Poslovni broj: K-127/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Ulica S. Radića kbr. 81.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Josipu Klisoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Josipe Crnjak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. IR zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17– dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice ODO Šibenik br. K-DO-654/2017 od 23. travnja 2018. godine, na raspravi održanoj i zaključenoj te odluke objavljene 12. studenog 2025. godine, u prisutnosti zamjenice ODO Šibenik DR, optužene IR i njezina branitelja odvjetnika Marka Fuština te u prisutnosti oštećenika VR,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 kazneni nalog izdan presudom ovog suda pod br. K-127/18 od 30. listopada 2018. godine se stavlja van snage.

II. Na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 opt. IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer OR i JR, rođena **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, komercijalist, sa završenom SSS, zaposlena, sa mjesečnim primanjima od 1.200,00 eura, udovica, majka jednog djeteta, srednjeg imovnog stanja,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi u vremenu od 09. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., u Šibeniku, ul. Put Egera br. 2., u prodavaonici obrta [obrt], na radnom mjestu prodavačice, zadužene za trgovačke poslove, prodaju robe, izdavanje računa, primanje gotovog novca i njegovu uplatu u blagajnu, te blagajničko poslovanje, u nakani da se okoristi, u više navrata, novac primljen naplatom gotovinskih računa, u ukupnom iznosu od 16.303,32 kune, nije uplatila na račun istog obrta, ni predala vlasniku istog obrta, radi uplate na račun, nego ga zadržala za sebe, oštetivši [obrt] za isti iznos pa da je tako:

- 14. veljače 2017. umjesto naplaćenog i primljenog iznosa od 8.083,07 kuna, ispisala virman na iznos od 6.087,75 kuna, koliko predala radi uplate na račun, a za sebe zadržala iznos od 1.995,32 kune;

- 27. veljače 2017. umjesto naplaćenog i primljenog iznosa od 6.640,50 kuna, ispisala virman na iznos od 5.866,50 kuna, koliko predala radi uplate na račun, a za sebe zadržala iznos od 774 kune;

- za dan 15. ožujka 2017. umjesto naplaćenog i primljenog iznosa od 6.374,00 kuna, ispisala virman na iznos od 4.309,00 kuna, koliko i predala radi uplate na račun, a za sebe zadržala iznos od 2.065,00 kuna;

- za dan 4. travnja 2017. umjesto naplaćenog i primljenog iznosa od 5.426,50 kuna, ispisala virman na iznos od 2.790,00 kuna, koliko i predala radi uplate na račun, a za sebe zadržala iznos od 2.635,50 kuna,

- za dan 13. travnja 2017. umjesto naplaćenog i primljenog iznosa od 4.500,50 kuna, ispisala virman na iznos od 2.930,00 kuna, koliko i predala radi uplate na račun, a za sebe zadržala iznos od 1.570,50 kuna;

- za dan 20. travnja 2017. umjesto naplaćenog i primljenog iznosa od 41.831,00 kuna, ispisala virman na iznos od 41.000,00 kuna, koliko i predala radi uplate na račun, a za sebe zadržala iznos od 831,00 kuna;

- za dan 15. svibnja 2017. umjesto naplaćenog i primljenog iznosa od 6.948,00 kuna, ispisala virman na iznos od 4.250,00 kuna, koliko i predala radi uplate na račun, a za sebe zadržala iznos od 2.668,00 kuna;

- za dan 23. svibnja 2017. umjesto naplaćenog i primljenog iznosa od 4.709,50 kuna, ispisala virman na iznos od 4.247,50 kuna, koliko i predala radi uplate na račun, a za sebe zadržala iznos od 462,00 kune;

- za dan 23. lipnja 2017. umjesto naplaćenog i primljenog iznosa od 6.293,30 kuna, ispisala virman na iznos od 3.912,30 kuna, koliko i predala radi uplate na račun, a za sebe zadržala iznos od 2.380,00 kuna;

- točno neutvrđenog dana u periodu od 9. siječnja 2017. g. do 30. lipnja 2017. g. novčani iznos od 921,00 kuna, naplaćen sa transakcijskog računa, u gotovini, nije predala radi uplate na račun, već ga zadržala za sebe,

da bi, dakle, protupravno prisvojila tuđe pokretne stvari koje su joj povjerene na radu.

III. Time da bi počinila kazneno djelo protiv imovine, pronevjeru iz čl. 233. st. 1. KZ/11.

IV. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 ošt. VR, OIB [osobni identifikacijski broj], se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnični postupak.

V. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optužena se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

O b r a z l o ž e nj e

1. Optužnicom ODO u Šibeniku broj K-DO-654/2017 od 23. travnja 2018. godine tužena je opt. IR za učin kaznenog djela pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ-a na način pobliže označen u izrečenoj presudi. Kazneni nalog izdan presudom ovog suda pod br. K-127/18 od 30. listopada 2018. godine, po prigovoru opt. je stavljen van snage.

2. Optužena se na raspravi očitovala da se ne smatra krivom za terećeno kazneno djelo.

3. Na raspravi je optužena u svojoj obrani izjavila da je osim novca koji je stizao preko računa znala zaprimiti od tadašnjeg poslodavca VR akontaciju koju bi tada stavljala u sef. Tako bi taj novac znao u sefu stajati do desetak dana i tada bi ga ona, opet po nalogu oštećenog uzela. Posebno je istaknula da nije razdvajala novac koji bi došao u sef preko računa od novca koji bi joj na ruke na ime akontacije dao oštećenik, već bi sav taj novac njemu dala. Dok je radila u firmi nije imala saznanja o nedostatku novca u blagajni i sve je bilo u redu do njenog odlaska iz firme. Sa VR, dok je radila, bila je u prijateljskim odnosima pa su se tako znali družiti i van posla. Kada je htjela otići iz firme VR je nije htio odjaviti, iako je već počela raditi na novom radnom mjestu, a zbog čega je morala otići na inspektorat rada to prijaviti. U to vrijeme oštećeni je nju znao verbalno napadati i vrijeđati, a sve je prijavila doktorici obiteljske medicine ŽR **.**.2017.. Nije točno da bi u dane koji su navedeni u optužnici primala više novca i potom izdavala virman na kojem bi bilo manje novca sa ciframa točno navedenim u optužnici. Također je pojasnila sudu da je gotov novac u sef ulazio na dva načina. Prvi način bi bio da bi za kupljeni materijal izdavala klasičan račun i novac stavila u sef, a drugi način bi bio onaj o kojem je već govorila a to je da bi joj VR dao gotov novac koji bi on primio prethodno na ime akontacije i taj bi novac bez bilo kakve pisane potvrde stavljala u sef. Također je precizirala da bi na njegov zahtjev nakon, nekog vremena, a radilo se o proteku od preko 10 dana, dala novac koji je bio u sefu preko računa, ali i novac koji nije imao račun. Virmane koji se spominju u optužnici pisala je samo za dio novca iz sefa za koji je izdan uredno račun po kupnji kupca. Vlasnik, a u ovom postupku oštećeni VR, znao je uzeti novac iz sefa za tekuće troškove, poput plaćanja goriva ili plaćanja najamnine prostora u kojem se nalazilo skladište i kad bi on to tražio od nje ona bi mu dala taj novac iz sefa, a virman bi ispisivala na onaj iznos koji bi ostao u sefu, nakon što bi vlasnik uzeo dio tog novca. Što se tiče omjera ovca koji bi zaprimila u sef uz izdani račun i akontacije, om jer je bio pola-pola. Optužena je na raspravi također izjavila da je VR upravo početkom 2017.g. otvorio taj dućan, da ni ona ni on nisu imali iskustva u tom poslu, te da je i u tome razlog zbog kojeg je došlo do manjka u blagajni. Štoviše, svjedokinja ĐR na raspravi je potvrdila da je prije nego je počela raditi u firmi često je dolazila kod optužene koja ju je upućivala u posao i da tada nije primjećivala bilo kakve nepravilnosti, što potvrđuje iskaz optužene.

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi čitanjem iskaza oštećenog sa ročišta održanog 24. studenog 2020. godine te iskaza oštećenog sa ročišta održanog 21. listopada 2025 godine, iskaza svjedoka ZR, ĆR, ĐR i ŠR te su izvedeni dokazi čitanjem prometa fiskalne blagajne sa naznačenim datumima uplata, iznosima istih i utvrđene razlike, izjave o imovinsko - pravnom zahtjevu oštećenika, kartice blagajne, dokumentacije koja se odnosi na raskid radnog odnosa optužene, neisplatu plaće te odjavu poslodavca sa obaveznih osiguranja, čitanjem specijalističkog nalaza izdanog na ime optužene, prijave Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, potvrde tog Zavoda iz koje proizlazi da za provedbu prijave novog posla optuženoj na dan 08. rujna 2018. nedostaje odjava prethodnog poslodavca te izvoda iz kaznene evidencije za optuženu.

5. Oštećeni VR iskazao je na raspravi da IR poznaje koja je kod njega bila zaposlena na radnom mjestu prodavačice i zadužena za prodaju robe, izdavanje računa, primanje gotovog novca te ukupne blagajničke poslove. Nakon pet do šest dana IR je u opisu posla imala da mu izdaje virman na kojem je trebao biti iznos koji je u tom vremenu ušao u blagajnu i on nije znao za nikakve probleme dok mu računovođa nije rekao da ne pašu izdani računi sa pologom koji su stavljali na banku. Dakle, računi bi bili izdavani točno na onu svotu novaca koju bi IR primila i stavila u blagajnu no virmani nisu odgovarali toj cifri i bili bi manji od tog iznosa. O svemu ga je računovođa obavijestio dvadesetak dana prije nego što je IR trebala napustiti radno mjesto kod njega. Istaknuo je da ovakav način poslovanja nikad nije bio prisutan prije, da on osobno nikada IR nije rekao ili izdao takav nalog da tako posluje i cijelo poslovanje firme išlo je preko računa i u skladu sa zakonom. Dok je IR radila za njega bili su u korektnim odnosima, radila je oko godinu dana i nikada nije bilo problema, ona je znala svoj posao i on je bio zadovoljan i imala je jako dobra odnos s klijentima. Zbog proteka vremena oštećeni se nije mogao izjasniti sudu s kojim točno virmanom i u koje vrijeme ga je IR oštetila. Kada je saznao što se dogodilo, on i knjigovođa pozvali su IR da dođe i objasni kako se to dogodilo no ona je uporno ponavljala da i njoj nije jasno kako se to dogodilo. Kako je IR odbijala vratiti novac, iako joj je nudio da kroz 4-5 godina vrati novac, bio je prisiljen sve to prijaviti policiji. Oštećeni je u cijelosti ostao pri imovinsko pravnom zahtjevu u iznosu od 16.303,32 kune. Sjeća se da je iskaz dao pred ODO Šibenik, u bitnom radi se o identičnim iskazima te je u potpunosti ostao pri tim iskazima. Oštećeni je ponovno istaknuo da je u vrijeme kada je IR bila blagajnica isplata vršena samo preko računa i da nije bilo crnog novca. Firma je u to vrijeme imala fiskalnu blagajnu i kad je knjigovođa prvi put primijetio da fali na izvodu oko 1.000,00 kuna primijetio je u to i u sljedeći 7-8 navrata, a IR je uporno ponavljala da ne zna kako se to dogodilo. Dnevno nije kontrolirao ulaz i izlaz novca iz blagajne jer je imao previše posla u proizvodnji i isključivo je on nosio novac i primao virmane od IR. U tom periodu nije imao provala i sličnih događanja, u prostoriji u kojoj je radila IR bio je video nadzor no budući svakih tridesetak dana brisao taj video zapis preko te kamere se nije moglo ništa zapaziti. Osobno je potpisivao virmane i brojao novac prilikom sastavljanja virmana te taj novac s potpisanim virmanom nosio je na banku jer je imao puno povjerenje u IR i to je jamčio svojim potpisom. Po dolasku na posao knjigovođa je poučio i obučio IR kako treba raditi s fiskalnom blagajnom jer da on to nije znao. Nije uspoređivao stanje u fiskalnoj blagajni i stanje na virmanima budući je to u njegovoj firmi radio knjigovođa. Na kraju mjeseca knjigovođa bi provjeravao da li svi računi štimaju i tada je pronašao ove anomalije. Ne sjeća se kako je IR radni odnos prestao u njegovoj firmi. Nakon što joj je dao otkaz nije ju na vrijeme odjavio nadležnim tijelima i zbog toga je kažnjen u prekršajnom postupku. Nije znao da je mora odjaviti u roku 48 sati od trenutku kad joj je uručen otkaz. Desetak dana nakon što je IR došla kod njega u firmu nakon što su se uvjerili da je sposobna obavljati poslove blagajnice dao joj je povjerenje i ovlasti da vodi taj posao. Prije vremena kad se ovo sve događalo nikad nije imao problema s Poreznom upravom no upravo zbog ovih računa tada su ti problemi počeli. U to vrijeme bilo je nekih storniranih računa i IR je vjerojatno te račune stornirala. Nakon što je IR prestala raditi kod njega on nikad više nije imao problema s poreznom upravom. Oštećeni je na raspravi također istaknuo da se ne radi o sefu, nego blagajni i da mu optužena nikad nije dala novac iz blagajne jer je bio svjestan što ga čeka u tom slučaju i nije bilo potrebe da mu daje novac iz te blagajne za gorivo i slične stvari, jer je sve tekuće troškove plaćao karticom. Oštećeni je također na raspravi izjavio da je sporni novac koji se navodi u optužnici bio novac od prodaje materijala iz skladišta firme, da je znao sa komitentima ugovarati posao na terenu no nije primao akontaciju za to i sav novac je išao preko računa. Nikada nije uzimao novac iz sefa i sve je išlo preko računa i kartice.

5.1. Oštećeni VR je 19. travnja 2018. godine dao iskaz pred ODO Šibenik koji je u bitnome identičan njegovom iskazu sa rasprave.

6. Svjedokinja ZR na raspravi je izjavila da nikad nije bila zaposlena u firmi u vlasništvu VR, nema nikakva saznanja o poslovanju te firme kao ni o radu optužene IR u toj firmi. Jedino zna da optužena radi u firmi u kojoj ona radi, da je u toj firmi bila nadređena optuženoj te da je optužena u toj firmi svoj posao radila maksimalno korektno i u skladu sa zakonom. Svjedokinja ne zna ništa o eventualnim financijskim problemima optužene.

7. Svjedok NR, identično kao i prethodan svjedokinja, izjavila je da nema nikakvih saznanja o poslovanju firme u vlasništvu VR, da jedino u vezi te firme zna daje u toj firmi bila zaposlena optužena, koja je u njegovom obrtu radila 2016. godine i da je tada radila bez ikakvih problema i da nikakvih nepravilnosti u vezi njenog posla nije bilo iako je i tada radila direktno s novcem.

8. Svjedokinja ĐR na raspravi je izjavila da se 01.07.2017. zaposlila u obrtu [obrt] u vlasništvu oštećenog kao administrativni tajnik na kojem mjestu je dotada radila optužena IR. Sedam dana nakon zaposlenja nazvao ju je knjigovođa ŠR i rekao da nešto ne štima u blagajni Provjerila je račune i shvatila da samo dva računa nisu bila u redu, da je na tim računima bilo između 500,00 i 700,00 kuna i da je greška bila u tome da je bilo evidentirano da je plaćeno putem gotovine, a u stvarnosti je bilo plaćeno putem kartice. Svjedokinja je također izjavila da također puno transakcija koje su plaćene putem živog novca nije štimalo i to na način da je često falilo novaca, a pogotovo do siječnja 2017. do kraja lipnja te godine i taj manjak novca nastao je u vrijeme kada je na tom radnom mjestu bila zaposlena optužena, koja joj je sama rekla da odlazi iz firme jer je našla novi posao. Svjedokinja se sjeća da je ukupno u kasi nedostajalo oko 8.400,00 kuna te je pojasnila da je ukupan manjak iznosio oko 16.300,00 kuna, ali i da je taj manjak pokriven računima koji su prije njenog dolaska bili dostavljeni u kasu i zbog tih naknadno dostavljenih računa dug je bio 8.400,00 kuna. Dakle, svjedokinja je ponovila da je iznos od 16.300,00 kuna nedostajao u blagajni od početka 2017. godine do kraja lipnja te godine. Svjedokinja je nadalje pojasnila način poslovanja te je izjavila da kad je novac došao u blagajnu da je u njoj ostavljan blagajnički minimum a radilo se o svotama do 300,00 kuna, dok bi se ostatak spremao u sef. Ukoliko bi se radilo o ciframa od preko 3.000,00 kuna, VR bi taj novac nosio u banku, a optužena IR nije imala te ovlasti i kad bi taj novac bio uplaćen u banku VR bi joj vratio uplatnicu koju bi pohrani la u sef. Po mišljenju ove svjedokinje IR nije dobro radila svoj posao jer joj nije štimalo stanje na računu i novac koji je bio u firmi no ne zna da li je ona to radila namjerno ili nesvjesno. Vlasnik VR imao je mogućnost svakodnevne provjere stanja na računu no on to nije činio i ne zna koliko često je to činio . Otkad je ona zaposlena iz blagajne nisu pokrivani tekući poslovi a po njenim saznanjima to se nije radilo ni prije. Prije nego što je počela raditi u firmi često je dolazila kod optužene koja ju je upućivala u posao i tada nije primjećivala bilo kakve nepravilnosti. Pristup spomenutom sefu imali su optužena i VR i u tri godine njenog rada u firmi VR nikad nije pitao ključ od tog sefa iako ga je samo ona imala.

9. Svjedok ŠR na raspravi je izjavio da je on bio knjigovođa u obrtu u vlasništvu VR i sjeća se da je prije nekoliko godina, a da se zbog proteka vremena nije mogao sjetiti koja je to godina bila, u okviru svog posla primijetio da u blagajni obrta fali iznos od 12-13.000,00 kuna. Tada je kontaktirao vlasnika obrta, no ne može sa sigurnošću reći kako je nastao taj manjak i tko ga je uzrokovao. To stoga što poznaje jako dobro sustav funkcioniranja toga obrta budući posao knjigovođe obavlja oko 25 godina. U razgovoru sa vlasnikom obrta saznao je da on optuženu IR okrivljuje za nedostatak tog novca, no zbog iskustva u poslu, više puta je sve provjerio i ne može sa sigurnošću reći kako je taj manjak nastao. Prije perioda od početka 2017.g. u obrtu nije bilo takvih problema, a nakon što se saznalo za probleme, utvrdio je da je dug nastao u više navrata. Po njegovim saznanjima optužena IR je bila osoba od posebnog povjerenja vlasnika obrta i on je nju prema knjigovodstvenom uredu postavio kao osobu koja je odgovorna. Nikada nije čuo da bi VR i IR bili u svađi dok je vodio knjigovodstveni servis. Kao vlasnik obrta nije se bavio operativom u smislu da bi knjižio novac, a svjedok je u svom poslu pokušavao sve da obrt posluje u skladu sa Zakonom, što je i bilo uvijek tako, a greške bi ispravljali opet u skladu sa Zakonom. Za obrt u vlasništvu VR počeo je raditi početkom 2017. godine i po njemu optužena IR je bila početnica u tom poslu, često ga je znala pitati za savjete. Posao knjigovođe je obavljao na način da je provjeravao stanje u blagajni, a ne na žiro računu, te je istaknuo da dnevni iznos novca ne bi bio dnevno položen na račun, već bi znalo proći i do 10 dana da se to napravi. To je utjecalo na to da do spomenutih nepravilnosti dođe, odnosno manjka u blagajni i sjeća se da se radilo o vremenu pred odlazak IR iz te firme. Svi sporni podaci kojih se nije mogao sjetiti nalazili su se u njegovom knjigovodstvenom servisu, no on ih na raspravi nije mogao prezentirati. Inače, IR ne poznaje osobno i samo su poslovno surađivali. Zbog proteka vremena svjedok se nije mogao sjetiti koliko često je radio obračun, da li je to bilo jednom mjesečno ili jednom u tri mjeseca. Fleksibilan je prema obrtnicima jer se radi o njihovom novcu i nepristojno i nepošteno je pitati da li je novac u džepu vlasnika ili u blagajni. Iz sastanka i razgovora sa AR i IR po riječima samog VR saznao je da je upravo on vršio polog novca na račun, a nakon što bi mu IR dala taj novac i uplatnicu, no svjedok ne zna da li bi se radilo o istom iznosu novca koji je bio na uplatnici i koji bi on polagao na račun. Na FINI ne bi ni primili uplatu novca ukoliko taj novac ne bi odgovarao cifri navedenoj na uplatnici. Nema saznanja da bi VR u prvoj polovici 2017.g. trošio novac koji bi mu IR dala iz predmetnog dućana a da ga ne bi uplaćivao na račun.

9.1. Na ročištu rasprave održanom 21. listopada 2025. svjedok ŠR je izjavio da u postupnosti ostaje pir svom iskazu kojeg je dao 21. ožujka 2021. godine te je dodatno izričito naveo da nema saznanja i da nije nikada niti vidio niti čuo da bi IR uzela i za sebe zadržala novac koji bi falio u blagajni. Svjedok je prisnažio da ne može reći to bi osim IR mogao doći do tog novca jer je to stvar sam firme i organizacije poslovanja.

10. Iz izlista prometa fiskalne blagajne s naznačenim datumima uplata, iznosa plata i utvrđene razlike, proizlazi stanje navedeno u samoj optužnici, dok iz izjave oštećenika o imovinsko-pravnom zahtjevu proizlazi da oštećeni VR na ime imovinsko-pravnog zahtjeva potražuje 16.303,32 tadašnje kune.

11. Iz kartice blagajne proizlazi da se na toj kartici nalaze sva dugovanja, potraživanja i saldo predmetne firme od 20.01.2017. firme do 13.07.2017. godine .

12. Iz dokumentacije o raskidu radnog odnosa IR, neisplatu plaće te odjavu poslodavca s obveznih osiguranja optužene te specijalističkog nalaza izdanog na njeno ime proizlazi da je 13.10.2017. godine optuženoj istekao ugovor o radu u navedenoj firmi, da je ona 05.09.2017. godine prijavila da je bivši poslodavac VR verbalno napada i vrijeđa, da je oštećeni optuženu odjavio na Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje 08.09.2017. godine te da joj je doktorica GR, specijalist psihijatrije 08.09.2017. godine konstatirala akutnu reakciju na stres.

13. Nesporno je da je u utuženom periodu u prodavaonici obrta " [obrt]", na radnom mjestu prodavačice bila zaposlena opt. IR, da je pri tom obavljala poslove prodavačice, izdavanja računa, primanja gotovog novca i uplate tog novca u blagajnu, kao i ostalo blagajničko poslovanje te da se pri tom nije poklapalo stanje na računu firme i stanje novca u blagajni. Nesporno je i to da su opt. i ošt. bili u dobrim odnosima te da su se družili i van radnog vremena, sve dok ona nije željela napustiti posao u navedenom obrtu te da su nakon toga odnosi narušeni, zbog čega je ošt. zatražila i liječniku pomoć.

14. Spornim ostaje, da li je opt. taj novac od 16.303,32 tadašnjih kuna protupravno zadržala za sebe i na taj način oštetila navedeni obrt

15. Cijeneći sve u postupku izvedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, po ocjeni ovog suda, nakon provedenog postupka, ne bi bilo dokazano je opt. IR počinila terećeno kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ/11, zbog čega je opt. ovaj sud na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 i oslobodio od optužbe.

16. Naime, nakon provedenog dokaznog postupka, sud je punu vjeru poklonio iskazu opt. IR, budući nije našao čvrstih dokaza koji bi upućivali na zaključak da je upravo ona počinila terećeno kazneno djelo. Njen iskaz je vrlo precizan i detaljan pa je ista tako precizno pojasnila sudu način poslovanja obrta u kojem je u sporno vrijeme bila zaposlena i stoga je obzirom na međuljudske odnose između nje i ošt., a koji su u to vrijeme bili jako dobri, njen iskaz logičan, životan i uvjerljiv. Pri tom je jako bitno za istaknuti da optuženu nije teretio nitko od svjedoka, ali ni knjigovođa navedenog obrta, koji je vrlo iscrpno i stručno prikazao sudu način poslovanja, kako knjigovodstvenog obrta tako i obrta u vlasništvu ošt. VR i koji nije posvjedočio da ima saznanja da bi opt. počinila kazneno djelo za koje se tereti . Također je jako bitno istaknuti da nitko nije vidio da optužena sporni novac uzima za sebe i da nitko u postupku nije dokazao da je baš ona pronevjerila taj novac i zadržala ga za sebe, već su u postupku utvrđene samo indicije da je tome tako, u smislu da je ona imala pristup novcu u obrtu i zaprimala ga u blagajnu. Sud je također poklonio vjeru njenim tvrdnjama da je u tom periodu postupala po traženjima njenog šefa, ošt. VR, a što je logično, budući joj je kao vlasnik obrta bio nadređen i budući su tada bili o dobrim odnosima. Također je bitno za istaknuti da je nelogično i potpuno neživotno, da ošt. kao jedini vlasnik obrta nije od siječnja 2017. godine do kraja lipnja te godine, vidio ili shvatio da su nepravilnosti nastale u više navrata, da bi opt. prisvajala novac iz njegovog obrta i da stoga ne posluje u skladu s zakonom. Logično je upravo suprotno, a to je da je on znao da se stanje u blagajni i računu ne poklapa i da je pristao na to, jer je tada s opt. bio u dobrim i bliskim odnosima , budući su se oni znali družiti i van posla te da je sve prijavio nadležnim tijelima kada su ti odnosi bili narušeni. Stoga je sud poklonio vjeru i njenoj tvrdnji da je dio novca zaprimala u sef za koji nije izdavan račun, jer se njihov odnos temeljio ne samo na poslovnoj suradnji, već i na bliskom i prijateljskom međuljudskom odnosu. Sud je također poklonio vjeru njenoj tvrdnji da je ošt. VR upravo početkom 2017.g. otvorio taj dućan, da ni ona ni on nisu imali iskustva u tom poslu, te da je i u tome razlog zbog kojeg je znalo doći do manjka u blagajni.

17. Iskaz ošt. VR je nelogičan i neživotan. Naime, potpuno je nelogično da oštećenik, kako on to tvrdi, nije provjeravao stanje na računu i u blagajni te sefu svog obrta u tako velikom periodu od 09. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. godine, iako je imao pristup blagajni i sefu u kojem je bio novac obrta. To pogotovo kada je nesporno da je fiskalnu blagajnu uveo u obrt upravo početkom 2017. godine i neživotno je i nelogično da nakon uvođenja takve blagajne u obrt on nije imao potrebu da provjeri i prekontrolira stanje, iako je bio jedini vlasnik obrta i kao takav jako zainteresiran da posluje u skladu s zakonom i da ga netko ne potkrada. Njegovoj tvrdnji da dnevno nije kontrolirao ulaz i izlaz novca iz blagajne, jer je imao previše posla u proizvodnji i da je isključivo on nosio novac i primao virmane od IR sud nije poklonio vjeru jer je on baš stoga, što je isključivo on nosio novac iz blagajne u banku, morao znati koliko novca ima u blagajni. Štoviše, potpisi oštećenoga na virmanima, dokaz su da je znao koja cifra se nalazi na njima i dokaz su da je ošt. znao koliko novca uplaćuje. Također je nelogična njegova tvrdnja da je knjigovođa samo opt. poučio kako treba raditi s fiskalnom blagajnom, jer je realno za očekivati da je njemu kao vlasniku obrta najviše stalo da i on to zna. Isto tako, njegovoj nelogičnoj tvrdnji da nije uspoređivao stanje u fiskalnoj blagajni i stanje na virmanima budući je to u njegovoj firmi radio knjigovođa, sud također nije poklonio vjeru jer knjigovođa kontrolira poslovanje nekoliko puta godišnje prije nego vlasnik prijavi poslovanje na poreznu upravu, što također upućuje na zaključak da je ošt. znao za sve nepravilnosti navedene u optužnici i ranije, u svakom slučaju prije nego ih je prijavio . Obzirom na prisnost s opt. i kompletnu situaciju, nelogična je tvrdnja ošt. da se ne sjeća se kako je radni odnos prestao opt. u njegovoj firmi. Sve navedeno čini u svojoj ukupnosti iskaz oštećenoga nevjerodostojnim.

18. Iskaz svjedoka ŠR sud je ocijenio kao stručan u pogledu knjigovodstva, ali i vjerodostojan i logičan. Naime, svjedok nije u bliskim odnosima s optuženom i poznavao je istu isključivo preko posla koji je obavljala u obrtu oštećenoga i on stoga nije zainteresiran svjedok i nema motiv za eventualno lažno svjedočenje. Kako opt. s ničim nije doveo u pitanje njegov iskaz, koji u suštini ne tereti optuženu i kako sud nije našao razloga da o posumnja u njegov iskaz, sud je iskazu ovog svjedoka poklonio punu vjeru i ocijenio ga kao istinit, stručan i vjerodostojan.

19. Iskazu svjedokinje ĐR sud je poklonio vjeru u onom dijelu njenog iskaza u kojem navodi kada je i na koji način dobila posao u obrtu u vlasniku oštećenoga. Međutim, njenoj tvrdnji da ju je sedam dana nakon zaposlenja nazvao knjigovođa ŠR i rekao joj da nešto ne štima u blagajni, sud nije poklonio vjeru, budući je to nelogično obzirom da sam ošt. tvrdi da je knjigovođa navodno pronašao nepravilnosti još dok je opt. bila zaposlena kod njega . Tvrdnju svjedokinje da opt. nije dobro radila svoj posao jer joj nije štimalo stanje na računu i novac koji je bio u firmi te da ne zna da li je ona to radila namjerno ili nesvjesno, sud nije posebno analizirao jer je razlika u počinjenju kaznenog djelo i nepravilnosti u radu koje nemaju tu snagu i težinu. Isto tako, njenoj tvrdnji da ošt. VR, koji je imao mogućnost svakodnevne provjere stanja na računu, to nije činio i da ne zna koliko često je to činio, sud nije poklonio vjeru jer je ošt. vlasnik obrta i kao takav ima najveći Pristup spomenutom sefu imali su optužena i VR i u tri godine njenog rada u firmi VR nikad nije pitao ključ od tog sefa iako ga je samo ona imala.

20. Iskaze svjedokinja ZR i NR sud nije posebno analizirao, budući ti iskazi nisu relevantni za potpuno i pravilno utvrđenje stanja stvari u ovom postupku.

21. Krivnja u kaznenom postupku mora biti dokazana izvan svake sumnje. Nesporno je da su međuljudski optužene i oštećenoga, u vrijeme kada se dogodio utuženi događaj, bili jako dobri i to do te mjere da su se znali družiti i van posla, a što jasno ukazuje na povjerenje mjeđu njima u vrijeme počinjenja kaznenog djela te da prethodno ošt. nije imao primjedbi na rad optužene. Također je nesporno da je osim opt., sam ošt. imao pravo i mogućnost uvida u stanje u blagajni njegovog obrta te da je sporni manjak novca nastavo u velikom periodu od siječnja do lipnja 2017. Isto tako nesporno je da je do nepravilnosti u poslovanju obrta u tom periodu došlo u više navrata, a što dovodi u sumnju tvrdnje ošt. da nije znao za nepravilnosti u poslovanju, sve dok ga o tome nije obavijestio knjigovođa. Također je nesporna činjenica da nitko opt. nije vidio da bi protupravno prisvajala novac iz blagajne obrta te niti knjigovođa, koji je dugogodišnji suradnik obrta u vlasništvu oštećenoga nije teretio opt. da bi počinila terećeno kazneno djelo. Kada se svemu tome doda činjenica da optužena IR nije osuđivana po bilo kojem osnovu i da sud nema podataka da bi ona na bilo kakav način kršila pozitivne pravne propise, tada se njena obrana može prihvatiti kao životna i uvjerljiva te se kao nedvojben nameće zaključak da sud u ovom postupku nije našao čvrstih i valjanih dokaza koji bi kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, dokazali da je opt. bez ikakve dvojbe počinila terećeno kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ/11. Pri tom su dokazi o poslovima koje je sporne prigode obavljala opt. i dokazi koji dokazuju da je pri obavljanju tih poslova dolazila u dodir s novcem koji je bio pohranjivan u blagajni ili sefu obrta, samo indicije, koje nisu dostatne, a niti su takvog značaja i karaktera da bi mogle rezultirati zaključkom o krivnji optužene za terećeno kazneno djelo

22. Prema tome, budući da po ocijeni ovoga suda, a nakon provedenog postupka, nije dokazano da je opt. IR utužene zgode počinila terećeno kazneno djelo pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ/11.

23. Stoga je opt. IR valjalo na temelju čl. 453. st. 3. ZKP/08 osloboditi od optužbe i presuditi kao u izreci presude.

24. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 ošt. VR je se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnični postupak, obzirom na oslobađajuću presudu.

25. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optužena je oslobođena od plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

U Šibeniku, 12. studenog 2025. godine

SUDAC

Josip Klisović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pismenog opravka istog.

Žalba se podnosi ovom sudu, za nadležni Županijski sud, u pismenom obliku i u dovoljnom broju primjeraka.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU OŠTEĆENIKU:

Oštećenik može pobijati presudu žalbom i to zbog odluke suda, o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu i to u roku od 15 dana od dana prijema pismenog opravka istog.

Žalba se podnosi ovom sudu, za nadležni Županijski sud, u pismenom obliku i u dovoljnom broju primjeraka.

DN-a:

1. ODO Šibenik

2. opt. IR

3. branitelj opt., odvjetnik Marko Fuštin

4. ošt. VR