REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: Pn-62/2025-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici iz OD Grgić i partneri, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave, zaključene 15. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika Josipa Savića, odvjetnika u Zagrebu, a u odsutnosti tuženika, te presude javno objavljene 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranju d.d., Zagreb, OIB: 22694857747 platiti tužitelju DR iz [adresa] (općina [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.000,00 EUR (tisućueura), sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od 11. lipnja 2022. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. g. do 31.12.2023. pa po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi i parnične troškove sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 61,78 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.040,55 EUR (dvijetisućečetrdeseteurapedesetpetcenti), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2025. do isplate i to, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 19.10.2019 došlo do prometne nezgode u Zagrebu, a koju prometnu nezgodu je prouzročila CR kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod tuženika, te je u istoj prometnoj nezgodi tužitelj zadobio tjelesne ozljede kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Gore navedeno vozilo krivca za predmetnu prometnu nezgodu reg. oznake [registarska oznaka] bilo je obvezno osigurano policom od autoodgovornosti kod tuženika. Nakon navedene prometne nezgode tužitelju da je odmah pružena hitna liječnička pomoć u nadležnoj liječničkoj ustanovi te je daljnje liječenje nastavio sukladno uputama liječnika. Tužitelju da su dijagnosticirane tjelesne povrede koje su detaljno opisane u liječničkoj dokumentaciji koja se prilaže. Razlogom navedenog štetnog događaja, tužitelj da je pretrpio i još uvijek trpi neimovinsku štetu u vidu intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a nakon završenog liječenja tužitelj će ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja tužitelju da je bila potrebna tuđa pomoć i njega bližnjih. Na temelju naprijed navedenog, te temeljem priležeće medicinske dokumentacije, a cijeneći odredbe iz čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti, i to, prava na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege tijekom liječenja. Tužitelj ističe kako se obratio tuženiku u mirnom postupku, i to odštetnim zahtjevom kojeg je tuženik zaprimio 10.06.2022., a koji je tuženik otklonio. Zbog tog razloga, prema tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, od tuženika potražuje isplatu daljnjeg novčanog iznosa od 10.100,00 EUR, te isplatu zakonskih zateznih kamata od dana primitka odštetnog zahtjeva od strane tuženika. Također, tužitelj navodi kako tuženik nije specificirao na što se odnose isplaćeni iznosi pa tužitelj predlaže da sud pozove tuženika da se očituje glede istoga, a sve kako bi tužitelj mogao uskladiti svoj tužbeni zahtjev.

1.1. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 8. siječnja 2024., tužitelj od tuženika, s osnove naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, nastale u predmetnom štetnom događaju, potražuje iznos od 1.061,78 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od 11.06.2022., kao od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tužitelja tuženiku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao niti krivnju svoje osiguranice. Spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva jer tužitelj u štetnom događaju nije zadobio ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine da bi opravdavale osnovu za dosudom novčane naknade. Navodi kako iz lokaliteta zadobivenih ozljeda (natučenje glave) proizlazi da tužitelj na dan štetnog događaja nije bio vezan sigurnosnim pojasom, a što je protivno odredbama čl. 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa je radnjom nevezivanja isključivo odgovoran za nastalu štetu. Osporava i visinu zahtjeva tužitelja s naslova naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege jer tužitelj nije zadobio ozljedu podredno jer mu pomoć druge osobe, nije bila potrebna. Osporava i zatraženi tijek kamata. Imajući u vidu navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. U odnosu na sporne okolnosti, a koje se odnose na odgovornost tužitelja za nastalu štetu zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, te vrste i težine tjelesnih ozljeda tužitelja zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći i potrebe tuđe pomoći i njege, sud je proveo dokaze uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu, presliku osobnog zdravstvenog kartona tužitelja, te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalisti kirurgu dr.sc. ŠR, kombinirano prometno i sudskomedicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima prometne struke dipl. ing. Goranu Husincu i sudske medicine dr.sc. VR, te je saslušao tužitelja kao stranku.

4. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. ŠR od 6. ožujka 2023. proizlazi da tužitelj DR rođen 1988. godine je dana 19.10.2019. stradao u prometnoj nesreći kao vozač osobnog automobila u sudaru s drugim osobnim automobilom (frontalni sudar). Zadobio je natučenje glave. Liječen je mirovanjem, analgeticima. Imao je posttraumatske glavobolje zbog čega je pregledan i od strane neurologa, učinjen je MSCT mozga koji je bio uredan. Zbog zadobivene ozljede kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj oskudnoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice koje bi dovele do umanjenja životne aktivnosti. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana i manjeg intenziteta 2 tjedna kumulativno. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 4 dana, manjeg intenziteta 10 dana kumulativno. Kod tužitelja nema naruženja zbog čega bi trpio duševne boli. Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno je bila potrebna 7 dana (preporučeno mirovanje) za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.

5. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dr. ŠR, već je u podnesku od 8. siječnja 2024. u odnosu na njegov nalaz i mišljenje naveo da je iz istog razvidno da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio ozljede koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji tužitelja, odnosno da između predmetnog štetnog događaja i medicinske dokumentacije tužitelja postoji jasna uzročno- posljedična veza. U citiranom podnesku tužitelj je, u skladu s nalazom i mišljenjem navedenog vještaka, konačno postavio tužbeni zahtjev na način da od tuženika na ime naknade neimovinske i imovinske štete nastale tužitelju u predmetnom štetnom događaju, zahtijeva iznos od 1.061,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku podnijetog prije pokretanja spora, tj. 11. lipnja 2022. do isplate.

6. Tuženik također nije imao primjedbi na naprijed navedeni nalaz i mišljenje vještaka, već se u svezi istog očitovao da istog proizlazi da je tužitelj zadobio ozljedu natučenja glave zbog koje je trpio fizičke bolove, strah, te mu je bila potrebna tuđa pomoć. Tvrdi da je tužitelj natučenje glave zadobio jer u štetnom događaju nije bio vezan sigurnosnim pojasom, pa da je svojom radnjom tj. propustom da upotrijebi sigurnosni pojas, isključivo odgovoran za nastalu štetu, slijedom čega da tuženika valja osloboditi od odgovornosti, na temelju odredbe čl. 1067. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. ŠR, tuženik se dodatno očitovao u podnesku od 2. rujna 2024. u kojem je naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje navedenog vještaka, navodeći da je s obzirom na nalaz i mišljenje kombiniranog vještačenja, tuženik dokazao da je isključiva i izravna uzročno posljedična veza za nastanak štetnog događaja nekorištenje sigurnosnog pojasa od strane tužitelja U pogledu pretrpljenog straha a imajući u vidu njegov intenzitet i trajanje, tuženik tvrdi da ne opravdava osnovu za dosudu novčane naknade sukladno čl.1100. st.1 ZOO-a.

7. Na okolnost uzročno-posljedične veze između vezivanja sigurnosnim pojasom od strane tužitelja u štetnom događaju koji se dogodio 19.10.2019. i ozljeda zadobivenih u istom sud je proveo kombinirano sudskomedicinsko i prometno vještačenje predloženo po tuženiku.

8. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Gorana Husinca, što se tiče mehanizma kretanja tijela tužitelja prilikom sudara, proizlazi da se tijelo, ukoliko je bilo nevezano, slobodno inercijski kretalo bez zaustavljanja u smjeru kretanja Škode (vozilo kojim je upravljao tužitelj) prije sudara dok se vozilo praktički zaustavilo. Tijelo se nastavilo kretati brzinom Škode koju je imala prije sudara. Nakon toga vještak je na priloženoj slici prikazao koliko se Škoda zarotirala u vremenu od 80 ms tj. 0,8 s nakon trenutka najveće kompresije, te daljnji smjer kretanja tijela nevezanog vozača Škode. To znači da je on, ako nije bio vezan, glavom udario u zonu prednjeg lijevog stupa vozila, ali je prije toga sjedalnim dijelom morao kliznuti i koljenima udariti u kokpit ispod upravljača, trbuhom u obruč upravljača, grudima u upravljač i glavom oko prednjeg lijevog stupa. Nakon 160 ms nevezan vozač je torzom, lijevim ramenom i glavom, bočnim lijevim dijelom, morao udariti u staklo vozačevih vrata kako je prikazano i na slici u nalazu i mišljenju vještaka. Nakon polovicu sekunde, sraz je već bio skoro završen, Škoda se tada okrenula za 90 stupnjeva, a tijelo nevezanog vozača je udarilo u lijeva vrata (ako nije bio vezan). Primjenom programa za analizu sudara slijedi da je promjena brzine Škode u prvim trenucima sudara iznosila najmanje 17,5 km/h ali je u konačnom, promjena brzine Škode bila ravna njegovoj naletnoj brzini budući da se vozilo zaustavilo na mjestu na kojem se i sudarilo. To znači da je promjena brzine Škode iznosila najmanje 23 km/h. Ukoliko je vozač Škode bio vezan sigurnosnim pojasom, u ovom sudaru, pojas ga je zadržao te je zbog rotacije u smjeru kazaljke na satu vozač mogao glavom i lijevim ramenom lakše udariti u vozačeva vrata. Zaključno, vještak utvrđuje da tehničkim putem nije moguće utvrditi da li je vozač bio vezan.

9. Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr.sc. Petra Bubala proizlazi da je tužitelj sudjelovao u prometnoj nesreći, kao vozač osobnog automobila, u sudaru s drugim osobnim vozilom kada je na stražnju stranu vozila kojim je upravljala naletjelo drugo osobno vozilo. Predmetna prometna nesreća se dogodila dana 22. srpnja 2019. godine, a prema stanju spisa i prometnom dijelu vještačenja da se radilo se o čeonom ekscentričnom sudaru. Po predmetnom štetnom događaju tužitelj je isti dan bio pregledan od strane Zavoda za hitnu medicinu te potom u Općoj bolnici Varaždin od strane kirurga. U nalazu Zavoda za hitnu medicinu nije postavljena dijagnoza, dok se u statusu navodi trag udarca na čelu. Pregledom od strane kirurga OB Varaždin, istog dana, tj. 19.10.2019. u nalazu se navodi da izvana nema vidljivih biljega traume, dok je postavljena dijagnoza površinske ozljede glave (natučenja glave), očito temeljem anamnestičkog podatka. Prema gore navedenom proizlazi da se kod tužitelja očito radilo o prolaznoj pojavi crvenila na čelu, a koje je prilikom pregleda u OB Varaždin, dana 19.10.2019, iščezlo, odnosno više nije bilo vidljivo. Crvenilo da predstavlja prolaznu pojavu, uslijed prolazne pojačane prokrvljenosti, koja upućuje na djelovanje sile, ali koja je nedovoljnog intenziteta da dovede do nastanka ozljede. Dakle, ovo upućuje da se očito radilo o djelovanju sile u područje čela, ali je sila bila nedovoljna da dovede do nastanka ozljede. Uzimajući u obzir dinamiku predmetne prometne nesreće, kao dijagnozu upisanu u medicinskoj dokumentaciji, proizlazi da je tužitelj ovo stanje označeno dijagnozom mogao zadobiti udarcem glave u prepreku ispred, primjerice prednji lijevi stup u slučaju da nije bio vezan sigurnosnim pojasom. No, isto tako navedeno stanje moglo je nastati djelovanjem zračnog jastuka, a gdje onda nije bitna činjenica vezivanja sigurnosnim pojasom. Dakle, tužitelj je stanje opisano dijagnozom u medicinskoj dokumentaciji, mogao zadobiti neovisno o vezivanju sigurnosnim pojasom.

10. U odnosu na naprijed navedeno kombinirano prometno i sudsko medicinsko vještačenje tužitelj se očitovao u podnesku od 8.1.2024., navodeći da iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke dipl. ing. Gorana Husinca proizlazi da je u predmetnoj prometnoj nesreći došlo do velike promjene brzine vozila u kojem se nalazio tužitelj, a ujedno da je došlo i do bočnih pomaka vozila. Slijedom navedenog, tužitelj da je sve posljedice navedene u medicinskoj dokumentaciji mogao zadobiti bez obzira na vezivanje sigurnosnim pojasom.

11. Tuženik se u odnosu na navedeno kombinirano prometno i sudsko medicinsko vještačenje očitovao u podnesku od 29. svibnja 2024. navodeći da na istog nema primjedbi, te da iz dijela nalaza i mišljenja koji se odnosi na sudsko medicinsko vještačenje dr. VR proizlazi da tužitelj u štetnom događaju nije zadobio ozljedu u vidu natučenja glave jer sila nije bila dovoljna da dovede do nastanka ozljede. S obzirom da tužitelj nije zadobio ozljedu, tuženik tvrdi da isti nije niti mogao trpjeti fizičke bolove te mu tuđa pomoć i njega nije bila potrebna. U odnosu na pretrpljeni strah tuženik navodi da njegova jačina i trajanje ne predstavlja osnovu za dosudom novčane naknade, sukladno čl.1100. ZOO-a jer težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade.

12. Sud je nalaz i mišljenje kombiniranog prometno i sudsko medicinsko vještačenja utvrdio stručnim i objektivnim, te valjano obrazloženim, te ga je u cijelosti prihvatio.

13. Prema tome, tako provedenim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj mogao zadobiti natučenje glave, kao dijagnozu upisanu u medicinskoj dokumentaciji, nevezano o činjenici vezivanja, odnosno nevezivanja sigurnosnim pojasom.

14. Iz iskaza tužitelja kao stranke proizlazi da je u predmetnom štetnom događaju bio vozač automobila te je došlo do frontalnog sudara njegovog automobila i automobila kojim je upravljao osiguranik tuženika u prednji dio njegovog vozila. Ne sjeća se da li je bio vezan u trenutku sudara. Ne sjeća se niti da li je od posljedica sudara udario s nekim dijelom tijela u neki dio automobila, te da je možda čak na trenutak i izgubio svijest. Sjeća da su mu se u trenutku sudara otvorila oba zračna jastuka. Na mjesto nesreće je došla hitna pomoć no oni su odvezli jedino vozačicu drugog automobila a njega su pregledali i taj dan se relativno dobro osjećao. Drugi dan se probudio s jakom glavoboljom te je tada otišao zatražiti liječničku pomoć. Tamo mu je učinjena obrada i dijagnosticirane su mu ozljede koje proizlaze iz medicinske dokumentacije. Nekoliko dana iza tog pregleda osjećao je bolove koji su se postepeno počeli smanjivati. Ne sjeća se točno koje mjere liječenja je morao provoditi. Iskazao je da mu nakon ozljeđivanja nije bila potrebna pomoć drugih osoba. Mogao je obavljati svakodnevne aktivnosti i njegu kada je popio tablete protiv glavobolje nije osjećao nikakve bolove. Iskazao je da je tablete protiv bolova uzimao oko 3 – 4 dana, a možda i više. Također je iskazao da se često budio po noći jer su mu u glavu dolazile slike sudara.

15. Sud je iskaz tužitelja u cijelosti ocijenio istinitim i objektivnim jer mu ne proturječi niti jedan drugi provedeni dokaz, osim u dijelu u kojem je iskazao da mu nakon ozljeđivanja nije bila potrebna tuđa pomoć i njega, što je u protivnosti s nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka dr. ŠR, u kojem dijelu je sud ocijenio vjerodostojnim iskaz tužitelja jer je medicinski vještak u svojem nalazu i mišljenju utvrdio da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna na temelju utvrđenih posljedica zadobivenih ozljeda, dok je tužitelj iskazao da takvu pomoć, iako je vještak utvrdio da mu je bila potrebna, nije koristio.

16. Prema tome, uzevši u obzir iskaz tužitelja u kojem je iskazao da se ne sjeća je li prilikom predmetnog štetnog događaja bio vezanim sigurnosnim pojasom niti da li je nekim dijelom tijela udario u neki dio automobila, te da su mu se nakon sudara otvorila oba zračna jastuka, te ga stavljajući u vezu s nalazom i mišljenjem kombiniranog prometnog i sudsko medicinskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je tužitelj natučenje glave, kao dijagnozu upisanu u medicinskoj dokumentaciji, mogao zadobiti nevezano o činjenici vezivanja, odnosno nevezivanja sigurnosnim pojasom, sud je utvrdio da provedenim dokazima nije utvrđeno da tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije bio vezan sigurnosnim pojasom, čime bi, u smislu odredbe čl. 1067. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 126/21, dalje – ZOO ), doprinio nastanku predmetnog štetnog događaja, odnosno da bi isti isključivo bio odgovoran za nastalu štetu, u smislu odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO-a, kao što to tvrdi tuženik.

17. Što se tiče nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. ŠR, sud je istog ocijenio stručnim objektivnim i danim u suglasju s pravilima medicinske struke, te ga je prihvatio u dijelu u kojem je navedeni vještak utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu koja mu je dijagnosticirana kao: "natučenje glave", te da je navedena ozljeda u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem jer je navedeno potvrđeno i kombiniranim prometnim i sudsko medicinskim vještačenjem. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje navedenog vještaka u pogledu intenziteta i trajanja fizičkih boli i straha, međutim, s obzirom da je tužitelj iskazao da mu nakon ozljeđivanja nije bila potrebna tuđa pomoć i njega, u pogledu utvrđivanja te vrste štete, sud nije uzeo mjerodavnim nalaz i mišljenje navedenog vještaka, već iskaz samog tužitelja kao stranke, što znači da je utvrđeno da tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije pretrpio neimovinsku štetu koja se odnosi na potrebu tuđe pomoći i njege.

18. Prema tome, uzevši u obzir nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. ŠR, prema kojem je tužitelj trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana i manjeg intenziteta 2 tjedna kumulativno, te je trpio strah jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 4 dana, manjeg intenziteta 10 dana kumulativno, sud je utvrdio da posljedice predmetnog ozljeđivanja, te okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti tužitelja, u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a.

19. Prilikom odmjeravanja visine navedene naknade, osobito u odnosu na pretrpljeni strah, sud je uzeo u obzir i činjenicu da je do štetnog događaja u kojem je tužitelj zadobio predmete ozljede došlo u sudaru s drugim automobilom, pri velikoj naletnoj brzini, pri čemu je došlo do znatnih oštećenja na automobilu tužitelja, što je sve moglo biti od utjecaja na intenzitet straha kojeg je tužitelj pretrpio prilikom samog sudara, a i u kasnijem razdoblju, a kako to proizlazi iz iskaza samog tužitelja koji je iskazao da se noću često budio zbog prisjećanja na slike sudara.

20. Uzevši u obzir naprijed navedene posljedice predmetnog ozljeđivanja , sud je utvrdio da utvrdio da tužitelju pripada ukupna naknada neimovinske štete zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.000,00 EUR, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja valjalo usvojiti, a u preostalom dijelu, u iznosu od 61,78 EUR, odbiti kao neosnovanog.

21. Tužitelju su na dosuđeni iznos neimovinske štete priznate i zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, kako tužitelj i zahtijeva, a što je u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a, prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stopa zakonskih zateznih kamata određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 126/21, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023) kako je navedena u izreci.

22. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom I. i II. izreke.

23. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 94/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje –ZPP) jer tužitelj nije uspio u sporu u samo neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

24. S obzirom da je tužitelja u ovom sporu zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, prilikom izračuna njegovog troška primijenjena je važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.061,78 EUR. Sud je tužitelju, primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a, kao potrebne za vođenje postupka, a prema troškovniku tužitelja u podnesku od 8.1.2024., dopunjenom na glavnoj raspravi od 2.7.2024. i od 15.10.2025., priznao sljedeće zatražene troškove: za sastav odštetnog zahtjeva, po Tbr. 32. st. 1. OT u svezi s Tbr. 7. t. 1. OT, u iznosu od 150,00 EUR, za sastav tužbe, po Tbr. 8. st. 1. Tarife, u iznosu od 150,00 EUR, za sastav obrazloženih podnesaka od 30.12.2022. i 8.1.2023., po Tbr. 8. st. 1. Tarife, u iznosu od 150,00 EUR, za svaki, za sastav podnesaka od 30.6.2022. i 13.2.2023., po Tbr. 8. st. 3. OT, u iznosu od 75,00 EUR, za svaki, za zastupanje na ročištima od 16.1.2024., 2.7.2024. i 15.10.2025., po Tbr. 9. st.1. Tarife, u iznosu od 150,00 EUR, za svaki, za sastav žalbe na presudu, po Tbr. 10. st. 1. Tarife, u iznosu od 187,50 EUR, što ukupno iznosi 1.387,50 EUR, te uvećano za PDV 25% u iznosu od 346,87 EUR, ukupno iznosi 1.734,37 EUR. Tužitelju je, nadalje, priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR, na presudu u iznosu od 39,82 EUR, te na žalbu protiv presude u iznosu od 39,82 EUR. Tužitelju je tako dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 2.040,55 EUR, a na parnični trošak, na temelju odredbe čl. 151. ZPP-a, dosuđene su mu i zatražene zakonske zatezne kamate, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom III.

U Krapini, 12. studenog 2025.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar – Hostić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje županijski sud u Velikoj Gorici.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika