P-332/2025-11
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, Stjepana Radića 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po ODO u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, a protiv tuženika ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], **.**.1991. 15, zastupanog po odvjetniku Žulj Damiru iz Daruvara, povodom tužbe radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave od 27. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tuženika, te donošenjem presude na ročištu za objavu od 12. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Utvrđuje se, da je tužitelj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 vlasnik nekretnine upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica skoblar sa 2 j i 540 čhv ili 13451 m2, kčbr. [katastarska čestica] oranica skoblar sa 1060 čhv ili 3812 m2 što je tuženi ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ulica **.**.1991., Ć kao suvlasnik u 4/8 dijela dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo tužitelja, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku 15 dana.", kao neosnovanim.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru vodio se pojedinačni zk. ispravni postupak za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem postupku je odbijen s prijedlogom u odnosu na protustranku i to tuženog II rješenjem broj Z-3636/2024-20. od 21. veljače 2025. Navodi da je zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada 1435) k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] oranica skoblar sa 2 j i 540 čhv ili 13451 m2, kčbr. [katastarska čestica] oranica skoblar sa 1060 čhv ili 3812 m2 kao suvlasništvo Republike Hrvatske u 4/8 dijela i ĆI u 4/8 dijela. U katastarskom operatu navedene nekretnine bile su upisane kao posjed Hrvatskih šuma d.o.o. Uprava šuma, Podružnica Bjelovar i Republike Hrvatske, sve do donošenja rješenja Katastra Daruvar od 22. veljače 2024., kada je Katastar po službenoj dužnosti, nakon primitka rješenja nadležnog ZK. odjela broj Z-20649/2023., provodeći Ugovor o kupoprodaji od 11. prosinca 2023. ovjeren po Javnom bilježniku Bori Arambašić broj Ov-8640/23., prenio posjed odnosno vlasništvo u korist ĆI, ovdje tuženika. Prije izvršene kupoprodaje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila je upisana kao posjed Hrvatskih šuma, a kčbr. [katastarska čestica] bila je upisana kao posjed Republike Hrvatske. Da su predmetne čestice bile u posjedu tužitelja, svjedoči i činjenica da je upravo Hrvatskim šumama upućen zaključak od 11. siječnja 2024. za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da dostave vlasnički list za predmetnu česticu, dok je za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zaključak dostavljen ovom odvjetništvu kao zakonskom zastupniku Republike Hrvatske. Prema podacima Katastra Daruvar o povijesnom stjecanju posjeda na nekretninama koje su predmet postupka i to na dijelu kčbr. [katastarska čestica] se od 1968. vodi upisan kao posjednik PI, I, a dio kčbr. se vodio upisan kao posjed ĆIS, sve do 1971., kada dio kčbr. [katastarska čestica] koji je bio upisan na ĐI i dio koji je bio upisan na TI, prelaze na Šumsko gospodarstvo Miokovićevo, kasnije Šumsko gospodarstvo Mojca Birta, te Hrvatske šume, Uprava šuma, Podružnica Bjelovar na temelju kupoprodajnog ugovora, na kome se i sada nalazi; kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se od 1968. vodi upisana kao posjed ŠI, a od 1971. na zahtjev Imovinsko-pravne službe prelazi na Općinu Daruvar, kasnije Općinu Đulovac, a od 1998. sa Općine Đulovac prelazi u posjed Republike Hrvatske temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Stupanjem na snagu Zakona o državnoj izmjeru i katastru nekretnina (NN 112/18), prema kojem i to čl. 97. st. 3. upis vlasnika i ovlaštenika u posjedovne listove provode se u katastru zemljišta temeljem pravomoćnog rješenja Područnog ureda za katastar, a postupajući prema obavijesti zemljišnoknjižnih odjela Općinskih sudova o promjeni upisa u zemljišnoj knjizi, neovisno o stvarnom stanju odnosno stanju posjeda, pa je iz tog razloga došlo do upisa zemljišnoknjižnih vlasnika u katastarskom operatu. Sporne nekretnine u naravi su šuma i uključene u Osnovu gospodarenja Hrvatskih šuma kao sastavni dio gospodarske jedinice "Vrani Kamen" kojom gospodari Šumarija Đulovac, kao dio odsjeka 64b, od 1. siječnja 1964. Iste su šezdesetih godina prošlog stoljeća pošumljene četinjačama, uglavnom sadnicama ariša, borovca i crnog bora. Sastojina je redovito njegovana i rađeni su svi potrebni stručni šumski radovi da bi se sastojina održala stabilnom. Katastarske čestice su dio velikom šumskog kompleksa i od uključenja u Osnovu nitko nije osporavao posjed Hrvatskih šuma i prednicima. Granice posjeda su jadno obilježene oznakama posjeda hrvatskih šuma, a oznake su obnavljane svakih 10 godina, 1984., 1994., 2004., 2014., a planira se revizija i za 2024. Da su sporne čestice u posjedu Hrvatskih šuma, proizlazi i iz činjenice da je nadležnom sudu upućen prijedlog za određivanje privremene mjere kako bi se ovdje tuženom ĆI zabranila sječa stabala na spornim česticama, koju privremenu mjeru je sud usvojio rješenjem broj Ovr-765/2024-2. od 5. ožujka 2024. Dakle, obzirom na činjenicu da tužiteljica predmetne nekretnine posjeduje putem svojih pravnih prednika više od 50 godina, te da se u vrijeme stupanja na snagu Zakona o šumama dana 16. listopada 1990., (NN 52/90) nalazile u posjedu Hrvatskih šuma i kao takve bile upisane u katastarskoj evidenciji, tužiteljica je temeljem zakona, ali i dosjelosti na temelju kvalificiranog posjeda tužiteljice, stekla pravo vlasništva na navedenim česticama, pa predlaže da sud sukladno odredbi čl. 159. st Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donese presudu, a kako je to citirano u točki I. izreke presude.
2. Dajući odgovor na tužbu tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da sud nakon pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava donese zakonitu odluku. Tuženi je još u zk. ispravnom postupku (poslovni broj: Z-3636/2024) jasno i odlučno se protivio prijedlogu tada predlagatelja a sada tužitelja jer je isti potpuno bio neosnovan kao i ova tužba i tužbeni zahtjev. Nekretnine koje su predmet ovog postupka i koje su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], oranica Skoblar, površine 2 j i 540 čhv ili 13451 m2, kčbr. [katastarska čestica], oranica Skoblar, površine 1060 čhv ili 3812 m2 tuženi je kupio u dobroj vjeri i pouzdavajući se u zemljišne knjige od prodavatelja: ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednika iza oca ŠI kao i od prodavatelja ŠI P (Đ) iz [adresa], Novi Sad, Veternik koji je bio suvlasnik u jednoj četvrtini dijela. Nakon kupovine predmetnih nekretnina tuženi je kao kupac i novi stvarni i pošteni posjednik odmah stupio u posjed istih odnosno posjed mu je predan od strane prodavatelja koji su kao i njihov pravni prednik u neprekidnom posjedu duže od 40 godina. Tužiteljica nikada nije bila stvarni vlasnik niti posjednik predmetnih nekretnina već upravo tuženi i njegovi pravni prednici. Naime, riječ je u stjecanju vlasništva i posjeda na strani tuženog kupovinom i nasljeđivanjem (od strane pravnik prednika), te kupnjom koje su stečeno u dobroj volji od svojih pravnih prednika pouzdajući se u zemljišno-knjižno stanje i tvrdnje istih da su oni i njihovi pravni prednici bili u posjedu istih dugi niz godina, kao i što je tuženik sada. U odnosu na tvrdnju tužitelja da se radi o nekretninama koje bi trebale biti vlasništvo Republike Hrvatske iste su netočne jer se radi o nekretninama koje su vlasništvo tuženog. Nije sporno, mada tužiteljica da je pravilno i zakonito postupano nikada nije mogla steći pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu od 4/8 dijela. Tvrdnja da su Hrvatske šume bile posjednik predmetnih nekretnina je potpuno netočna, a upis u katastru koji je bio izvršen je bio potpuno nezakonit i bez pravnog osnova o pravu na posjed. Naime, ne može dokument koji izrađuju Hrvatske šume (njihova navodno gospodarska osnova) biti osnov za upis posjeda, već samo dokaz o vlasništvu, radi čega je taj lažni posjed i brisan u katastru. Zaključak koji je upućen Hrvatskim šumama je upravo dokaz da je raniji upis posjeda bio potpuno nezakonit. Tužiteljica nikada nije bila a niti mogla biti zakoniti kvalificirani posjednik, te stoga nije mogla steći pravo vlasništva navedenom dosjelošću. Tužiteljica nikada nije bila posjednik niti stvarni vlasnik predmetnih nekretnina već upravo tuženi i njegovi pravni prednici.
Zbog svega navedenog tuženi predlaže da se tužbe i tužbeni zahtjev tužitelja odbije i obveže tužitelja na plaćanje troška postupka tuženom.
3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:
Uvid u rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj Z- 3636/2024-20 od 21. veljače 2025. (list 5), rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, ZK Odjela broj Z-5170/2025-2 od 24. ožujka 2025. (list 9), Zaključak Odjela za katastar nekretnina Daruvar od 11. siječnja 2024. (list 11), zk. izvadak broj 834 k. o. [katastarska općina] (list 13), pregled Katastra (list 15), Rješenje Odjela za katastar nekretnina Daruvar od 22. veljače 2024. (list 17), Rješenje o osiguranju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj Ovr-765/2024-2 od 05. ožujka 2024. (list 23), posjedovni list broj 269 k. o. [katastarska općina] (list 27), povijest promjena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Odjela za katastar nekretnina Daruvar (list 29), Očitovanje Hrvatskih šuma d.o.o. (list 31, 35, 40), povijest promjena na kčbr. [katastarska čestica] Odjela za katastar nekretnina Daruvar (list 33), posjedovni list broj 391 k. o. [katastarska općina] (list 38), kopije katastarskog plana (list 32 i 41), Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 05. prosinca 2023. (list 55), te su saslušani svjedoci FI T, Š Ž, ČI, ŠI D, ĆI F i tuženik kao stranka.
4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
Naime, između stranaka nije bila sporna identifikacija na terenu spornih nekretnina.
Uvidom u zk. izvadak iz BZP-a broj 1435 k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica], utvrđeno je da se iste vode u suvlasništvu tužitelja u 4/8 dijelova, te tuženika u 4/8 dijelova.
Uvidom u posjedovne listove broj 269 k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica] i broj 391 k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica], utvrđeno je da se iste sporne nekretnine sada vode u posjedu tužitelja.
Uvidom u Očitovanje Hrvatskih šuma d.o.o. koje temeljem Zakona o šumama i šumskom zemljištu gospodare šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, proizlazi da se predmetne sporne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vode u šumskogospodarskoj osnovi UŠP Bjelovar i to od 1964.
Uvidom u povijest promjena Odjela za katastar nekretnina Daruvar za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da se ista sporna nekretnina (kčbr. [katastarska čestica]-oranica) od 1968. pa do 1971. vodila u posjedu ĐI i to u dijelu – površini od 6726 m2, te u posjedu JI u dijelu – površini od 6726 m2.
Od 1971. pa do danas, predmetna sporna nekretnina se temeljem Kupoprodajnog ugovora, kojeg Katastar nema u zbirci isprava i koji tužitelj nije dostavio sudu na uvid kao dokaz pravne osnove za upis posjeda, vodi na prednicima Hrvatskih šuma d.o.o., odnosno sada na Hrvatskim šumama d.o.o.
Uvidom u povijest promjena Odjela za katastar nekretnina Daruvar za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da se ista sporna nekretnina (kčbr. [katastarska čestica]- oranica) od 1968. pa do 1971. vodila u posjedu ŠI, a od 1971. do 1998. u posjedu Općine [adresa] i to na Zahtjev Imovinsko pravne službe, a od 1998. pa do danas se vodi u posjedu tužitelja na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Ovo sve uz napomenu da Katastar ne posjeduje navedenu ispravu (Zahtjev Imovinsko pravne službe), a niti je istu ispravu tužitelj dostavio sudu na uvid kao dokaz pravne osnove za upis posjeda.
Tužitelj ničim tijekom postupka nije dokazao da su sporne nekretnine bile u društvenom vlasništvu na dan stupanja Zakona o poljoprivrednom zemljištu, pa da bi se temeljem istog Zakona tužitelj mogao upisati kao posjednik istih.
Dakle, u slučaju da se tužitelj putem svojih prednika za svo to vrijeme, tj. od 1971. pa do danas i nalazi u posjedu predmetnih spornih nekretnina, prema stanovištu suda radi se o nepoštenom posjedu tužitelja, jer su tužitelj i njegovi prednici imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih spornih nekretnina uslijed ne postojanja pravne osnove za posjedovanje istih.
S druge strane, kako se radi o poljoprivrednom zemljištu oranicama, a ne o šumi i šumskom zemljištu u smislu čl. 4. tada važećeg Zakona o šumama, onda iste nekretnine nisu ni mogle biti uvrštene u šumsko gospodarsku osnovu Hrvatskih šuma d.o.o., odnosno njenih prednika, a sve temeljem čl. 29. st. 1. Zakona o šumama (NN 52/90) na koji Zakon se poziva tužitelj.
Isto tako tužitelj ničim tijekom postupka nije dokazao da predmetne sporne nekretnine na kojima je eventualno vršio posjed nisu bile u privatnom vlasništvu, pa da bi se smatralo da su u vlasništvu tužitelja Republike Hrvatske, a sve temeljem čl. 16. st. 1. Zakona o šumama (NN 52/90) na koje se poziva tužitelj u tužbi. Čak što više, temeljem iskaza saslušanih svjedoka ČI i ŠI P, kao ranijih zk. vlasnika i prodavatelja predmetnih spornih nekretnina tuženiku, utvrđeno je da su se iste sporne nekretnine od II. svjetskog rata vodile u vlasništvu njihovih prednika.
Dakle, s obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje kada tužitelj nije dokazao da su on i njegovi pravni prednici imali određeni pravni osnov za posjed predmetnih spornih nekretnina, te kada je očito da nije bilo ni osnove da predmetne sporne nekretnine kao poljoprivredno zemljište budu uvrštene u šumskogospodarsku osnovu Hrvatskih šuma d.o.o., odnosno ranije i njenih prednika, onda prema stanovištu suda radi se o uzurpaciji od strane tužitelja i njegovih prednika kao i Hrvatskih šuma d.o.o. koje gospodare šumama u vlasništvu Republike Hrvatske.
Ovo sve navodi sud na zaključak da su tužitelj i njegovi pravni prednici, kao Hrvatske šume d.o.o. koje gospodare šumama u državnom vlasništvu, nepošteni posjednici, jer su imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih spornih nekretnina (čl. st. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).
Stoga kako nisu ispunjeni ni zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva, a temeljem čl. 16. st. 1. Zakona o šumama (NN 52/90) na koje se poziva tužitelj, te kako nije ispunjen ni osnovni uvjet za stjecanje vlasništva na nekretninama dosjelošću, a to je poštenost posjeda (čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), sud je stoga i odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki I. izreke presude.
5. Međutim, temeljem iskaza saslušanih svjedoka ČI, ŠI P i ĆI Č je utvrđeno da Hrvatske šume i njeni prednici nikada nisu bile u faktičnom posjedu predmetnih spornih nekretnina, već da su u posjedu bili zk. vlasnici, tj. prednici DI ČI i ŠI P, a kasnije nakon nasljeđivanja i u posjedu vlasnika DI ČI i ŠI P, sve do prodaje istih tuženiku. Sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka FI i Š Ž kada su tvrdili da su Hrvatske šume i njeni prednici bili u posjedu predmetnih spornih nekretnina i da su temeljem Osnove gospodarenja unazad 10 do 17 godina vršili određene šumske radove.
Ovo iz razloga jer su isti svjedoci kao zaposlenici Hrvatskih šuma očito zainteresirani za uspjeh tužitelja u parnici, a tužitelj nije tijekom postupka sudu predočio Osnovu gospodarenja iz koje bi bilo vidljivo da su na spornim nekretninama vršeni određeni šumski radovi, a time i vršen posjed na istima od strane Hrvatskih šuma i njenih prednika.
Dakle, ovako izvedenim dokazima je utvrđeno da tužitelj putem svojih prednika, odnosno putem Hrvatskih šuma uopće nije bio u posjedu istih spornih nekretnina, pa kako time i ne postoji osnovni uvjet za stjecanje vlasništva na nekretninama dosjelošću, tj. samostalni posjed kroz određeno vrijeme (čl. 195. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), sud je stoga i odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki I. izreke presude.
6. Između stranaka nije sporno da je tuženik kupio suvlasnički dio predmetne sporne nekretnine od ranijih zk. vlasnika, ČI i ŠI P, a sve temeljem Ugovora o kupoprodaji od 05. prosinca 2023., te da se temeljem istog Ugovora i uknjižio u zemljišnim knjigama kao suvlasnik na istima u 4/8 dijelova. Dakle, tuženik je prilikom stjecanje spornih nekretnina postupio u dobroj vjeri, tj. s povjerenjem u zemljišne knjige, a da pri tome ničim tijekom postupka nije dokazano da je eventualno znao da zemljišnoknjižno stanje ne odgovara izvanknjižnom stanju, ili da kupljene sporne nekretnine ne pripadaju prodavateljima, time da se nedostatak dobre volje ne može pripisati tuženiku samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Stoga se tuženik temeljem čl. 123. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i upisao u zemljišnim knjigama kao suvlasnik u 4/8 dijelova na predmetnim spornim nekretninama.
S druge strane, ukoliko bi na strani tužitelja i bio ispunjen zakonski uvjet za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama temeljem dosjelosti, onda se temeljem čl. 130. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima takvo stjecanje vlasništva temeljem Zakona ne može suprotstaviti pravu onoga (tuženika) koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao vlasništvo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju Zakona nije bilo upisano. Nesporno je da takvo eventualno pravo tužitelja stečeno na temelju Zakona nije nikada bilo upisano za sporne nekretnine.
Stoga je i po toj pravnoj osnovi u korist tuženika i neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
Na osnovu svega iznijetog, sud je stoga i odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki I. izreke presude.
7. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, sud ga je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku i obvezao na naknadu tuženiku u potpunosti parničnog troška i to u iznosu od 200,00 EUR, a kako je to naznačeno u točki II. izreke presude. Dosuđeni parnični troškovi tuženika se sastoje od troška zastupanja tuženika putem odvjetnika, a odnose se na zastupanje tuženika na jednom ročištu povodom glavne rasprave (200,00 EUR), a koji trošak je bio potreban za vođenje parnice i u skladu s odvjetničkom tarifom.
8. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve presude.
U Daruvaru 12. studeni 2025.
S U D A C :
Branislav Hunjak
P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. ODO Bjelovar, Stalna služba u Daruvaru na broj P-DO-2007/2025
2. Odvjetnik Žulj Damir, Daruvar
