim i da se makne od te cure te je isti u tim njihovim razgovorima povjerio sve ovo što su govorili njegovi prijatelji, ali je i dalje ostajao u vezi s oštećenicom, iako nitko od njegovih prijatelja nije imao dobro mišljenje o njoj. Na postavljeno pitanje braniteljice optuženika navela je da njezin brat i oštećenica nikad nisu živjeli zajedno ni prije ni nakon svadbe jer je znala kada bi dolazila u Hrvatsku prespavati u njegovoj kući, ali oštećenicu tamo nije nikada vidjela, a i brat joj je govorio da ona nije preselila svoje stvari te da je najprije živjela u sobama u Mirnom kutiću tj. kafiću u kojem je radila, a zatim se odselila u drugi stan u blizini. Kuća od njezinog brata je od tog kafića udaljena 10-tak kilometara. Prijatelji od njezinog brata su joj govorili da je oštećenica dolazila njemu na posao i da ga je znala udariti. Njezin brat i drugi prijatelji su joj pričali da oštećenica ima problema s alkoholom, ali ona nju nije nikada vidjela da pije s obzirom da ju je vidjela samo jednom u životu i to na svadbi na kojoj je pila i to joj je bilo malo čudno jer su joj rekli da je ona trudna. Jedan od tih prijatelja zove se JI. Navela je da joj se oštećenica činila zadovoljna taj prvi put kada ju je vidjela na svadbi i da je dobila što je htjela, a sjeća se da nakon što je završio taj svadbeni ručak, da je ista pitala njezinu majku da odveze nju i njezinu kumu na vlak kako bi išle u cirkus koji je bio u Dugom Selu. Pojasnila je da su svi ovi prijatelji često govorili da je oštećenica govorila da je trudna, pa da nije trudna, što joj je sve bilo čudno. Navela je da svaki dan priča sa svojim bratom da imaju odličan odnos i u odnosu na prijetnje koje je navodno uputio oštećenici isti je rekao da se ne sjeća što je rekao, a i on zna da njoj ne smije govoriti nikakve ružne riječi jer iste ne tolerira, ali shvaća da se u ljutnji može reći koješta. Isti joj je tada rekao da nije istina sve što piše u prijavi. On joj je objasnio da u prijavi piše da su izgovorene ružne riječi, ali da se točno ne sjeća što je izgovorio, da je nešto izgovorio, ali da je to sve bilo u ljutnji. Navela je da je do prekida došlo nakon prijave policiji jer je tad svom bratu rekla da ide rastava i to je to i da dolazi kući. Navela je da ne zna je li njezin brat i nakon te prijave bio u kontaktu sa oštećenicom. Istaknula je da je njezin brat i u trijeznom i u pijanom stanjuju veseljak i da u njegovom rječniku nisu riječi poput "kurvetine ili retardirane" što su potvrdili i njegovi prijatelji koje je o tome pitala da li je on vulgaran kada ona nije prisutna u društvu.

6.3. Iz iskaza svjedokinje ĆI proizlazi da zna čega je pozvana na sud jer misli da se radi o događaju kada je bio u kafiću čija je vlasnica fajrunt i JI je sjedio na terasi te je onda ušao u birtiju i počeo je prijetiti EI da mu vrati neke novce. Svjedokinja je tada rekla njoj da mu vrati novce, no ona je njoj odgovorila da je on njoj te novce dao te kako bi smirila situaciju otišla je u svoju kuću, uzela svoj novac i dala ih optuženiku. Ove prijetnje koje je upućivao EI sastojale su se o tome da je govorio, koliko se sjeća, da će ju ubiti, da će donijeti pištolj. Nakon što mu je dala novce, JI je zamolila da izađe te je on izašao i otišao, a kada su zatvorili kafić otišla je i GI. Navela je da nije vidjela da su oni zajedno otišli. GI je radila u njezinom kafiću dulje vrijeme i i zna da su ona i optuženik uvijek imali neke probleme tako da su dva dana bili zajedno pa nisu bili zajedno, ali ima dojam da su njih dvoje uvijek zajedno pa i nakon pokretanja ovog kaznenog postupka i da se ta turbulentna veza i dalje održava. Na postavljeno pitanje braniteljice optuženika navela je da GI nije zvala policiju nakon ovog događaja, ali je svjedokinja rekla da će zvati policiju ako optuženik ne izađe iz kafića. Pojasnila je da je on sjedio na terasi i da je pitala EI što on sada hoće i u čemu je problem pa je ona njoj prepričala da optuženik traži od nje neke novce pa kada je optuženik to čuo ušao je u kafić i počeo prijetiti. Navela je da da su njih oboje bili bezobrazni jedno prema drugome, da je GI vrištala i svašta nešto govorila optuženiku, ali se ne može sjetiti koje su to bile riječi, te je oboje upozorila da se tako ne mogu ponašati. Nakon upućenih prijetnji GI je bila u kafiću još nekih 10 minuta i onda je otišla, dok je optuženik odmah otišao nakon što ga ja zamolila da izađe iz kafića. Navela je da misli da je GI bila u strahu te se tresla zbog ponašanja optuženika. Navela je da je optuženik bio u alkoholiziranom stanju jer je popio par piva, a za EI ne može reći da je konzumirala alkohol. GI je u dva navrata radila u njezinom kafiću i zna da ona voli popiti, ali to ne čini na radnom mjestu. GI je živjela s optuženikom u to vrijeme jer je ona iznajmila stan u blizini kafića, ali je ponovila da su oni malo bili u dobrim odnosima, pa malo u lošim odnosima. Taj stan je udaljen par ki lometara od kuće optuženika u [adresa]. Na postavljeno pitanje državne odvjetnice navela je da se ovaj događaj zbio u kafiću Mirni kutić na adresi [adresa]. Optuženik i oštećenica su se međusobno vrijeđali, no ponovila je da se riječi ne može sjetiti. Oni su inače kao pas i mačka što dovoljno govori o tome kakav je njihov odnos. Navela je da je točno da je snimila taj događaj jer jednostavno nije mogla vjerovati da se dvoje mladih ljudi mogu tako ponašati i raditi takve stvari. U odnosu na njihov odnos prije ovog događaja navela je da se sjeća da je isti dan kada su se vjenčali u njezinom kafiću između njih dvoje bilo obostranih pljuskica te je EI prozvala sa strane i rekla joj se ne može tako ponašati te se ona smirila. Ista je još kratko radila u kafiću i više nakon toga nije bilo nekih događaja između optuženika i oštećenice. Nakon što je svjedokinji predočen njezin iskaza od 8. kolovoza 2024. u odnosu na riječi koje je JI uputio EI, navela je da je točno to što je tada navela te da je istu psovao "jebo ti bog mater, kurvo, ubit ću te tu u kutiću, došel bum s pištoljem i vmoril te bum, ti više ne budeš došla u moju kuću". Na pitanje braniteljice optuženika navela je da te zgode i optuženiku i oštećenici rekla da ih snima na što je optuženik rekao "samo me snimaj", te da je na dan svadbe oštećenica prvo pljusnula optuženika te su međusobno izgovarali razne pogrdne riječi.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka ocjenom svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi ocjena je ovog suda je optuženi SI počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11., dok sud smatra da nema dokaza da je počinio i kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a. KZ/11.

U odnosu na osuđujući dio presude

8. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. optuženik u svojoj obrani je naveo da je oštećenoj GI prijetio u kafiću Mirni kutić da će ju ubiti, da su mu te riječi izletjele. Isto je potvrdila i svjedokinja ĆI, vlasnica kafića u svom iskazu navevši detaljno koje je riječi optuženik uputio oštećenici, koji događaj je i snimila te je ta snimka i pregledana na raspravi i potvrđuje koje je riječi optuženik izrekao oštećenici i to „Jebo ti G mater, kurvo, ubit ću te tu u kutiću došel bum s pištoljem i vmoril te bum, ti više ne budeš došla u moju kuću“, dakle prijetnju smrću uz psovke i uvrede i način na koji će ju ubiti. Iz navedenoga je očito da je optuženik oštećenici s kojom je tada bio u braku uputio riječi koje s obzirom na svoj sadržaj predstavljaju ozbiljnu prijetnju, čija je ozbiljnost dodatno pojačana izricanjem psovki i uvreda te držanjem optuženika, koja je vidljiva na snimci koju je sačinila svjedokinja ĆI i to napadačkom tonu, bijesu i ljutnji koju je optuženik ispoljio prema oštećenici. Takve riječi su podobne da se oštećenika ustraši ili uznemiri, i to kako oštećenu EI, tako i bilo koju drugu osobu, pri čemu je namjera optuženika bila usmjerena upravo ustrašiti i uznemiriti oštećenicu, zbog neslaganja oko vraćanja novca. Pritom valja ponoviti da za ostvarenje kaznenog djela prijetnje nije odlučno je li se oštećenik doista i ustrašio ili uznemirio, odnosno je li namjera optuženika dovela do posljedice, jer za ostvarenje kaznenog djela nije odlučan subjektivan doživljaj oštećenika, jer bi tada ostvarenje kaznenog djela ovisilo o njegovom osobnom stanovištu ili interesu, što kriminalnopolitički nije opravdano. Stoga nije odlučno što je nakon tog događaja oštećena GI otišla k optuženiku, tako što je iskočila kroz prozor te što su noć proveli zajedno. Oštećena GI u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila supruga opuženika, što nije sporno, pa ista prema članku 87. stavku 9. KZ/11 ulazi u krug bliskih osoba, iz kojeg razloga se ovo kazneno djelo progoni po službenoj dužnosti.

8.1. Stoga su slijedom izloženoga ispunjena sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, a tog kaznenog djela je optuženik svjestan i želi njegovo ostvarenje, u cilju uznemiravanja i ustrašivanja žrtve, pa je postupao s izravnom namjerom. Optuženikova ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije dovedena u pitanje. Isti je svjestan protupravnosti svog postupanja, jer je izrazio žaljenje i kajanje, tvrdeći da „nije tako mislio“ iz čega proizlazi da zna da njegovo postupanje nije prihvatljivo već je kažnjivo. Nije nađen nijedan ispričavajući razlog. Stoga su ostvarena i sva subjektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

9. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koja bi bila primjerena kaznenoj odgovornosti optuženog SI za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, sud je u smislu članka 47. KZ/11. uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela (olakotne i otegotne okolnosti) a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegova ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, posebno odnos prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene kaznenim djelom te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju kaznenog djela.

9.1. Otegotnim je sud cijenio visok stupanj verbalne agresije optuženika ispoljene prema oštećenici uz upućenu prijetnju na njezinom radnom mjestu u prisutnosti vlasnice kafića.

9.2. Olakotnim je sud cijenio da optuženi SI prema podacima iz kaznene prekršajne i kaznene evidencije do sada nije osuđivan ni prekršajno kažnjavan. Sud je uzeo u obzir protek vremena od počinjenja kaznenog djela te činjenicu da je unatoč takvom postupanju oštećenica iskočila kroz prozor i noć provela s optuženikom.

10. Uzimajući u obzir da je za kazneno djelo za koje je optuženi SI osuđen iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, sud je optuženog SI osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci, cijeneći sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti. Pritom sud smatra da će se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora pa je optuženiku izrečene uvjetna osuda na način da se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženik ne počini novo kazneno djelo u roku provjeravanja u trajanju od dvije godine, ocjenjujući taj rok primjeren okolnostima konkretnog slučaja. Ovakva kazna je primjerena da se optuženiku ukaže da njegovo postupanje nije dopušteno te se od takvog postupanje suzdrži u budućnosti jer mu prijeti izvršenje izrečene kazne. Ovakvom kaznom će dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te da nasilje ili prijetnja nasiljem nije prihvatljiva u bilo kakvom odnosu osobito između partnera i članova obitelji.

U odnosu na oslobađajući dio presude

11. Kazneno djelo nasilja u obitelji čini onaj tko teško krši odredbu članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji(„Narodne novine“ 70/17., 126/19., 84/21.). Da bi neko ponašanje predstavljalo teško kršenje ove norme potrebno je da je učestalo, jačeg intenzitet i s nastupjelom posljedicom. Prema presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Kž 579/2017. od 8. veljače 2018. „razgraničenje između kaznenog djela iz članka 179. a KZ/11. i prekršaja iz članka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 137/09., 14/10., 60/10.) očituje se u težini ugrožavanja zaštićenog dobra što je quaestio facti i sud je to dužan ocijeniti u svakom pojedinom slučaju. Objektivno poimanje težine prekršaja propisa o zaštiti od nasilja u obitelji očituje se kroz visok stupanj nasilja, surovosti ili bešćutnosti počinitelja te posebno izraženom poniženju ili patnji žrtve i tek tada će se raditi o kaznenom djelu, a ne prekršaju“. S obzirom da nasilje u obitelji može predstavljati prekršaj i kazneno djelo, važno je kvantitativnu razliku, odnosno veću kriminalnu količinu koja postoji kod ovog kaznenog djela utvrditi.

11.1.Cijeneći iskaz oštećenice i ispitanih svjedoka ocjena je suda da postupanje optuženika prema oštećenici za vrijeme trajanje njihove ljubavne veze te braka nije takve prirode da je optuženik istim izazvao strah za sigurnost oštećenice i doveo je u ponižavajući položaj te se s tim u vezi ne radi o teškom kršenju odredbi iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime i sama oštećenica opisujući njihovu vezu navodi da optuženik nije bio okej prema njoj, ali niti ona prema njemu. Svjedokinja ĆI koja nije zainteresirana za ishod ovog kaznenog postupka, za razliku od majke i sestre optuženika je u svom iskazu navela da je su i optuženik i oštećenica bilo bezobrazni jedno prema drugome te da su čas bili u vezi čas nisu, da je između njih bilo obostranih pljuskica, da su bili kao pas i mačka, te da je na dan svadbe prvo oštećenica ošamarila optuženika. Nadalje oštećenica je u odnosu na događaj gdje ju je optuženik pritisnuo jastukom navela da je se ona nenormalno ponašala, zatim da je optuženika znala ošamariti, da joj on nije vratio, da ju je znao odgurnuti , da ga je ošamarila na radnom mjestu te da joj on nije uzvratio. Opisivala je njihovo opijanje navodeći da je mogla popiti više nego optuženik te je najvažnije bilo da ona njega može dopratiti do kuće, da nju alkohol ne bi primio a njega bi okrenuo pod čim je smatrala da je buncao, mrmljao, teturao što je njoj bilo smiješno. Iskazivala je o riječima koje joj je govorio da je kurvetina, da je glupa, da ju je psovao no nakon toga se ipak vjenčala s istim, jer je mislila da je trudna iako nije bila trudna. Potom je razmišljala da li želi živjeti s njim ili ne želi. Navela je i da je optuženika prijavila policiji u ljeti jer joj je nakon svađe rekao da skupi stvari i nazove svoju majku, pa se bojala da se više neće moći vratiti k njemu, da su je na to nagovarale njezina mama i šefica, što potvrđuje pak tvrdnju optuženikove majke, svjedokinje BI da joj je oštećenica uvijek izgledala lepršavo. Istaknula je i da optuženik ima puno dobrih osobina te da je otišla na njegovo radno mjesto i ošamarila ga no on joj nije uzvratio. Uz to nakon događaja u kafiću i upućenih prijetnji oštećenica je noć provela s optuženikom, tako što je iskočila kroz prozor i otišla k njemu da ju šefica ne vidi, rekla mu je da ga voli što joj je on potvrdio. Navela je da je nakon svađa imala napadaje panike no sve bi prošlo nakon što ju je optuženik zagrlio. Pored navedenoga oštećena GI je navela da se njezine emocije prema optuženiku nisu ugasile, da ga je pozvala na svoj rođendan, da je bila sretna kao malo dijete kada ga je vidjela u gradu te da bi htjela da se pomire. Ista je navela da je optuženik govorio svašta kad bio popio pet piva, te da je i ona bila agresivna kad bi popila rakiju. U taj vrlo neobičan odnos optuženika i oštećenice uklapaju se i dio iskaza svjedokinje PI da je oštećenica nakon vjenčanja tražila njihovu majku da oštećenicu odvede u lunapark i dio obrane optuženika da ga je oštećenica zarezivala nožem, pokazujući na raspravi i ožiljak, to sud te dijelove obrane odnosno iskaza svjedoka cijeni istinitima jer dodatno potvrđuju neobičnost odnosa između optuženika i oštećenice. Pri takvom odnosu optuženika i oštećenice činjenica da ju je optuženik psovao, te joj govorio da je kurva i da je glupa, koji dio iskaza oštećenice sud prihvaća jer se uklapa u retoriku optuženika u videozapisu, da joj je gledao mobitel i prigovarao načinu odijevanja te stavio jastuk na lice, iako je riječ o neprihvatljivoj komunikaciji i ophođenju između partnera i izostanku povjerenja, isto u konkretnom slučaju nema težinu koja se traži za ostvarenje obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji niti je ostvarena posljedica i to poniženje i uznemirenost oštećenice, jer ista i dalje žudi za istim, ne zamjera mu osobito njegovo postupanje već ga opravdava svojim reakcijama, priželjkujući obnovu ljubavne veze. K tome iz iskaza svih ispitanih svjedoka proizlazi da optuženik i oštećenica nisu živjeli cijelo vrijeme zajedno, da je oštećenica malo živjela kod optuženika a malo kod svoje šefice ili u iznajmljenom stanu, što također ukazuje da nisu bili upućeni jedno na drugo mimo ičije volje vezanim zajedničkim mjestom stanovanja, već očito obostrano prihvatili oblik veze koji je isprepleten različitim osjećajima i postupcima koji nisu tipični, što dodatno potvrđuje zaključak suda da u konkretnom slučaju nisu ostvarene posljedice kaznenog djela nasilja u obitelji koje se traže za njegovo ostvarenje u vidu poniženja i patnje žrtve.

11.2. Stoga ovaj sud smatra da su u konkretnom slučaju izostali dokazi koji ukazuju da je optuženi SI svojim postupanjem ostvario obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji, te je sud optuženog SI oslobodio od optužbe za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11., uzimajući u obzir kriterije ustaljene u sudskoj praksi za razgraničenje prekršaja i kaznenog djela u domeni nasilja u obitelji.

12. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka, te uzimajući u obzir da je optuženi SI za jedno kazneno djelo osuđen, a za drugo kazneno djelo oslobođen od optužbe, sud je optuženiku naložio podmirenje paušalne svote kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura, s obzirom na složenost i trajanje ovog kaznenog postupka kao i raspon paušalnog iznosa propisanog Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 145/11.) ministra pravosuđa te je odredio da 2/3 troškova kaznenog postupka koji se sastoje od nagrade i nužnih izdataka braniteljice optuženika padaju na teret proračunskih sredstava smatrajući takvu raspodjelu pravičnom s obzirom na to da je se obrana optuženika po braniteljici pretežito usmjerila na kazneno djelo nasilja u obitelji, za koje je isti oslobođen. Sud smatra da se plaćanje paušalnog iznosa troškova kaznenog postupka neće dovesti u pitanje uzdržavanje optuženog SI imajući u vidu da je riječ o mladoj osobi koja je radnosoposbna sa stečenim zanimanjem i zaposlen, iako otplaćuje kredit.

13. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. studenoga 2025.

Sudac:

Iva Kero

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-1513/2024

2. Optuženi SI, [adresa]

3. Braniteljica optuženika, odvjetnica Željka Horvat Šoš, e-komunikacija

4. U spis